Bosna i Hercegovina već 15 godina čeka da konačno počne primjena Zakona o elektronskom potpisu. Iako je usvojen 2006. ovaj je Zakon i danas mrtvo slovo na papriru, jer nikada nije postao realnost u svakodnevom životu. Najveću cijenu političkih prepucavanja trpe građani i naravno kompanije
Piše: Senka KURT
Još 2006. kad je Zakon usvojen, predviđeno je i formiranje Ureda za nadzor i akreditaciju (pri Ministarstvu prometa i komunikacija BiH) kao jedinstvenog supervizorskog tijela. Ured postaje funkcionalan 13 godina kasnije, a dolaze novi problem. Zakon je zastario, pa je trebalo donijeti novi ili makar revidirani.
Čini se da su pravi problemi tek tad nastali. Novi zakon u formi nacrta u februaru 2019. usvojilo je Vijeće ministara. Godinu kasnije nije prošao u Zastupničkom domu Parlamenta BiH, jer nije bilo entitetske većine iz Republike Srpske.
Zastupnici iz ovog entiteta glasali su protiv nacrta jer smatraju da usvajanje novog zakona o e-identifikaciji uz postojanje jednog supervizorskog tijela, odnosno Ureda za nadzor, predstavlja prijenos nadležnosti.
Najbezbolnije i najlakše rješenje
Izvrši direktor Centra za politike i upravljanje (CPU) Adis Muhović nedavno je podsjetio da su se obje entitetske vlade obvezale na nastavak procesa. Ističe kako su proizvoljne tvrdnje vlasti RS-a da Nacrt zakona predstavlja prijenos nadležnosti i to argumentira faktom da je Ured za nadzor i akreditaciju foprmiran pri državnom ministarstvu još 2006. dobio nadležnost za akreditiranje i nadzor certifikacijskih tijela većinom glasova zastupnika iz oba entiteta.
Muhović podsjeća da se naš zakonodavni okvir mora uskladiti sa Europskom unijom i da akreditiranje ovjeritelja mora biti na nacionalnoj razini.
– Najbezbolnije, a time i najlakše rješenje je da se svi donositelji odluka podsjete na šta su se obvezali, šta su zajedno dogovorili – kazao je Muhović.
Od podsjeća i da je, a pandemija koronavirusa je to još i više pokazala, digitalizacija jedan od najvažnijijh uvjeta za unaprijeđenje poslovnog okruženja, te da su se Vijeće ministara i enetitetske vlade ranije obavezale na “digitalnu transformaciju usluga svih razina vlasti kroz veće korištenje e-uprave i e-usluga u Zajedničkim socio-ekonomskim reformama 2019. – 2022.
U certificiranoj kompaniji kompanija za e – potpise Halcom neprekidno ističu da, kako god odlučile vlasti u BiH, promjene u pravcu digitalizacije su neminovne i neophodne i desit će se kad tad.
Direktorica Halcoma Amela Muftić podsjeća nas kako elektronski potpisi već postoje u BiH i primjenjuju se u skladu sa važećom zakonskom regulativom. Tako se već svakodnevno susrećemo s pojmovima „elektronski potpis“, „siguran/napredni elektronski potpis“ i „kvalifikovani elektronski potpis“. Sve te vrste elektronskih potpisa imaju upotrebnu vrijednost bilo u zatvorenim ili otvorenim sistemima.
– Međutim najveću korist u ekonomskom smislu bi trebali imati kvalifikovani elektronski potpisi i s njima povezane usluge od povjerenja – kaže Muftić.
No, vrijeme je, dodaje za usvajanje novog zakona, što bi bio prvi korak da se kvalificirani potpisi, izdani u BiH, validiraju u EU.
– Za BiH to bi praktično značilo vid ulaska u EU koji bi pružio nove tržišne prilike za poslovanje sa zemljama članicama – ističe Muftić.
A to je od početka pandemije koronavirusa bio jedan od najvažnijih zadataka bh. kompanija, ali i građana, poslovati na daljinu, bez putovanja, kontakata, gubljenja vremena.
– Primjenom elektronskog potpisa stvorilo bi se novo poslovno okruženje koje bi u svim granama privrede ubrzalo procese. Bile bi kreirane nove elektronske usluge za građane i privrednike, otvorila bi nam se vrata prema zemljama EU ali i šire, čime bi se praktično otvorila i nova tržišta – ističe direktorica Halcoma i dodaje kako bi usvajanjem nove legislative bile moguće brojne prednosti za privredni i finansijski sektor.
Konkretno i praktično, u finansijskom sektoru to bi praktično značilo ugovaranje i korištenje svih finansijskih usluga na daljinu. A privredi brži pristupu do izvora finansiranja, brže ugovaranje poslova i elektronska razmjena dokumenta, brži plasmani roba i usluga na domaćem i ino tržištu, o line plaćanja bi ubrzala novčane tokove, online pristup do e-uprava (poreske uprave, sudstvo, PIO i slično) bi ubrzale i podržale potrebe privrede …
– U suštini kreirao bi se novi digitalni poslovni ambijent koji bi bio akcelarator privredne aktivnosti za BiH – dodaje direktorica Muftić.
Ona ističe kako je značaj kvalificiranog elektronskog potpisa, a posebice elektronske identitete za kompletno društvo neprocjenjiv jer se dobija potpuno nova dimenzija poslovanja i digitalizacije u punom smislu te riječi.
– Kvalifikovani elektronski potpis je i elektronska identiteta, što znači da automatski pruža mogućnost autentifikacije i autorizacije prilikom prijava na on line usluge (portale) koje budu dostupne u zemlji ali i u EU. Istovremno to je i lični potpis u elektronskoj formi koji omogućava da elektronski potpisuju dokumente čiji se pravni učinak izjednačava sa vlastoručnim potpisom – dodaje Muftić.
Država mora mijenjati propise
Prema njenim riječima, velikih pomaka nema, ali se uskoro očekuje da se Uprava za indirektno oporezivanje (UIO) ubrzo ceftificira upravo pri Uredu za nadzor i akreditaciju ovjerilaca.
UIO je najavila kako će taj proces certificiranja završiti do kraja aprila, a da će do 1. jula pustiti već prvi servis.
Muftić, međutim, ističe da je žalosti činjenica da nema informacije da je niti jedan podzakonski akt izmijenjen niti da je država bilo što propisala što bi išlo u korist upotrebe elektronskog potpisa.
– Dosta razgovaramo sa predstavnicima različitih grana industrije i skoro svakodnevno nam se žale kako postoje zakonske prepreke. Država mora mijenjati propise, a lično nisam još uvijek vidjela da je ma i jedan akt promijenjen – kaže Muftić.
No, bez obzira na traljavost, odugovlačenje, traženje političkih i drugih razloga za zastoj ovog procesa, promjene u pravcu digitalizacije će se desiti.
I dok mi kaskamo, svijet je, naročito tokokm pandemije, razvio mnogobrojne alate, web i mobilne aplilkacije. Među njima prednjače one za online kupovinu, plaćanja, narudžbe, dostavu robe, ugovaranje usluga na daljinu, održavanje webinara, tečaja, a kako se bliži i ljeto – bookiranja smještaja.
Istraživanje koje je rađeno u 178 zemalja dokazalo je zemlje sa većim stepenom razvijenosti e-Uprave privukle veći iznos direktnih stranih ulaganja u periodu između 2003. i 2018. u odnosu na zemlje koje nemaju razvijene ove usluge.
Kod nas nema niti jednog razvijenog servisa e-uprave. Ako ne računamo one koje su različite razine vlasti razvijale ovisno o potrebama ili ambicijama. No, sve to nije dovoljno da bi se dala makar i prolazna ocjena, a o privlačenju stranih ulaganja da se i ne govori.
S druge strane, stručnjaci ističu da je domaća IT industrija odavno nadlasla domaće vlasti. No, do daljnjeg čekaju šta će odlučiti politika.
