LGBTIQ osobe u BiH traže da država prepozna ponos!

Mjesec ponosa (jun) posvećen je podizanju LGBTIQ glasova, proslavi kulture ove populacije i podršci ka ostvarivanju njihovih prava, a osobito je značajan za države poput BiH gdje se LGBTIQ osobe još uvijek bore za osnovna prava: da ne trpe nasilje, diskriminaciju, socijalnu isključenost i svakodnevni govor mržnje.

Piše: Adin Šabić

 Podaci Rozog izvještaja Sarajevskog otvorenog centra tijekom 2020. godine pokazuju da je u BiH povećan broj prijetnji prema LGBTIQ osobama: „Zabilježeno je i 105 slučajeva govora mržnje i pozivanja na nasilje i mržnju, te 16 slučajeva krivičnih djela i incidenata motiviranih predrasudama na osnovu seksualne orijentacije i rodnog identiteta“.

Aktivista Amar Ćatović iz Tuzle navodi kako je najveći problem u Bosni i Hercegovini što država ne provodi pravne akte koji su na snazi: „Prvenstveno Zakon o zabrani diskriminacije, koji treba biti prepoznat kao važeći i koji se treba provoditi. Ujedno država ne provodi ni Krivični zakon FBiH. Tražimo da se pred sudovima napadi na LGBTIQ populaciju tretiraju kao krivična djela iz mržnje, a ne kao prekršaj, odnosno u većini slučajeva kao narušavanje javnog reda i mira, odnosno teret kvalificiranja djela je na tužilaštvima, kao i pravovremenom ispravnom djelovanju policije“.

Samo 10 posto BiH stanovništva poznaje LGBTIQ osobu

Prema istraživanju Nacionalnog demokratskog instituta o LGBTIQ osobama iz 2015. godine samo 10 posto stanovništva u BiH osobno je poznavalo osobu koja se izjašnjava kao LGBTIQ, što je prema mišljenju stručnjaka, jedan od razloga zašto postoje mnoge predrasude prema ovoj LGBTIQ zajednici.

Ovo istraživanje je pokazalo da javnost smatra da nasilje nad ovom populacijom nije često, iako su tri od četiri LGBTIQ osobe u BiH psihički zlostavljane, te jedna od pet osoba izložena fizičkom nasilju. Osim toga zabilježeno je da je jedna od dvije LGBTIQ osoba u BiH diskriminisana, prije svega pri zapošljavanju, ali i pri policijskoj zaštiti. Direktna posljedica svega toga je homofobija i transfobija, odnosno strah od nepoznatog, a tome svjedoči i podatak da bi 30 posto opće populacije prekinulo kontakt s prijateljima ukoliko bi saznali da je LGBTIQ.

Korona virus unazadio LGBTIQ borbu

Postojeće stanje definitivno je unazadila pandemija Korona virusa, tijekom koje su LGBTIQ osobe bile primorane da se vrate u svoja „četiri zida“ iz kojih nastoje godinama da izađu.

„Mislim da najveći problem tijekom pandemija bila socijalizacija LGBTIQ osoba i sigurni prostori. To je nešto što je totalno izgubljeno kroz pandemiju jer i organizacije nisu imale mogućnost zbog ograničenog broja okupljanja da organiziraju bilo koju vrstu događaja uživo što je zaista uveliko utjecalo na mentalno zdravlje LGBTIQ osoba, ali ne samo na mentalno već generalno na socijalizaciju koja je svakoj individui potrebna“, kaže LGBTIQ aktivistica Lejla Huremović.

Navodi kako je Prva povorka ponosa, koja je prije dvije godine održana u Sarajevu, bila ključna u podizanju vidljivosti LGBTIQ zajednice, ali da je strašno što se nakon takvog jednog događaja dogodila pandemija: „Sama povorka nije mogla da ostavi neki veći impact u društvu. Međutim, uzimajući u obzir da je to bila prva povorka ona je mnogo toga uradila, pogotovo kada govorimo o samoj zajednici koja je dobila nadu da se mogu napraviti promjene u BiH društvu, ali i snagu da lakše prebrode probleme s kojima se susreću“, Huremović.

Međutim, Druga povorka ponosa je pokazala da ni same institucije države nisu spremne na kooperaciju, te da ne postoji interes za obilježavanje ovakvih događaja. Na to je tada ukazala, a i danas ukazuje LGBTIQ zajednica iz BiH.

„Jedna od gorućih tema je i sloboda okupljanja LGBTIQ osoba. Svjedočimo da se većinom prosvjedesa LGBTIQ predznakom tretiraju drugačije od prosvjeda neformalnih grupa građana, političkih partijaili drugih nevladinih organizacija. U tom smislu teret organizatora potesta bi se trebao staviti na policiju na nivou kantona ili FBiH, kazao je Ćatović, te dodao da je obavezno osim svega navedenog da država hitno regulira istospolne zajednice uz poruku: „Tražimo da država prepozna ponos“.  

Huremović također podcrtava važnost teme istospolnih brakova: “Država treba nastaviti brže donositi zakone i zakonske regulative koje se tiču LGBTIQ osoba pogotovo kada govorimo o procesu koji se tiče zakona o istospolnom partnerstvu u FBiH, a koji poprilično sporo teče“.

EU strategija za ravnopravnost LGBTIQ osoba

A da ovaj proces ide sporo potvrđuje i istraživanje ILGA Europe, koje pokazuje da je Bosna i Hercegovina ostvarila samo 37 posto od mogućih 100 posto na području zaštite i poštivanja ljudskih prava LGBTI osoba. S obzirom na činjenicu da Bosna i Hercegovina pretendira ka ulasku u Europsku uniju, o pitanju ravnopravnosti LGBTIQ osoba morat će se u budućnosti raditi puno više.

Tokom 2020. godine Evropska unija je predstavila svoju Prvu strategiju za ravnopravnost LGBTIQ osoba u EU, nakon što je prepoznato da se 43 posto ove populacije unutar Unije osjeća diskriminirano. Ovom novom strategijom nastoje se ukloniti nejednakosti i riješiti problemi s kojima se suočavaju LGBTIQ osobe te se utvrđuje niz ciljanih mjera za sljedećih pet godina, uključujući pravne mjere i financiranje.

U strategiji se predlaže da se među zločine u EU svrsta zločin iz mržnje, kojim su obuhvaćeni homofobni govor mržnje i zločin iz mržnje, te da se, među ostalim, donese zakonodavstvo o uzajamnom priznavanju roditeljstva u prekograničnim situacijama. Također se osigurava da se pitanja LGBTIQ osoba uzmu u obzir prilikom oblikovanja politika EU kako bi LGBTIQ osobe, u svoj svojoj raznolikosti, bile sigurne i imale jednake mogućnosti za napredak te potpuno sudjelovale u društvu.

Upravo zbog toga se i slavi mjesec juni, kako bi se ukazalo na nepovoljan položaj LGBTIQ populacije, te nastavila borba za ostvarivanje osnovnih ljudskih prava, što podrazumijeva i ova strategija. Mjesecom ponosa podsjeća se na Stonvolske nemire (Stonewall riots) u Americi 1969., koji su pokrenuti kao odgovor LGBTIQ zajednice na policijska zlostavljanja čija je kap prelila čašu racijom kafića Stonewall Inn. – okupljališta LGBTIQ osoba. Zahtjevi prosvjednika bili su uspostavljanje mjesta na koja bi LGBTIQ osobe mogli ići i biti otvorene u pogledu svoje seksualne orijentacije bez straha od uhićenja. Ti junski prosvjedi smatraju se prvim korakom u borbi za prava LGBT+ osoba.

Prethodna vijest

Održana prezentacija Monitoring izvještaja za RJU u BiH 2019./2020.

Naredna vijest

Nidžara Ahmetašević: Na Balkanu se formiraju centri za deportaciju migranata