U gradnju pogona za odsumporavanje uloženo je 190 miliona KM, ali Termoelektrana Ugljevik, uz TE u Tuzli i Gacku, i dalje ostaje najveći zagađivač u BiH jer pogon nema upotrebnu dozvolu i neizvjesno je kada će je dobiti, a Regulatorna agencija za električnu energiju u RS-u je povećala cijenu struje za korisnike te termoelektrane kako bi ovaj pogon bio plaćen, odnosno vraćen kredit za njegovu gradnju. Dok u RiTE Ugljevik kažu da nedobronamjerne kompanije usporavaju put do upotrebne dozvole, ekspertna udruženja upozoravaju da je vrlo neizvjesno kada će TE dobiti tu dozvolu jer postoje određena tehnološka neslaganja između postojećih postrojenja i novoizgrađenog pogona. U međuvremenu TE Ugljevik izbacuje količine sumpordioksida mnogo veće od dozvoljenih, ugrožava brojne živote i uništava ogromne površine tla.
Piše: Rubina Čengić
Iako je u gradnju pogona za odsumporavanje uloženo 190 miliona KM, Termoelektrana Ugljevik, uz TE u Tuzli i Gacku, ostaje najveći zagađivač u BiH jer pogon nema upotrebnu dozvolu i neizvjesno je kada će je dobiti, a Regulatorna agencija za električnu energiju u RS-u je povećala cijenu struje za korisnike te termoelektrane kako bi ovaj pogon bio plaćen, odnosno vraćen kredit za njegovu gradnju.
TE Ugljevik emituje više sumpor dioksida (SO2) nego sve njemačke elektrane na ugalj zajedno, pisalo je 2019. godine u analizi koju su u Briselu predstavile organizacije Alijansa za zdravlje i životnu sredinu (HEAL), Sandbag, Evropska mreža za klimatsku akciju (CAN Europe), Mreža za nadzor javnih finansijskih institucija u Centralnoj i Istočnoj Evropi (CEE Bankwatch) i Evropa bez uglja (Europe Beyond Coal).
TE Ugljevik prouzrokovala je 635 smrtnih slučajeva i 1.689 slučajeva bronhitisa. Elektrana snage 300 MW u BiH je jedinstven zagađivač. Za relativno malu fabriku ona emituje nezamislive količine opasnog sumpor dioksida – 127.524 tona u 2016. To je više nego kombinacija svih njemačkih postrojenja koja su emitovala 110.255 tona u 2016. godini, navedeno je u toj Analizi.
U ljeto 2020. godine političari koji su posjećivali TE Ugljevik su najavljivali da će ovaj pogon produžiti radni vijeka Termoelektrane i smanjiti zagađenja sumpordioksidom sa 18 tona na 150 kilograma dnevno, a uz to cijenili da je zaposlenje u oblasti elektroprivrede privilegija i da termoelektrane valja čuvati jer ima godina kada je priliv vode u rijekama mali.
“Oni su prvi koji su krenuli u proces odsumporavanja, ali i sada zagađuju isto kao i prije tih 190 miliona KM i niko sa sigurnošću ne može ocijeniti kada će to početi raditi. Nekoliko je problema, a prvi je to što nisu mogli da dokažu da će pogon za odsumporavanje dati željene rezultate jer neki filteri, iako su rekonstruisani s tim da je to radila druga kompanija, nisu kompatibilni sa novim pogonom.Jednostavno riječ je o tehnologijama različitih generacija i zbog toga je sasvim neizvjesno kada će dobiti tu upotrebnu dozvolu. U ovom slučaju je riječ i o neznanju i o nezainteresovanosti i o lošem rukovođenju projektom, dakle nema nevinih”, pojašnjava Damir Miljević iz Regionalnog centra za energetsku tranziciju (ReSet). Kako je Ugljevik, uz Tuzlu, Gacko i Kakanj, jedan od najvećih zagađivača na Balkanu, smatra da su vlasti u BiH sklonije produžavati vijek termoelektranama nego sasvim mijenjati pristup proizvodnji električne energije.
“Ako nekom pogonu produžavamo vijek za 15 godina i ako je struja iz tog pogona preskupa – da li onda treba za stotine miliona eura graditi novi blok termoelektrane i pogon za odsumporavanje ili praviti vjetroelektrane i solarne elektrane”, pita Miljević.
Projekat odsumporavanja finansiran je kreditima Agencije za međunarodnu saradnju iz Japana (JICA), ugovor je potpisan 2009. godine, potpisinica kredita je BiH, garant RS, a korisnik TE Ugljevik. Radovi na instalaciji opreme su počeli 2017. godine. Postrojenje je pušteno u probni rad 2019. godine, a tokom 2020. su zabilježeni problemi sa elektrofilterskim postrojenjem koje je preduslov za odsumporavanje, te količina izlaznih gasova nije bila u skladu s očekivanim rezultatima. Iz Centra za zaštitu životne sredine tvrde da je RITE Ugljevik samo u 2019. godini ispustila 88.000 tona sumpordioksida. Podsjetili su da je Sekretarijat Energetske zajednice nedavno uputio upozorenje za države zapadnog Balkana koje čuvajući svoje termoelektrane krše Nacionalni plan smanjenja emisija (NERP). Naime, taj plan jasno nalaže da termoelektrane koje nisu spremne za drastično smanjenje svojih emisija imaju opciju smanjenja broja radnih sati i/ili zatvaranja, BiH ga je usvojila 2016. godine, a predviđen maksimum za ispuštanje sumpordioksida je ispod 15.000 tona godišnje. Osim toga, BiH je potpisala Sofijski sporazum koji predviđa da do 2050. godine u Evropi nema zagađivača ove vrste.
“Ugljevik zagađuje ispuštanjem sumpordioksida koji je nevidljiv, pa nema tragova na automobilima ili kućama kao u Gacku, a i dimnjak je jako visok, pa je moguće da veće zagađenje trpe okolno opštine i gradovi nego mi“, kaže jedan stanovnik Ugljevika. Dimnjak ove TE je visok 310 metara i to je najviši objekat u BiH, nalazi se u blizini granice BiH sa Srbijom i Hrvatskom.
Iz Centar za zaštitu životne sredine podsjećaju da je moguće procijeniti da je TE Ugljevik odgovorna za 635 preranih smrti godišnje i ekonomski gubitak procijenjen i do 1,45 milijardi eura godišnje.
Na pitanje kako je moguće da u oktobru 2020. pogon za odsumporavanje bude pušten u rad, uz slavlje i prigodne govore iako nije imao upotrebnu dozvolu, iz Ministartsva energetike i rudarstva u Vladi RS upućuju na RiTE Ugljevik, a tamo iz Informativne službe pojašnjavaju da imaju ekološke dozvole za postrojenje termoelektrane i postrojenje za odsumporavanje dimnih gasova.
“Preduzeće posjeduje kompletnu dokumentaciju potrebnu za izdavanje upotrebne dozvole. Pogon za odsumporavanje dimnih gasova termoelektrane nije pušten u redovan rad. Tokom 2020. godine postrojenje za odsumporavanje dimnih gasova je, u skladu sa ugovorom definisanom dinamikom i obavezama, prošao faze vrućeg puštanja u rad, probni rad i dokazivanje ispunjenja funkcionalnih garancija čime je dokazana funkcionalnost postrojenja”, stoji u odgovorima iz RiTE Ugljevik. Kažu da početkom marta očekuju imenovanje komisije, a do kraja marta izdavanje upotrebne dozvole.
“Probni rad postrojenja je pokazao da ono ispunjava zadate ciljeve i da će TE Ugljevik, nakon remonta planiranog za mart, biti najčistija termoelektrana u okruženju, a emisije sumpordioksida i prašine će biti ispod graničnih vrijednosti koje zahtjeva Energetska zajednica“, pišu iz Informativne službe RiTE Ugljevik. Kašnjenje dozvole objašnjavaju nedobronamjernošću.
“Pojedine kompanije, uglavnom nedobronamjerne, su koristile mogućnosti iz Zakona o javnim nabavkama BiH s ciljem odugovlačenja tenderskog postupka za odabir referentnog pravnog lica obaveznog za postupak dobijanja upotrebne dozvole, a po Zakonu o građenju Republike Srpske, i zbog toga je cijeli postupak nepotrebno prolongiran za više od dva mjeseca”, stoji u odgovorila iz RiTE Ugljevik u kojim najavljuju da 1. aprila ulaze u planski godišnji remont nakon čega će kontinuirano raditi i postrojenje za odsumporavanje dimnih gasova. Tvrde da nije tačna informacija da su s početkom 2021. prestali raditi, te da rad u skladu sa planovima i potrebama elektroenergetskog sistema RS.
“Mi smo u januaru 2021. godine i prvoj polovini februara proizveli 223,69 Gwh električne energije. Januar mjesec je obilježilo sagorijevanje uglja sa niskom temperaturom omekšavanja pepela i pojavom tečne šljake u ložištu kotla, te je isti bio ograničavajući faktor snage bloka u prethodnom periodu“, pojašnjavaju.
Iz Služba za odnose s javnošću u Vladi RS pak kažu da TE Ugljevik ima ekološke dozvole u skladu sa zakonom o zaštiti životne sredine izdate od Ministarstva za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju u Vladi RS, te da kvalitet vazduha u Ugljeviku i eventualna zagađenja мјерe stanicom koja je smještena u industrijskom krugu TE i uvezana u mreže za praćenje kvaliteta vazduha.
“Podaci o nivou zagađujućih materijala u vazduhu sa navedene mjerne stanice dostupni su u realnom vremenu Republičkom hidrometeorološkom zavodu RS kao referentnom centru za kvalitet vazduha, a javno su dostupni na internet stranici Zavoda”, stoji u pisanim odgovorima iz Službe.
U BiH bi, u skladu sa prihvaćenim međunarodnim sporazumima, zagađivači trebali plaćati naknade za onečišćenje prirode, no izrada domaćih dokumenata na entitetskom nivou nije dovršena – u RS ne postoji uredba, a u FBiH postoji Pravilnik koji se, prema dostupnim informacijama, ne primjenjuje u cjelini. Kako je Samir Lemeš iz Eko foruma izjavio za Centar za životnu sredinu – postoji problem kontrole izvještaja zagađivača, pa su jedne godine najveći zagađivači bili jedna mesnica i autolakirerska radnja iz Mostara. Lemeš smatra da vlasti nisu zainteresovane za naplatu ove naknade. Sudeći prema dostupnim informacijama – razlog bi mogao biti to što su najveći zagađivači u većini javna preduzeća!
Majda Ibraković, asistentica na programu Energija i klimatske promjene u Centru za životnu sredinu, smatra da zagađivači drže monopol nad zdravljem stanovnika u Bosni i Hercegovini. Ističe da je ironično da velika industrijska i elektroenergetska postrojenja u realnosti nisu prepoznata kao zagađivači koji trebaju plaćati za emisije koje prouzrokuju svojim radom, a samo u 2019. godini emisije iz termoelektrana prekoračene su i do devet puta više od dozvoljenih.
“Zagađenje zraka je vodeći ekološki faktor rizika po zdravlje i procjenjuje se da je gotovo trećina stanovnika europskih gradova izložena zagađenosti zraka iznad granice koju dozvoljavaju propisi EU, a situacija sa pandemijom COVID-19 pokazuje da su najugroženija i najrizičnija kategorija stanovništva izloženog korona virusu upravo hronični bolesnici sa respiratornim i kardiovaskularnim oboljenjima. Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji, ova oboljenja su neposredna posljedica negativnog kvaliteta vazduha kojem smo izloženi na dnevnoj bazi – prema podacima Svjetske Banke iz oktobra 2019. godine u BiH od posljedica zagađenog zraka u prosjeku umire 3.300 osoba, a krivci za ovakvo stanje i dalje ne odgovaraju za svoje emisije”, upozorava Ibraković.
Prema podacima Eco foruma, rezerve uglja u BiH su procijenjene na 10 milijardi tona i uglavnom se nalaze u tri basena – Tuzli, centralnoj Bosni i Ugljeviku. Površinska eksploatacija je jako štetna po životnu sredinu – u Ugljeviku je uništeno 1.879 hektara zbog površinske eksploatacije, a to je površina koja odgovara veličini 2.804 fudbalskih igrališta.
