Novi soj koronavirusa, takozvani britanski soj, zbog kojeg mnoge evropske zemlje produžavaju lockdown je, prema zvaničnim informacijama, prisutan u 60 zemalja svijeta. U Sjedinjenim Američkim Državama se pojavio još u novembru, a nedavno je potvrđeno njegovo prisustvo i u Sloveniji.
Razgovarala: Mirna Stanković – Luković
Iako ovaj soj još uvijek nije stekao promjene koje mogu utjecati na stečeni imunitet koji ljudi dobijaju ili nakon infekcije ili nakon vakcinacije, realno je očekivati da bi mogao uzrokovati treći peak pandemije i u Bosni i Hercegovini.
Tim povodom smo razgovarali sa prof. dr. Teufikom Goletićem, šefom Laboratorije za molekularno-genetička i forenzička ispitivanja pri Veterinarskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu čiji je tim u junu prošle godine izolovao bh. soj virusa SARS-Cov-2. Za sada nadležni nisu pokazali interes za nastavkom izolacije i sekvencioniranja virusa iz kliničkih uzoraka u BiH što bi omogućilo da znamo koji soj virusa cirkulira u BiH i da li je novi soj već stigao.
INTERVIEW: Svaki dan slušamo o novim sojevima virzsa SARS-Cov-2. Koliko je očekivano da virusi generalno mutiraju i razviju se novi sojevi?
Prof. dr. Teufik Goletić: Budući da je u pitanju RNK virus i da ti virusi imaju problem da prilikom svoje replikacije RNK polimeraza pravi određene pogreške, da se dešavaju mutacije, odnosno promjene u nizu nukleotida u virusnom genomu, to za posljedicu najčešće nema bitnih posljedica i u nauci razlikujemo sinonimne i asinonimne promjene. Te sinonimne promjene, ukoliko ne radimo sevencioniranje virusa, potpuno neopaženo jer niti utiču na prenosivost virusa niti na njegovu eventualnu patogenost. Međutim, ono što se se vremenom, zbog akumulacije tih promjena na nukleotidnom nivou dešava jesu te asinonimne promjene, odnosno promjene koje rezultiraju promjenom u sastavu virusnih proteina. Tu ćemo se vratiti na područje SARS-Cov-2 virusa i na činjenicu da je ovo pandemijski virus, da humana populacija prethodno nije imala nikakav dodir s ovim virusom i da zbog toga je on i omao ove pandemijske razmjere i zahvatio je sve kontinente, upravo zbog toga što smo mi bili „imunološki naivni“. To znači da nismo imali niti ćelijskog, niti humoralnog imuniteta koji počiva na antitijelima da bismo odgovorili na taj virus. To je situacija u kojoj virus nalazi prijemljivog domaćina, odnosno osobe koje su osjetljive na infekciju u koje se virus može nekontrolisano širiti. Kada dođe do tih promjena, a mi smo već godinu dana u kontaktu sa tim virusom, taj virus nastoji da se prilagodi svom domaćinu, nastoji da izbjegne različite zamke koje mu naš imuni sistem postavlja, nastoji da u svom genomu napravi odgovarajuće promjene kako bi se što bolje prilagodio našem organizmu. Ako su te promjene u sastavu proteina na koje najčešće naš imuni sistem reaguje, a kad je u pitanju SARS-Cov-2 to je S-protein, onda možemo doći u situaciju u kojoj antitijela koja smo stvorili na jedan varijantni soj neće biti u potpunosti efikasni ka novom varijantnom soju. Zbog toga se ti varijantni sojevi nazivaju „variant of concern“, odnosno izazivaju zabrinutost.
Naime, varijantno sojevi mogu potencijalno utjecati da stepen efikasnosti antitijela stečenih bilo prirodnom infekcijom, bilo vakcinacijom. Ono što bih htio da pošaljemo kao informaciju u ovom trenutku, to je činjenica da ovaj varijantni soj o kojem se najčešće govori – engleski ili B.1.1.7., još uvijek nije stekao takve promjene, pogotovo na nivou S-proteina, koje bi dovele u pitanje efikasnost stečenog imuniteta. Japanski soj, na primjer, tu je riječ o putnicima iz Brazila, o jednom varijantnom soju koji se očigledno pojavio u Brazilu, ali koji je doživio neke promjene u domenu za koji se vezuju receptori naših stanica sa virusom što omogućuje ulazak virusa u stanicu. Te promjene su trenutno, čini se, ali se mora dobiti više podataka, takve da mogu dovesti u pitanje stečeni imunitet, odnosno da možemo doći u situaciju reinfekcije. To trebamo pratiti. Ono što mi ovde pokušavamo da radimo, i mislim da ima raspoloženja i u Federalnom ministarstvu zdravlja, jeste da sekvenciramo viruse iz kliničkih uzoraka i da ih sami pratimo – da li imamo varijantnih sojeva, i ako ih imamo koji su. U ovom trenutku, taj engleski varijantni soj o kojem se najčešće govori nije takav da će ugroziti naš stečeni imunitet.
INTERVIEW: Brazilski varijantni soj izgleda da ipak može?
Goletić: Još uvijek nema podataka o zastupljenosti brazilskog varijantnog soja izvan Brazila, ali nam taj primjer putovanja ljudi iz jedne u drugu državu, naročito kada vi transportom za 24-48 sati možete doći sa jedne tačke zemljine kugle na drugu, govori u prilog koliko sistem nadzora, osobito na graničnim prijelazima i na aerodromima mora biti ozbiljan da bismo bili u prilici da preduprijedimo unos nečega što bi nam izazvalo nove poteškoće u smislu eventualno novih, strožih epidemioloških mjera ili situacije u kojoj bi se pojavio varijantni soj koji bi bio potpuno neosjetljiv na stvoreni imunitet.
Ali ponavljam, takvog varijantnog soja nema!
INTERVIEW: Prema ovome što ste objasnili, čak i kada steknemo imunitet, bilo kroz vakcinu ili kroz preležanu bolest, mi ćemo morati nastaviti sa preventivnim mjerama, kontrolama i pratiti virus?
Goletić: Široka primjena vakcina u populaciji će zaista promijeniti pravila igre i to u korist ljudske populacije. To je vrlo snažan alat koji nam stoji na raspolaganju. Međutim, ako taj stepen kolektivnog imuniteta ne bude podignut na 75 i više posto, uvijek postoji mogućnost da u određenoj populaciji postoji jedan broj ljudi koji su osjetljivi na infekciju. Virus traži načine da prevari imunitet svog domaćina. To se zove „selektivni pritisak“. Mi ćemo i dalje biti prijemljivi, iako manje, na taj soj, ali u najvećem broju slučajeva će biti slabija klinička slika reinfekcije.
INTERVIEW: To je, praktično, kao i sa svakom drugom vakcinom. Kada primite vakcinu protiv morbila, to ne znači da ne možete dobiti morbile, ali se značajno smanjuje mogućnost komplikacija.
Goletić: Tako je. To je za očekivati, ali ovo je još uvijek relativno novi virus, moraju se pratiti njegove promjene na način na koje se prate promjene influenca virusa A i B. Ja ne kažem da nas to čeka, ali nije ni nemoguća, da ćemo nakon određenog vremena morati raditi promjene vakcinalnog sastava. Zato je jako bitno da u svakoj zemlji imamo sistem praćenja promjena na nivou genoma, da bismo mogli informirati proizvođače vakcina. U svoj ovoj priči koja nas je zadesila i koja nikome nije ni malo prijatna, treba biti jako sretan i zadovoljan što je nova tehnologija proizvodnje vakcina informacione RNK takva da omogućava jako brze korekcije u sastavu vakcine koje će biti prilagođene cirkulirajućem soju. Sistem monitoringa virusa koji će uključivati i sekvencioniranje virusa je izrazito bitan da bismo donosili prave odluke – kakve epidemiološke mjere provoditi i koja je to vakcina najbolje odgovara u datom trenutku, jer nam je cilj da imamo vakcinu koja je sigurna i efikasna. A ne treba zaboraviti ni da će vakcinirane osobe koje budu stekle odgovarajući imunitet mogu biti ponovo inficirane, ali postoji bitna razlika između infekcije i razvoja bolesti. Vi ne morate biti bolesni, ali možete biti inficirani i prenositi bolest na osobe koje nemaju antitijela. Zbog toga nas, na žalost, još uvijek čeka situacija u kojoj ćemo morati da se pridržavamo ovih mjera distanciranja, nošenja maske, itd.
INTERVIEW: Mi u Bosni i Hercegovini imamo jako veliko broj ljudi koji ne žele da prime vakcinu, koji smatraju da COVID-19 ozbiljna bolest, a potreban je imunitet kod 75% stanovništva da bismo pričali o kolektivnom imunitetu.
Goletić: Uloga svih nas jeste razbijanje predrasuda oko vakcina generalno. Mi, nažalost, živimo u društvu koje je izloženo različitim pritiscima, osobito ekonomske prirode, imali smo i lockdown, u pojedinim dijelovima svijeta on je još uvijek aktuelan i to je drastičan ekonomski udar na sve nas. Logično je da ljudi u takvim situacijama pokušavaju naći za ono što se dešava. Također pokušavaju da se nose s tim na način da to pokušavaju kontrolirati. Jedan od načina je nepriznavanje problema ili ne želite da vidite da imamo realan problem. Mi taj problem imamo i ima ga cijeli svijet, a još uvijek, iako je ovo jako teško reći zbog onih koji su izgubili svoje najbliže, takav da se s njim s aspekta populacije uspješno nosimo. Moramo da razbijemo te predrasude, što se prvenstveno odnosi na sigurnost i efikasnost vakcine, a onda i na činjenicu da svi radimo da se skrene pažnja ljudima da se ponovo javljaju bolesti koje smo uspješno prevenirali vakcinacijama, poput difterije, tetanusa i pertusisa, protiv zaušnjaka zbog toga što je, recimo, u 2019. godini 20 miliona djece uopšte nije primilo odgovarajuću vakcinu, što zbog Covid-a, što zbog negativne kampanje koja se vodi protiv vakcinacija.
Procjenjuje se da svake godine vakcinacija smanjuje smrtnost ljudske populacije za dva do tri miliona ljudi. To je kompletno stanovništvo ove države!
INTERVIEW: Nedavno je objavljeno istraživanje koje je pokazalo da u zemljama Zapadnog Balkana tri četvrtine ispitanika vjeruje u teorije zavjere i kada su vakcine u pitanju.
Goletić: Slažem se, ali to nije specifikum samo za zemlje Zapadnog Balkana.
INTERVIEW: Nije specifikum za Zapadni Balkan, ali ako uporedimo nalaze istraživanja za Zapadnu Evropu gdje oko jedne četvrtine ispitanika vjeruje u teorije zavjere, to je ipak mnogo veći broj.
Goletić: Ja Vas ipak pitam, kada izađete iz zgrade, da li vidite da ljudi, ipak, u najvećem broju slučajeva nose maske, da se, ipak, ona masovna okupljanja izbjegavaju, bez obzira što tri četvrtine vjeruje u teorije zavjere protiv kojih sam ja apsolutno?! Ljudi se pridržavaju mjera i temeljem toga mi u ovom trenutku imamo relativno povoljnu situaciju. Zašto kažem relativno? Zato što svakom kome se desi da oboli, a onda, ne dao bog da smrtno završi, njegovoj porodici to može biti i jeste „kraj svijeta“. Da, postoji ta percepcija, tu percepciju možemo i moramo zajednički rušiti mi profesionalci humane i veterinarske medicine, ali i mediji i novinari koji treba da se informiraju o onome o čemu pišu. Ja znam da je ovo vrijeme kada senzacija prodaje nešto i kada je puno lakše se prikloniti toj struji. Vjerujte, kada bih ja tako nešto izjavio, vjerovatno bih imao deset različitih medija koji bi htjeli da o tome razgovaraju. Kada kažem da zaista vjerujem da je ovaj virus nastao procesom prirodne selekcije, jedno ili dvoje bi htjelo razgovarati o tome. Tu vidim, između ostalog, i ulogu medija i novinara, i naravno svih, osobito onih koji se bave javnim zdravljem. Moramo raditi na vraćanju povjerenja, moramo ljude informirati o čemu se ovdje zaista radi, ali informacije treba da budu naučno utemeljene. Mi ovdje imamo jako dobrih infektologa, epidemiologa, virosologa, radiologa, svih onih koji su na različite načine uključeni u svu ovu priču borbe i protiv SARS-Cov-2 virusa, ali i drugih bolesti. Trebamo imati dovoljno vremena da ljudima kojima to nije primarni posao pojasnimo o čemu se radi. Pa i kada je u pitanju vakcinacija, zaista treba ljudima pojasniti šta dobijaju, a šta gube. Jako je malo situacija u svijetu u kojima je pokrivenost vakcinom bila 100%, i tako će se desiti i sa SARS-Cov-2 virusom. Međutim, nama je ključno da stvorimo jednu kritičnu masu neprijemljivih ljudi, jer u takvoj situaciji virus jednostavno više neće imati dovoljno prijemljivih jedinki da bi osigurao svoju cirkulaciju i na taj način nestati. Vremenom virus može potpuno nestati jer neće imati dovoljno domaćina. Ne smijemo nikada zaboraviti da mi nismo izolovano ostrvo, da nama ljudi dolaze iz različitih dijelova svijeta, pa i iz zemalja koji ne vode na ovaj način brigu o javnom zdravlju. Oni nam ponovo mogu donijeti virus. Na kraju krajeva, mi smo virus uvezli u državu kod njegove prve pojave. To smo pokazali sekvencioniranjem virusa ovdje na Veterinarskom fakultetu kada smo utvrdili da je virus došao iz Zapadne Evrope i to je sasvim bilo logično. Tu moramo imati sistem nadzora, monitoringa, koji će što je prije moguće „uhvatiti“ takve slučajeve i poduzimati odgovarajuće mjere, a imamo još uvijek na raspolaganju dovoljno mjera. Naravno, ako svi tome pristupamo predano, ako ne bude tako bilo, onda se bojim da ćemo sistem ozdravljenja ovog društva, i fizičkog, i ekonomskog, i socijalnog, i psihološkog, zatno produžiti. Mislim da to niko ne želi i da to nikom to nije u interesu. Svi mi trebamo krenuti od sebe, zapitati sebe u kojoj mjeri ja doprinosim ili ne doprinosim širenju tog virusa, u kojoj mjeri ja poštujem epidemiološke mjere, a onda kritizirati bilo koga drugog. To je također dio tog kolektivnog imuniteta.
Vrlo često kolektivni imunitet se percipira samo kao zaštitna antitijela u populaciji. Ne! Kolektivni imunitet podrazumijeva i ponašanje ljudi, svjesnost rizika i činjenice da smo svjesni da pranjem ruku i kihanjem u lakat štitimo i sebe i druge. Kolektivni imunitet je način života.
INTERVIEW: U junu kada je izoliran bh. koronavirus, u jednom intervjuu ste zvučali prilično optimistično i vjerovali ste da ćemo lakše ući u koštac sa virusom ukoliko dođe do drugog peaka. Čini se da to ipak nije bio slučaj.
Goletić: Razumijem ovo o čemu govorite i moguće da je to percepcija najšireg stanovništva, međutim, ja bih vas ipak podsjetio da mi nismo nijednog trenutka došli u poziciju da se kaže da, na primjer, profesor Goletić može biti primljen, a XY ne može zato što nemamo mjesta u našim bolnicama. To se ipak nije desilo i treba odati priznanje zdravstvenom sektoru, bez obzira koliko puno i ja imao zamjerki. Činjenica je da ni onda kada smo imali daleko najveći broj pozitivnih slučajeva, kada je bio prilično visok stepen hospitalizacije, nijednog trenutka nismo došli u poziciju da biramo ko može, a ko ne može dobiti zdravstvenu skrb. Govorim, naravno, o teškim slučajevima. Ja znam da neko ovo što govorim može protumačiti iz vlastitog iskustva, pa kaže „Ja nisam mogao da dobijem nadležnog epidemiologa, probao sam danima da ga zovem zbog izolacije“: To je jedna od stvari koju trebamo unapređivati i potpunop se slažem da tu ima prostora, ali svi oni kojima je zaista trebala hospitalizacija su hospitalizirani. Mi smo dijelili sudbinu sa ostatkom svijeta i mi, u suštini, imamo prilično dobre rezultate. Jesu li mogli biti bolji? Jesu! Međutim, s obzirom na organizaciju društva u cjelini, ustvrdiću da imamo zadovoljavajuću situaciju. Neću reći dobru i odličnu, ali zadovoljavajuću u svakom slučaju.
INTERVIEW: Kada je krenuo drugi peak, da li Vas je ikada iko kontaktirao, s obzirom da imate izolate?
Goletić: I to što je napravljeno u tom prvom valu je napravljeno našim vlastitim sredstvima, sredstvima Veterinarskog fakulteta i zahvaljujući podršci Međunarodne agencije za atomsku energiju i UNDP-u koji nam je na preporuku Federalnog ministarstva zdravlja i pomoćnika ministra Gorana Čerkeza pomogao nabaviti potrebne hemikalije. Međutim, to nije sistemski pristup. Mi u ovom trenutku i u ovom drugom valu nismo to mogli finansirati iz vlastitih sredstava, a nije bilo baš ni pretjeranog interesa da se ponovo radi izolacija ili da se bar radi sekvencioniranje da bismo na vrijeme detektirali određene mutacije. Mislim da u ovom trenutku imamo pozitivne signale od strane Federalnog ministarstva zdravlja i pomoćnika ministra Čerkeza koji nalazi načina da se pokuša na neki način sistemski riješiti pitanje sekvencioniranje kako bismo znali šta nam to cirkulira na terenu i šta eventualno možemo očekivati.
INTERVIEW: Da li iko u Bosni i Hercegovini radi to osim vaše laboratorije?
Goletić: Izolaciju virusa je do sada jedino uradio Veterinarski fakultet. Kada je riječ o sekvencioniranju perjanica jeste Veterinarski fakultet, ali su osim nas to isto napravili i u Genetičkom centru Alea na čelu sa kolegom Rijadom Konjihodžićem. Mi smo zajedno dvije kompletne sekvence sa Veterinarskog fakulteta i dvije kompletne sekvence koje su oni napravili deponovali u GISAID, međunarodnu neprofitnu genomsku bazu. Koliko mi je poznato, takve kapacitete ima i KCUS, Institut za javno zdravstvo Republike Srpske, a ima i drugih laboratorija koje bi se mogle uključiti. Treba poslati poruku da mi imamo kompetentne ljude.
INTERVIEW: Šta se dešava sa svim tim što vi uradite?
Goletić: Naši izolati su pohranjeni na sigurno na -80 stepeni i možemo ih u bilo kojem trenutku „oživjeti“. Sekvence su dostupne međunarodnoj naučnoj javnosti i kada se prate neke od mutacija, budite uvjereni da se naše sekvence porede sa sekvencama iz drugih zemalja u regionu i u svijetu. Na taj način ova mala država, zahvaljujući prije svega entuzijazmu pojedinaca i institucija, je dala svoj doprinos svjetskoj naučnoj zajednici sa četiri kompletne sekvence. Kolege sa KCUS su uradili 26 ili 27, ali u Njemačkoj. Možemo napraviti puno više, ali je pitanje u kojoj mjeri nas neko želi „iskoristiti“ ili ne.
INTERVIEW: Može li se SARS-Cov-2 porediti sa Španskom gripom?
Goletić: Ma ni blizu! Potpuno je drugačiji kontekst u kojem se odvijala Španska gripa, drugačiji je kontekst u smislu patogenosti ondašnjeg H1N1 1918, razvoj medicine, naučne spoznaje, brzine kojima smo reagirali, sve je to potpuno različito.
Ako vam kažem da je prema nekim podacima objavljenim u stručnim časopisima samo u Španiji od Španske gripe, koja nije bila obuhvaćena ratnim zbivanjima, umrlo osam miliona ljudi, onda će vam biti sve jasno, s obzirom da mi sada još uvijek ne bilježimo ni tri miliona preminulih od SARS-Cov-2 na svjetskom nivou.
Jedna takva kataklizma bi zaista dovela u pitanje opstanak civilizacije kakvu znamo. Ono što ja upozoravam kada je u pitanju visoko-patogena influenca ptica, poznatija kao ptičja gripa, mi također, na žalost nemamo dovoljno razvijen sistem nadzora, njega čas ima čas nema kad je u pitanju taj azijski podtip H5N1 koji još uvijek cirkulira u svijetu. Taj podtip influenca A virusa je do danas od laboratorijski potvrđenih slučajeva kod ljudi uzrokovao smrtnost od 53%. To znači da je svaka druga inficirana osoba preminula! To bi bila istinska katastrofa! Moramo sve učiniti da to spriječimo. Pokušavam skrenuti pažnju kako je jako, jako bitno izgraditi sistem dijagnostičkih laboratorija koje su sposobne da rano otkriju bilo koji patogen, uključujući i najnovije patogene, jer to je jedini način da preveniramo ono što bi bilo zaista kataklizmično. Nikoga ne želim da plašim s ovim što pričam, međutim, naučene lekcije iz 2002. i 2003. godine kada se pojavio SARS i 2012. i 2013. kada se pojavio MERS su dale priliku zemljama jugoistočne Azije da brzo reaguju, da onako brzo nakon pojave upale pluća tada nepoznatog uzroka, utvrde novi SARS-Coc-2 virus. Ja se nadam da će ova država naučiti barem nešto iz vega ovoga što nam se dešava i da prestankom ove pandemije neće prestati svaki dalji interes za dalji razvoj dijagnostičkog sistema koji se lijepo uspostavio, ali koji se dalje može unapređivati.
INTERVIEW: Da li možemo očekivati treći peak?
Goletić: Bojim se da možemo. Mi u ovom trenutku imamo jednu povoljnu situaciju na način da su neke države u kojima je dijagnosticirana pojava novog varijantnog soja iz Velike Britanije B.1.1.7. uvele lockdown. Uvele su obavezno PCR testiranje i da aviokompanije vraćaju osobe koje nemaju negativan PCR test u posljednjih 48 sati. To će smanjiti mogućnost unosa tog varijantnog soja kod nas. Međutim, ako kažemo da je, na primjer u Sjedinjenim Američkim Državama ovaj varijantni soj zamijećen već u novembru, da je on polako dobijao na mahu i da se pretpostavlja da će u martu predominantan soj biti varijantni B.1.1.7., a ne ovaj dosadašnji divlji tip, onda otprilike možemo predvidjeti šta bi se to kod nas moglo dogoditi u BiH. Hoće li to biti april ili nešto kasnije, ili ga već imamo, ne želim prognozirati jer je to vrlo nezahvalno, ali je realno očekivati da ćemo imati još jedan peak. Imam razloga da vjerujem i optimista sam da on neće biti onako visok kao što je bio u novembru, ali da bi mogao biti ukoliko se opustimo. Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije taj varijantni soj je prisutan već u 60 zemalja svijeta i nije isključeno da je već kod nas, međutim, mi moramo uložiti nešto sredstava koja, uopšte nisu velika da bismo znali tačno šta u kom trenutku imamo.
