Predsjednik SDA Bakir Izetbegović u svojim javnim istupima sve češće govori da je ta stranka građanska i da zagovara građansko uređenje BiH, ali iako je SDA 2019. godine usvojila deklaraciju kojom izražava spremnost da radi na uređenje BiH kao građanske države ili republike, sve što se događa u praksi pokazuje sasvim suprotno na osnovu čega je legitimno pitanje da li Izetbegović zna šta podrazumijeva građanski koncept i da li zaista želi ili zna uraditi ono što zagovara.
Piše: Rubina Čengić
Dok zagovara građansku državu, Bakir Izetbegović, predsjednik SDA i dopredsjedavajući Doma naroda Parlamenta BiH, radi sve suprotno – od zaštite pred zakonom pojedinaca iz svoje stranke i neprepoznavanja sukoba interesa ili nepotizma, preko izbora koalicionih partnera i čestog prebacivanja odgovornosti na druge i zamijene teza u javnim istupima do podrške spornim potezima političkih “prijatelja” izvan BiH.
Govoreći pred članovima Kruga 99 sredinom marta 2021. godine Izetbegović je rekao da je SDA jedan od ključnih faktora za vraćanje BiH na postavke građanske države, te je pozvao pograđanske stranke, međunarodnu zajednicu i međunarodne organizacije da koordinirano rade na jačanju svih faktora kako bi naša država postala građanaska.
“Moraju se priključiti i lijevo orjentisane stranke koje se uporno sukobljavaju sa SDA, kao i nacionalne stranke u Republici Srpskoj koje se predstavljaju kao lijevo orjentirane. SDA se treba prestati izjednačavati sa druge dvije nacionalne stranke. Iako SDA jeste utemeljena u bošnjačkom narodu i brani interes tog naroda na jedan proevropski način, SDA je najjača bosanska stranka, jača od SNSD-a i HDZ-a kad saberu ruke”, poručio je Izetbegović naglašavajući da je potrebna saradnja građanskih subjekata sa SDA, prodor građanstva, a SDA treba napraviti nove iskorake od nacionalne ka multietničkoj.
SDA 2019 godine jeste usvojila deklaraciju kojom zagovara republiku, ali je 2020-te ušla u koaliciju sa SNSD i HDZ BiH koje su godinu dana ranije najglasnije osudile deklaraciju i upravo tim strankama omogućila da u Domu naroda Parlamenta BiH imaju sve mehanizme kontrole ili blokade procesa u državi, pa samim tim, u skladu sa svojim političkim stavovima i ciljevima, onemoguće bilo kakve promjene Ustava BiH koje bi vodile ka ostvarenju deklarativnog stava SDA od godinu dana ranije. (Šemsudinu Mehmedoviću koji je 2019-te upozorio da je “ljestvica previsoko postavljanje”, a odluka donesena površno, bez preciziranja poteza i partnera za realizaciju cilja, rečeno je da je imao priliku da vodi stranku kada se kandidovao za predsjednika i izgubio!)
Naime, ako građanska država podrazumijeva da su svi njeni građani ravnopravni pred zakonom, jednaki u pravima, te da nikakvi grupni identiteti, vjera, rasa, porijeklo, pol ili klasa ne smiju da im garantuju veća ili manja prava od bilo kojeg pojedinca, onda bi se dalo zaključiti da Izetbegović ili ne zna šta je građanska država ili pokušava popraviti imidž svoje stranke nakon niza pogrešnih poteza i stranke i pojedinaca od kojih se nije ogradio, nego ih je i podržao.
Primjerice, kada se u javnosti pojavio snimak sa tajnim dogovorom o izboru predsjednika kantonalnog odbora SDA Sarajevo u kom se čuje glas potpredsjednika SDA Asima Sarajlića (koji ima potvrđenu optužnicu za nezakonito posredovanje pri zapošljavanju) – Izetbegović je Sarajlića branio riječima da je “napravio grešku, ali da ne treba zaboraviti da je branio BiH i da je dva puta teško ranjen”, da hapse visoke dužnosnike i drugih stranaka, a da će Semir Efendić, načelnik općine Novi Grad koji je objavio kompromitirajući snimak, snositi političku odgovornost jer je problem “trebao prijaviti prvo nadležnim organima i Predsjedništvu SDA kako ne bi ugrozio ugled stranke i kako ne bi bio ugrožen izborni proces, a ne da ide u javnost”.
Kada je potpredsjednik SDA Denis Zvizdić objavio svoje nezadovoljstvo radom stranke, Izetbegović je rekao daje Zvizdić to trebao iznijeti u direktnom razgovoru s njim ili na Kolegiju SDA, te da se nada da će ubuduće sve delikatne stvari razjasniti u direktnom razgovoru ili na sjednicama organa stranke, a ne kroz medije.
U intervjuu za radiosarajevo, na pitanje da li će prihvatiti zahtjeva stranačkih kolega da njegova supruga Sebija Izetbegović odstupi sa stranačkih dužnosti, ne pokazujući da razumije pojmove kao što su nepotizam ili sukob interesa, Izetbegović odgovara da “treba poštovati žene, njihovu jednakost, prevazići balkanski mentalitet i odnos po kom muž ženi naređuje šta će uraditi ili neće uraditi. Sebija Izetbegović je slobodna i realizovana osoba, svoje odluke donosi sama, pa će i u ovoj situaciji svoju odluku donijeti sama” i da se njegova supruga “zamjerila mnogima, pokvarila različite interese i komoditete, stvorila front protiv sebe koji ne žali ni truda niti sredstava da joj se osveti. Zamjerila se i nekima u SDA jer je za godinu dana napravila uspjeh kakav oni nisu za deset ili dvadeset godina”.
Priču o lažnoj diploma direktora Obavještajno-sigurnosne agencije BiH Osmana Mehmedagića Osmice koji je SDA-kadar komentarisao je riječima da “Mehmedagić i OSA rade odličan posao što je izazvalo snage koje ne žele dobro BiH” i da Mehmedaghić, ako posjeduje diplomu, treba nastaviti da radi posao u kojem očigledno postiže uspjeh zaboravljajaći ili prešujući da je Mehmedagić dostavio više dipoloma koje su sve proglašene nevažećim.
Hapšenje premijera FBiH Fadila Novalića zbog sporne nabavke respiratora sumnjivog kvaliteta koji su plaćeni 10 miliona KM je ocijenio kao “udar tužilaštva na Bošnjake koji odavno traje”: ”Nezamislivo je da se Hrvatima, a naročito Srbima od strane Tužilaštva radi ovo što se radi Bošnjacima” rekao je Izetbegović i pri tom izvještavanje medija o aferi “respiratori” ocijenio kao “medijski linč nad premijerom Federacije koji se ne smije nastaviti jer to je uvreda za svakog ko poštuje državu Bosnu i Hercegovinu”. Javno je govorio i tome da Novalić i njegova zamjenica Jelka Miličević, inače ministrica finansija u Vladi FBiH i HDZ-ov kadar, “trebaju imati jednak odnos i tretman”.
Izetbegović, kada javno istupa, najčešće kaže da “govori u ime Bošnjaka”. Tako je, nakon izbora u Mostaru i nagađanja da bi SDA mogla ući u koaliciju bez HDZ BiH što bi moglo izazvati reakciju HDZ BiH na višim nivoima vlasti, odgovorio da se nada da “Čović neće postavljati uslove, da je bilo dovoljno provokacija i da su Bošnjaci ipak pet puta brojniji, te da ne može jedan uvjetovati petoricu, da će SDA razbiti te okove i da se Čović ne bi trebao tako ponašati”. U jendom intervjuu je pitao novinara “otkud mu ideja da je SDA popustila politikama koje Mostar nazivaju stolnim hrvatskim gradom” i da “SDA nikada ništa i nikome nije prepustila, a Mostar je vladavini HDZ-ovog gradonačelnika predala izdaja dva bošnjačka predstavnika na tajnom glasanju za koje samo pretpostavljamo ko su, ali nismo sigurni”.
Poraz SDA u Srebrenici je ocijenio kao izdaju SDP-a. Inače često koristi termin “izdaja” i pripisuje je onima “koji bi trebali braniti interes i slogu Bošnjaka”, a zapravo sobom nose neslogu, borbu za vlast, izdaju…
Kada ga optužuju da je HDZ-u predao upravljanju svim kompanijama u Hercegovni čime je praktično, zbog kontrole tokova novca i procesa zapošljavanja, stvorio “ekonomski treći entitet”, odgovara da je to samo raspodjela vlasti i da je Čović odustao od trećeg entiteta.
Krajem 2020 je izjavio da su Srbi loš narod, a “njegova” ministrica vanjskih poslova Bisera Turković je uporedila srpskog člana Predsjedništva BiH Milorada Dodika sa Adolfom Hitlerom i Srbe sa nacistima – Izetbegović nije reagovao.
Treba li podsjećati da Izetbegović ili SDA nikada nisu uradili dovoljno protiv “dvije škole pod jednim krovom”, a da su djecu iz RS kojoj je onemogućeno nazivanje jezika bosanskim samo izmjestili u druge škole, nerijetko improvizovane, ugrozivši njihov obrazovni ciklus.
Među spornim potezima ne treba zaboraviti ni podršku SDA ili samog Izetbegovića Recepu Tayyipu Erdoganu prilikom napada Turske na Kurde.
Često ponavlja da SDA ima “najveći broj ruku osvojenih na izborima” da su pobijedili na nivou države Bosne i Hercegovine, na nivou Federacije BiH, u svim kantonima sa bošnjačkom većinom uključujući i Kanton Sarajevo, da su pobijedili i 2018…. Pri tom ne spominje da je na izborima 1996. godine kandidat SDA za člana Predsjedništva BiH Alija Izetbegović osvojio 730.592 glasaova, SDA je u Zastupnički dom BiH tada ušla sa 19 zastupnika – 725.417 glasova u FBiH ili 16 zastupnika i 184.553 glasaova u RS-u. Ne spominje ni to da je 2016. godine bilo 319.238 glasova, a 2020. 253.729 birača. Na nižim nivoima vlasti ovo znači gubitak i u nekoliko opština među kojima su sigurno najznačajnije sarajevski centar i Srebrenica.
Deklaracija SDA iz 2019 navodi da je dugoročni cilj SDA usvajanje Ustava kojim bi Bosna i Hercegovina bila definisana kao demokratska, regionalizirana, pravna i socijalna država pod nazivom Republika Bosna i Hercegovina, sa tri nivoa vlasti – državnim, regionalnim i lokalnim, s gradom Sarajevom koji je politički, administrativni, kulturni i ekonomski centar Bosne i Hercegovine, građanskim modelom države, njegovanjem zajedničkog bh. identiteta te afirmacijom bosanskog jezika. Dakle SDA definitivno deklarativno jeste za građansku državu, ali njen predsjednik, pa samim tim i stranka ili ne zna da se ponaša u skladu s promovisanim ciljevima ili nema partnera za to, odnosno bira pogrešne partnere ili ima problem sa razumijevanjem građanskog koncepta koji nije švedski sto da svako uzme samo ono što želi i što mu odgovara.
