Zajednička poveznica za ekološku katastrofu koju ovih dana gledamo putem malih i velikih ekrana u Bosni i Hercegovini, Srbiji i Crnoj Gori zove se rijeka Lim. Ona povezuje ove tri države i pravi jednu spektakularnu prirodnu cjelinu, posebno u kanjonu u blizini Rudog. Međutim, rijeka i vještačka jezera pretrpana su otpadom – sve što se može baciti, baca se u njih. Priča počinje u Crnoj Gori i njenih pet opština koje su na obalama Lima, a nastavlja u tri opštine u Srbiji i završava u Višegradu, gdje se skupljaju najveće količine plutajućeg otpada.
Piše: Asim Bešlija
Jedna od najkritičnijih lokacija je otvorena deponija Stanjevine na ulazu u Prijepolje. Smještena je odmah pored magistralne ceste s jedne i rijeke s druge strane. Ničim zaštićena. Ako puhne vjetar, smeće nosi u rijeku. Ako se smeće zapali, stanovništvo Prijepolja ne može disati. Ako poraste vodostaj Lima, voda polako nagriza deponiju i smeće odnosi nizvodno prema Priboju. Tu je njegova prva stanica hidroelektrana na Potpećkom jezeru. Nešto smeća se očisti, uglavnom zbog medijskog pritiska, a veliki dio pluta dalje prema Višegradu i zaustavlja se blizu tamošnje hidroelektrane.
A, smeće je raznoliko. Možete naći frižidere koji plutaju, televizore, patike, dječije igračke, plastične boce, razne metalne predmete i sve to pomiješano sa granjem i velikim komadima drveća. Na desetine hiljada metara kubnih otpada koji se krećem ovom jedinstvenom balkanskom rutom. U jednom momentu 2019. godine blizu objekta hidroelektrane Višegrad nalazilo se više od 40.000 kubnih metara smeća, dok je na dnu, na dubini od oko 70 metara, bilo 5 metara nataloženog drvnog materijala. Kada krenu velike kiše ili se počinje topiti snijeg, sav otpad sa svih legalnih i nelegalnih odlagališta kreće put rijeke Lim i jezera. Kači se po obalama, zatrpava vodotok, zagađuje vodu i uništava eko sistem.
Ovo je priča koja traje posljednjih 20 godina. Ova odrednica se uzima kao relevantna jer je tada opština Prijepolje otvorila znamenitu deponiju Stanjevine koja je ubrzala zagađenje. Ovo je bila legalna deponija na kojoj je istresano smeće iz cijelog grada. Jedino rješenje koje su lokalne vlasti uspjele smisliti da zbrinu komunalni otpad. Bez ikakve strategije kako zaštiti prirodu i zdravlje ljudi. Ista situacija je i dalje nizvodno. Tek kada se skupe velike količine smeća i kada slike obiđu svijet, počinje čišćenje. I tako svake godine jer problem odlaganja i formiranja sanitarnih deponija još nikada nije riješen. Posebno u crnogorskim opštinama. Ne zna se koliki je broj nelegalnih deponija, niti šta će se uraditi sa onim legalnim koje su potpuno nezaštićene.
U posljednje dvije godine predstavnici tri zemlje održali su nekoliko sastanaka o ovoj temi. Međutim, ništa se konkretno nije uradilo. Iako su doneseni određeni zaključci, nije bilo pomaka, pa ni u mapiranju deponija kao prvom koraku. Sve što je bilo moguće uraditi jeste vađenje smeća i odvoženje na druge otvorene deponije, ili u slučaju Srbije, na reciklažu. U Višegradu su napravljene dvije plutajuće brane koje zadržavaju smeće kako ne bi zakočilo turbine same hidroelektrane, a i one stalno pucaju pod pritiskom tereta. A, on se na godišnjem nivou samo na ovoj lokaciji vadi iz jezera u količini između 6.000 – 8.000 kubnih metara. I ova priča ponavlja se svake godine. Još uvijek bez ikakvih naznaka da bi se mogla riješiti jednom i zauvijek.
Do tada, ostaje gorak ukus nemoći da se bilo šta uradi jer jednostavno nema političke volje. A, tamo gdje ima volje, obično se radi o lokalnim nevladinim organizacijama koje same ne mogu uraditi ništa, osim upućivati pozive za pomoć. I kao takve najčešće su označene kao neprijatelji vlasti, a ne neko ko istinski želi da napravi promjene. I ovaj začarani krug vodi jedino onome što gledamo svake godine – uništene nekada lijepe krajeve zemalja regije koji navodno ozbiljno računaju na turizam. Rafting Limom u rijeci koja je puna smeća za nekoga možda i jeste avantura, ali za sve koji žive u regiji je jedan veliki civilizacijski poraz kojeg očito nisu svjesni. Jer osim poraznog nacionalizma, pošast zagađenja okoliša još je jedna odrednica koja ih povezuje i polako, ali sigurno, uništava.
