Društvo novinara BiH objavilo je nedavno zbirku rukopisa „Govor(om) mržnje protiv medija“ u kojem je osam kompetentnih autora/ica obradilo odnos govora mržnje i medija u BiH, zemlji da citiramo iz predgovora „u čijem je opisu mržnja postala jedno od općih mjesta.“
Autori/ce su upozorili da institucionalni okvir BiH u stvari pogoduje širenju govora mržnje jer je ova „masovna društvena destrukcija indirektno prepoznatljiva samo u obiležjima određenih kaznenih djela.“ Kroz razgovor sa jednim od autora Fedžadom Fortom, dugogodišnjim novinarom i generalnim sekretarom Društva novinara BiH, fokusirali smo se na fenomen govora mržnje u predizborno vrijeme, koji se širi putem interneta, koji bh. političari su najčešća meta „botova“ te da li je trebalo zabraniti bivšem predsjedniku SAD korištenje twittera.
Razgovarala: Dženana Alađuz
Foto: Faktor.ba
ODGOVORNOST PORTALA:Naravno, tehnički je nemoguće pratiti sve objave i brisati ih ili uređivati, ali mora se vidjeti bar neka uređivačka ruka, da postoji donja granica ispod koje se ne ide. Ne smije se dozovoliti da govor mržnje postane unosna roba koja privlači čitaoce.
INTERVIEW:U svojoj analizi govorite o fenomenu govora mržnje na internetu i to posebno u predizborno vrijeme, koji se širi uz pomoć tzv stranačkih botova. Šta su u stvari ti Internet stranački botovi i ko od njih ima najviše koristi?
FORTO:Izvorno riječ „bot“ je skraćenica od robot i označava računarski program koji funkcionira samostalno. U internetskom okruženju pod tim podrazumijevamo tzv. softverske agente koji se integriraju s mrežnim servisima namijenjenim ljudima kao da su i sami ljudi. Međutim, u našem slučaju, radi se o ljudima, stranačkim simpatizerima, aktivistima ili onima koje plaćaju za to.
INTERVIEW: Pisali ste i o „javnoj tajni“ da političke stranke u Srbiji kao i drugim državama imaju uputstva za „botove“ (ljude, simpatizere ili uposlenike) kako da putem interneta i društvenih mreža šire negativne komentare o njihovoj konkurenciji. Kakva je situacija u BiH? Koja stranka je najaktivnija u angažiranju botova a koja stranka/političar je do sad bio najčešća meta?
FORTO: Ovaj fenomen u BiH je neka vrsta javne tajne, svi znamo da botovi postoje, ali stranke ne žele pričati o tome, čak ni oni stranački zvaničnici koji su napustili svoje stranke. U medije veoma rijetko procuri neka tačna informacija o ovom fenomenu. Kada govorimo koje su stranke ili ličnosti najčešće meta botovskih napada, ili sa druge strane predmet glorifikacije, jasno je da se radi o najjačim političkim igračima i strankama. Možemo reći da su stranke i njihovi zvaničnici istovremeno i meta napada, ali i napadači na druge. Tako da smo u kampanji za opće izbore 2018. godine, kada je u pitanju tzv. probosanska strana, koja je bila predmet analize, najprljavije stvari mogli da pročitamo o najjačim igračima na političkoj sceni: Bakiru Izetbegoviću i SDA općenito, SDP-u i Nerminu Nikšiću, Fahrudinu Radončiću i SBB-u… Česta meta je bio i Elmedin Konaković koji je tada krenuo samostalno u politiku.
INTERVIEW: Primat televizije i billboarda kao preizbornih alata u svijetu ustupa mjesto twitteru i drugim mrežama, ali izgleda da su u BiH tradicionalni oglašivači još jaki. Koliko se danas u BiH izbori dobijaju a koliko gube uz pomoć interneta/društvenih mreža? Koliko u stvari košta angažirati botove (dnevnica bota)?
FORTO: Nema pouzdanih i tačnih javnih informacija o tome kolika je cijena angažmana jednog bota, malo ili nimalo se u javnosti govori i o tome ko su ti ljudi, kako se regrutiraju. Postoje informacije da su među njima oni kojima je davanje komentara neka vrsta duga političkoj stranci za „uhljebljenje“ ili neku drugu uslugu.
Kako vrijeme odmiče, a na scenu dolaze nove generacije, odrasle u svijetu interneta, možemo zaključiti da postepeno opada važnost tradicionalnih sredstava oglašivanja, a sve je veća važnost prisustva na internetu, posebno društvenim mrežama. Lično nisam siguran da ovolika količina laži, uvreda, govora mržnje može bilo kome koristiti, vjerovatno više može obeshrabriti ljude da se politički angažiraju, pa i glasaju.
INTERVIEW: Kolika je odgovornost Internet portala za komentare koji njegovi Čitatelji (i/ili botovi) ostavljaju javno?
FORTO: Ako neki portal pušta bez ikakve kontrole i uređivanja ovakve komentare, postaje saučesnik u širenju govora mržnje i trebalo bi da se smatra odgovornim. Naravno, tehnički je nemoguće pratiti sve objave i brisati ih ili uređivati, ali mora se vidjeti bar neka uređivačka ruka, da postoji donja granica ispod koje se ne ide. Ne smije se dozovoliti da govor mržnje postane unosna roba koja privlači čitaoce.
INTERVIEW: „Zbog opetovanog kršenja pravila i prevelikog rizika od poticanja na novo nasilje“ Twitter, Facebook i Snap su odlučili sa svoje platforme izbaciti bivšeg američkog predsjednika Donalda Trumpa. Iz ugla slobode izražavanja, kao i slobode medija, kako tumačite ovu odluku kompanija – da li je ova odluka možda opasan presedan gušenja slobode riječi (ako mogu utišati američkog predsjednika mogu onda i sve nas) ili naprotiv?
FORTO: U principu, sloboda izražavanja mora prestati kada počinje prelaziti u laž koja može imati teške posljedice kao u slučaju napada na Kongres SAD i tu nema ništa sporno kada je u pitanju privremena blokada bivšeg američkog predsjednika Donalda Trumpa. Problem može nastati onda kada jako malo ljudi koji vlasnički kontroliraju društvene mreže počnu nasumično određivati gdje su granice slobode izražavanja. Postoji realna opasnost globalnog sprečavanja slobode izražavanja, čak sa elementima globalnog totalitarizma. Zato je neophodno da se na globalnom nivou nađu mehanizmi za zaštitu slobode izražavanja na društvenim mrežama i internetu u cjelini, ali i zaštite od lažnih vijesti i namjernog dezinformisanja.
INTERVIEW Kako se boriti protiv botova i kako da ih čitatelji prepoznaju?
FORTO: Protiv botova se, dakle, najviše trebaju boriti oni mediji koji daju mogućnost komentarisanja, bilo na svojim portalima ili na društvenim mrežama. Sa druge strane, dosta ih je lako prepoznati jer se često ponavljaju ista imena, ali i komentari. Bilo da jedna osoba više puta postavlja isti komentar, bilo da isti komentar postavlja više različtih likova. Običnim građanima bih savjetovao da ne troše previše vremena čitajući komentare na stranačke aktivnosti, posebno u predizborno vrijeme, već da svoje odluke donose na osnovu ličnosti i programa određenih stranaka, odnosno na osnovu onoga što su stvarno radili, a ne komentara koji su često izvor ne samo govora mržnje, već i vulgarnosti i primitivizma.
INTERVIEW: Da li bh. pravosuđe uopće reaguje na prijave govora mržnje na internetu? Kako se Društvo novinara BiH čiji ste vi generalni sekretar bori protiv napada na primjer na novinare/ke?
FORTO: Zabilježili smo i nekoliko pozitivnih slučajeva kada je pravosuđe reagiralo na očite primjera govora mržnje ili direktne prijetnje novinarima putem interneta, ali ima i veliki broj slučajeva na koje niko ne reagira. Na primjer, prošle godine je MUP ZDK otkrio osobu koja je putem Instragama upućivala ozbilje prijetnje novinaru Dini Pašaliću i sad je to stvar pravosuđa. Sa druge strane, imali smo slučaj novinarke E-trafika iz Banje Luke Vanje Stokić kojoj je zbog teksta o migrantima prijetnje upućivao poznati kriminalac. Policija je reagirala i otvorila slučaj, ali za tužilaštvo to nije bilo dovoljno i odbacilo je tužbu. Slično je bilo i sa kolegicom Semirom Degirmendžić koja je pisala o nabavci respiratora, nakon čega su se po društvenim mrežama pojavili anonimni video uradci kojima se ona na neprimjeren način vrijeđala i dovođen u pitanje njen profesionalizam.
Društvo novinara je u više navrata animiralo javnost i institucije za provođenje zakona o ovakvim slučajevima i kolege koje imaju ovakve prijetnje ili pritiske uvijek nam se mogu obratiti.
