Razgovarala: Rubina Čengić
Roditelji prodaju vlastite maloljetne kćeri, prisiljavaju djecu na prosjačenje ili prostituciju, ostavljaju ih same u neuslovnim prostorima, djecu s poteškoćama u razvoju iskorištavaju za kriminalna djela, policija žrtve trgovine tretira kao počinitelje zločina, nema presuda s ozbiljnim kaznama za počinioce…
Sve ovo se moglo čuti na konferenciji o trgovini djecom koja je u organizaciji Udruženja „Novi put“ iz Mostara održana u Sarajevo u ponedjeljak 6. jula 2021. godine, samo par dana nakon najnovijeg izvještaja State Departmenta o borbi zemalja širom svijeta protiv trgovine ljudima u kom je BiH nakon tri godine skinuta s liste za nadzor čime je ocijenjeno da vlasti u BiH ulažu određene napore da suzbiju trgovinu ljudima, prvenstveno djecom. Predsjednica Udruženja „Novi put“ koje je u februaru 2021. godine od švedske fondacije Child10, švedske kraljice i njene fondacije „Briga o djeci“ dobilo nagradu za borbu protiv trgovine djecom, Abida Pehlić za portal interview.ba komentariše najvažnije činjenice vezane za trgovinu djecom u BiH.
Inače u svijetu je samo u 2018. godini otkriveno oko 50.000 žrtava trgovine ljudima iz 148 zemalja, ali s obzirom na skrivenu prirodu ovog zločina stvarni broj žrtava je daleko veći s tim da na svjetskom nivou žene i djevojčice čine oko 72 posto žrtava trgovine ljudima.
Interview: Na konferenciji o trgovini djecom u BiH predstavili ste studiju početnog stanja – šta ona pokazuje?
Pehlić: U BiH je proteklih šest godina, prema podacima državnog koordinatora za borbu protiv trgovine djecom i međunarodnih institucija, registrovano između 28 i 81 žrtve trgovine ljudima od čega je između 25 i 50 posto maloljetnih osoba. BiH je posljednjih godina prepoznata kao zemlja porijekla žrtava trgovine, a sve je veći broj djece – prošle godine je od 70 registrovanih žrtava njih 35 ili 50 posto bilo maloljetno. To ukazuje na alarmantnost situacije. Najvidljiviji oblik trgovanja jeste prisilno prosjačenje kojem su najviše podvrgnuta romska djeca. Mi smo svjedoci da u svim gradovima, u najprometnijim ulicama, imamo sve više te dječice, od nula do 14-ak godina koja se svakodnevno bave prosjačenjem. Oni očito borave na ulici, posebno ljeti kada je povećan broj turista, 24 sata dnevno i na osnovu toga mi zaključujemo da su im uskraćena sva dječija ljudska prava koja su im zagarantovana zakonima i međunarodnim konvencijama koje je BiH prihvatila, jer, očito, nisu uključena u sistem redovnog obrazovanja, borave i žive na ulici, izloženi su rizicima po zdravlje, prosjače po svim vremenskim uslovima – kiša, snijeg, zima, hladnoća ili ekstremne vrućine, a često su u riziku da budu ozbiljno povrijeđeni ili smrtno stradaju jer najčešće imaju zadatu količinu novca koji moraju donijeti organizatoru i ako znaju da nisu skupila dovoljno – biće neoprezniji, nasrtljiviji i često se dešava da se dijete kreće između automobila na semaforu ili u koloni i tu traži novac i može se desiti da smrtno strada ili bude ozbiljno povrijeđeno.
Interview.ba: Kada govorimo o trgovini ljudima prva pomisao je prostitucija, a vi sada govorite o prosjačenju – u koje sve svrhe se trguje ljudima?
Pehlić: Prvi oblik trgovine ljudima koji se u BiH pojavio odmah poslije rata jeste trgovina djevojkama i ženama u svrhu seksualne eksploatacije ili prisiljavanje na pružanje seksualnih usluga, To se dešavalo širom BiH u takozvanim javnim kućama i noćnim klubovima koji su neometano radili. Važno je naglasiti razliku između seksualnih radnica ili prostitutki i žrtava seksualne eksploatacije jer prostitutke mogu birati mušterije, odrediti cijenu, birati kada će raditi i koliko dok žrtve eksploatacije nemaju mogućnost izbora, nego su prisiljene raditi koliko organizator od nje zahtjeva, pružati usluge svima koje organizator dovede i nema pravo da odredi cijenu. Nakon završetka rata velika većina žrtava seksualne eksploatacije su bile djevojke i žene iz Ukrajine, Rumunije, Bugarske, Rusije, ali zadnjih 15-ak godina trend se znatno promijenio i sada su žrtve bh-državljanke, u BiH se pojavljuju i drugi oblici, prije svega radna eksploatacija. Tako imate slučaj Azerbejdžan kao po obimu najveći slučaj trgovine ljudima u svrhu radne eksploatacije u Evropi u 21-om vijeku kada je oko 600 muškaraca iz BiH i jedan broj iz Sjeverne Makedonije i Srbije bilo korišteno za rad na gradilištu u Bakuu u Azerbejdžanu. Taj masovni slučaj eksploatacije ljudi u svrhu prisilnog rada se i sada izučava. Kod nas je najprisutnije prisilno prosjačenje – uvijek u blizini vidimo odrasle osobe koje prate svaki njihov korak i uzimaju novac. Imamo dosta slučajeva prisilnog vršenje krivičnih djela i u to su najviše uključena romska djeca. Prije par godina je u Parizu otkrivena grupa djece porijeklom iz BiH, takozvani slučaj Hamidovići – dovedena su djeca porijeklom iz BiH ili majke čija su djeca držana kao taoci i prisiljavani su da vrše krivična djela, prvo u Parizu, a kasnije u Španiji i slično. Pominje se i trgovina u svrhu oduzimanja organa, ali mi u BiH nismo zabilježili ni jedan takav slučaj. Tu su i prinudni brakovi ili prodaja maloljetnih djevojčica u svrhu sklapanja brakova. State Department, koji svake godine sačinjava izvještaj o borbi protiv trgovine u cijelom svijetu, je BiH zamjerao da trgovanje romskom djecom i eksploataciju Roma pravda običajnim pravom i romskom tradicijom čime je tradicija stavljena iznad zakona i međunarodnih konvencija što je potpuno pogrešno tumačenje zakona. Događa se da se ne ide ni u istragu, da ne procesuiraju trgovce jer se eto kao radi o romskoj djeci. Tužno je da ljudi i profesionalci mogu donijeti takve odluke, pravdati takav čin, da nemaju empatije za djecu. BiH je u zadnje tri godine bila na nadzornoj listi SD, ali je u ovom izvještaju od 1. jula ove godine primijećeno da smo popravili stanje što znači da nećemo ostati bez razvojne pomoći koja nije zanemariva.
Interview.ba: U polaznoj studiji imate podatak da se 4 posto djevojčica uda prije punoljetstva – na koga se odnosi taj podatak, na Rome ili sve stanovnike BiH?
Pehlić: Podaci se ne segregiraju po nacionalnoj pripadnosti, nego samo djevojčice i dječaci. Međutim ta brojka se odnosi samo na one djevojčice za koje su nadležne institucije utvrdile da su se udale, ali imamo veliki broj djevojčica, posebno Romkinja, koje nisu dio nikakve evidencije što znači da je taj broj i veći.
Interview.ba: U nekim slučajevima kao sobe koje podvode djecu i trguju njima pominju se i majke – je li to iznenađujuće ili…?
Pehlić: BiH je, nažalost, dugi niz godina suočena s raznim problemima, političkom i ekonomskom nesigurnošću, nedostatkom zaštite marginaliziranih porodica, a s druge stane sve je veća ovisnost ljudi o klađenju, alkoholu, drogama. Što je društvo siromašnije – problemi su prisutniji i ako je neka osoba konzument alkohola ili ovisnik o kocki – nju ne zanima kako će doći do novca i najčešće su djeca žrtve jer su im najdostupnija, najlakše ih je natjerati ili prisiliti i najmanje se mogu bojati sankcija kada iskorištavaju vlastitu djecu.
Interview.ba: Uz trgovinu djecom se najčešće pominju romske zajednice, ali je neko na konferenciji primijetio da u koordinacionim tijelima i radnim grupama nema Roma – zašto?
Pehlić: Svaki kanton je dobio zadatak da oformi svoj koordinacijski tim i recimo u HNK je koordinator predstavnik MUP-a, a pretpostavljam da je tako i u drugim sredinama, i on u saradnji s drugim institucijama formira tim. U nekim kantonima su uključeni predstavnici nevladinog sektor, ali znatan broj sredina nije to uradio što je propust jer nevladin sektor raspolaže podacima s terena, radi s ljudima, u mogućnosti smo da predviđamo trendove i zbog toga mi i i insistiramo na cyber eksploataciji jer ako ne poduzmemo neke korake na vrijeme – naći ćemo se pred novom prijetnjom koju nije lako savladati.
Interview.ba: Koliko su migranti podložni trgovini ljudima?
Pehlić: Oni su jako ranjiva kategorija. Duže vrijeme borave na prostoru BiH, onemogućeno im je da uđu u Hrvatsku i dublje u EU i oni, kako bi finansirali daljnji prelazak granice, što je jako skup poduhvat, bivaju vrbovani u lanac trgovine ljudima. Imamo nezvanična saznanja da je na prostoru zapadnog Balkana na putu od kuće nestalo navodno blizu 20.000 djece, gubi im se svaki trag, nestali su… To je jako potresno.
Interview.ba: Zna li se broj presuda za trgovinu ljudima? USAID Inspire je najavio analizu sudske prakse u presudama iz ove oblasti od 2003 do 2021.? Pominje se 30ak istraga, ali ni jedna optužnica i svega par presuda s vrlo blagim kaznama…
Pehlić: Ne znam koliko presuda imamo posljednjih godina, ali u narednim mjesecima očekujemo tu analizu, ne znam na kom broju presuda će raditi, ali biće korisno.
Interview.ba: Pominjali ste i online prostor kao novi oblik prijetnje trgovinom?
Pehlić: BiH nema razvijene dovoljno dobre mehanizme zaštite od iskorištavanja ljudi, prvenstveno djece, putem interneta, tako da su naši ljudi, posebno djeca, podložni vrbovanju, pogotovo zato što je svijest ljudi o mogućnosti vrbovanja niska, a i uzrast djece koja koriste društvene mreže je sve niža. Možete svakodnevno vidjeti da roditelji objavljuju fotografije svoje djece koja su jako mlada ne razmišljajući da mi nikada ne možemo znati gdje te fotografije mogu završiti. Online je opasna sfera jer krije mnogo nepoznanica. Kada komunicirate s nekim u stvarnom svijetu vi možete odrediti da li je neko muško ili žensko, koliko ima godina, možete opisati tu osobu, a kada je u pitanju online – vidite samo profilnu fotografiju. Na konferenciji je recimo pomenut slučaj iz jedne škole u BiH u kojoj je nedavno jako veliki broj dječaka na Facebooku dobio zahtjev za prijateljstvo od iste osobe. Kako su djeca pričala o tome, roditelji su reagovali i pozvana je policija koja je otkrila da iza tog profila stoji muška osoba od blizu 60 godina koji je u svom računaru imao ogroman broj fotografija djece. S druge strane djeca imaju potrebu da dobiju lajkove, da ih prati veliki broj ljudi, posebno influenseri i onda su oni sami spremni nepoznatim osobama obezbjediti uvid u sve svoje fotografije. Mi mnogo radimo na prevenciji jer smo mnogo radili sa žrtvama i znamo šta znači biti žrtva trgovine ljudima i kako je teško oporaviti žrtvu.
Interview.ba: Koliko je pornografija razvijena i opasna govori činjenica da su neke kompanije koje izdaju kreditne kartice svojim korisnicima onemogućili da plaćaju usluge na PornHUB-u.
Pehlić: Iako se PornHUB brani od toga, sve je veći broj izjava koje pokazuju da je većina tih eksplicitnih sadržaja koji budu objavljeni na PornHUB-u snimljeno pod prijetnjom ucjenom ili iznudom i na druge nedozvoljene načine što znači da su počinjene i krivična djela.
Interview.ba: Na konferenciji smo mogli čuti o različitim problemima unutar dijela strukture vlasti u BiH koja treba da se bavi trgovinom ljudima: različite evidencije, nema saradnje…
Pehlić: BiH ima državnog koordinatora za borbu protiv trgovine ljudima, imamo Odsjek za borbu protiv trgovine ljudima pri Ministarstvu sigurnosti u Vijeću ministara BiH, ali oni ovise od nevladinog sektora jer samo nevladin sektor pruža direktne usluge na terenu – smještaj žrtava i zbrinjavanje, ali i podizanje svijesti i prevenciju. Dobro sarađujemo, ali BiH je složena država, pa imamo državu, dva entiteta, deset kantona i Brčko distrikt i tu često imamo neuvezanost. Naprimjer u RS imate javni regista pedofila koji u FBiH ne postoji i jedan od zaključaka konferencije je da tražimo uspostavu tog registra i za FBiH.
Interview.ba: Kakva je saradnja između vladinog i nevladinog sektora?
Pehlić: Što se tiče udruženja „Novi put“ – mi imamo odličnu saradnju i prepoznati smo kao relevantan partner svih institucija i zaista smatram da imamo svu moguću podršku.
Interview.ba: Pomoćnica ministra za ljudska prava u Vijeću ministara BiH Saliha Đuderija je na konferenciji govorila da imamo sjajne zakone, ali da na terenu nema novca za elementarne potrebe poput DNK-testova, pregleda ljekara i slično što je jako važno za žrtve – o čemu se radi?
Pehlić: Još uvijek svim segmentima ove borbe nije posvećana dužna pažnja. Vlast se dosta oslanja na nevladin sektor koji se finansira međunarodnim sredstvima, grantovima… Vjerujem da ćemo u narednom periodu svi raditi na poboljšanju odgovora državnih institucija.
Interview.ba: State Department je 1. jula objavio novi izvještaj, za BiH su prepoznati napori – na koji način se mjeri napredak?
Pehlić: Postoje brojevi i nastojanja. Broj identifikovanih potencijalnih žrtava je povećan, prepoznate su aktivnosti koje vlast poduzima s ciljem sprječavanja i otkrivanja trgovine ljudima što pokazuje da se država bori protiv ovog fenomena, uspostavljeni su regionalni koordinacijski timovi čiji je zadatak borba i sprječavanje, usvojili smo strategiju, brojni nivoi vlasti su usvojili akcione planove za borbu protiv trgovine ljudima koji prate strategiju… Sve to je pokazalo da se država posvetila borbi protiv trgovine ljudima. Istina – još uvijek ne ispunjavamo minimalne standarde, ali se trudimo.
