U Hrvatskoj i BiH trenutno je nekoliko desetina osuđenih koji izbjegavaju kazne zahvaljujući činjenici da imaju dvostruko državljanstvo i pasoš, odnosno putovnicu. Jedan od najpoznatijih među njima, Zdravko Mamić odbija da ga se naziva “bjegunac” te poručuje da je BiH njegova domovina
Piše: Senka KURT
Spreman sam eventualnu zatvorsku kaznu izdržavati u Bosni i Hercegovini – kazao je za Interview.ba nekadašnji izvršni potpredsjednik zagrebačkog nogometnog kluba Dinamo Zdravko Mamić.
Mamić je možda i najpoznatiji bjegunac u cijelom nizu onih koji su se odlučili pobjeći od hrvatskog zakona i skloniti se, kako većina voli reći “u prvu domovinu”.
No, upozorava nas, BiH je njegova domovina, tu su rođeni njegovi roditelji, tu ima imovinu i nikako mu se ne sviđa kad o njemu i o bratu Zoranu govore ili pišu da su “bjegunci”.
Vrhovni sud Hrvatske sredinom marta u najvećem dijelu potvrdio presudu Županijskog suda u Osijeku iz juna 2018. godine kojom je osuđen na šest i po godina zatvora. Prema optužnici kriv je za izvlačenje oko 17 miliona eura (116 miliona kuna) iz fudbalskog kluba Dinamo.
Mamić na službenom putu
– Meni je u Hrvatskoj onemogućeno osnovno ljudsko pravo na pravično suđenje, to je montirano suđenje i iskoristio sam pravnu mogućnost da u BiH iskoristim svoje pravo – kazao nam je Mamić objašnjavajući zašto je prije izricanja presude došao u BiH.
Tada je objašnjavao da je u našu zemlju došao “službeno”, no put se pomalo odužio.
– Ja sam državljanin BiH i ne mogu biti bjegunac u vlastitoj državi. Zato i ne stoje optužbe da sam se ovdje “sakrio kad je zagustilo”. Moji korijeni su iz BiH, vezu s ovim krajem održavao sam od prvog dana rođenja, privatno i poslovno – dodaje Mamić.
Ne zna šta će se dalje dešavati, ali tvrdi da će se, ako Hrvatska ustupi njegov predmet bh. pravosuđu, “staviti na raspolaganje”.
– Uopće mi ne pada na pamet drugačije. Jasna je moja odluka da svoju sankciju provedem u BiH. Šta Bog da! Ovdje sam miran, institucije u BIH su me takvim učinile.. Ne mogu sebe zamisliti u Hrvatskoj gdje je nadamnom i nad mojom obitelji napravljeno pravno nasilje – kaže Mamić.
Kad već pominje obitelj pitamo ga koliko je istine u tvrdnjama da će se i njegov brat Zoran (osuđen na 4 godine i 11 mjeseci), skloniti u BiH.
– Ne bih rekao da će se skloniti. Zoran je kao i ja državljanin BiH. Ne razumijem da ljudi uopće koriste te termine. Mi smo državljani BiH i Hrvatske i koristimo pravo da u jednoj od država izaberemo gdje ćemo služiti svoju kaznu – zaključuje Mamić.
Zakonsko pravo koje spominje ukratko se sastoji u činjenici da ga BiH neće, baš kao ni bilo kojeg drugog svoga državljanina, izručiti, uprkos Ugovoru iz 2012.
Ni pravosuđe Hrvatske, a ni ministarstvo pravde BiH nemaju tačne podatke koliko se bjegunaca iz jedne nalazi na teritoriji druge države.
Dvije zemlje još od 2012. imaju Ugovor o izručenju okriviljenika za najteže oblike kriminala – organizirani kriminal i korupciju, prema kojem državljanstvo ne bi trebalo biti zaštita za najteža krivična djela. No, ugovor ima i čuvenu rupu, pa ga nije moguće primjenjivati na bjegunce protiv kojih je kazneni progon pokrenut prije stupanja na snagu Ugovora.
Poznati hrvatski odvjetnik Anto Nobilo svojevremeno je izjavio da bi i Hrvatska i BiH trebale sinhronizirati podatke, odnosno objediniti ih.
– Vidjeli bi da je to ozbiljan problem i da je određena kategorija stanovnika s dvostrukim državljanstvom faktički privilegirana kod kaznenog progona jer imaju drugu domovinu i mogu u svakom trenutku otežati kazneni progon ili ga čak izbjeći – zaključio je Nobilo.
Praksu povrataka u prvu ili drugu domovinu domovinu, odnosno bježanja od pravosuđa započeo je riječi kardiohirug dr. Ognjen Šimić, koji je bio osuđen zbog korupcije i primanja mita na devet godina zatvora. Kaznu je izdržavao u poluotvorenom zatvoru na Igmanu, gdje je 2012. preminuo od srčanog udara.
Nakon njega javnost se bavila i slučajem Branimira Glavaša, optuženog za ratni zločin u Osijeku. Glavaš je pobjegao “u prvu domovinu”, te dio kazne izdržao u zeničkom zatvoru.
Hrvatski mediji napravili su i listu TOP 10 najpoznatijih bjegunaca, na kojoj Mamić zauzima prvo mjesto.
Na drugom mjestu za medije intrigantne, a za pravosuđe poražavajuće liste je bjegunac sa možda i najdužim stažom skrivanja od hrvatskog pravosuđa – Miroslav Kutle, tajkun s Interpolove crvene potjernice još od 2010. Tereti se za privredni kriminal, osuđen je na 2 godine i 8 mjeseci zatvora, a činjenicu da je rođen u selu Mokro kod Širokog Brijega iskoristio je za izbjegavanje pravde. Mostarski sud poništo je presudu iz Hrvatske i Kutle je odavno (u BiH) slobodan čovjek. Danas na farmi u Glamoču uzgaja goveda i ekološku hranu.
Na listi je i Milenko Bašić, vlasnik “Leger komerc”, koji se terete za nuđenje 45 hiljada eura mita nekadašnjoj gradonačelnici Knina Josipi Rimac, kako bi dobio dozvolu za izgradnju vjetroelektrane. Rimac je u pritvoru, a Bašić je za sada siguran u BiH obzirom da je Sud BiH odbio hrvatski zahtjev za njegovo pritvaranje. Izrečene su mu mjere zabrane i ima obavezu da se jednom sedmično javlja nadležnoj policiji. Pod mjerama oprema je i direktor Bašićeve kompanije Dragan Stipić, koji je također pobjegao u BiH.
– Ne virujen hrvatskom pravosuđu – kazao je Vlatko Radić, u Splitu poznatiji kao Van Damme, osuđen zbog višestrukih nasilnih djela i pokušaja ubistva pripadnika Specijalne policije. Zato se sakrio u Hercegovinu, gdje mirno živi s porodicom.
Među rekorderima u bijegu (od 2004.) je i Jozo Čurković, vlasnik kompanije “Salonit”, nekada blizak Sanaderovom HDZ-u. Krije se u Grabovici kod Tomislavgrada gdje je napravio eko selo. Svojevremeno je bio hapšen na sarajevskom aerodromu te ekspresno i oslobođen nakon što se ustanovilo da ima i bh. pasoš.
Tu je i Ante Madunić, građevinski poduzetnik, nekadašnji hrvatski konzul u Švicarskoj, optužen za manipulacije s prodajom stanova. Njegov je slučaj posebno zanimljiv jer bh. državljanstvo 2013. dobio samo 15 dana nakon što je podnio molbu. Na listi je i Igor Vuković, s više krivičnih djela, koji je pobjegao na putu za zatvor Glina i sakrio se u BiH.
Jelić i Jelavić – general i član Predsjedništva BiH
No i državljani Bosne i Hercegovine, zahvaljujući dvostrukom državljanstvu, te posjedovanjem hrvatske putovnice, dosjetili su se kako izbjeći rešetke pa su spas potražili u drugoj domovini.
Najpoznatiji, sigurno i najdrastičniji primjer je uvijek aktuelan. Riječ je o nekadašnjem zapovjedniku generalu Hrvatskog vijeća obrane Zlatanu Miji Jeliću, protiv kojeg postoji pravomoćna optužnica za ratne zločine na području Mostara. Njegov slučaj preuzeli su hrvatski pravosudni organi, no to nije spriječilo hrvatskog predsjednika Zorana Milanovića da Jelića prije nekoliko mjeseci javno odlikuje.
Gotovo nevjerovatno zvuči da se od bh. pravosuđa godinama uspješno krije i nekadašnji član Predsjedništva Bosne i Hercegovine Anto Jelavić.
On je pobjegao pobjegao 2005. nakon što ga je Sud BiH osudio na 10 godina zatvora zbog zloupotrebe položaja i pronevjera (260 miliona KM) u vrijeme dok je bio ministar odbrane FBiH. Unatoč visokoj kauciji od pola miliona maraka i oduzimanju putnih isprava, Jelavić je uspio preći granicu. Novinari su otkrili da mirno živi u Splitu.
Uz jadransku obalu utočište je našla i nekadašnja sutkinja Općinskog suda u Sarajevu Lejla Fazlagić. Ona je optužena zbog zloupotreba ovlasti, pranja novca, krivotvorenja isprava i prevara, odnosno protuzakonito prisvajanje imovine jevrejskih porodica.
Ministar pravosuđa u Vladi Jadranke Kosor Dražen Bošnjaković najavljivao je svojevremeno da su, shodno Ugovoru iz 2012. Hrvatska i BiH dogovorile “razmjenu” po dva bjegunca. Između ostaloga, u medijima se nezvanično spominjala i sutkinja Fazlagić. No, od toga nije bilo ništa.
U Istri se skrasio tuzlanski odvjetnik Faruk Balijagić, za kojim je u BiH nakon bijega, 2016. raspisana potjernica. Balijagić i njegov sin se terete da su nagovarali dvojicu dilera da likvidiraju vođu svoje bande. On je od hrvatskih pravosudnih organa tražio da preuzmu njegov slučaj.
U Hrvatskoj je i Zdenko Grbavac, optužen za ratne zločine nad Srbima u Konjicu. Grbavac je inače zet Bože Ljubića, nekadašnjeg ministra u Vladi Federacije BiH, te dugogodišnjeg saborskog zastupnika.
Spas u Hrvatskoj našao je i Oliver Knezović, osumnjičen, ali ne i osuđen za ubistvo Sarajlije Vedrana Puljića tokom navijačkih nereda u Širokom Brijegu 2009.
Zahvaljujući Ugovoru i (ne)namjernim propustima prilikom njegove izrade za očekivati je da će spisak onih koji, zahvaljujući pasošu ili putovnici mogu, žele i namjeravaju izbjeći pravdu, biti sve duži.
Odvjetnik Nobilo smatra, međutim, da se i to može promijeniti doradom ugovora na način kako je to riješeno ugovorom unutar članica EU. Dok do toga ne dođe, a pitanje je ima li volje s obje strane, granica ostaje otvorena.
