Međunarodna zajednica je igrala važnu ulogu u regiji od 90-ih godina i mnogo puta nije uspjela ispuniti svoju ulogu. Sada ima priliku za popravni ispit i ne bi trebali propustiti ovu priliku.
Moglo bi se reći da je međunarodna zajednica do sada umjesto na napredak i izgradnju funkcionalne države, bila usmjerena na stabilizaciju. Sada vidimo da je koncept “stabilnost prije demokracije” potpuno propao.
Nedostatak pune provedbe Daytonskog mirovnog sporazuma doveo nas je do mjesta gdje smo danas, podijeljeno umjesto integrirano društvo. Osim toga, koncept, još uvijek prisutan u srpskom i hrvatskom političkom establišmentu, da je stvaranje jedinstvene države nešto neprihvatljivo, nešto što bi dovelo do prevlasti samo jednog naroda – Bošnjaka (muslimana) otežavao je provođenje Daytona, a vjerovatno i potpuno blokirao napredak.
Trenutni trendovi i javne izjave pojedinih političkih čelnika u BiH, uz podršku srpskog i hrvatskog političkog establišmenta, ukazuju na nastojanje da se povuku reforme provedene u zadnjih 25 godina.
Samoproglašene vođe bez legaliteta i legitimiteta
Bosna i Hercegovina danas ima ozbiljne probleme vezane za svoju funkcionalnost, vladavinu prava i borbu protiv korupcije, te generalnu neusmjerenost političkih elita (mafija na vlasti) na pitanja od stvarne važnosti za ljude.
Istovremeno, međunarodna zajednica, umjesto da pregovara sa predstavnicima službenih institucija BiH, pregovara sa samoproglašenim nacionalnim vođama koji nemaju ni legalitet ni legitimitet da odlučuju u ime građana. Time im daju legitimitet i stvaraju dojam da su oni zaista predstavnici naroda, a kada se pogleda broj osvojenih glasova tih i takvih lidera, postaje jasno da su njihovi glasači u manjini. Problem nam je tiha većina, koja misli da njen glas ne može donijeti željenu promjenu.
Umjesto da se fokus stavi na rad i motiviranje tihe većine da se aktivno uključe u donošenje odluka, učešću u javnom životu i oblikovanju svoje budućnosti, međunarodna zajednica često, svojim nedjelovanjem, ali i djelovanjem u pogrešnom trenutku, svaki put iznova pomogne vladajućoj mafiji da ostane na vlasti.
Međunarodna zajednica treba da konačno shvati da vrsta potrebne reforme u BiH nije rješavanje zamrznutog sukoba, već zamrznute države. Evropa i SAD zauzele su neadekvatan pristup opstrukciji i kriminalu u Bosni i Hercegovini. Kod nas ne vladaju političari koji istinski žele napredak svog društva, nego imamo na vlasti mafiju, kojoj ne odgovara vladavina prava.
Vraćanje neovisnosti pravosuđa i jačanje vladavine prava ključni su za buduću stabilnost i uspjeh BiH. Veća podrška visokom predstavniku u BiH važna je i to ne samo za strateška politička pitanja, nego i najvažnije za ekonomska.
Moramo usvojiti socio-ekonomsku politiku u našim parlamentima. Ako ne, potrebna je puna podrška visokom predstavniku za nametanje zakona, što će pomoći našoj poslovnoj zajednici. Naša preduzeća se guše porezima koji se troše na velike plaće političara umjesto da se daju kao poticaj za razvoj i zapošljavanje malim i srednjim kompanijama.
U vrijeme kada 16-godišnji tinejdžeri, svih nacionalnosti, pričaju o tome hoćemo li ili nećemo imati još jedan rat u BiH, ne postoje preduvjeti da se govori o ustavnim i izbornim reformama koje bi dovele do funkcionalne države.
Da budem potpuno jasna, nema preduvjeta za sukob u BiH. Bez obzira na psihozu koja vlada, ovo nisu devedesete. Naime, odavno se u BiH ne ide u vojsku. Hoću reći, mlađe generacije muškaraca ne znaju rukovati oružjem, niti iskopati rov. Ako bi i kojim slučajem završili u rovu, vjerujem da bi im prvo pitanje bilo „Koja je šifra za wifi?“.
Nadam se da je većini već jasno da mafija na vlasti prijeti odcjepljenjem i ratom isključivo kako bi sakrili svoje višestruke koruptivne postupke i namještene tendere, poput uvoza respiratora koji ubijaju ljude umjesto da spašavaju života ili korištenje tehničkog kisika za liječenje pacijenata. Ima tu i borbe za zadržavanjem statusa quo što je više moguće, da ne bi zakon o porijeklu imovine zaista i zaživio, pa se postavilo pitanje otkud im pare za tolike nekretnine i kako su se domogli kojeg preduzeća.
U pozadini svega je borba za moć i što bolju početnu poziciju za naredne izbore u oktobru 2022. Ako se u ovom tonu nastave verbalna nadmetanja samozvanih zaštitnika naroda, čeka nas najprljavija predizborna kampanja u zadnjih 25 godina. A još je godina dana do izbora.
U ovakvoj vještački napravljenoj krizi, ne smije se, niti treba ništa suštinski mijenjati u Izbornom zakonu niti Ustavu FBiH.
Escobar i excalibur
Umjesto prilagođavanja nacionalističkim interesima koji bi doveli do dalje podjele države i onemogućili normalno funkcioniranje državnih institucija, trebali bismo zadržati Izborni zakon kakav jest i fokusirati se samo na ograničene/tehničke promjene u njemu. To bi dovelo do ispravno prebrojanih glasova i smanjilo izbornu prijevaru na sljedećim izborima u oktobru 2022.
Tek nakon toga mogli bismo se, bez pritisaka i ratnih truba, usredotočiti na odgovarajuće ustavne promjene i reformu izbornog zakona. To bi, zajedno s jačanjem vladavine prava, moglo donijeti trajni mir u BiH i regiji.
Tračak nade za narode ovih dana je dolazak zamjenika pomoćnika državnog sekretara SAD-a i specijalnog izaslanika američkog predsjednika za Zapadni Balkan Gabriela Escobara u BiH, za kojeg se potajno nadaju da će izvući excalibur (čarobni mač) i nekim čudom riještiti nagomilane probleme. To se naravno neće dogoditi.
Ono što ohrabruje jeste da je on već tokom svoje prve posjete vratio razgovore u institucije BiH, gdje je razgovarao sa izabranim predstavnicima raznih nivoa vlasti. To je dobar signal i nadam se da će tako i nastaviti. Jedino tako će se zaista raditi na jačanju državnih institucija i vraćanju procesa u prostor u koji i pripadaju i sa ljudima koji imaju izborni legitimitet. Sve ostalo je kupovina vremena i čekanje da se narod umori i pomre ili odseli odavde.
