August 2021

Mutni poslovi u poribljavanju Neretve, koja je zakonska obaveza Elektroprivrede BiH, a o čemu je Fokus.ba pisao u februaru, nastavljeni su i u proteklim mjesecima. Zbog ove situacije ispaštaju udruženja ribolovaca i subjekti iz Jablanice i Mostara, a prije svega ogromno ribolovno područje Neretve koje nije poribljeno već pet godina!

PIŠE: AMIL DUČIĆ

Prema informacijama do kojih je došao naš portal, ponovo je na sceni ista uhodana shema. Elektroprivreda raspiše tender, na koji se žali jedan te isti subjekat, firma Riba Neretva iz Konjica, iako drugi subjekti, koji se također prijavljuju na tender, ispunjavaju uvjete kao proizvođači. Potom Ured za razmatranje žalbi usvaja žalbu, zbog čega Elektroprivreda BiH ne može izvršiti zakonsku obavezu.

Sve to naplate subjekti u Konjicu, dok drugi koji su, također, tužili i dobili presude godinama ostaju prazne ruke, zbog čega osnovano sumnjaju da je riječ o političkim konekcijama, konkretno utjecajnih zvaničnika iz SDA.
Ovaj put situacija je nešto drugačija. Kako saznajemo, tender za nabavku autohtonih vrsta riblje mlađi/ribe – mekousna pastrmka za potrebe Podružnice HE na Neretve, raspisan u martu, a ukupne vrijednosti od 240.000 KM (bez PDV-a), još uvijek nije okončan. Preciznije, iz Elektroprivrede BiH izvijestili su da se odgađa postupak javne nabavke „zbog uložene žalbe jednog od kandidata“.

Naime, nakon žalbe subjekta Riba Neretva, Ured za razmatranje žalbi odbio je ovu žalbu, pa se na to žalio drugi subjekat Centar za ribarstvo Neretva d.o.o. Konjic. Pada u oči, a to je vidljivo i na portalu javnih nabavki, da su u julu i augustu došle četiri ispravke obavještenja o javnim nabavkama u vezi s poribljavanjem, što je poprilično neuobičajeno.

Kako smo objavili u našem prethodnom istraživačkom tekstu, Elektroprivreda BiH je Udruženju građana „Organizacija sportskih ribolovaca“ Konjic prošle godine isplatila 390.000 KM na osnovu sporazuma zbog nemogućnosti nabavke riblje mlađi, dok naprimjer Udruženju sportskih ribolovaca „Glavatica“ Jablanica, iako imaju pravosnažne sudske presude, Elektroprivreda BiH nije isplatila ni marke.

Ćazim Arfadžan, predsjednik Udruženja sportskih ribolovaca „Glavatica“ Jablanica, kaže za Fokus da Elektroprivreda BiH ne ispunjava svoje obaveze prilikom poribljavanja tj. člana 35. Zakona o slatkovodnom ribarstvu FBiH i ne poštuje kontinuirano poribljavanje koje je zakonom propisano.

-Naše udruženje već pet godina nije poribilo Neretvu endemskim vrstama riba zbog tendera koje ili ne znaju raspisati ili to namjerno rade da pojedini ponuđači obaraju tendere, i to namjerno, svjesno. Imamo saznanja da se nekim udruženjima izvršavaju obaveze, sredstva uplaćuju, a Jablanica evo pet godina nije ni marke dobila. Počinjen je faktički genocid na rijeci Neretvi, odnosno u dijelu gdje gazduje Udruženje sportskih ribolovaca „Glavatica“ Jablanica – kaže Arfadžan.

Tužili su, kako navodi, Elektroprivredu za neizvršeno poribljavanje još 2011. godine. Presuda je s Kantonalnog suda ponovo otišla na Općinski sud u Mostaru dok su za 2016, 2017. i 2018. dobili presude u svoju korist.

– Iako su nam u Elektroprivredi svojevremeno govorili da će nam isplatiti po tim presudama, oni su se žalili i to traje već godinama. Nama nikada nisu isplaćena sredstva po utuženim iznosima u presudama. Kada bi se sve sabralo, to su višemilionski iznosi. Naprimjer, za 2018. godinu utuženi iznos je bio oko 800.000 KM. Naravno, tu ima i zateznih kamata. Meni nije jasno da se svjesno dozvoljava da se jednom javnom preduzeću, kakvo je Elektroprivreda, prave toliki troškovi, a da za to niko ne odgovara. Pogotovo zbog činjenice da se hidrocentrala Elektroprivrede nalazi u Jablanici, a da se pet godina ne vrši poribljavanje na ovom području. Mi ribari smo u ratu branili tu hidrocentralu, svojom krvlju. Ja lično sam i ranjen na toj brani. Jablanica nije zaslužila da joj se ovako vraća. Rekao sam to i rukovodiocima Elektroprivrede, ali oni izgleda igraju na kartu da se mi iscrpimo u ovoj borbi. Slao sam i dopise da se zbog neporibljavanja za 2019. i 2020. godinu ovo riješi sporazumno, ali evo već dvije godine su prošle i oni nisu našli za shodno da riješimo ovaj problem – rekao je Arfadžan.

Obratili smo se i ribogojilištu „Laks“ Mostar koje, iako kao uzgajivač riblje mlađi/ribe neretvanske autohtone populacije, godinama ispunjava uslove na tenderima Elektroprivrede BiH, nikako da bude izabran kao ponuđač.
Kako su nam rekli, oni su se obratili dopisom Elektroprivredi BiH u kojim su naveli da se više neće prijavljivati na tendere u 2021. “jer je nemoguća misija ispoštovati uslove“.

EPBiH: Tu ima raznih interesa (Foto: D. Begović)

-Nemoguće je ponuditi ribu veličine 15-20 cm i 20-25 cm. Naime, riba uzgajana i pripremana za poribljavanje za 2018, 2019. i 2020. prerasla je navedene veličine. Naravno da smo prerastanjem ribe neporibljavanjem pretrpjeli nenadoknadivu štetu jer je nju trebalo godinama prehranjivati i držati u bazenima – ističu iz Laksa.

Kako navode, zanimljivo je da Laks naprimjer biva izabran kao najpovoljniji ponuđač na tenderima EPHZHB Mostar, dok se tenderi Elektroprivrede BiH „ruše“ i to četiri godine zaredom od istog ponuđača.

– Očekivali smo da će Elektroprivreda BiH kao ozbiljno državno preduzeće prepoznati širu grupu ljudi koji poništavaju tendere i time prvenstveno nanose nesagledive posljedice nama proizvođačima. Dovode nas u situaciju da prestanemo proizvoditi ove vrste ribe, da damo otkaze radnicima. I rijeka će onda postati tekući mrtvac – kazali su iz Laksa.

Direktor Elektroprivrede BiH Admir Andelija za Fokus.ba kaže da su Zakonom o slatkovodnom ribarstvu jasno propisane obaveze vlasnika brana koji su dužni da poribljavaju ili da nadoknađuju štetu ukoliko ne poribljavaju.

-Mi imamo tri hidroakumulacije na Neretvi. Imamo ih i u TK i u USK, zatim i u KS, kao i u BPK. Na svim ovim akumulacijama, osim na području Jablanice, mi ispunjavamo obaveze poribljavanja. Raspišemo tender, nabavimo riblju mlađ u skladu s ribarskom osnovom. Ribarsku osnovu utvrđuju ribarska udruženja, a odobrava Federalno ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva. Kada je u pitanju Neretva, nažalost tu imamo jedan opći rat između ribogojilišta. Na jednoj strani je Laks, a na drugoj Riba Neretva iz Konjica. Oni nam obaraju tendere već godinama. To ustvari nije obaranje tendera, to su neopravdane žalbe. U zakonu se kaže od kada do kada se može poribljavati. To se ne radi čitavu godinu. Postoji određeni period. Ukoliko u tom periodu ne izvršite poribljavanje, zakon kaže da ste dužni nadoknaditi štetu. Kome? Ribarskim udruženjima kojima je država dala koncesije? A to su u ovom slučaju udruženja iz Konjica, Prozora/Rame i Jablanice, a na Salakovcu Udruženje „Neretva 1933“ – kaže Andelija.

Priznaje da godinama nisu uspjeli izvršiti obavezu poribljavanja zbog, kako kaže, žalbi. Sva ribarska udruženja su pokrenula tužbe protiv Elektroprivrede. Došlo je do prvostepenih presuda.

– Uspjeli smo da sklopimo sporazume s udruženjima iz Prozora/Rame, Neretva 1933 i iz Konjica. S Udruženjem iz Jablanice još uvijek nismo. Oni insistiraju da se sudski postupak završi i da onda po presudi suda mi isplatimo. Mi smo spremni da to uradimo. Naravno, to zakon kaže. Interesi su sasvim drugi. Tu ima raznih interesa. Mi u to ne ulazimo, samo želimo da poštujemo zakon – naglašava Andelija.

Na naš upit kako je uopće moguće da Ured za razmatranje žalbi prihvata te žalbe, Andelija kaže da to treba istražiti. Upitan je li moguće da su tenderi EP „loše napisani“, odgovara da su tenderi dobro raspisani.

-Ne dozvoljavamo da nas bilo ko uvlači u ovaj problem. Sama činjenica da me ovako zovete i da vam ja odgovaram govori o tome da smo transparentni. Kada želimo sklapati sporazume, mi insistiramo na odricanju od zateznih kamata – dodaje Andelija.

S obzirom na to da je glavna inspektorica Ministarstva poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva HNK Lenka Herceg ranije za Fokus potvrdila da kantonalna inspekcija 27. maja prošle godine nije prisustvovala poribljavanju Neretve, što znači da ribarsko udruženje kojem je Elektroprivreda isplatila novac nije obavijestilo inspekciju da izvrši kontrolu i sačini zapisnik, obratili smo se Federalnoj upravi za inspekcijske poslove s upitom da li je bilo šta preduzela po ovom pitanju. Odgovorio nam je Mehmed Čeligija, glavni federalni poljoprivredni inspektor.

-Inspekcijski nadzor u oblasti slatkovodnog ribarstva u FBiH reguliran je Zakonom o slatkovodnom ribarstvu, a nadležnost za vršenje inspekcijskog nadzora podijeljena je između federalne i kantonalne poljoprivredne inspekcije. Konkretno, članom 51. Zakona (stavovi 1. i 2) nadležnost za kontrolu donošenja i provođenja godišnjeg plana, odnosno pojedinih mjera utvrđenih tim planom (u šta spada i poribljavanje) i kontrola poribljavanja ribolovne vode ribom, ribljom mlađi ili oplođenom ikrom dodijeljene su kantonalnoj poljoprivrednoj inspekciji. Nadalje, oblast slatkovodnog ribarstva u Hercegovačko-neretvanskom kantonu regulirana je i Zakonom o slatkovodnom ribarstvu Hercegovačko-neretvanskog kantona, a članom 68. jasno su definirane pripadajuće ovlasti i nadležnost kantonalnih organa – Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede HNK, te kantonalne poljoprivredne inspekcije – pojasnio je Čeligija.

Na naš upit o tome šta je s anonimnim dopisom sportskih ribolovaca od 28. maja 2020. godine, u kojem je iznesen zahtjev za provjeru aktivnosti poribljavanja, Čeligija kaže da je upućen prema oba nivoa – i federalnom i kantonalnom.

-U skladu sa Zakonom, kantonalni organ nadležan za poslove inspekcijskog nadzora primarno je nadležan za provjeru ovih navoda jer se indicije po predmetnom direktno odnose na njegove institucionalne obaveze i ovlasti. S druge strane, Federalni poljoprivredni inspektorat je u tom periodu raspolagao s ukupno pet federalnih inspektora, koji su, od početka epidemije COVID-19 u FBiH, pored svojih redovnih poslova, a koji se primarno odnose na kontrolu više stotina korisnika novčanih podrški u poljoprivredi s ciljem promoviranja poljoprivrede i pomoći poljoprivrednim proizvođačima od Vlade FBiH, obavljali i poslove higijensko-epidemiološkog nadzora u FBiH kao podrška kantonalnim inspekcijskim organima, a prema prioritetnom planu djelovanja inspekcijskih organa u smislu suzbijanja koronavirusa u FBiH, u skladu s naredbama i preporukama Kriznog štaba Federalnog ministarstva zdravstva – ističe Čeligija.

Također, dodaje on, nadzor nad radom organa uprave, u ovom slučaju kantonalne inspekcije HNK, odnosno provjera navoda o neprisustvu organa inspekcije konkretnom poribljavanju, prvenstveno je unutarinstitucionalna nadležnost organa kantonalne inspekcije, a potom obaveza nadležnog kantonalnog ministarstva.

Dodaje da tenderske procedure nabavke koje se provode po osnovama realizacije nadoknade štete načinjene ribljem fondu nisu predmet nadzorne ovlasti federalne poljoprivredne inspekcije, ali da se u njima moraju slijediti odrednice sadržane u konkretnom Zakonu o autohtonosti i veterinarsko-zdravstvenim uvjetima.

-Do sada nikada nismo obaviješteni od kantonalnih nadležnih inspekcijskih organa u Federaciji BiH koji isključivo prisustvuju postupku i dokumentuju zapisnički realizaciju, da su zabranili ili odgodili poribljavanje zbog neispunjavanja navedenih uslova – poručuje on.

Istraživački tim Inforadara

Nakon razornih poplava u BiH 2014. godine Republika Turska je dozvolila bescarinski uvoz 15.000 tona mesa godišnje iz BiH, a taj aranžman produžen je i u 2015. godini uz naznaku da bi se kvota bescarinskog izvoza mogla povećati na 30.000 tona kada bh. proizvođači za to budu spremni.

Bio je ovo u to vrijeme direktan dogovor lidera SDA i tadašnjeg člana Predsjedništva BiH Bakira Izetbegovića i turskog predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana, „u cilju da se oživi bh. privreda“. Pojedini mediji su ovaj posao proglasili „poslom stoljeća“.

MESO ZARAŽENO ESCERICHIOM

Međutim, afera velikih razmjera, koja je doslovno zataškana, izbila je nakon što su pojedini mesoprerađivači uz pomoć veterinara počeli falsificirati dokumentaciju, prevashodno ušne markice i pasoše životinja. To su radili kako bi na osnovu falsificiranih dokumenata dobijali potrebno odobrenje od Vanjskotrgovinske komore BiH za izvoz mesa u Tursku.

Posao je uhodan na način da su mesari uvozili meso iz susjednih i još nekih država, a potom ga izvozili u Tursku kao domaći proizvod. Među njima i oni koji su uvozili ture mesa stare po nekoliko godina, koje bi potom podvrgavali raznim tretmanima kako bi na turskom tržištu dostiglo što kvalitetniju cijenu svježeg mesa.

Nekoliko mjeseci kasnije izbio je međunarodni skandal nakon što su šokirani Turci otkrili hemikalije u mesu, odnosno da je meso bojeno, što svjedoči i video koji objavljujemo.

Naknadnom mikrobiološkom analizom Turci su u mesu pronašli opasnu bakteriju Escherichiu coli, koja je isključivo fekalnog porijekla i njeno prisustvo je pokazatelj fekalnog zagađenja hrane! Naime, infekcije s E.coli najčešće su povezane s faširanim mesom i mliječnim proizvodima.

Video: Turski mesar vrši proces “odbojavanja” obojenog i starog mesa koje je iz BiH kao “svježe” uvoženo u Tursku

Treba li naglašavati da su u Turskoj popaljeni svi crveni alarmi, posao je istog trena zaustavljen, a cijela priča je zataškana – možemo to samo da pretpostavimo – zbog činjenice da su posao dogovarali najmoćniji čovjek u Turskoj i jedan od najmoćnijih u BiH.

„Obojeno“ i zaraženo meso, koje je ustvari bilo uvoz iz Poljske i Rumunije a onda kao „Made in BiH“izvoženo u Tursku, mjesecima je izlagano po turskim prodavnicama na najvidljivijim policama i izlozima.

Podsjećamo, nakon dogovorenog posla 2014. godine, turska strana je provela tender, jer su oni diktirali uslove. Nadležne bh. institucije bile su dužne da se pridržavaju pravila za izvoz, prije svega da je goveđe meso bh. porijekla, odnosno da je najmanje tri mjeseca grlo moralo da provede u BiH.

Uslovi turskog naručioca su bili i da certifikat o porijeklu mesa bude ispravan, da izvozni objekti u BiH imaju dozvolu turske inspekcije te da se ovaj posao uradi pošteno i na zakonit način, da ne bude bilo kakvih malverizacija i zloupotreba, jer je ranije bilo sumnje da neki od izvoznika nisu poštovali određena pravila.

DVIJE KOMPANIJE DOBILE ZABRANU IZVOZA

Turska strana je svoja pravila dokumentovala Odlukom i u njihovom Službenom listu bt. 29222, od 32.12.2014. godine, u kojoj se kaže da se „obrađeno goveđe meso izvozi iz BiH u Tursku u skladu sa Bilateralnim trgovinskim sporazumom između Republike Turske i BiH“. Spisak prerađenog goveđeg mesa je propisan „Odlukom o nadzoru nad proizvodima podvrgnutim kontroli Ministarstva prehrane, poljoprivrede i stočarstva Republike Turske (Sl. glasnik broj 29222, od 31.12.2014.)“, u Aneksu 1/A. Kako bi se ove vrste mesa uvozile u Tursku, uvoznik treba da obezbijedi kontrolni certifikat prije same izvozne procedure, a izdaje ga gore navedeno Ministarstvo.

Istaknuto je da su „neophodni dokumenti koji se moraju prikazati prilikom ovjere kontrolnih sertifikata propisani u Odluci o neophodnoj dokumentaciji koju je potrebno pokazati prilikom izvoza i ovjere kontrolnih sertifikata za uvoz životinjskih proizvoda (Sl. glasnik broj 28209, od 19.02.2012.)“.

Također je bilo neophodno priložiti uzorak certifikata o ispravnosti od veterinara tokom prijave za kontrolu certifikata za životinjski proizvod koji se uvozi u Tursku.

Foto: Faksimil dijela odluke o izvozu mesa i mesnih prerađevina u Tursku

Pet odabranih bh. kompanija iz različitih dijelova zemlje određeni su period zloupotrebljavali bescarinski izvoz mesa. Posebno su se isticala dva velika izvoznika mesa u Tursku: jedan iz Travnika i drugi iz Visokog, koji su dobili službenu zabranu izvoza, a sve ostale kompanije prestale su s izvozom na temelju usmene naredbe tadašnjeg resornog ministra Mirka Šarovića, zbog čega je Vanjskotrgovinska komora BiH istovremeno prestala sa izdavanjem dozvolu za izvoz.

Šarović je tada potvrdio da je konstatovano niz propusta te da je utvrđeno „kako jedan broja lica nije postupao u skladu sa svojim obavezama“.

„Utvrđeno je da po izvozu nema datuma klanja naknadnim skidanjem ušnih markica. Tokom akcije od septembra 2015. do janura naredne godine otkriveno je 725 falsifikovanih stočnih pasoša, svi su razduženi u klaonicama, dok je više hiljada lažnih ušnih markica štampano u Rumuniji. Kancelarija za veterinarstvo je obustavila izvoz za dva subjekta. Provjera se dalje nastavlja i bit će svi eiminisani kod kojih se utvrde neregularnosti. SIPA radi, a sve će biti proslijeđeno Tužilaštvu BiH“, naveo je tada Šarović.

Da je vođena temeljita istraga Inforadaru je potvrđeno iz SIPA-e. Međutim, od odgovornosti za ovu veliku međunarodnu aferu ruke dižu oni kojih bi se ovo najviše trebalo da tiče, što proizilazi iz odgovora SIPA-e Inforadaru:

„U vezi Vašeg upita od 16.08.2021.godine, obavještavamo Vas da su policijski službenici Državne agencije za istrage i zaštitu tokom 2014., 2015. i 2016. godine postupali po zahtjevu Tužilaštva BiH koji se odnosio na provjere oko izvoza mesa u Republiku Tursku. O izvršenim provjerama sačinjeni su izvještaji o preduzetim mjerama i radnjama, koji su na nadležnost dostavljeni Tužilaštvu BiH, te predležemo da se za više informacija obratite Tužilaštvu Bosne i Hercegovine“, odgovorili su nam iz ove policijske agencije.

Foto: Faksimil odgovora SIPA-e Inforadaru

Treba li naglašavati da nam iz Tužilaštva BiH, u kojem posao portparola godinama obnaša Boris Grubešić, nisu odgovorili ni ovoga puta, kao ni proteklih desetina puta na naša pitanja o velikim pričama koje smo istraživali.

Inače, SIPA je u tom periodu izuzela dokumentaciju iz Uprave za indirektno oporezivanje BiH, Ureda za veterinarstvo BiH, Agencije za označavanje životinja BiH i drugih institucija koje su saučesnici u procesu izvoza.

Prema nalazima ove Agencije, iz Poljske je uvezeno čak 330 tona mesa. Određena količina je kao bh. proizvod završila na turskom tržištu, a ostatak su pojeli bh. građani. Isto se desilo i s rumunskim mesom. Nakon otkrivanja afere, cijena sa 5.20 KM po kilogramu junetine odmah je pala za jednu marku.

Veliko je pitanje šta bi se dogodilo na tržištu mesa, a i sa cijenama općenito, da je tada otkriveno da je meso izvoženo u Tursku bilo zaraženo E.coli!

MESO BILO ZARAŽENO – NIKO NIJE KRIV

U 2015. u Tursku je iz BiH uvezeno čak 10 puta više mesa nego godinu ranije, u vrijednosti oko 100 miliona KM. Ovo su podaci Vanjskotrgovinske komore (VTK) BiH koja izdaje dozvole i kompletnu dokumentaciju o porijeklu mesa.

Interesantan je i odgovor Inforadaru iz VTK BiH, koja također pere ruke od odgovornosti za ovu veliku zataškanu aferu međunarodnih razmjera.

„Vlada Republike Turske 2014. godine donijela je Odluku o odobravanju uvoza mesa iz BiH koja je objavljena u turskom Službenom glasniku. U Odluci su, pored ostalog, bila i sadržana pravila za sticanje bh. porijekla mesa, te su certifikati o porijeklu, koji su pratili isporuke mesa iz BiH u Tursku, bili izdati prema tim pravilima i tražena je dokumentacija iz koje se moglo utvrditi da je meso steklo bh. porijeklo prema spomenutim pravilima iz Odluke. Što se tiče dodjele odobrenja za izvoz, te ostalih informacija koje ste tražili u svom dopisu, molimo Vas da se obratite Ministarstvu vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH kao instituciji koja je nadležna za nadzor nad provođenjem pomenute Odluke, a i za izdavanje odobrenja za izvoz, te samim tim ima i odgovore na Vaša pitanja“, odgovorili su iz VTK BiH.

S pitanjima smo se naravno obratili i ministarstvu na čijem je čelu trenutno ministar Staša Košarac, ali kao i u slučaju Tužilaštva BiH odgovore nismo dobili.

Foto: Pregled vanjskotrgovinske razmjene BiH u KM

Bitno je naglasiti da je u vrijeme sklapanja posla Izetbegović-Erdogan turski predsjednik insistirao na poštivanju zakona EU. S tim u vezi higijenski paket Evropske unije iz 2004. godine je set zakona kojima se reguliše sistem kontrole hrane, od mjesta proizvodnje na farmama, do potrošača. Ovim zakonodavnim okvirom je odgovornost za zdravstvenu ispravnost hrane data proizvođačima, a nadležne državne inspekcije su zadržale pravo provjere funkcioniranja tog sistema. Praktično, certifikacija za ispravnost hrane je postala obaveza i odgovornost proizvođača.

No, video koji objavljujemo najbolje dokazuje koliko su bh. proizvođači bili spremni da ispoštuju propisane obaveze, odnosno potvrđuje da su se kontrole ipak provodile za račun mesara i njihovih mecena, a na obraz države koja je tada definitivno izgubila ugled u poslovnom svijetu Republike Turske.

Bh. strana, dakle, zanemarila je ultimatum iz Republike Turske, a to je zvanični certifikat koji je bio obavezan za sve pošiljke mesa iz BiH u Tursku.

Foto: Faksimil dijela zvaničnog certifikata o porijeklu

U ovom certifikatu su precizirane sve mjere o zdravstvenoj ispravnosti, porijeklu i drugo. To znači da iza certifikata stoje nadležne bh. institucije koje su preko inspektora bile dužne da ispitaju tačnost podataka koje su izvoznici prilagali. Najodgovornija u lancu je VTK BiH, koja u konačnici daje dozvole o porijeklu mesa.

Posljedice su bile očite. U svim slučajevima kada je obustavljan izvoz od turskog nadležnog ministarstva utvrđene su povrede uslova certifikata, što je na kraju i dovelo do mikrobioloških analiza koje su dokazale prisustvo opasne bakterije.

POSAO PREUZIMA ORIĆ

Nekoliko godina nakon što je SIPA provela veliku istragu i nalaze dostavila Tužilaštvu BiH, u kojem je sve zapelo, ponovo je počeo izvoz, ali ne u zacrtanom kapacitetu.

Na insistiranje Izetbegovića, federalni dio izvoza sada je prepušten „stranačkom povjereniku“ Naseru Oriću, inače donedavno angažovanom u Ministarstvu boraca u Vladi FBiH. Kako saznajemo iz VTK BiH, Orićeva supruga je nedavno otvorila firmu koja se bavi prometom mesa kako bi uslovi koje Turska propisuje bili ispunjeni.

Naser Orić ulazi u posao izvoza mesa iz BiH u Tursku (Foto: BIRN)

Inače, posao razmjene i svega što uz to ide posljednjih godina ponovo raste. Samo je lani, u odnosu na godinu ranije, obim razmjene mesa iznosio 7,5 miliona KM više.

Posebno je značajan pokazatelj izvoza svježe i rashlađena govedine, koji je uglavnom usmjeren ponovo prema Turskoj te je on u 2020. godini iznosio više od 24 miliona KM.

Pitanja o propalom poslu koji je lično dogovarao s predsjednikom Erdoganom i zataškanoj aferi uputili smo i Izetbegoviću. Očekivano, ni on nije odgovorio, jer ko su mediji da istražuju i postavljaju pitanja od najvišeg javnog značaja.

Nekoliko sagovornika Fokusa tvrdi da u Općini Hadžići vladaju nepotizam i korupcija, da je ta lokalna samouprava privatizirana od načelnika i SDA i da su svi oni koji drugačije misle „din dušmani“. Na naše upite o optužbama na njegov račun Ejubović nije htio odgovoriti, ali je iza govornice Općinskog vijeća ovih dana faktički poručio da njegovu porodicu niko ne smije i ne treba pitati o tome kako su se zaposlili

PIŠE: SEMIRA DEGIRMENDŽIĆ

– Gospodo, s vatrom se igrate. Ni vašu ni moju djecu niko neće dirati. Važno je sijati smutnju, lagati po medijima, opterećivati moje dijete da ga ti vajni, neki, prozivaju. Zovu na telefon po instrukciji nekih koji sjede ovdje, da mi djecu bihuzure. Samo da znate, sva sredstva koja budu pred nama, mi ćemo štititi našu omladinu, kazao je načelnik Općine Hadžići Hamdo Ejubović na sjednici Oćinskog vijeća Hadžići 19. augusta ove godine.

Bahato, sirovo i osiono obraćanje Ejubovića uslijedilo je dan nakon što smo na telefonski broj Službe za poljoprivredu Općine Hadžići profesionalno i uljudno kontaktirali načelnikovu kćerku Hatidžu Šehić za koju smo dobili informaciju da je uz pomoć oca Hamde dobila poziciju u toj službi.

Tom prilikom Hatidža Šehić je negirala da je Ejubovićeva kćerka?!

Fokus: Gospođo Šehić, dobili smo informaciju da ste Vi kćerka načelnika Ejubovića. Je li to tačno?

Šehić: Nije tačno.

Fokus: Jeste li u nekim rodbinskim vezama i da li je Vaše djevojačko prezime Ejubović?

Šehić: Da, ali to nema veze.

Fokus: Kako nema veze, radite u Općini, navodno ste bez konkursa zaposleni i normalno da je važno da li ste kćerka ili ste u rodbinskim vezama s načelnikom Ejubovićem?

Šehić: Kako ste Vi čuli?

Fokus: Da, zato Vas i pitamo i provjeravamo.

Šehić: Ja uopšte nisam ovdje ni zaposlena, to je znači dezinformacija i hvala Vam na pozivu.

Fokus: Kako niste zaposleni kada se javljate na općinski telefon i sjedite u općinskoj Službi za poljoprivredu?

Međutim, na ovo pitanje nismo dobili odgovor jer je Hatidža Šehić prekinula telefonsku vezu.
Umjesto odgovora na naš pisani upit da se, između ostalog, izjasni i o navodu da je zaposlio kćerku, načelnik Hamdo Ejubović je dan nakon ovog razgovora pred Općinskim vijećem kazao da njegova kćerka, čije ime nije spomenuo, volontira u Općini Hadžići.

Hatidža Šehić rođena Ejubović sa roditeljima (Foto: Facebook)

– Za vašu informaciju, moja kćer ne radi u Općini, moja kćer je jedan od onih 17 volontera koja radi po ugovoru volonterskom, na tri mjeseca i 18 dana. Načelnik putem konkursa prima kad raspišemo konkurs za volontere po Pravilniku i po članu 15. kad zahtijeva neko iz službe da mu treba, onda možemo i dodatno ili kad neko napusti i zaposli se, mi možemo popuniti zahtjev službe. Znači sve je u okviru pravilnika i zakona – kazao je Ejubović.

Naši izvori tvrde da je volontiranje Ejubovićeve kćerke samo ulaznica za neku njenu buduću stalnu poziciju u Općini Hadžići. Zanimljivo je da su na stranici ove općine dostupni rezultati javnih poziva za volontere iz prethodnih godina, ali ne i iz ove godine kada se na spisku volontera našla Ejubovićeva kćerka.

Ova tajnovitost, a i negiranje Hatidže Šehić da je načelnikova kćerka, svakako ostavljaju sumnju i u transparentnost izbora volontera, a i u krajnje namjere načelnika koji sam donosi odluku o tome ko će iskustvo volontiranjem sticati u općini na čijem je on čelu, pa je sakriveno da je ove godine među onima koje je birao odabrao i svoju kćerku.

Hatidžu Šehić, djevojački Ejubović, pozvali smo nakon što iz Općine Hadžići 15 dana nisu odgovorili na ukupno 19 pitanja koje smo uputili Ejuboviću. Umjesto konkretnih odgovora na naša pitanja, a koja se odnose na brojne optužbe u vezi s njegovim radom i zloupotrebom funkcije, načelnik Ejubović izrekao je prijetnje i optužbe na račun vijećnika koji o tome javno govore i novinarke koja je htjela provjeriti navode naših sagovornika.

Multimedijalna sala u Hadžićima: Bolje prazna nego da se izda nekom „din dušmaninu“ (Foto: D. Begović)

A vijećnici tvrde da su u Općini Hadžići na djelu brojni slučajevi netransparentnog zapošljavanja po rodbinskoj i stranačkoj liniji, a i druge sumnjive radnje koje se odvijaju pod palicom načelnika Hamde Ejubovića koji, tvrde, godinama provodi samovolju. Tvrdi ovo vijećnik u Općinskom vijeću Hadžići Admir Mujanović, ali i drugi sagovornici s kojima je razgovarala novinarka Fokusa, ali koji su željeli ostati anonimni.

Kako sami kažu, ukoliko bi istupili imenom i prezimenom (koja su poznata redakciji Fokusa), to bi se moglo odraziti na njihovu i egzistenciju njihovih porodica.

RODBINSKE VEZE

I Mujanović i ostali naši izvori tvrde da je Ejubović iskoristio svoj utjecaj i poziciju načelnika na kojoj je već sedamnaestu godinu kako bi zaposlio svoju djecu.

– Jedna kćerka ekspresno je po završetku fakulteta dobila posao u Domu zdravlja Hadžići, sin je zaposlen u jednoj firmi iz Danske kojoj se zbog toga prave razni ustupci u vezi s dobivanjem prostora i dozvola kako u Općini Hadžići tako i u „Elektroprivredi“ jer se ta firma navodno bavi poslovima gradnje vjetrenjača. Sad imamo i ovaj posljednji slučaj da je u Općini zaposlio svoju kćerku – tvrdi Mujanović.

Zbog Ejubovićevih apetita da uhljebi što više familije, a i kadrova SDA, tvrde naši sagovornici, u lokalnom komunalnom preduzeću „Komunalac“ u posljednjih nekoliko godina broj zaposlenih je sa 62 porastao na 102.

– Koga god nazovete u „Komunalcu“ situacija je takva da će vam se, izuzev portira, javiti neko od Ejubovićeve familije ili stranačkih kolega. Ejubovićeva snaha, badžo, zet, sestrić, rodica, svi su oni uhljebljeni u „Komunalcu“ – kažu naši sagovornici.

Oni ističu i da u Općini Hadžići revizija poslovanja i finansijskih izvještaja nije rađena 20 godina, te da su federalni revizori u knjige općinske administracije zavirili tek prošle godine.
Fokus je provjerio u Uredu za reviziju institucija FBiH da li je okonačana revizija za Općinu Hadžiću, a u Uredu su nam kazali da se očekuju još komentari iz Općine na njihov izvještaj koji će uskoro biti objavljen, a o čemu će naknadno izvijestiti i Fokus.

„Komunalac“ Hadžići: Baza za stranačko zapošljavanje (Foto: D. Begović)

Ovaj izvještaj je veoma važan, naročito u kontekstu i drugih tvrdnji naših sagovornika, koji se osim za netransparentna i nezakonita zapošljavanja odnose i na izdvajanje budžetskog novca za obavljanje određenih poslova.

– Općina Hadžići godišnje dodijeli oko 300 ugovora po direktnom sporazumu u iznosu do 6.000 KM. Na taj način izbjegavaju obavezu raspisivanja tendera i tako primjerice projekte vrijedne 40.000 KM „cijepaju“ na više direktnih sporazuma. Vrijednosti do 6.000 KM za koje ne moraju raspisivati tender i na ovaj način firme koje odgovaraju Ejuboviću i SDA dobijaju poslove. Uz „aminovanje“ iz Općine slično se radi i u „Komunalcu“ gdje se faktički potpisuju fiktivni ugovori s firmama, koje ne izvršavaju poslove po tim ugovorima, nego novac vraćaju direktoru – tvrde naši sagovornici.

Oni dalje ističu da je posebno problematičan i kredit koji je Općina Hadžići uzela za kupovinu zemljišta nekadašnjeg Preduzeća drvne industrije (PDI) “Bjelašnica” Hadžići. Naime, višemilionsko zaduženje trebala je pratiti komisija, o čemu je odluku donijelo i Općinsko vijeće Hadžići, ali ona se ne provodi pa kako tvrde naši sagovornici i ovu investiciju prate brojne nejasnoće i kontroverze.

– On jeste dobio saglasnost Općinskog vijeća da može ući u kupovinu PDI „Bjelašnica“, ali Općinsko vijeće nikada nije formiralo komisiju koja će pratiti proces zaduživanja, nego je načelnik sam našao banku, s bankom sve dogovorio prije šest godina, kupio PDI „Bjelašnicu“ i danas tamo ima nekoliko firmi koje ukupno zapošljavaju 30 radnika za šest godina, a sve je najavljivano kao velika industrijska zona. I mi smo kao zajednica sigurno izgubili 10 miliona PDV-a. I sad svake godine se vraća 500 hiljada KM kredita i 70 hiljada kamata. Općinsko vijeće jeste dalo saglasnost, ali OV je bilo dužno po zakonu da formira komisiju koja će pratiti proces zaduživanja, a do toga nije došlo – ističe vijećnik Admir Mujanović.

ZATVORENI KRUG

Svaki vijećnički upit, tvrdi vijećnik Mujanović, koji je po ocjeni načelnika Ejubovića sporan, on jednostavno ignorira.

– On je vijećnicima poslao dopis da neće objavljivati vijećnička pitanja i inicijative. Na svaku kritiku onih vijećnika koji nisu iz SDA i onima koji se bore protiv kriminala, korupcije i nepotizma iza vijećničke govornice poručio je „kako su oni tu po nalogu iz Beograda, i da hoće da unište jedinstvo Bošnjaka i da su takvi klali i ubijali ‘92. godine.“ On ne može da prihvati da je on gost i da nama treba da polaže račune, nego on pokušava nama da drži lekcije. Opština je privatna, većina opštinskog vijeća je privatna. Ovo je zatvoreni krug kriminala. Zbog prijetnji koje mi je uputio načelnik Ejubović, ja sam protiv njega podnio i krivičnu prijavu – kaže Mujanović.

Osim što, prema tvrdnjama naših izvora, samovoljno i često bez konkursa „rješava kadrovske križaljke“ u Općini uglavnom u korist SDA članova i familije, načelnik Ejubović „lansira“ i sebi lojalne kadrove i na druge funkcije na višim nivoima vlasti.

– U posljednja dva saziva Općinskog vijeća čak četiri predsjedavajuća iz SDA ubrzo nakon što su osvojili mandat, odrekli su se mandata zbog izvršnih pozicija koje su dobili u nekim institucijama i ustanovama, a na njihovo mjesto došli su sljedeći kandidati s liste. Na ovaj način direktno se krši volja birača, jer ljude koje su birali građani u Općinsko vijeće brzo odlaze s tih pozicija, a na njhovo mjesto dolaze oni koji nisu osvojili mandate direktno na izborima – ističu naši izvori.

Admir Mujanović: Ko god pita za kriminal, Ejubović kaže da radi po nalogu Beograda (Foto: D. Begović)

Oni navode i primjer da je Ejubović u svoj kabinet doveo Adija Kalema, bivšeg ministra saobraćaja u Vladi KS, a navodno zbog toga da bi Kalem šutio o deponiji iza džamije u Tarčinu koju je bez odobrenja MZ Tarčin napravila firma „Čengiz“ na čijem je čelu ranije bio Kalem.

Da je sve na području općine Hadžići podređeno interesima SDA i onima načelnika Ejubovića, naši sagovornici kao primjer navode i nedavnu dodjelu junica u Tarčinu gdje su, kažu, ljudi navodno uslovljavani da bi dobili junicu da potpišu pristupnicu SDA.

Naši sagovornici tvrde i da je potrebno ispitati navode da je vrijednost radova pri izgradnji skloništa kod školskog stadiona u Hadžićima s prvobitnih 700.000 KM porasla na 1,2 miliona KM.

Navode i da je Općina Hadžići vlasniku jednog trgovačkog lanca poklonila općinski prostor, a da je ta firma trebala zauzvrat izgraditi multimedijalnu salu u Hadžićima po principu „ključ u bravu“.

– Ni ta sala sada nije svima dostupna, jer Ejubović o svemu odlučuje i radije bi da je prazna nego da se izda nekom „din dušmaninu“ kako načelnik naziva ljude koji drugačije misle nego on – kaže vijećnik Mujanović.

SUPRUGA NA ČELU UDRUŽENJA

Prema istom izvoru, supruga Hamde Ejubovića je na čelu Udruženja „Ars populi“ u Hadžićima. Prema riječima vijećnika Mujanovića, osim što je misteriozno djelovanje tog udruženja u pogledu poslovanja, konkretno izdavanja računa, još je tajanstvenije to na koji je način i po kojem osnovu to udruženje, inače registrirano za afirmaciju kulture i umjetnosti, Srednjoškolski centar u Hadžićima snabdijevalo hranom?!

Zanimljivo je, a kako je vidljivo iz jednog ugovora koji je u posjedu Fokusa, da se i direktor tog školskog centra preziva Ejubović.

O samovolji i represiji koju provodi načelnik Ejubović, vijećnik Mujanović kaže da svjedoči i činjenica da parking Općine smije koristiti samo načelnik, a da drugi uposlenici moraju tražiti alternativna parking mjesta iako Općina, uključujući i podzemnu garažu, ima 70 parking mjesta.

Prema tvrdnjama naših sagovornika, posebna priča i problem je način izdavanja i mijenjanja građevinskih i urbanističkih dozvola investitorima za gradnju stambenih zgrada u Hadžićima.

– Imate situaciju da jedna firma kupi lokaciju za zgradu i dio objekta izgradi na općinskom zemljištu koje prethodno nije kupila. Onda je Općina prinuđena da njima proda to zemljište, umjesto da sruši taj dio objekta sagrađenog bespravno na općinskom zemljištu. Sve se to radi u dogovoru s načelnikom Ejubovićem – kažu u Hadžićima.

Upit o svim navodima iznesenim u ovom tekstu Hamdi Ejuboviću, načelniku Općine Hadžići, uputili smo 29. jula na e-mail adresu njegovog kabineta i na još jednu od dvije adrese dostupne na zvaničnoj internetskoj stranici Općine Hadžići.

Faksimil Ugovora koji potvrđuje da je Udruženje na čijem je čelu Ejubovićeva supruga hranom snabdijevalo školu u Hadžićima

Naveli smo da ćemo, ukoliko ne dobijemo odgovore u roku koji je propisan Zakonom o slobodi pristupa informacijama BiH, navode naših sagovornika objaviti bez njegovog očitovanja.

Odgovore ipak nismo dobili, a nakon našeg telefonskog poziva uz molbu nadležnim službenicima da nam kažu status našeg upita iz Kabineta načelnika Općine Hadžići dobili smo sljedeći odgovor:

– Poštovani, obavještavamo Vas da je Vaš zahtjev upućen nenadležnoj službi. Zahtjev za pristup informacijama se podnosi na propisanom obrascu koji možete naći na web-stranici Općine Hadžići www.hadzici.ba pod menijem E-obrasci-Služba za opću upravu, društvene djelatnosti i zajedničke poslove-Zahtjev za pristup informacijama. Nakon toga nadležna služba će zaprimiti i obraditi vaš zahtjev te ćete, u skladu sa Zakonom, biti obaviješteni o realizaciji istog – naveli su iz Ejubovićevog kabineta.

Međutim, obrazac na čije popunjavanje nas upućuju iz Ejubovićevog kabineta uopće ne sadrži opciju koja nam omogućava direktno slanje pitanja načelniku, nego samo mogućnost traženja pristupa informacijama koje bismo eventualno u vidu dokumenata mogli dobiti iz Općine Hadžići, a što nije bio predmet našeg upita.

Jasno je da je ovaj način izbjegavanja odgovora na novinarske upite samo još jedna prepreka medijima da ih se onemogući u njihovom radu i da posustanu u traženju informacija od institucija i pojedinaca u vlasti, a koji su od interesa javnosti.

Pri tome se mnogi, a u ovom slučaju i načelnik Općine Hadžići Hamdo Ejubović, ne libe umjesto odgovora novinare posredno u svojim istupima pokušati diskreditirati, lažno ih optuživati i upućivati poruke koje se mogu tumačiti kao prijetnje, a što je očito iz njegovog obraćanja na sjednici Općinskog vijeća Hadžići 19. augusta ove godine, o čemu postoji i videosnimak.

Tužilaštvo BIH do danas nije završilo istrage u predmetima Pavlović banka, privatizacije Bosnalijeka, istrage protiv nekadašnjeg policijskog komesara HNK Ilije Lasića, niza prijava protiv Milorada Dodika kao i predmeta korupcije u IT sektoru koji se tiču nabavki SAP sistema u vrijednosti od 16 miliona KM koju je vršila zagrebačka firma B4B.

Nedavno razrješenje Gordane Tadić sa pozicije glavnog tužioca Tužilaštva BIH, zbog disciplinskog prekršaja, nemara ili nepažnje u vršenju službenih dužnosti, otvara i pitanje svjesnog činjenja proceduralnih pogrešaka kao mehanizma stopiranja istraga u predmetima visoke korupcije.

Upravo su to i nalazi Transparency BIH, objavljeni u nacionalnom izvještaju, gdje se navodi da je uz mali broj optužnica za djela korupcije upitan i sam kvalitet optužnica.

„Nemar se naročito ogleda u kvalitetu optužnica, koje se tokom krivičnog postupka često mijenjaju zbog grešaka i manjkavosti u pogledu opisa krivičnog djela, tumačenja zakonskih odredbi i navođenja malo ili nimalo dokaza o krivičnoj namjeri optuženog ili optuženih“.

Foto: AA

Kontinuitet upitnog kvaliteta optužnica kao i amnestiranja proceduralnih pogrešaka istražitelja i tužioca,  karakterističan je za mandate Gorana Salihovića i Gordane Tadić na pozicijama glavnih tužioca Tužilaštva BIH.

Nabavka SAP sistema: Nikad završena istraga

Istraga na predmetima nabavki SAP sistema u vrijednosti od 16 miliona KM koju je vršila hrvatska kompanija B4B a koji su realizirani kroz 26 tendera sa Elektroprivredom BIH, Elektroprenosom BIH, JU Apotekama Sarajevo kao i drugim institucijama, do danas nije završena.

Podsjećamo, masovna implementacija njemačkog softverskog rješenja SAP u institucijama započela je u periodu dolaska SDP-a, predvođenim u tom periodu Zlatkom Lagumdžijom na vlasti.

U tom trenutku B4B u vlasništvu Mate Ćatića, pobjede na milionskim tenderima u institucijama na čelu sa SDP-ovim kadrovima osiguravao je potvrdama o ekskluzivitetu koje im je dostavljala podružnica njemačkog SAP-a, SAP West Balkans iz Beograda.

Uporedo, tenderskom dokumentacijom eliminatorni zahtjev je bio posjedovanje obrasca proizvođača, preciznija autorizacija, koju je na osnovu potpisanog ugovora mogla dobiti jedino kompanija B4B Zagreb. Međutim, potvrde SAP West Balkans koje su naznačavale informaciju da je B4B jedini ovlašteni partner za prodaju i implementaciju SAP sistema jednostavno nisu bile tačne.

U realizaciji poslova sa Elektroprivredom BIH, u tom trenutku na čelu s Elvedinom Grabovicom, kompanija B4B imala je i podršku Đinite Fočo, tadašnje direktorice Agencije za javne nabavke, što potvrđuju i email prepiske s Matom Ćatićem o čemu je portal Tačno.net pisao.

Svi podaci i informacije o namještanju milionskih tendera, preuveličanim cijenama, privatnim konekcijama između ponuđača, ugovornih organa i rukovodioca agencije za sprovođenje Zakona o javnim nabavkama poznati su i nadležnim tužilaštvima, koji od 2015. godine vode istragu o ovom predmetu.

Istražitelj: Hasan Pleh

Sugovornik portala Tačno.net koji je informacije o načinu na koji je B4B dobijao milionske tendere prijavio nadležnom Tužilaštvu ističe da od 2015. godine do 2018. godine nije bilo nikakvih informacija o statusu prijave.

„Poslije prijave FMUP-u 2015. godine, napravio sam i prijavu Tužilaštvu BIH protiv Mate Ćatića  i Elvedina Grabovice. Dva dana sam davao izjave u prostorijama Tužilaštva i predao dokumentaciju koju sam posjedovao. Kako je vrijeme odmicalo,  a ništa se nije dešavalo, par puta sam kontaktirao Mirzu Jamakovića da vidim u kojoj je fazi prijava. Nekog konkretnog odgovora nije bilo pa sam na protokol Tužilaštva BIH dostavio pismeni zahtjev za uvid u moju prijavu.“

Tužilaštvo BIH odbilo je da mu dostavi zapisnik o njegovoj izjavi koju je dao  Hasanu Plehu i Mirzi Jamakoviću. Nakon što je informisan da u Tužilaštvu ne postoji spis sa njegovom izjavom, zbog zloupotrebe položaja prijavljuje Mirzu Jamakovića i Hasana Pleha SIPA-i.

„Nakon što je Tužilaštvo BIH odbilo sve moje zahtjeve za uvid u moju prijavu 2017. godine, podnio sam krivičnu prijavu protiv Hasana Pleha i Mirze Jamakovića koji su uzimali moju izjavu u Tužilaštvu. Na upit SIPA-i 2018. godine šta se događa sa mojom prijavom, dobio sam odgovor na email da su oni izvršili sve potrebne istražne radnje i moj slučaj uputili Tužilaštvu BIH.“

SIPA je završila istragu po prijavi i kompletnu dokumentaciju dostavila Tužilaštvu BIH na dalje postupanje, a tek 2018. godine naš sugovornik, koji je u međuvremenu ostao bez posla, pozvan je u Tužilaštvo BIH kako bi opet dao izjavu u istrazi koju do danas vodi tužilac Ćazim Hasanspahić.

„Tužilac Ćazim Hasanspahić 2018. godine me kontaktirao i sa mnom prošao opet kroz proces prijave jer prema njegovim riječima, 2018. godine nije bilo traga mojoj prijavi u sistemu. Od 2018. do danas sam više puta pozivan da dam izjave u Tužilaštvu ali do dana današnjeg ne znam u kojoj je fazi moja prijava.“

Ćazim Hasanspahić/foto: relax-portal

Portal Tačno.net više od dva mjeseca čeka zvanični odgovor Tužilaštva BIH o daljim aktivnostima po predmetu prijave protiv zaposlenika Tužilaštva BIH Hasana Pleha i Mirze Jamakovića.

Do danas odgovori iz Tužilaštva BIH nisu došli na našu adresu.

Podsjećamo, protiv nekadašnjeg glavnog tužioca Gorana Salihovića potvrđena je optužnica zbog zloupotrebe položaja i ovlaštenja, a u periodu mandata Salihovića, Hasan Pleh bio je imenovan za Šefa Kabineta.

Prema pisanju medija, upravo je Hasan Pleh u ovom periodu sklapao sporazume sa advokatima o krivici optuženih, saslušavao lica u postupku te vršio niz drugih radnji za koje nije imao ovlaštenja.

Goran Salihović i Hasan Pleh/foto: Tužilaštvo BIH

Upravo su ove proceduralne greške iz Tužilaštva BIH, prema izvorima portala Tačno.net, dovele do kašnjenja pokretanja istrage u predmetima milionskih nabavki SAP IT rješenja.

Međutim, postavlja se pitanje zbog čega istraga koju je preuzeo tužilac Ćazim Hasanspahić još uvijek nije realizirana te zbog čega Tužilaštvo BIH ne odgovara na pitanje da li je pokrenut postupak protiv Hasana Pleha i istražitelja Mirze Jamakovića.

Opština podigla kredit da bi kupila propalu fabriku pa je iznajmila načelnikovoj kćerki za mizernu cijenu zakupa. Firma vlasnice Elene Sladoje proizvodi pelet, a na vrećama broj mobilnog telefona njenog oca, načelnika opštine.

Piše: Miljan Kovač

Kalinovik jeste mala i siromašna opština, u kojoj se malo šta proizvodi, osim kvalitetnog drvenog peleta i korupcionaških afera u čijem centru je Radomir Deba Sladoje, načelnik ove lokalne zajednice.

Njegova kćerka Elena vlasnica je firme kojoj je opština iznajmila bivšu fabriku, u kojoj ona sada proizvodi drveni pelet za grijanje.

Na vrećama peleta „Zelengora“, koji ova firma proizvodi, nalazi se i načelnikov broj mobilnog telefona.

Taj broj treba pozvati, ako želite naručiti kvalitetan pelet za ogrev.

Radomir Sladoje ne vidi u tome nikakav problem i tvrdi da je broj greškom štampan na vrećama. Po njegovom mišljenju nije sporno ni to što opština, imovinu za koju se zadužila za oko milion KM, izdaje upravo njegovoj kćerki za 200 maraka mjesečno!?

Upućeniji u prilike u ovoj opštini kažu da kada su načelnik Sladoje i aktualna vlast u pitanju, ništa ne treba da čudi.
On je apsolutni vladar ove opštine, kažu, bio i u vrijeme dok nije zvanično sjedio u načelničkoj fotelji.
Sladoje je vlasnik jedinog restorana, hotela, benzinske pumpe, pa ne treba da čudi ni što opštinskom imovinom raspolaže u skladu s potrebama svoje porodice.
Za sve ove radnje uživa apsolutnu zaštitu vlasti Republike Srpske i vladajućeg SNSD-a, čiji je lider u ovoj opštini.

Radna mjesta – za načelnikovu porodicu
Nekadašnja Drvna industrija (DI) „Kalinovik“, nakon neuspješne privatizacije i u međuvremenu nagomilanih dugovanja, postala je 2008. godine vlasništvo Nove banke, koja je odmah odlučila da je proda na licitaciji i otkupi svoja potraživanja.
Rukovodstvo opštine Kalinovik je u tome vidjelo šansu za razvoj ove siromašne opštine. Bar tako je u javnosti predstavljana ideja da upravo lokalna zajednica kupi propalo preduzeće te da ulaganjem u proizvodnju otvori nova radna mjesta.

I pored skepse mnogih, naročito stručne javnosti, opština je 2010. odlučila podići kredit neophodan za realizaciju tog plana.
Sredstva u iznosu od 850 000 maraka obezbijeđena su putem kredita kod Investiciono-razvojne banke Republike Srpske (IRB).

Posrednik za ovaj kredit bila je upravo Nova banka. Ugovor o zajmu s IRB-om je potpisan 23.6.2010. godine.
U vlasništvo opštine dospjele su tako napuštene hale, manje-više upotrebljive mašine i druga sredstva.
Fabrika je kupljena za 650 000 maraka. Ostatak od 200 000 KM, kako je predviđeno prilikom odobravanja kredita, bio je planiran za pokretanje proizvodnje.
Proizvodnja, međutim, nikada nije pokrenuta.
Nakon provedenog stečajnog postupka DI „Kalinovik“ je 2012. godine izbrisana iz Centralnog registra hartija od vrijednosti uz konstataciju da „nema nikakvu imovinu“. Ovdje se uočava „mala“ kontraverza, s obzirom da u revizorskom izvještaju za 2013. piše da je opština vlasnik fabrike i da je izdaje u zakup.

Kamate skaču, cijene padaju
Iz izvještaja o zakupu prostora, u čiji smo posjed došli, vidi se da je fabrika od 2011. godine do danas promijenila veliki broj zakupaca. Cijena zakupa se kretala, međutim, od 1000 do 1500 maraka mjesečno.
Tako je s firmom „Drvo-commerce“ d.o.o. Pribinić, Teslić dana 1.7. 2011. godine zaključen ugovor o zakupu na period od jedne godine s mjesečnom zakupninom od 1000 maraka.
Naredne godine, 16. 5.2012. identičan ugovor, ali na 36 mjeseci, potpisan je s preduzećem „Stanišić“ d.o.o. Pale. Cijena zakupa na mjesečnom nivou ostala je identična.
Ugovor je krajem oktobra iste godine raskinut na zahtjev zakupca. Pilana je ugovorom od 24.4.2013. iznajmljena firmi „Drvoprodukt“ iz Ilijaša, na period od sedam mjeseci: ovog puta po cijeni mjesečnog zakupa od 1250 maraka.

Po istoj cijeni zakupa pilana je iznajmljivana i „Drvoproduktu“ iz Kalinovika.

I ovaj ugovor je ubrzo raskinut, a prostor je iznajmljen firmi „Steco Centar“ iz Bijeljine, ovog puta po cijeni od 1500 maraka.
Po istoj cijeni, iste prostore je u narednom periodu iznajmljivala i bijeljinska firma “12. juli“.

U navedenom izvještaju se zaključuje i da je „Drvoprodukt“ iz Kalinovika ostao dužan 6500 konvertibilnih maraka na ime neplaćenih zakupnina, a navode se i neizmireni dugovi firme „12 juli“.

Skupština opštine Kalinovik je 30.11.2017. godine donijela odluku kojom se formira Komisija za utvrđivanje uslova i vremena davanja u zakup DI „Kalinovik“ preduzeću „Stanišić“ iz Pala.

Nije ni dvjesta maraka za bacanje
U komisiju su imenovani Mileva Komlenović, tadašnja načelnica opštine, Radomir Deba Sladoje, tada zamjenik načelnika opštine i odbornik Duško Stanić.
Ugovor o zakupu je ubrzo potpisan i otpočela je proizvodnja peleta u nekadašnjoj DI „Kalinovik“.

Ubrzo po iznajmljivanju na ovoj adresi je registrovana firma „Zelengora“ d.o.o.
Firmu je osnovao vlasnik preduzeća „Stanišić“ d.o.o. koji je i zakupio prostor.

Međutim, od samog početka proizvodnje u Kalinoviku, malom mjestu čiji se svi stanovnici međusobno poznaju, postalo je javna tajna da je stvarni gazda nove peletare zapravo tadašnji zamjenik načelnika opštine Radomir Sladoje Deba.
U prilog ovim tvrdnjama ide i činjenica da je još tada na vrećama peleta otisnut njegov broj telefona. Pitali smo Sladoja kako se njegov broj našao na vrećama peleta.

„Jeste to moj telefon“, kaže Sladoje. „To je stavljeno greškom. To je stavljeno kada sam bio zamjenik načelnika, moj telefon i broj Stanišića i to smo mi skinuli, eto.“

Nakon Stanišića vlasnica „Zelengore“ d.o.o postala je već pomenuta načelnikova kćerka, dok je cijena zakupa prostora, naglo, s 1500 maraka pala na sadašnju cijenu od svega 200 maraka mjesečno.
Načelnik Kalinovika, međutim, kaže da tu ne vidi ništa sporno.
Dakle, ako se uračunaju kamate na kredit od 850 000 koje je opština za kupovinu DI „Kalinovik“ podigla od IRB-a i uzme i ukalkuliše zakupnina koju načelnikova kćerka plaća opštini, lako je zaključiti da će ova investicija biti isplativa za 400-500 godina.
Koliki su gubici građana Kalinovika, opštine u kojoj je u ovoj školskoj godini upisano svega troje učenika u osnovnu školu, nije lako izračunati.

Kalinovik/foto:BN

U Tužilaštvu BiH nikada prijavu Finansijske policije FBiH nisu izvadili iz ladice, a naša su pitanja, koja smo im poslali u dva navrata u prethodna tri mjeseca – ignorirali. U smeću je završila i prijava Tužilaštvu KS. Inforadaru je to potvrdio još prije godinu glavni inspektor Federalne policije

Istraživački tim Inforadara

Federalna vlada je na sjednici 29. jula ove godine donijela Odluku o raspodjeli novčanih sredstava iz pasivnog podbilansa preduzeća i banaka. Ovom odlukom Agenciji za privatizaciju u FBiH raspoređuju se novčana sredstva u iznosu od 480.935,75 KM, ostvarena prodajom imovine iz pasivnog podbilansa privrednog društva Fabrika duhana Sarajevo d.d. Sarajevo u Republici Srbiji, koja se nalazi u Užicu, Valjevu i Beogradu.

Tačno prije godinu smo do u detalja razotkrili kako je kriminalna hobotnica pod kontrolom SDAopljačkala i prodala Fabriku duhana Sarajevo (FDS) te ugasila duhanski biznis. U međuvremenu je počela rasprodaja ogromne imovine ovog giganta širom bivše Jugoslavije. Samo u Srbiji FDS je posjedovala nekretnine u nekoliko centara, u vrijednosti oko šest miliona KM (bivša FDS se, naime, osim duhanskim bavi i pekarskim biznisom, bankarstvom te prodajom nekretnina i hotelijerstvom).

RASPRODAJA NEKRETNINA, KOMPANIJA, FONDOVA…

Jedan od predstavnika malih dioničara pojašnjava da o prodaji imovine izvan BiH „ne zna ništa jer ih naprosto ne obavještavaju, ali da pouzdano zna da je ta imovina izuzetno vrijedna i raspoređena po cijeloj regiji“.

„Znam da ‘Badeco Adria’ sve što ima u svom vlasništvu rasprodaje. To su brojne nekretnine i udjeli u fondovima kao što su: Univerzalpromet d.d. Tuzla, UPI poslovni sistemi, DUF Šib-ar Invest d.d. Sarajevo, ZIF Bonus d.d. Sarajevo, Remontmontaža d.d. Tuzla. Zanimljivo je da je do 2019., kada je pod sumnjivim okolnostima prodao dionice, Badeco sa 24,7 posto dionica bio drugi najveći dioničar ZIF-a Bonus. ZIF Bonus ima skoro četvrtinu vlasništva (23,28 posto) u najvećoj domaćoj kompaniji iz oblasti namjenske industrije Igmanu iz Konjica. Takođe Badeco je kao vlasnik 73,2 posto dionica Vakufske banke Sarajevo i 9,13 posto dionica Privredne banke Sarajevo, prodao svoj udjel u tim bankama. Svoj udio u vlasništvu ima i u Bor banci. Osim toga, FDS je bila vlasnik i hotela na Igmanu, Vlašiću i Srebrenici, čija sudbina je zanimljiva“, svjedoči za Inforadar jedan od najvećih malih dioničara Fabrike duhana Sarajevo, koji je insistirao na anonimnosti.

Foto: Prodaja dionica iz Fonda “Bonus”

Da bi se bolje razumjela ova prevara, podsjećamo da je duhanski biznis izdvojen u posebnu kompaniju FDS d.o.o. Ostali dio (poput imovine) preko FDS d.d., 2018. počinje djelovati s novim imenim firme – Badeco. Dakle, Badeco je nasljednik vlasništva u nekoliko kompanija, banaka i fondova koje je rasprodao i još uvijek rasprodaje.

Prethodno je Federalna vlada 2016. prodala svoj udio od 39,9 posto dionica u FDS austijskom CID-u, Adriatic Investments GmbH i British American Tobaccu (BAT) za 42,7 miliona KM.

Kako smo izvijestili u našoj prvoj priči (https://inforadar.ba/dossier-inforadara-kako-je-opljackana-fabrika-duhana-sarajevo/), FDS je u potpunosti preokrenuta, i umjesto da se održi ili poveća proizvodnja – ona je drastično smanjena. Od mnogobrojnih brendova danas se samo prozvodi Drina koja će uskoro, najvjerovatnije poput Aure, biti rumunski proizvod.

Današnji većinski vlasnik, CID iz Beča, ustvari je fiktivna firma sa svega nekoliko zaposlenih, koje je u ime SDA postavio direktor FDS-a Edin Mulahasanović.

Foto: Emitovanje dionica CID-a na SASE

Još 2013. Finansijska policija FBiH dostavila je Tužilaštvu BiH i Tužilaštvu Kantona Sarajevo izvještaj o počinjenom krivičnom djelu u FDS, a koji se odnosi na nezakonitosti u poslovanju direktora Edina Mulahasanovića i još šest osoba, između ostalog u vezi sa štetnim ugovorom sa Tobacco pressom. U izvještaju je naveden i Badeco kao nasljedik vlasništva u nekoliko banaka, fondova i kompanija te hotela, poput Hotela Aura u Srebrenici. Prije 12 godina, tačnije 2009., FDS je kupila upravnu zgradu bivšeg Energoinvesta u centru Srebrenice. Tada je najavljeno da će biti izgrađen hotel sa četiri zvjezdice, sa 70 apartmana i soba, te da je vrijednost ovog objekta 10 miliona KM. Lično je to najavio i tadašnji zamjenik predjednika SDA Bakir Izetbegović.

Foto: Faksimil krivične prijave Finansijske policije FBiH Tužilaštvu BiH

U (ne)izgradnju je FDS zaista uložila oko 10 miliona KM, a hotel je, prema najavama, trebao biti otvoren najprije 2011., pa onda 2013., te na kraju 2016. godine. Do danas nije ni završen ni otvoren. Ovaj hotel je često bio tema i u Parlamentu Federacije, međutim za gubitak novca niko nikad nije odgovarao, iako je odmah na početku ustanovljeno da je odabran krivi izvođač radova.

KAKO SU UGOVARANI VEĆ IZVEDENI RADOVI

Prvi ugovor je potpisan s firmom Tehno Srebrenica, koja je dobila čak i avans u iznosu 450.000 KM(isplaćen u tri faze od februara do maja 2009.). Nakon toga FDS jednostrano raskida ugovor sa ovom firmom, bez zahtjeva za povrat avansa. Prethodno su nadzorni organi upozorili FDS da Tehno Srebrenicane izvodi radove prema projektnoj dokumentaciji te da kao izvođač nisu ispoštovali odredbe ugovora u smislu da nisu osigurali sigurnost objekata i lica na gradilištu, mjerenja i geodetska osmatranja u toku građenja, te da firma nije posjedovala materijalne, kadrovske i finansijske mogućnosti za nastavak radova.

Novi ugovor dodijeljen je firmi Meister iz Živinica. Direktor firme Meister Dževad Mahmutović, inače i član Predsjedništva SDA, u isto vrijeme bio je i član NO Fabrike duhana Sarajevo, što je bio školski sukob interesa.

Mahmutović je bio i savjetnik Bakira Izetbrgovića dok je obavljao dužnost člana Predsjedništva BiH. Ugovor je zaključen 25. decembra 2009., a ukupna vrijednost radova iznosila je oko 994.000 KM. Tako je Mulahasanović ponovo ugovorio već izvedene radove, čime je nanesena dodatna šteta dioničarima FDS-a u iznosu oko 74.000 KM.

Foto: Faksimili nekih od ugovora

Finansijska policija FBiH 2013. godine, kao i u slučaju Tobacco pressa,  dostavila je Izvještaj Tužilaštvu BiH i Tužilaštvu KS o počinjenom krivičnom djelu nezakonitog poslovanja u FDS a u vezi sa ulaganjem u Hotel Aura.

„Kontrolisane su i nabavke, posebno kupovina firmi ili nekretnina od privatnih preduzeća, kao i ostala investiciona ulaganja tada značajne akumulacije FDS. O svim tim nadzorima, inspektori Finansijske policije su sačinili obimne izvještaje sa obimnom dokumentacijom koja potvrđuje osnove sumnje u izvršenje brojnih krivičnih djela od tadašnjeg menadžmenta FDS. Ja sam imao priliku pregledati nekoliko takvih izvještaja poslatih tužilastvima. Na primjercima u koje sam imao uvid bili su pečati koji su potvrđivali da su ti izvještaji dostavljani Tužilastvu BiH, odakle su proslijeđeni Tužilastvu KS. Posebno je obrađena investicija u hotel u Srebrenici, u koji je uloženo oko 20 miliona KM, a do danas nije završen. U izvještaju je navedeno više od 900 dokumenata koje potvrđuju kriminal pri realizaciji te investicije. Interesantno je da su neki poslovi oko te investicije ugovarani i plaćani dva puta“, kaže za Inforadar jedan od dioničara FDS Halil Čengić.

U Tužilaštvu BiH nikada ovu prijavu nisu izvadili iz ladice, a naša su pitanja, koja smo im poslali u dva navrata u prethodna tri mjeseca – ignorirali. U smeću je završila i prijava Tužilaštvu Kantona Sarajevo. Inforadaru je to potvrdio još prije godinu glavni inspektor Federalne policije:

„U vezi sa kontrolom poslovanja FDS i statusom Izvještaja o o počinjenom krivičnom djelu i počiniocima koje je Finansijska policija dostavila Tužilaštvu BiH 28. maja 2013., možemo vas informisati o slijedećem: Dopisom Tužilaštva BiH od 28. marta 2014. godine obaviješteni smo da je Izvještaj sa prilozima dana 18. septembra 2013. proslijeđen Kantonalnom tužilaštvu Sarajevo kao stvarnom i mjesno nadležnom tužilaštvu na dalji postupak. Kantonalno tužilaštvo je 20. decembra 2018. donijelo odluku da se istraga neće provoditi, na koju je Finansijska policija blagovremeno uložila pritužbu. Kantonalno tužilaštvo je dana 29. aprila 2019. potvrdilo Naredbu da se istraga neće provoditi…

Zašto je Vlada FBiHprije prodaje FDS-a iz bilansa kompanije izuzela njene veoma vrijedne udjeleu drugim kompanijama koji vrijede više stotina miliona KM? Podsjećamo, FDS je većinski upravljala Vakufskom bankom, imala udjele u Privrednoj banci Sarajevo i BOR banci.

Također, u vlasništvuFDS-a su bili i udjeli u Društvu za upravljanje fondovima (DUF) Market Investment Group, u DUF-u Šib Ar Invest, kao i ZIF-u Bonus. FDS je upravljala i trgovačkim preduzećima Univerzalpromet iz Tuzle i Tobacco Press iz Mostara, a ima udjele u brojnim drugim preduzećima poput UPI-a i UNITIC-a, čiji neboderi u Sarajevu vrijede stotine miliona KM, te hotelima na Igmanu, Vlašiću i Srebrenici. Uprkos tome, Vlada FBiH je ovu profitabilnu firmu prodala za manje od 50 miliona KM.

U TUŽILAŠTVIMA ŽMIRE NA KRIMINAL U FDS

Na zahtjev nekoliko dioničara, među njima i Halila Čengića, Tužilaštvo KS je pokrenulo istragu, privelo uposlenike i direktora AV brokerske kuće, koja je kupovala dionice FDS za nečiji račun po cijeni od oko 50 KM, uz isplatu do 10 KM u kešu. Na taj način su stvarali utisak na tržištu da Vlada može prodati svoj dio oko te cijene, ali niko nikad nije procesuiran.

Foto: Halil Čengić

„Premijer Novalić je sam učestvovao u stvaranju uvjeta za jeftinu prodaju Vladinih dionica izjavama kako oni, eto, ‘fataju FDS u slobodnom padu’. U takvom okruženju premijer je odredio cijenu od 83,5 KM po dionici i skoro 40% dionica FDS prodao za oko 42 miliona. Koliko je to bilo ‘fatanje u slobodnom padu’ pokazuje činjenica da već nekoliko godina isti kupac, za koga se zapravo i ne zna ko je, iste dionice plaća po više od tri puta većoj cijeni. Samo ovog puta i javno parama FDS. Između ostalih i parama iz neraspoređene dobiti FDS koja je tada iskazivana u iznosu od 50 miliona. Premijer i direktor su to opovrgavali tvrdnjom da je to samo računovodstveni termin. Ovakvom prodajom, po Novalićevoj cijeni, Vlada je oštećena za oko 90 milona, a za nešto manji iznos oštećeni su i mali dioničari koji su imali dionica skoro kao Vlada. Nažalost, niti jedan organ nije se nikada bavio ovom prodajom, kao što se uostalom nije bavio nijednim dijelom kriminala menadžmenta FDS, koji je opširno dokumentovan u izvještajima Finansijske policije“, pojašnjava Čengić.

Kaže kako glavna kantonalna tužiteljica Sabina Sarajlija, kao i njena prethodnica Dalida Burzić, nisu ništa nisu uradile po pitanju precesuiranja kriminala počinjenog u FDS.

„Pred sobom su imale čak 900 stranica dokaznog materijala. Ni sad nije kasno za procesuiranje onih koji su učestvovali u kriminalnom uništavanju FDS-a. Danas su glavni proizvodi FDS-a pekarski proizvodi, jer je krajem 2018. FDS preuzeo lanac pekara Aspek i pretvorio je u novu firmu Fine Food d.o.o. Kupljena je od privatnog vlasnika, kako je Mulahasanović navikao  u dugogodinjem mandatu“, na kraju dodaje Čengić.

Foto: Pekara Aspek (Fine Food)

O prodatoj imovini u bescijenje pokušali smo razgovarati sa svim akterima koji su uključeni u ovaj korupcijski „proces“; od tužilaštava BiH i KS odgovore nismo dobili, dok je čovjek zadužen za odobrenja za medijske istupe u Finansijskoj policiji FBiH „na godišnjem odmoru“.

Mali dioničari čekaju cijenu dionice koju, zasad, novi vlasnici neće ponuditi, dobijajući na vremenu i u vlastitom novčaniku. Naš izvor tvrdi da su skoro svakodnevno, u vrijeme prodaje Fabrike, u FDS kod direktora Mulahasanovića boravili tadašnji generalni sekretar SDA Amir Zukić i visoki zvaničnik ove stranke Asim Sarajlić, inače, kako sam sebe voli nazivati – Izetbegovićeva desna ruka.

Nakon naše prve priče, tek da bi se zamaglile velike koruptivne radnje, Općinski sud u Sarajevu presudio je da su direktor FDS Edin Mulahasanović i Hasan Nurkić, direktora firme Agrokontrola iz Orašja, krivi za zloupotrebu položaja ili ovlasti. Osuđeni su na kaznu zatvora od šest mjeseci, uslovno, i novčanu kaznu. Kazna zatvora se neće izvršiti ukoliko optuženi u roku od dvije godine ne počine novo krivično djelo.

Optuženi Mulahasanović se tereti da je sa Nurkićem, vlasnikom privatne firme Agrokontrola, od kraja 2008. do 2013. zaključio ugovor o skladištenju duhana, iako je Nurkić u to vrijeme bio član NO i Odbora za reviziju FDS-a, te mu je tako omogućio finansijsku dobit.