Projekat „Ekonomske i socijalne prilike ka nezavisnosti žena, žrtava nasilja u porodici“, kojeg finansira Evropska unija, a implementiraju Fondacija INFOHOUSE iz Sarajeva i Udruženje „Budućnost“ iz Modriče, predstavljen je danas u Kući ljudskih prava.
Piše: Mirna Stanković – Luković
Opći cilj projekta je doprinijeti eliminaciji nasilja i diskriminacije žena, žrtava nasilja, kao jedne od najranjivijih skupina promicanjem njihovih ekonomskih, ali i socijalnih prava, rečeno je na konferenciji za novinare.
U narednih 36 mjeseci koliko će trajati projekt, 40 žena žrtava nasilja bit će podržano u razvoju njihovih ekonomskih aktivnosti samozapošljavanja.
Direktorica Agencije za ravnopravnost spolova u BiH Samra Filipović-Hadžiabdić kaže kako su napravljeni brojni koraci u posljednjih nekoliko godina kada je u pitanju zaštita žena od nasilja.
– Radili smo na usklađivanju zakonodavnog okvira s međunarodnim standardima, donošenje relevantnih strateških dokumenata, uspostavljanje multidisciplinarnog pristupa za zaštitu žrtava, servisi za žrtve nasilja. Identificirane su i određene slabosti u sustavu na kojima treba raditi, kazala je Filipović-Hadžiabdić.
Gianluca Vaninni, šef Odjela za socijalni razvoj, civilno društvo i prekograničnu saradnju Delegacije EU u BiH je istaknuo:
– Nasilje nad ženama je nasilje protiv cijelog čovječanstva i ne smije ga biti nigdje u svijetu. Iskorjenjivanje nasilja nad ženama i adekvatna i efikasna pomoć žrtvama je prvi korak ka globalnom miru, bezbjednosti i prosperitetu. To je preduslov za promociju, zaštitu i ostvarivanje ljudskih prava, rodne ravnopravnosti, demokratije i privrednog rasta.
Biljana Đukić, rukovoditeljica Sigurne kuće „Budućnost“ iz Modriče je naglasila da je Bosna i Hercegovina ratifikovala različite konvencije kada je u pitanju prevencija i zaštita žena i djece koji su žrtve nasilja u porodici.
– Na papiru je sve to lijepo izdefinisano, a u stvarnosti to tako ne funkcioniše. Brojne žene žrtve nasilja ne žele da prijave počinitelja, a brojne žene koje prijave nasilje povlači svoje prijave jer su svjesne da u konačnici neće biti ništa, rekla je rukovoditeljica Sigurne kuće.
Đukić kaže da je nasilje nad ženama i nasilje u porodici je još uvijek veliki problem, prije svega u ruralnim sredinama. Za veliki broj ćena nasilje je normalno iz razloga što one često nisu ni osviještene o tome šta je to nasilje u partnerskoj vezi.
– Negdje se podrazumijeva da je nasilje samo fizičko nasilje gdje su vidljive povrede dok za psihičko nasilje veliki broj žena ne doživljava kao oblik nasilja. Često se osjećaju loše, ali ne mogu da opišu to svoje stanje, kaže rukovoditeljica Sigurne kuće „Budućnost“.
Navela je primjer žene koja po peti put od avgusta boravi u sigurnoj kući. Radi se o ženi koja ima 39 godina i majka je četvoro malodobne djece. Prema riječima Biljane Đukić, žena je bez škole, bez podrške bližih srodnika, živi u vanbračnoj zajednici već 23 godine i žrtva je kombinovanog nasilja od kojeg je najdominantnije fizičko nasilje.
– Od avgusta, kada je prvi put primljena u sigurnu kuću, pa do 5. januara kada je primljena po peti put, tačno se vidjelo njeno i fizičko i psihočko propadanje. Kada je primljena peti put, primljena je sa teškim tjelesnim povredama – sa frakturom lobanje i slomljenim nosom. Kolika je zainteresovanost institucija govori činjenica da je ona primljena 5. januara u sigurnu kuću, a tek prekjuče smo dale izjave o preživljenom nasilju, rekla je Đukić.
Najstarija djevojčica je razvila poremećaj sna.
– Sanja krvave zidove, krvav strop, da je na osamljenom mjestu gdje je obavijena mrakom i čuje jezevi vrisak i nekoga ko zove u pomoć. I ona i njene sestre i brat su uvijek bili prisutni kada su se odvijale epizode nasilja. Pošto je ekonomski ovisna o svom mužu, ona se od avgusta vraćala nasilniku, u nadi da će se odnos između njih popraviti, ali to je rezultiralo frakturom lobanje, kazala je rukovoditeljiva Sigurne kuće.
– Ono što znamo iz iskustva jeste da 90% žena ne napušta nasilnu zajednicu iz razloga što su ekonomski zavisne. U takvim situacijama, jako je teško uzeti djecu i otići negdje, a nemate finansijskih sredstava. Mislim da su sigurne kuće ključne u ovakvim situacijama, kazala je Jelena Mišić, direktorica Udruženja „Budućnost“ koje sa ženama žrtvama nasilja radi od 2000. godine.
Često žene žrtve nasilja nemaju podršku članova najbliže porodice, situacija u kojoj se nađu se smatra sramotom, a nerijetko se čuje i da je nasilje u porodici „privatni problem“. Mišić naglašava da nasilje u porodici nije i ne može biti privatni problem.
– Trebamo raditi na razvijanju svijesti javnosti, učiti našu djecu da to nije nešto što je normalno, nije normalno da vas neko šamara, psihički uznemirava, maltretira, ekonomski iskorištava… Ja se iskreno nadam da će ovaj projekat biti korak naprijed u poboljšanju uslova života žena žrtava nasilja u Bosni i Hercegovini, rekla je Jelena Mišić.
Biljana Đukić, rukovoditeljica Sigurne kuće „Budućnost“ kazala je da se žene, i kada se osnaže da izađu iz kruga nasilja, tek se tada suočavaju sa brojnim poteškoćama.
– Veliki broj žena žrtava nasilja rijetko ostvari pravo na socijalne stanove, pravo na socijalnu pomoć iako veliki broj žena nema svoje prihode, nema imovinu na svom imenu, tako da i kada se odluče da izađu iz kruga nasilja ne mogu da plaćaju stanarinu kako bi se odvojile od nasilnika, rekla je Đukić, dodajući da je posebno poražavajuća nezainteresovanost institucija da im pomognu.
– Žene, posebno one koje imaju malu djecu, su žrtve ucjenjivanja od svojih muževa koji im govore da one nisu sposobne da se brinu o djeci, da će one izgubiti starateljstvo , da neće biti dobre majke koje će moći da zaštite svoju djecu i pruže im dobar život. One ostaju ili se vraćaju nasilnicima jer misle da tako čine manju štetu djeci, objašnjava rukovoditeljica Sigurne kuće iz Modriče.
Naglasila je da se dugo smatralo da ekonomsko nasilje najmanje utiče na zdravlje i dobrobit žena, međutim poslije se pokazalo da je to jedan od osnovnih razloga zašto žene ostaju u nasilnim zajednicama.
Direktorica Fondacije INFOHOUSE Dženana Alađuz istakla je da je ta fondacija zahvalna Europskoj uniji što su dobili priliku da osim osiguravanja malih grantova za poslovno osamostaljivanje 40 žena zagovaraju za promjene u zakonskoj regulativi kako bi osigurali veće poštivanje prava žena.
Statistike pokazuju da je svaka peta žena u BiH iskusila neki oblik nasilja od partnera, a samo je 5,5 posto njih potražilo pomoć nadležnih institucija. U Bosni i Hercegovini djeluje devet sigurnih kuća koje mogu zbrinuti 200 žena i djece žrtava nasilja. Najveći problem sa kojim se suočavaju sigurne kuće jeste činjenica da finansiranje utočišta za žrtve iz budžeta zavisi od broja korisnica, pa se povremeno dešava da socijalne službe žrtve ne upućuju u sigurne kuće, svesni da ne postoje budžetska sredstva za zbrinjavanje. Učesnice konferencije su navele da smiještanje u sigurne kuće ne mora biti jedino rješenje, te da bi ustupanje socijalnih stanova u blizini sigurnih kuća moglo značajno pomoći ćrtvama nasilja.
Osim toga, broj sigurnih kuća koje djeluju u Bosni i Hercegovini nije ni blizu standarda koje propisuje Istanbulska konvencija koju je BiH ratifikovala u novembru 2013. godine. Prema Istanbulskoj konvenciji, sigurna kuća bi trebala postojati u svakoj opštini u BiH.
Kroz projekt “Ekonomske i socijalne prilike ka neovisnosti žena, žrtava nasilja u porodici”, koji financira Europska unija, u narednom periodu osigurat će se potpora i mentorstvo ženama žrtvama nasilja u pokušaju da ostvare financijsku neovisnost.
– Kroz projekt će se nastojati ostvariti suradnja sa državnim institucijama, lokalnim kompanijama, policijskim stanicama te medijima u cilju postizanja većeg efekta projekta. Svi koji mogu osnažiti žene da prekinu krug nasilja i postanu neovisne iznimno su važni partneri i na takvoj suradnji će Fondacija INFOHOUSE i UG “Budućnost” maksimalno insistirati, rečeno je na konferenciji.
Pandemija korona virusa dodatno je pogoršala situaciju, s obzirom na činjenicu da se prema informacijama sigurnih kuća broj poziva na SOS telefone povećao za 20 posto.
