Zagađenje zraka sitnim lebdećim česticama (PM 2.5) godišnje u Bosni i Hercegovini uzrokuje 3.300 preranih smrti, procjena je Svjetske banke. Od tog broja prerano umrlih, čak 16% su stanovnici Sarajeva i Banjaluke. Zrak je trenutno čist u Banjaluci, ali većinu dana u decembru prošle godine zraka u ovom gradu bio je nezdrav. Kvalitet zraka grada na Vrbasu svakodnevno varira zbog, kako kaže Majda Ibraković koordinatorica programa Energija i klimatske promjene u Centru za životnu sredinu Banja Luka, uticaja različitih faktora: vremenskih prilika, strujanja vjetra i temperature zraka.
„Kada pregledamo dnevne izvještaje koji su prezentovani na zvaničnoj web stranici grada možemo konstatovati da je u januaru zabilježen veći broj dana s povećanim vrijednostima opasnih čestica, a tu najčešće mislimo na najsitnije čestice PM 2.5, čestice prašine i izduvnih gasova. Kvalitet zraka u Banjaluci nije zadovoljavajući” upozorava Ibraković.
Na portalu Gradske uprave objavljuju se rezultati s mjernih stanica, ali su oni često neažurni, nepregledni i sa zakašnjenjem. Prvi je to indikator da vlasti nisu baš zabrinute što u BiH od posljedica aerozagađenja umre dva puta više ljudi nego u Sjevernoj Makedoniji i četiri puta više građana nego na Kosovu.
„Mi, a ni građani Banjaluke, nismo zadovoljni način na koji se ovi podaci prezentuju javnosti. Nije dovoljno samo objaviti podatke, posebno sedam dana kasnije, za neke parametre. Nije dovoljno da su podaci dostupni samo na zvaničnoj internet stranici grada i da Gradska uprava nema posebne objave o kvalitetu zraka, posebno ako su granične vrijednosti preko dozvoljenih i ako građani trebaju trenutnu informaciju kakav je kvalitet zraka i kako se zaštiti. Naravno, to je sve u skladu s monitoringom i stanju mjernih stanica kojih treba da bude i više. Monitoring da bude u realnom vremenu gdje ćemo imati podatke koji su aktuelni sada, odnosno danas kako bismo znali kako da reagujemo i kako da se zaštitimo” objašnjava ova aktivistkinja.
Ko su zagađivači zraka u Banjaluci?
Iz Centra za životnu sredinu Banjaluka smatraju da je pored aktuelnih i redovno ažuriranih podataka, potrebna i aplikacija koju građani mogu instalirati na mobitel, a osim aplikacije trenutni kvalitet zraka mogao bi biti prikazan na displejima širom Banjaluke. Osim što građani nemaju blagovremene informacije o kvalitetu zraka, nema ni podataka o tome ko i u kojoj mjeri zagađuje zraka. Dok građani čekaju da izabrani predstavnici naroda urade analize, civilni sektor o zagađivačima zna na osnovu pretpostavki da se radi o sagorijevanju uglja i nafte u vozilima.
„Što se tiče izvora zagađenja zraka u Banjaluci, nažalost još nemamo kvalitetnu studiju ili analizu koja su to područja, zone i izvori najvećeg zagađenja.
Mi možemo samo da konstatujemo, prema onom što vidimo i osjetimo našim čulima i generalno prema dosadašnjem iskustvu da imamo velikih problema sa ložištima na ugalj i da imamo velikih problema sa saobraćajem, imamo zone u gradu koje su prebukirane individualnim motornim vozilima. Javni saobraćaj nije toliko zastupljen koliko bi trebalo, a posebno u ovim danima kada smo u epizodnom zagađenju” primjećuje naša sagovornica.
Ona u razgovoru za Interview.ba napominje da se u rješavanje ovog problema mora uključiti šira društvena zajednica: Gradska uprava, stručnjaci, institucije, instituti, nevladine organizacije i građani. Za početak predlaže akcioni plan, ne samo po pitanju interventnih mjera već i preventivnih.
Problem zagađenja zraka nije lokalne, već nacionalne prirode jer desetine lokalnih zajednica u BiH ima problem sa zagađenim zraka. Opasne čestice često su i posljedica loših politika jer BiH nije ni na vidiku odricanja od prljave energije. Dok obnovljivi izvori poput sunca i vjetra čekaju da njihovi potencijali budu iskorišteni, država, odnosno Federacija BiH gradi Blok 7 Termoelektrane Tuzla. Iako je trend u svijetu prihvatanje koncepta zelene ekonomije, takav vid poslovanja u BiH još neće zaživjeti.
Damir Miljević, ekonomski analitičar i stručnjak za energetsku ekonomiju za Interview.ba kaže da je loš kvalitet zraka pitanje odnosa vlasti prema građanima i njihovom zdravlju i odnosa prema zagađivačima.
„Mi smo i dalje jedna od rijetkih zemalja u svijetu gdje se na zagađivanje gleda kao na nešto normalno i kod nas ne vrijedi princip “zagađivač plaća” a bez toga nema razvoja zelene ekonomije. Ovdje se još uvijek veća pažnja posvećuje tome kako da nastavimo da se trujemo iz npr. termoelektrana na ugalj nego problemu što od posljedica zagađenja umre gotovo 3.500 ljudi godišnje. Kad na to dodate totalnu nebrigu o otpadu, silne divlje deponije po zemlji i činjenicu da se u najvećem broju naselja u BiH sva kanalizacija izlijeva direktno u rijeke, čiju vodu neko nizvodno koristi za piće i na to dodate devastirajući učinak suludog forsiranja izgradnje malih hidroelektrana onda dobijete potpunu sliku jedne zemlje koja se u 21. vijeku brine o svojim građanima i okolini onoliko koliko su se drugi brinuli u 15. vijeku, dakle nikako. Prema tome još smo mi predaleko od bilo kakvog ozbiljnog napora ili iskoraka u pravcu zelene ekonomije jer se još uvijek borimo s banalnim problemima koje je Evropa uveliko riješila još u drugoj polovini prošlog vijeka”.
On dodaje da nije svako takozvano „ekološko rješenje“ dobro i isplativo.
„Suluda je ideja da se pod tzv.“obnovljive“ izvore energije svrstava drvo kad znamo da jednom prosječnom drvetu da izraste do pune zrelosti treba najmanje 15 godina pa ne vidim šta je tu obnovljivo jer po tome i ugalj i nafta su obnovljivi ako dovoljno dugo stotina ili miliona godina čekate da se naprave u zemljinoj kori. S druge strane spaljivati drvo da bi se dobila toplotna energija je najgori i najneefikasniji način njegove upotrebe. Drugo je bio masa koja se obnavlja svake godine. Na ulazu u Banjaluku nalazi se regionalna deponija na kojoj se skladišti otpad koji se mogao iskoristiti i za proizvodnju toplotne energije za grad Banjaluku, za proizvodnju električne energije i bio plina van sezone grijanja. No očito o takvim rješenjima niko i ne razmišlja.“
Na potezu gradska vlast
Gradonačelnik Banjaluke Draško Stanivuković danas nije bio dostupan za izjavu na ovu temu, ali je u nedavnom obraćanju javnosti kazao da će Banjaluka pod njegovim vodstvom imati sistemski pristup u rješavanju ovog problema kroz promjenu kulture saobraćaja i mnogo veća ulaganja u javni prevoz. Stanivuković je najavio i gradnju velikog parka u cilju očuvanja zelenih površina.
Aktivisti podržavaju tu ideju, ali ona nije dovoljna.
„Nikakva izgradnja parka neće riješiti sve naše probleme koje imamo sa zagađenjem zraka. Možda će djelimično popraviti situaciju u toj zoni gdje je planirana. Međutim, moramo da radimo na sistemskim rješenjima koja uključuju i promjenu naših navika posebno u pogledu korištenja motornih vozila i uglja. Moramo i da sankcionišemo one koji su odgovorni za štetne emisije, pritom mislim na učestalije i efikasnije inspekcijske kontrole” kazala je Ibraković.
Miljević nije želio da se upušta u komentarisanje najave nove Gradske uprave dok ne prođe 100 dana njihovog rada kada će biti poznato u kom pravcu vode grad. Podržava ideju izgradnje parka jer je svako drvo bitno za grad u kojem živi. „Istovremeno mora se riješiti problem ulaska motornih vozila u centar grada jer su ona jedan od velikih zagađivača, početi rješavati problem individualnih ložišta koja doprinose zagađenju zraka i rješavati problem prečišćavanja otpadnih voda. Svakako i betonizacija grad i nabijanje novi stambenih objekata u uže gradsko jezgro predstavljaju jedan od bitnih problema kojima nova gradska uprava treba da se bavi” smatra Miljević.
Zagađenje zraka uzrokuje desetine bolesti
Da vlasti nemaju vremena za čekanje na akciju potvrđuje struka. Snežana Kutlešić Stević specijalista pulmologije za Interview.ba upozorava da aerozagađenje dovodi do prijevremene smrt kod osoba s respiratornim bolestima, pogoršanja astme, pogoršanja respiratornih simptoma, iritacije disajnih puteva, otežanog disanja.
„Aerozagađenje utiče i na osobe sa srčanim i respiratornim oboljenjima, djecu, starije osobe, dovodi do bola u prsima, pogoršanja plućnih bolesti, većih šansi za infekciju pluća” objašnjava Kutlešić Stević.
Upozorava da nečist zrak povećava mortalitet od kardiovaskularnih bolesti, a negativnim efektima na neuralni i kognitivni razvojni kapacitet može uticati na uspjeh u školi, kao i na kasniji razvoj što u konačnici dovodi do niže produktivnosti i kvaliteta života.
Zagađenje zraka povezano je i s reproduktivnim zdravljem, utiče na plodnost, trudnoću, novorođenčad i djecu. Da zagađen zrak nije bezopasan potkrepljuju i dokazi da je izloženost zagađenosti zraka povezana na nastankom dijabetesa tip 2, a kod odraslih može biti povezana s gojaznošću, pojavom Alzheimerove bolesti i nastankom demencije. Novija istraživanja dovode u vezu aerozagađenje s težom kliničkom slikom i povećanjem smrtnosti od COVID-19.
Iako jedan od ključnih problema, rješavanje aerozagađenja nije u predizbornim programima većine političkih partija. To dovoljno govori da zdravlje građana nije prioritet njihovih izabranih predstavnika.