Nekontrolisano odlaganje otpada u Hercegovačkoneretvanskom kantonu ubija ljude, upozoravaju ljekari, a aktivisti posljednjih godina zbog toga podižu krivične prijave i organizuju mirne demonstracije, ali im vlast odgovara tužbama za štetu koju nanose blokadama deponije koja radi nezakonito jer nema dozvolu – Vlada FBiH je Upravi za inspekcijske poslove FBiH naložila da ne zatvara deponiju, nego samo nadzire njen rad.
Piše: Rubina Čengić
Mostarci i Mostarke uređuju prostor oko deponije Uborak – skupljaju smeće, sade drveće i cvijeće i postavljaju klupe! Ta deponija je, uz još nekoliko nezakonitih i nekontrolisanih odlagališta otpada, izvor najvećih ekoloških problema u Mostaru, ali i cijelom Hercegovačkoneretvansko kantonu.
U tom kantonu je tokom 2019. registrovano više od 1.300 oboljelih od malignih oboljenja – 700 muškaraca, najčešće od karcinoma pluća, i 660 žena, uglavnom od raka dojke ili pluća, a najveći broj oboljelih dolazi iz Mostara i Konjica, upozorava Zavod za javno zdravstvo HNK/Ž u izvještaju o zdravstvenom stanju stanovništva (http://zzjzhnk.com/ocjena.pdf ).
Stanovništvo je svakodnevno izloženo različitim faktorima okoliša koji mogu značajno uticati na zdravlje. Povećan je zdravstveni rizik zbog onečišćenja zraka, vode, zemljišta, kontaminirane hrane, buke i drugih faktora iz neposredne čovjekove okoline. Zbog toga je neophodno kontinuirano intenzivno praćenje, evaluacija, te preveniranje negativnih efekata svih okolišnih faktora, stoji u ovom izvještaju u kom je navedeno da odlaganje čvrstih i tečnih otpadnih materija predstavlja jedan od glavnih problema javnog zdravstva.
Aktivisti upozoravaju da se u Mostaru radi o četiri deponije od kojih je najveći problem deponija Uborak koja je najveća, trebala je postati regionalna ili kantonalna, ali ona od 2019. godine nema dozvolu za rad.
“To su komunalne deponije za otpad iz kuća, a ni za to nisu adekvatne, ali tamo odlažu i medicinski i životinjski otpad, mulj, otrove i slično iako ta deponija nije namijenjena za to i nema osigurače za te vrste otpada. Ovim je prekršen zakon jer je neko dozvolio da se deponijom upravlja na način opasan po zdravlje stanovništva, a inspekcija zatvara oči i sada imamo eko-bombu”, kaže Marin Bago iz Udruge za zaštitu prava pacijenata Futura.
Naglašava da je u krivičnim prijava sve dokumentovano.
“U 2019. je registrovano blizu 1.500 novooboljelih od raka u našoj županiji, taj broj stalno raste – 2010. je bilo 300, a pitanje je da li je i 1.500 konačan broj jer veliki broj ljudi ide u Zagreb na liječenje i ne bude ni evidentiran u BiH. Ljekari su povezali ta oboljenja sa zagađenjem okoliša jer ona pokazuju da je zagađeno ono što dišemo, pijemo i jedemo. Sve smo dokumentovali u krivičnim prijavama i sada čekamo optužnicu, ali to nije rješenje jer imamo dug, deponiju koja nema dozvolu za rad i koja je ekološka bomba i nemamo gdje propisno odlagati otpad”, kaže Bago. Pojašnjava da je deponija izgrađena kreditnom koji je Grad Mostar dobio prije nekoliko godina i sada počeo vraćati.
“Neko će to morati riješiti, a to su opet milioni”, zaključuje Bago.
U Konjicu pak sumnjaju na nezbrinuto smeće sa deponije Repovački Potok i industrijsko zagađenje teškim metalima koji odlaze u rijeku Neretvu.
“Mi ovdje praktično tapkamo u mraku jer ne znamo ni kome više da se obratimo – teško je utvrditi koje vrste otpada dolaze na deponiju koja je 150 metara udaljena od bolnice, ali i šta je tu donošeno i odloženo i prije deset godina, a više puta smo pravili analizu mulja s dna Neretve i utvrdili da u njemu ima teških metala mnogo više od količina dozvoljenih pravilnicima, ali su nam nadležni organi rekli da je pravilnik na koji se mi pozivamo istekao 2012. i da je taj teški metal o kom mi govorimo možda još iz UNIS-ovog doba, kao da Neretva ne nosi mulj. Konjic nema zvanično proglašenu industrijsku zonu, ali ona postoji i to je nekoliko privatnih preduzeća i niko ne zna šta oni ispuštaju u rijeku, a ispuštaju noću, uzorke ne možemo uzeti bez njihovog odobrenja i tako u krug. Ovdje je kantonalna vlast zabavljena sama sobom, a općinska nema volje i snage da ovo riješi”, kaže Amir Variščić iz udruženja Zeleni Konjic.
Pojašnjava da deponija Repovački Potom ima upotrebnu dozvolu koju je dobila uz reciklažni centar, ali se uslovi dozvole ne poštuju, te da ona nije namjenski građena, nego je nastala spontano nakon što je stara deponije, usljed poplave, uništena, a smeće završilo u Jablaničkom jezeru.
“Konjic je prije rata imao odličnu deponiju, ali je tamo odmah poslije rata niklo naselje, ljudi su sagradili kuće, pa je plan bio da mostarski Uborak postane regionalna ili kantonalna deponija, ali ovaj kanton se proteže od Konjica do Nuema, pa su otvara pitanja koliko bi koštalo dopremati otpad iz Neuma do Mostara i slično , a osim toga – Uborak ne može ni Mostar da zadovolji”, kaže Variščić i naglašava da su se aktivisti obraćali svim instancama vlasti, da je bilo javnih rasprava na ovu temu, ali se ništa nije promijenilo.
Na Uborak, iako nema dozvolu, svakodnevno dolazi novi otpad koji nije zatrpan, pa se okolinom širi smrad, a tečnosti iz otpada odlaze u zemlji i podzemne vode. Unatrag par godina aktivisti organizuju demonstracije na ulazu u deponiju kako bi spriječili odlaganje otpada i podnose krivične prijave protiv odgovornih na svim nivoima vlasti, a kao odgovor na njihove proteste i upozorenja Grad Mostar i pripadajuća javna komunalna preduzeća (JP Komos Mostar, JP Parkovi Mostar i JP Deponija) su, sa odštetnim zahtjevom na oko 700.000 KM, tužili građane okupljene u Građanskoj inicijativi Jer nas se tiče zbog štete koju su navodno prouzrokovali građani i građanke Mostara uslijed ometanja JP Debonija Mostar u period od juna 2019. do marta 2020. godine.
Aktivistkinja Amna Popovac smatra da vlast ne provode zakon.
“HNK ima dobar zakon o upravljanju otpadom, ali ga ne provodi – nema redara i inspektora, ljudi se nemarno odnose prema okolišu i bacaju smeće gdje stignu, a vlast ne reaguje. Mislim da kantonom upravljaju ljudi koji ne vole ovu zemlju”, kaže Popovac. Naglašava da regionalna deponija nema dozvolu i radi ilegalno, ali da je, i kada je imala dozvolu, radila nezakonito.
Podsjećanja radi, Ministarstvo za okoliš u Vladi FBiH je 2019. deponiji Uborak oduzelo dozvolu za rad.
Na pitanje zašto deponija Uborak nije zatvorena iako je Ministarstvo okoliša u Vladi FBiH ukinulo dozvolu za rad, iz Uprave za inspekcijske poslove u FBiH odgovaraju da je Vlada Federacije BiH 6.decembra 2019. godine usvojila zaključak kojim je u cilju javnog interesa omogućeno daljnje odlaganje komunalnog otpada do ishodovanja vodnog akta od strane Agencije za vodno područje Jadranskog mora i dopune Zahtjeva za izdavanje okolišne dozvole.
“Federalnoj upravi za inspekcijske poslove je data preporuka da prati poštivanje do sada propisanih mjera iz okolišne dozvole. Shodno preporuci, federalni okolišni inspektori redovno vrše nadzor nad provođenjem obaveza iz stare okolišne dozvole. Studija uticaja na okoliš je u izradi, te će njeni nalazi i zaključci odrediti i daljnju upotrebu ove deponije”, stoji u odgovorima koje je sačinio Ejub Salkić, glavni federalni urbanističko-ekološki inspektor.
Nezvanično saznajemo da zatvaranje deponije nije ni malo lak zadatak jer treba izraditi studiju uticaja na okoliš zatvaranja deponije, izdati okolinsku dozvolu za zatvaranje, odrediti rezervnu poziciju za odlaganje otpada…
Iz Ministarstva za okoliš u Vladi FBiH do zaključenja ovog teksta nismo dobili zvanične odgovore kako se dogodilo da Mostar i Konjic dospiju među najzagađenije gradove u BiH – ministrica Edita Đapo je zatražila pitanja u pisanoj formi kako bi stručne službe dale odgovor. No nezvanično smo saznali da su u Ministarstvu nezadovoljni zaključkom Vlade FBiH i da smatraju da deponija treba biti zatvorena bez odlaganja ukoliko nema dozvolu za rad, a za samo zagađenje i broj oboljelih smatraju da su podaci kojima raspolažu mediji i nevladine organizacije prenapuhani i da iza njih ne stoji naučno istraživanje i analiza.
Za znatiželjne evo još malo navoda iz izvještaja Zavoda za javno zdravstvo HNK/Ž o zdravstvenom stanju stanovništva.
Otpadne materije organskog porijekla direktno ugrožavaju okoliš i zdravlje stanovništva. Nestabilan organski materijal se raspada pri čemu se stvaraju neprijatni mirisi koji zagađuju zrak. U otpadu iz domaćinstava mogu se naći patogeni uzročnici (tuberkuloze, infektivnog hepatitisa, trbušnog tifusa, paratifusa i dizenterije, stafilokoki, streptokoki i druge klice). Kada je u pitanju čvrsti otpad, najveći problem je njegovo nekontrolisano odlaganje i stvaranje „divljih” deponija pored puteva, na seoskim smetljištima, riječnim koritima ili napuštenim rudnicima. Općinska odlagališta komunalnog otpada većinom su otvorenog tipa i to su najčešće prostori koji ne zadovoljavaju uslove sanitarnih odlagališta otpada, niti su propisno pripremljeni za tu namjenu. Na većini ovih deponija odlažu se sve vrste otpada, od komunalnog, industrijskog do medicinskog.… Otpad je ozbiljan javnozdravstveni problem i to iz nekoliko razloga: može poslužiti kao sklonište i hrana za štakore i muhe i na taj način indirektno izazvati prijenos bolesti; može onečistiti podzemnu vodu ako se odlaže u blizini vodonosnih slojeva; u takvim slučajevima prevladava hemijsko onečišćenje; neorganski sastojci otpadnih materija iz naselja i industrije mogu sadržavati različite toksične materije (teške metale, pesticide, fenole, dioksine i sl.) koje predstavljaju veliku opasnost za ljude i životinje, naročito ako dospiju u vodotoke ili u vodu za piće; stvara estetski problem, pa neugodan miris i odbojan izgled otpada traži higijensko rješenje; predstavlja moguću opasnost od požara.
Uz te nemale probleme javljaju se i globalni problemi vezani za otpad. Pri sanitarnom odlaganju otpada pojavljuju se plinovi u deponiji, i to metan i ugljikov dioksid koji su odgovorni za staklenički učinak. Pokrivenost jednog područja sakupljanjem otpada direktno ukazuje na produkciju komunalnog otpada na tom području. Komunalna preduzeća ne pokrivaju sva domaćinstva odvozom otpada, tako da jedan dio otpada završi na neuređenim/divljim (ilegalnim) odlagalištima…. Na svim deponijama potrebno je kontinuirano zatrpavanje smeća, prema pravilima o sanitarnim principima postupanja na deponiji, kao i redovne mjere dezinfekcije, dezinsekcije i deratizacije samih deponija, vozila i odgovarajućih kontejnera za prikupljanje i odvoz smeća…. Pravilan način zbrinjavanja te vrste otpada podrazumijeva njegovo razvrstavanje na mjestu nastanka u specijalizirane kontejnere. Prosječna proizvodnja otpada iz zdravstvenih ustanova kreće se u rasponu od 2,41 do 3,26 kg/krevet/dan od čega se infektivnog otpada proizvede od 0,19 do 0,88 kg/krevet/dan. Okoliš zagađuju i otpadne vode iz zdravstvenih ustanova, kao i odbačeni lijekovi (antibiotici, citostatici) i toksični elementi i spojevi ukoliko se odlažu zajedno sa komunalnim otpadom. Pored toga, medicinski otpad iz bolnica može sadržavati otpad određenog nivoa radioaktivnosti. Veliki problem na području HNK/Ž predstavlja upravo ova vrsta otpada. U većini slučajeva važeća legislativa koja uređuje sistem upravljanja opasnim otpadom samo djelimično se poštuje ili njena provedba potpuno izostaje, pa se ovakva vrsta otpada vrlo često nađe u smjesi sa komunalnim otpadom. Na ovom području dostupno je jako malo informacija koje se ne mogu uzeti kao relevantne za iznošenje valjanog mišljenja i davanje ocjene uticaja takvog postupanja na zdravlje ljudi i njihovu neposrednu okolinu.
