U aprilu je objavljeno da Austrija ima namjeru pomoći izgradnju infrastrukture na Balkanu koja bi omogućila praktično zaustavljanje migracija. Pilot projekat, navodi isti medij, je u BiH gdje se formiraju centri iz kojih će biti moguće deportacije, a koje će se vršiti uz pomoć iz EU
Piše: Nidžara AHMETAŠEVIĆ
Prema zvaničnim podacima, od januara 2018. do kraja aprila ove godine, u Bosnu i Hecegovinu je registrovan ulazak 73,396 osoba u pokretu iz preko 60 zemalja.
Zvaničnici tvrde da manje ljudi dolazi ove godine nego prošle, dok volonteri/rke i aktivisti/kinje koji/e su na terenu i dalje susreću velike grupe migranata koji ulaze preko Srbije ili Crne Gore, a sa namjerom da nastave dalje ka zemljama sjeverne i zapadne Europe. Većina su izbjeglice iz Afganistana, ali je i veliki broj ljudi iz južnij dijelova Afrike, među kojima Kamerun, Gana, Nigerija…
U tri godine od kada je broj migranata u BiH značajno porastao, nije puno urađeno na poboljšanju uslova za njihov boravak ili poštivanje ljudskih prava i domaćih zakona koji regulišu prava potencijalnih tražitelja azil, što svi ovi ljudi jesu. Puno više je urađeno na jačanju granica, te generalno u pružanju podrške sigurnosnim strukturama u zemlji, i to uz pomoć EU. Zahvaljujući toj podršci i takvom pristupu, BiH nije postala dio Unije, ali jeste dio sistema tvrđave Europe, opasane zidovima i žicama, koju čuvaju ljuti i naoružani stražari.
Dolazak migranata je pokazao i građanima i građankama BiH koliko su slabe ovdašnje institucije, naročito na državnom nivou. Masovno negiranje postojećih zakonskih okriva, čak i Ustava, godinama prolazi bez reakcije javnosti. To nezakonje se ogleda u nespremnosti nadležnih da osiguraju adekvatan smještaj (ili bilo kakav), lošoj ili nikakvoj zdravstvenoj zaštiti, teškoćama u pristupu azilu, te sve češćem policijskom nasilju kojem svjedoče i građani i građanke očekujući dan kada će se palice okrenuti ka njima. Naročito loša situacija je u Unsko-sanskom i Kantonu Sarajevo gdje vlasti negiraju gotova sva prava migranata. Podršku od građana i građanki nemaju vlasti, ali imaju od Međunarodne organizacije za migracije (IOM) koja od 2018. godine, predvodi u BiH proces koji EU naziva “upravljanje migracijama”, a čija suština je da se ljudi u pokretu zaustave prije nego uđu na tlo Unije.
Novi procesi
Iako mediji tome malo posvećuju pažnje, oni koji su u kontaktu sa migrantskom populacijom i organizacijama koje rade sa njima, primjećuju i da sve više ljudi biva pritvoreno, ali i osuđeno i zatvoreno nakon sudskih procesa o kojima javnost malo zna, a tokom kojih je poštivanje zakona, ne rijetko upitno, kako tvrde advokati uključeni u ove procese. Dodatno, migranti nerijetko bivaju odvedeni u Imigracioni centar u Lukavici koji služi kao detencijski centar, a gdje bivaju zadržani čak i ako traže pristup azilu, dok o onom što se dešava unutra nema informacija u javnosti. Tek povremeno oni koji pronađu način da izađu, uz pomoć advokata, govore o nasilju unutar zidova Centra, korupciji i neljudskom tretmanu.
Primjetno je i da ovdašnje vlasti nalaze način da deportuju ljude, uključujući i osobe koje prema svim međunarodnim standardima imaju pravo na zaštitu, kakvi su politički aktivisti iz Turske među kojima su brojni Kurdi. Deportacije se dešavaju najčešće daleko od očiju javnosti. Isti slučaj je sa Uiguri muslimananima. Nažalost, niti jedna institucija unutar sistema BiH, kao ni međunarodne organizacije prisutne na terenu, ne govore o ovom trendu koji je zabrinjavajući i ukazuje na ozbiljna kršenja ljudskih prava i zakona ove zemlje.
Istovremeno, prije nekoliko mjeseci počeo je proces u kojem, barem formalno, IOM prenosi dio nadležnosti koje im je EU dala na državne organe, a od kojih se očekuje da bespogovorno rade po uputama ove organizacije. Tako, barem formalno, Služba za strance preuzima rukovođenje dijelom kampova koje je IOM podigao od 2018.Istovremeno, kantonalne policije imaju pristup ovim kampovima, što ne rijetko završi pretjeranom upotrebom nasilja.
No, problemi sa nasiljem u kampovima postoje još od 2018. godine kada je IOM angažovao privatne zaštitarske agencije čiji pripadnici se nisu libili da upotrijebe silu čak i protiv maloljetnika. Počinioci su ostali nekaženjeni, osim nekoliko koji su izgubili posao, no nisu izvedeni pred sudove. Organizacije koje rade u kampovima o nasilju šute, odnosno ignorišu ga čime ga ohrabruju.
Lipa – centar za deportacije?
U međuvremenu, kontroverzni kamp BIRA, improvizovan unutar nekadašnje fabrike u Bihaću, je zatvoren. Uskoro se očekuje zatvaranje kampa Sedra (porodični kamp), improvizovan unutar starog hotela koji je trebao da bude srušen iste godine kada ga je IOM unajmio i pretvorio u kamp, 2018.
Potencijalno, i kamp Miral, također bivša fabrika, u Velikoj Kladuši bi uskoro trebao biti zatvoren. Prema podacima dostupnim javnosti, većina ljudi koji se nalaze na području Bihaća bit će odvedeni, ili su već, (često bez njihove volje) u kamp Lipa koji bi trebao imati kapacitet za 1.500 osoba, i koji će, navodi se na društvenim mrežama IOMa, biti primjer kako upravljati kampovima u BiH. Žicama, silom i negiranjem osnovnih prava, model je koji vidimo na Lipi. Tu će biti smješteni i muškarci koji putu sami, maloljetnici, i porodice.
Podsjećamo, kamp Lipa je formiran na krajnje neuslovnom prostoru na kojem su postavljeni privremeni objekti, te improvizovana infrastruktura. Policija USK već mjesecima vrši racije naročito u Bihaću, ali i drugim dijelovima Kantona, odvodeći ljude u prvacu ovog kampa za kojeg oni koji su prisiljeni boraviti unutra nemaju lijepe riječi.
Ono što dodatno uznemirava su najave da bi Lipa trebala postati mjesto sa kojeg će biti deportovani ljudi, ili gdje će se odličivati o tome da li mogu nastaviti svoj put ka EU. Takozvani hot-spot pristup već se pokazao krajnje neefikasan u drugim zemljama u kojima ga je EU uvela, no i dalje opstaje. Samo jedna od slika takvog pristupa je kamp Morija na Lesvosu, Grčka, koji je pakao ne samo za ljude koji su prisiljeni boraviti unutra, nego i one koji tu rade, ali i mještane koji žive u blizini i koji godinama ukazuju na nepoštivanje osnovnih ljudskih prava.
Za sada najave mogućnosti da BiH bude korištena kao prostor sa kojeg će se vršiti deportacije i “trijaža” ljudi dolaze najčešće iz Austrije, koja je uključena i u izgradnju kampa Lipa i njegovo održavanje. Prema pisanju austrijskih medija, tamošnje vlasti su do sada uložile oko 500.000 eura u Lipu. Euronews kanala sa sjedištem u Srbiji nedavno je objavio kako austrijske vlasti pregovaraju sa Evropskom komisijom (EK) o mogućnosti da BiH bude korištena kao svojevrsni prostor za odabir ljudi kojima će biti dozvoljen nastavak puta. U tekstu prenose izjavu austrijskog ministra unutrašnjih poslova Karl Nehammera da je ovaj plan već izložio članovima EK te navodno, dobio njihovu potporu.
Pored BiH, ova uloga će biti data (ili već jeste) i Srbiji i Sjevernoj Makedoniji.
Sastanci i sporazumu
U aprilu ove godine austrijski Kleine Zeitung je objavio da Austrija ima namjeru pomoći izgradnju infrastrukture na Balkanu koja bi omogućila praktično zaustavljnje migracija. Pilot projekat, navodi isti medij, je u BiH gdje se formiraju centri iz kojih će biti moguće deportacije, a koje će se vršiti uz pomoć iz EU.
Prema zvaničnom saopćenju Ministarstva sigurnosti BiH, tokom sastanka ministra unutrašnjih poslova Austrije i ministra Selme Cikotića, zaključeno je da “da je brz povratak ilegalnih migranata bez prava boravka u njihove zemlje porijekla jedno od ključnih rješenja upravljanja migracijama, te će dvije države usko sarađivati na uspostavljanju zajedničkih charter letova ka zemljama porijekla”. (Iz ovog saopćenja, kao i niza drugih, te javnih nastupa predstavnika Ministartsvo, primjetno je da godinama ne odustaju od korištenja izraza kojeg zakon ne poznaje – ilegalni migranti – i koji je jezik mržnje).
Austrijski mediji su objavili i da je tokom sastanka, potpisano pismo namjere koje omogućava otvaranje pregovora o ovom procesu. Charter letove iz BiH bi financijski podupirala za sada samo Austrija, ali nije jasno koji domaći zakon ili međunarodno pravila, će ovo omogućiti.
Austrija također namjerava povećati donacije koje će biti usmjerene na obuku osoblja koje bi bilo u pratnji pri deportacijama, za što navodno već postoji program u kojem je BiH, te je u taj proces uključen Frontex čije djelovanje kada je riječ o “upravljanju migracijama” je trenutno predmet brojnih istraga i krtika, dok dio EU javnosti traži da Agencija bude potpuno ugašena zbog navoda o kršenju ljudskih prava.
U međuvremenu, volonteri/rke i aktivisti/kinje u Italiji, Sloveniji i Austriji, bilježe sličajeve readmisije migranata iz svojih zemalja, ali i Njemačke i Švicarske, ka Hrvatskoj, koja potom ljude nelegalno ubacuje u BiH. Advokati koji rade u oblasti ljudskih prava i tim zemljama već su pokrenuli i nekoliko sudskih procesa u ovakvim slučajevima, od čega je onaj pokretu u Italiji rezultirao odlukom da su prekršena prava osobe koja je deportovana iz te zemlje, te nasilno gurnuta u BiH. Mladić iz Pakistana koji je bio žrtva ove lančane akcije, dobio je vizu za ulazak u Italiji gdje je pokrenuo dalji proces pred sudom a kako bi regulisao svoj status.
Novi pakt, nova realnost
Dešavanja u Danskoj također upućuju da bi Balkan i još neke zemlje koje graniče sa EU, mogao postati platforma za deportacije ljudi iz Europe. Tamošnji zakonodavci su nedavno usvojili amandman na Zakon o strancima čime se stvara mogućnost da presele tražitelje azila u zemlje koje nisu članice EU, gdje bi morali čekati donošenje konačne odluke o zaštiti i utočištu. Da bi mjera stupila na snagu, danska Vlada mora sklopiti sporazum sa zemljama u koje žele vršiti povrat ljudi.
Danska je u prošlosti već imala sličan pristup, te imaju sporazume sa nekim zemljama u svijetu koji im omogućavaju ovu praksu, koji su vrlo kontroverzni.
Zakon je odmah naišao na osudi kako UN-a, tako i niza nevladinih organizacija. Oštra kritika došla je i od je Filippa Grandia, visokog komesara UN-a za izbjeglice, koji je rekao da postoji mogućnost da su ovakve odluke i eventualni sporazumi, suprotni Konvenciji o izbjeglicama iz 1951. godine. I organizacija Human Rights Wathc je reagovala upozoravajući da slanje ljudi u treće zemlje može ozbiljno ugroziti instituciju azila.
Austrija i ono što planiraju u BiH, a na što ovdašnje vlasti čini se pristaju, vrlo je slično prijedlogu iz Danske, te i ovdje postoji mogućnost da se sklope sporazumi i uvedu prakse suprotne Konvenciji.
Nagovještaj da cijela EU traži način kako ovo ostvariti može se naći i u Novom paktu o migracijama koje je EK predložila prošlog septembra. Pakt je, kao i novi zakon u Danskoj, naišao na brojne kritike, no za sada se čini da ih EK ne uvažava.
Za sada je Pakt u fazi prijedloga, ali su zvaničnici EK u misiji njegove promocije. Komesarka Ylva Johansson početkom juna je objavila blog u kojem promovira Pakt, i “partnerstvo” sa trećim zemljama, a koji otvara zaključkom da upravljanje migracijama nije moguće bez saradnje za zemljama izvan EU.
– Zbog toga imam intenzivan plan putovanja u susjedne zemlje gdje ćemo diskutovati kao spriječiti neregularne migracije, razviti više legalnih načina i partnerskih sporazuma – navela je.
Komesarka Johansson u svoj plan putovanja uključila je i zemlje Balkana, ali i Tursku, Maroko, Tunis… Tokom ovih posjeta najavila je i susrete sa predstavnicima Frontex misija koji su na granicama sa EU, uprkos svim krtikama na njihov rad i upitnu legalnost.
U međuvremenu, na “Zapadni Balkan” je došla nova šefica IOM-a Laura Lungarotti, koja se odmah aktivirala u nekoj vrsti diplomatske misije. Lungarotti se tokom ove godine samo u BiH sastala sa nizom predstavnika stranih ambasada pregovarajući procese o kojima bi inače trebali pregovarati predstavici vlasti, te informisati javnost. Tako se sastala sa ambasadorima Pakistana i Irana, koji je čak i posjetio USK nedavno i obišao neke od kampova. Javnosti nije dostupna informacija o tome da li je država tražila da predstavnica IOM-a pregovara u ime BiH, ako se to dešava, niti je domaća javnost dovoljno informisana o toku ovih sastanaka, rezultatima i eventualnim posljedicama i legalnost odluka.
Povijest nas uči da je migracije nemoguće zaustaviti, kao što nas uči i kamo vodi masovno kršnje ljudskih prava. Trenutno, ne mali broj ljudi u EU, napokon, vidi prvac u kojem se kreću njihove zemlje i Unija, te su protesti, kritike i negodovanja sve glasniji. Traži se odbacivanje Novog pakta, prekid deportacija, i generalno poštivanje ljudskih prava, kao i ukidanje hot-spot pristupa i Frontexa. Ovaj pokret koji se širi Europom još uvijek nije dotakao BiH, u kojoj građani i građanke grcaju pod brojnim pritiscima, dok se ne mali broj njih odlučuje da se priključe masi migranata koja se kreće ka zapadnoj i sjevernoj Europi.
I dalje građani i građanke BiH imaju privilegiju bezviznog režima te im je lakše ući na prostor EU, no ukoliko Novi pakt bude prihvaćen i sve ideje koje ga prate, cilj je da se zaustave ili uspore migracije, što će jednako uticati na sve, osim privilegovanih koji imaju EU pasoše i kojima je sloboda kretanja zagarantovana, dok drugi umiru za nju.
