Pandemija Covid-19, kao i u svim drugim slučajevima, odrazila se drastično i na polja kulture i umjetnosti.
Piše: Đorđe Krajišnik
Dok kulturni i umjetnički djelatnici tragaju za najpogodnijim vidovima rada i manifestiranja svojih aktivnosti u globalno izmijenjenim okolnostima, od čega je veliki broj sadržaja u godini iza nas otkazan, odgođen ili pak održan u online prostoru, mi zapravo još uvijek ne znamo, bar kada je u pitanju Bosna i Hercegovina, stvarne posljedice koje će pandemija ostaviti na ove oblasti. Prije svega jer na nivou države ne postoji, niti se nazire kao moguća, bilo kakva jedinstvena strategija sistemske kulturno-umjetničke konsolidacije. Drugim riječima, administrativna dejtonska fragmentiranost, nepostojanje zajedničkog tijela koje bi se bavilo ovim pitanjima, nemogućnost normalnog protoka kulturno-umjetničke produkcije i nezainteresovanost nadležnih da se to promijeni, dovele su najvažnije kulturne institucije, a time i cjelokupna polja kulture i umjetnosti, u ovoj zemlji na posve nesigurno tle rascijepljenosti, u limbu između potpune javne nebrige i pokušaja da se preživi uz projektne jurnjave kako bi se održao kakav takav vid aktivnosti i produkcije.
Dodatno usložnjavanje situacije
Uslovi pandemije su opisanu situaciju, izvjesno je, dodatno usložnili, tako da brojne kulturne institucije u tekuću godinu ulaze sa opštim utiskom neizvjesnosti. Ipak, mnoge institucije, kao i pojedinci iz sfere kulture i umjetnosti, nastoje uprkos svemu u ovom vremenu pronaći neke nove paradigme vlastitog funkcionisanja i opstanka. Aktuelna virtuelizacija mnogih sadržaja dakako neće nadomjestiti potrebu stvarnih javnih događaja i okupljanja, ali ona svakako nudi neke modele koji bi mogli biti iskoristivi i u vremenu nakon pandemije. Kroz razgovor sa kulturnim djelatnicima, iz različitih institucija i udruženja, nastojali smo doći do odgovora na pitanja kako su radili ili kako rade u novonastalim okolnostima, te kakva su im iskustva u tom smislu.
Sanela Babić direktorica regionalnog festivala književnosti “Imperativ” iz Banjaluke, koji je održan od 15. do 20. jula 2020. godine, kao prva višednevna kulturna manifestacija u BiH tokom pandemije, ističe da su kao organizatori odlučili, iako su festival iz njegovog stalnog termina u maju morali pomjeriti, da manifestaciju održe neposredno, bez online intervencija, ali u skladu sa svim propisanim mjerama važećim u periodu održavanja “Imperativa”.
– Pandemija i iznenadna smrt umjetničkog direktora festivala, pisca Bekima Sejranovića, zaustavili su na kratko sve planove Udruženja za promociju i popularizaciju književnosti “Imperativ”. Prateći preporuke kriznog štaba za vanredne situacije, organizovali smo festival poštujući sve preporučene mjere za zaštitu zdravlja učesnika i publike. Iako smo zbog zatvorenih granica sa Hrvatskom morali otkazati gostovanje dva autora iz Hrvatske, festival je održan u punom kapacitetu, sa svim programima. Tako je tokom pet festivalskih dana održano 25 različitih programa. Maksimalna posjećenost svih programa potvrdila je stav direkcije festivala da nam je kultura potrebnija više nego ikada. Na samom početku smo odlučili da nećemo organizovati online programe. “Imperativ” je zamišljen kao mjesto neposrednog susreta pisaca, čitalaca i izdavača. Stava smo da pisci, koji su od svih umjetnika u najnepovoljnijem položaju, moraju dobiti honorar za svako javno predstavljanje svojih djela. Mizeran je broj autora koji mogu živjeti od pisanja. Autorski honorari za nova djela su potcjenjujući. Ako znamo da autor od prodaje svoje knjige dobije 8–10% lako je izračunati da od prodaje jednog tiraža ne može živjeti ni mjesec dana pristojnim životom. To je osnovni razlog zbog kojeg smo odmah odbacili mogućnost online promocija, kazala nam je Babić.
Uslovi rada u pandemiji odrazili su se i na praksu muzičkih institucija. Prema riječima dekana Muzičke akademije Univerziteta u Sarajevu Ališera Sijarića umjetničke akademije posebno su pogođene situacijom proisteklom iz provođenja pandemijskih mjera.
Nastava iz umjetničkih predmeta, kako objašnjava Sijarić, zahtjeva individualnu nastavu, koju je teško, pa gotovo i nemoguće održavati u online režimu.
– Muzička akademija u tom pogledu pokušava obezbijediti zadovoljavajuće tehničke uslove, koji su mnogo složeniji i tehnički zahtjevniji u odnosu na standardnu frontalnu univerzitetsku nastavu, u cilju omogućavanja što boljih uslova za provođenje online nastave. Što se tiče koncertnih aktivnosti i ovdje smo bili primorani planirane koncerte “prebaciti” online, pa je tako i cijeli prošlogodišnji festival Majske muzičke svečanosti emitiran putem Youtubea. U novoj akademskoj godini, kao i u koncertnoj sezoni planiramo kombinirati nastavu i nastupe u kombinaciji žive i online izvedbe, istovremeno strogo se pridržavajući mjera zaštite od pandemije, objasnio nam je dekan Muzičke akademije u Sarajevu.
Iz Umjetničke galerije BiH su nam kazali da je tokom prvog vala pandemije ova institucija bila zatvorena za posjete. Za to vrijeme su, kako je naglašeno, uposlenici Galerije vršili inventuru, readaptaciju depoa, te se bavili redovnom polugodišnjom provjerom stanja umjetničkih djela u kolekciji. Nakon prvog vala pandemije, Umjetnička galerija BiH je nastavila raditi sa izmijenjenim radnim vremenom. Posjetitelji i posjetiteljice su obavezni da prilikom dolaska u Galeriju poštuju sve mjere zaštite od virusa predviđene od strane nadležnih institucija. Zbog zdravstvene situacije u Kantonu Sarajevo u UGBiH od sredine marta 2020. godine nisu organizovana otvaranja izložbi, kako bi se izbjeglo okupljanje većeg broja ljudi, te su otkazana i planirana gostovanja u drugim gradovima.
Govoreći o iskustvu online izložbi Marina Krsmanović iz UG BiH kaže da su nedugo nakon što je donesena naredba o privremenom zatvaranju galerija i muzeja za posjete, u ovoj Galeriji je nastavili i intenzivirali realizaciju planiranih online izložbi na Google Arts&Culture nalogu UGBiH (izložba djela Mice Todorović i Ive Despić Simonović).
– Naš PR tim je tokom prošlih godina kreirao nekoliko online izložbi: stalnu postavku “Oprostorena intima”, Ferdinand Hodler i izložbu Đoke Mazalića, kako bismo omogućili ljubiteljima umjetnosti iz čitavog svijeta pristup našoj bogatoj kolekciji. Za vrijeme pandemije trudili smo se kroz zabavne aktivnosti obrazovati našu online publiku, te smo ih pozivali da rekreiraju djela iz naše kolekcije koristeći se predmetima iz kuće. Drugi izazov koji smo spremili publici bio je #makeameme challenge, gdje smo ih pozvali da pišu dovitljive komentare na fotografskim reprodukcijama odabranih djela i najuspješniji mimovi su bili nagrađeni UGBiH cekerom. Aktivno su realizovane i online edukativne radionice za najmlađe putem Zoom-a, istakla je Krsmanović.
“Pandemija” druge vrste
Budući da UGBiH spada u red državnih institucija kulture čiji je status pravno još uvijek nedefinisan pitali smo našu sugovornicu da li su i u kom pogledu nadležni pružili neku vrstu podrške ili inicijative u vrijeme pandemije.
Kako Marina Krsmanović naglašava ovoj je instituciji “pandemija” stigla od kada je izabrana federalna vlada u kojoj je Zora Dujmović ministrica kulture i sporta.
– Od tada, namjenske novce koje je Vlada FBiH uvrstila u Budžet kao podršku institucijama nauke i kulture od značaja za BiH, ministrica Dujmović uporno, protivno Zakonu o izvršenju budžeta, koji podrazumijeva namjensko finansiranje institucija kulture od značaja za BiH (Umjetnička galerija BiH, Historijski muzej BiH, Muzej književnosti i pozorišne umjetnosti BiH), krčmi društvima i nevladinim i drugim organizacijama. I ne samo to. Prošle godine je otišla korak dalje pa je uspjela unijeti kost razdora među sedam institucija koje su u statusnoj i finansijskoj nevolji od potpisivanja Dejtonskog sporazuma. Budući da je novac za podršku ovim institucijama išao preko Federalnog ministarstva obrazovnja i nauke (1.000.000 KM) i Federalnog ministarstva kulture i sporta (650.000 KM), kolege koje su do sada povlačile i danas povlače novac preko Ministarstva obrazovanaja, nedžentlmenski su aplicirali i povukli sredstva i sa našeg granta. Radi se o Zemaljskom muzeju BiH, Nacionalnoj i univerzitetskoj biblioteci BiH i Kinoteci BiH. Mogli su to učiniti jer ih u tome podržava ministrica Dujmović. Tako nama pandemija nije donijela neke veće nevolje koje već nemamo sa institucijama vlasti. Dok je ministrice Dujmović, dotle ćemo i mi biti na respiratoru, direktna je Krsmanović.
Ova institucija u vrijeme pandemije također, zahvaljujući Aidi Šarac, muzejskoj pedagoginji, nastavlja u skladu sa situacijom realizirati i svoje planove u okviru obrazovnih aktivnosti.
– Pandemija nas je zadesila usred testiranja android aplikacije “ARTsee” koja djeci i mladima sa razvojnim teškoćama treba ponuditi alternativne vizuelne, auditivne i tekstualne interpretacije umjetničkih djela iz naše kolekcije. Do kraja prve polovine marta 2020. godine uspjeli smo održati nekoliko susreta sa učenicima Zavoda za specijalno obrazovanje “Mjedenica”, kako bismo testirali tehničku ispravnost aplikacije koju smo u posljednjih godinu dana razvijali uz podršku Goethe Instituta u BiH i regionalne Akademije za menadžement i kulturu. Shvatili smo da se situacija sa pandemijom neće ubrzo smiriti, tako da smo aplikaciju prilagodili za kućnu upotrebu čineći je dostupnom i za Android mobilne telefone. Kao takvu podijelili smo je Centru za osnovno obrazovanje djece i mladih sa razvojnim teškoćama “Los Rosales” u Mostaru i Zavodu za specijalno obrazovanje “Mjedenica” u Sarajevu, kao dopunski oblik neformalnog obrazovanja koji navedenoj društveno senzibilnoj grupi posredstvom visokovalorizovane umjetnosti nudi bolje razumijevanje određenih pojmova kao što su: otvoreno-zatvoreno, više-manje, smjena godišnjih doba itd. U međuvremenu smo instalacijski link aplikacije slali zainteresiranim roditeljima/starateljima pomenute društveno senzibilne grupe putem e-maila. Aplikaciju je još uvijek moguće dobiti besplatno slanjem upita na e-mail artseeapp@gmail.com uz osnovne podatke o djetetu, kojem zauzvrat šaljemo instalacijski link i set od 7 QR kodova. Aplikacija se pokazala interesantnom i za tipičnu djecu što smo zaključili iz testiranja koja smo sproveli u malim grupama sa susjednom interdisciplinarnom školom “School and School” tokom maja. U tom periodu aplikaciju je testiralo 35 tipične djece uzrasta od 6 do 12 godina. Činjenica da aplikacija sa svakim skeniranim umjetničkim djelom korisniku dodjeljuje zvjezdicu, interaktivni sadržaji i tekstualni sadržaj koji smo kreirali u skladu sa starosnom dobi učesnika, pokazali su se veoma uspješni kod tipične djece, pojasnila je rukovoditeljica obrazovnih aktivnosti u UGBiH-u.
Šarac dodaje da pored inkluzivnih aktivnosti, koje su u ovoj instituciji redovne posljednje tri godine, nisu zaboravili u pandemiji ni na rad sa tipičnom djecom školskog uzrasta. Kako bi omogućili što lakšu komunikaciju sa roditeljima i djecom kao krajnjim korisnicima, već sredinom aprila ispred ove institucije osnovali su Facebook stranicu muzejsko-obrazovnih aktivnosti pod nazivom “ARTsee-UGBIH”. Putem pomenute stranice iz UGBiH diseminiraju pozive za online radionice prema obrazovnim principima programa “Alternativna učionica” i objavlju radove učesnika radionica.
– Online kontekst ne može zamijeniti direktnu interakciju sa originalnim umjetničkim djelima u specifičnom muzejskom prostoru i iskustvo muzejske posjete, ali smo se u ovom posebno teškom periodu za djecu, trudili omogućiti im kvalitetno provedeno slobodno vrijeme. Za svaku radionicu selektovana su djela iz naše kolekcije i na osnovu fotografija sa učesnicima su se izvodile vođene diskusije koje za cilj imaju kritičko razmišljanje, vizuelno opismenjavanje i bogaćenje vokabulara. Djeca za kreativni zadatak imaju reinterpretaciju umjetničkog djela uz pomoć likovnih i drugih materijala koje posjeduju kod kuće, zaključuje muzejska pedagoginja Aida Šarac.
Svijet koji se mijenja
– Dok su kustosi u zbirkama pripremali predmete i priče za proljetno muzejsko buđenje, svijet kojeg smo poznavali se počeo mijenjati, kaže kustosica Historijskog muzeja BiH Elma Hodžić osvrćući se na iskustva rada ove institucije u izmijenjenoj normalnosti uzrokovanom pandemijom. Kako ona ističe tada su otvorene muzejske riznice morale biti zatvorene. Inspirisan porukama iz bosanskohercegovačke historije, kako Hodžić naglašava, tim Historijskog muzeja BiH odlučio je da djeluje kroz kulturu.
– Ako već ne možemo postaviti izložbu u fizičkom prostoru, možemo to napraviti u virtualnom! Paradigma o „buđenju muzeja“ bila je neodrživa u novouspostavljenom svijetu karantina. Ne samo da smo morali tragati za novim načinima obraćanja izoliranoj publici, već i za novim manifestacijama vrijednosti koje mogu pomoći opšti društveni oporavak. Počela je dekonstrukcija muzeja i svega onog što smo o muzejima znali. Prvi korak kojeg je tim Historijskog muzeja BiH napravio bilo je restrukturiranje postojećih muzejskih sadržaja i prilagođavanje novim pravilima svakodnevnice. Potom smo krenuli u produciranje redovno planiranih aktivnosti u vanrednom stanju. Muzej je, prateći politiku otvorenosti prema društvu, ostao “otvoren” zahvaljujući publici koja je prepoznala potencijal muzejskih priča u suočavanju sa izazovima pandemijskog života – tako je kultura, još jednom, Bosni i Hercegovini poslužila kao privid normalnosti. Nizale su su virtualne izložbe: izložba o solidarnosti, o radnicima i važnosti dostojanstvenog rada, o Danu grada Sarajeva, o inovativnosti običnih ljudi u teškim vremenima… Iz dana u dan se povećavao broj “virtualne” muzejske publike, sve dok u konačnici, u maju, muzej nije ponovo otvoren za javnost, priča nam o pozitivnoj praksi rada Historijskog muzeja BiH Elma Hodžić.
Nakon prvog vala pandemije Historijski muzej BiH je otvorio vrata za muzejsku publiku – ali sa izmijenjim muzejskim bontonom. Danas posjeta muzeju, kako nam je pojasnila njegova kustosica, podrazumijeva nošenje zaštitne maske, dezinfekciju ruku pri ulasku u muzej i čuvanje distance spram drugim muzejskih posjetitelja. Broj publike koja boravi u muzeju se promijenio u odnosu na prethodne godine.
– Protekle godine smo muzejski prostor i priče ustupili mladim kreativcima i umjetnicima koji su nam pomogli da oživimo muzej. Ljeto u muzeju je tako izrodilo pet novih muzejskih postavki i pet radionica – iz sedmice u sedmicu smo predstavljali nove sadržaje, trudeći se da pratimo epidemiološke savjete i potrebe našeg društva. Sa druge strane, online postavke su nam pomogle da predstavimo muzejske aktivnosti za vrijeme prvog vala pandemije kada je kretanje bilo ograničeno. Međutim, po otvaranju muzeja smo počeli kombinirati tradicionalne muzejske predstavljačke forme sa virtualnim. Prednost virtualnih izložbi jeste što su dostupne široj publici, što omogućavaju da građani/građanke iz svih dijelova Bosne i Hercegovine (i internacionalno) vide muzejske priče. Pitanje je: da li virtualna stvarnost može dati isto muzejsko iskustvo kao pojavna stvarnost. Iako čvrsto vjerujem da muzej može modificirati ljudska iskustva jedino u dodiru sa stvarnim prostorom muzeja i aurama predmeta, trudim se da istražim i potencijal nove komunikacije sa publikom, kazala nam je Hodžić.
Sistem ne funkcioniše
Direktor Zemaljskog muzeja BiH Mirsad Sijarić mišljenja je da je ovu instituciju “dotukla 2020. godina”. Prema njegovim riječima, u ovom muzeju nisu u prošloj godini imali ni 10% prihoda od prije.
– Šta god da se napravi, u ovim uslovima će to doći vidjeti 20-30 ljudi. Nema uopće ljudi. Bilo je možda pet stranaca u protekloj godini. Jednom je došla jedna djevojka iz Njemačke i svi smo se zainteresovali za njen dolazak. Bilo nam je čudno. Mi kad dobijemo novac, dobijamo ga iz grantova. To je nama za projekte, za plate, za režije. Dok smo mogli kalkulisati, dok smo imali zaradu od 300-400 hiljada KM od posjeta i drugih aktivnosti, onda smo raspoređivali na druge projekte, sami pravili izložbe, davali za plate. Sad kad toga nema, ovo što dobijamo ne može pokriti ni minimalac za plate. Žao mi je što nismo održali par izložbi, jer se radilo o zaista odličnim izložbama. Tokom ljeta smo imali neke aktivnosti napolju. Nadam se da ćemo se ove godine izvući pa se fokusirati na terenski rad. Nikad nije bilo ovako da je Muzej zatvoren sam u sebe. Ima tu pravnih razloga, nisu samo finansijski. Naučna istraživanja su maknuta u stranu, nikome to više nije priroritet. Ne može se arheologija sama vezati za sebe, nju mora pratiti restauracija i konzervacija, a to zapinje, kategoričan je Sijarić.
Prema njegovom mišljenju tragedija je što ne funkcioniše sistem, odnosno što je novca za kulturne institucije malo, pa se on raspodjeljuje po sistemu da se svima da po nešto, ali niko sa time zapravo ne može riješiti ni jedan svoj konkretan problem.
– Godišnje tih sedam famoznih institucija kulture, da su na budžetu, košta oko 2,6 miliona KM. Smiješno. To je trećina budžeta koji godišnje ima samo Narodno pozorište u Sarajevu. Također, u nekim institucijama kulture ima nerealnih prikazivanja. Pojedine kolege prijavljuju veći broj zaposlenih nego što je to realan broj. Ono što imamo je izgubljenih 25 godina, potrošilo se to vrijeme na haos, nesređenost… nije uredu da 25 godina poslije rata popravljamo ratnu štetu, trebamo se baviti ozbiljnim stvarima, zaključuje direktor Zemaljskog muzeja BiH.
Kulturna institucija Banski dvor u Banjaluci je jedna od rijetkih institucija u BiH koja je odlučila da većinu svojih događaja u godini iza nas ipak organizuje uživo, bez online posredovanja. To je tražilo pronalaženje modela kako ostati u propisanim okvirima suzbijanja širenja virusa, ali ipak događaje održati u stvarnosti. Direktor ove institucije Mladen Matović kaže kako se neposredno nakon ukidanja vanrednog stanja Banski dvor istakao kao jedna od prvih institucija kulture u Bosni i Hercegovini koja se vratila svojim redovnim aktivnostima, te istovremeno uspjela prilagoditi svoj rad novonastalim okolnostima.
– Shvatili smo da “online” programi, koliko god u ovoj situaciji bili važni, nikako ne mogu biti zamjena za živu interakciju između umjetnika i publike. U onim, mislili smo, najgorim mjesecima, martu, aprilu i maju, “online” sadržaji su nam kao svojevrsni bajpas pomogli da privremeno prevaziđemo nedostatak kulturnih događaja, međutim, kao što rekoh, takav vid komunikacije nikad neće moći zamijeniti živu riječ, ton ili boju. Banski dvor je na svom primjeru pokazao da pandemiju neće iskoristiti kao izgovor i da se uz iskrenu želju za svaki problem može naći i adekvatno rješenje. S tim u vezi su dezinfekcija prostora, mjerenje tjelesne temperature, obavezno nošenje zaštitne maske i dezinfekcija ruku na ulazu, postali neizostavan dio novog „kućnog reda“ naše ustanove. Uz sve ovo, naše pomične stolice su veoma zahvalne za sprovođenje mjere propisane fizičke distance, tako da je praćenje bilo kog programskog sadržaja u Banskom dvoru maksimalno osigurano svim neophodnim mjerama prevencije i predostrožnosti, pojasnio nam je Matović novi sistem rada institucije koju vodi. Otuda je od juna mjeseca do kraja 2020. godine Banski dvor, kako ističe Matović, realizovao više od 90 raznovrsnih programskih sadržaja (koncerata, izložbi, književnih promocija, filmskih projekcija) u vlastitoj produkciji. Pored toga, u godini pandemije uspjeli su, kako ističe naš sagovornik, održati kontinuitet svojih tradicionalnih festivalskih manifestacija.
U novoj godini stvari su još uvijek neizvjesne, no bez obzira na to, ranije rečeno jasno nam pokazuje da je pred kulturom i umjetnošću, te institucijama koje ih nose, iznimno izazovno vrijeme, u kojem će se tražiti novo mjesto, te novi načini opstanka u prilično suženim okvirima koje omogućava država Bosna i Hercegovina.
Tekst je urađen u okviru projekta Novinari pogođeni pandemijom izvještavaju o posljedicama pandemije (Pandemic-affected Journalist Reporting on Pandemic-affected People).
