Krajem januara ove godine, inspekcije su utvrdile da dvije kotlovnice u naselju Stup Nukleus (Tibra) ne ispunjavaju tehničke uslove za zaštitu od požara, ali i da krše Odluku o zaštiti i poboljšanju kvaliteta zraka u Kantonu Sarajevo.
Piše: Mirna Stanković – Luković
Prema zvaničnom inspekcijskom nalazu, u ovom stambenom kompleksu ima više od 2000 stanova, ali u ranijem razgovoru za Žurnal.info, Ramiz Gušo, šef pogona Javna higijena Kantonalnog javnog preduzeća Rad, tvrdio je da je u Tibri izgrađeno čak 3000 stanova više nego što je planirano. Ovi su se stanovi, barem do januara ove godine, zagrijavali iz kotlovnice na pelet, za koju je inspekcijskim nadzorom utvrđeno da je sagrađena – ilegalno.
Iako se pelet smatra ekološki prihvatljivim jer ne utječe na klimatske promjene, ovaj energent ipak zagađuje vazduh, a zbog blizine zgrada u Tibri, mogućnost prirodne ventilacije ovog dijela grada je značajno smanjena.
„Procenat izgrađenosti u području Regulatornog plana “Stup-Nukleus” iznosi 13,43%, što je gotovo za 4% više nego 2010.g. Zgrade su većinom izgrađene na zelenim površinama, pri čemu se većinom radi o visokim građevinama sa veoma malim rastojanjem između pojedinih zgrada. Ukupna gustina je povećana uslijed nepostojanja regulacije“, stoji u Studiji o urbanim ventilacionim koridorima i utjecaju visokih zgrada.
– Tibra kao naselje koje ima nekoliko hiljada stanovnika je primjer kako se ne upravlja kvalitetom zraka u vrlo osjetljivoj zagađenoj sredini. Novoizgrađena naselja kolektivnog stanovanja se zagrijavaju na bio-masu u gradu u kojem postoji plin, što je besmisleno, kaže za Interview.ba Enis Omerčić iz Federalnog hidro meteorološkog zavoda.
Rezervna, plinska kotlovnica u Tibri također nije zadovoljavala propise, ali kako su nam potvrdili u Inspektoratu za zaštitu od požara pri Ministarstvu unutrašnjih poslova KS, nedostaci su preko ljeta otklonjeni i ova je kotlovnica sada u funkciji.
Kotlovnica na pelet je zbog žalbe prebačena u nadležnost Inspektorata federalnog MUP-a. Rješenje je, kako nam je potvrđeno, doneseno, ali nije poznato šta stoji u tom Rješenju. Federalni MUP nam do zaključenja ovog teksta nije odgovorio na upit.
Problemi sa kotlovnicama su samo dio nepravilnosti koje su inspektori utvrdili prije skoro godinu dana. Svi ovi problemi, uključujući i problem zagađenja, mogli su biti spriječeni da su lokalne vlasti na vrijeme radile svoj posao.
– Na osnovu gore navedenog, inspekcijskim nadzorom je konstatovano da je stanje zaštite od požara u stambenim objektima i podzemnoj garaži nezadovoljavajuće, ali ne iz razloga održavanja već problemi evidentno traju od faze projektovanja, izgradnje i tehničkog prijema objekata, te samovoljnog i nezakonitog ponašanja etažnih vlasnika, stoji u izvještaju o inspekcijskom nadzoru.
Općine su te koje izdaju i urbanističke saglasnosti, građevinske dozvole i upravljaju inspekcijskim tijelima koji bi trebali da vrše nadzor nad tim da li se gradi nešto što nije u skladu sa već planiranim i izdatim dozvolama.
– Lokalni nivo tu redovno zakaže i lokalni nivo legalizuje sve te objekte, a kada ih legalizuje, obavezuje se da obezbijedi tim ljudima sve što im je potrebno. Kod nas je praksa, pogotovo u većim gradovima, da se izgrade cijela naselja bez ikakve kontrole, pa se tek onda razmišlja o infrastrukturi koja tu treba da dopre, kaže Enis Omerčić i dodaje da u svemu tome sarađuju i komunalna preduzeća, u prvom redu Elektroprivreda i Vodovod i kanalizacija, jer uredno obezbjeđuju priključke i objektima koji još uvijek nisu legalizovani, a samim time vrše i naplatu.
Zbog divlje i neplanske gradnje, u Sarajevu bi moglo biti jako teško provesti potpunu gasifikaciju, s obzirom da je potrebno postaviti cjevovod, a postoje dijelovi grada koji su tako izgrađeni da ni neophodne službe, kao što su hitna pomoć, vatrogasni kamioni i kamioni za odvoz smeća ne mogu proži kroz naselja. Općine su jedan dio takvih naselja legalizovale, čime su se obavezale da ljudima u tim naseljima obezbijede kvalitet života i pristup ovim uslugama.
Faruk Kapidžić, donedavni kantonalni ministar prostornog uređenja, građenja i zaštite okoliša je u razgovoru za Interview.ba najavio elaborat koju za Kanton radi UNDP, a koji će ustanoviti broj ložišta na čvrsto gorivo. Prema prvim procjenama, riječ je o oko 20 hiljada ložišta koja koriste ekološki neprihvatljivo gorivo. Elaboratom bi se trebao utvrditi tačan broj ložišta, gdje se nalaze, koja socijalna struktura ih koristi, kakve su peći… Na osnovu toga bi se trebale davati subvencije za zamjenu ložišta i utopljavanje objekata.
– Naravno da će za te subvencije biti ustanovljeno da li onaj koji loži ćumur istovremeno plaća stotine maraka za internet, na primjer i takvi neće moći doći u obzir za subvencije. Oni koji imaju nelegalnu kuću neće moći doći u obzir prije legalizacije. Istovremeno imam ovdje zakon o prostornom uređenju, koji ću ponijeti sa sobom i neću dati novima, u kojem je riješen problem legalizacije, jer legalizacija ne postoji. U vezi sa tom legalizacijom je trebao biti riješen ovaj problem ćumura, rekao je Kapidžić.
Na nedavno održanoj konferenciji Od inicijative do rješenja za zdrav zrak u Kantonu Sarajevo u organizaciji Fondacije Heinrich-Böll iz kantonalnog ministarstva prostornog uređenja, građenja i zaštite okoliša su skrenuli pažnju na probleme sa nadležnostima na različitim nivoima vlasti.
– Potkrijepit ću to jednim primjerom – nedavno se Ministarstvo usprotivilo izdavanju okolinske dozvole za novo naselje koje se gradi na Pofalićima, „Green City“ naselje koje ima devet nebodera sa po 15 spratova, što će direktno spriječiti strujanje vazduha oko sekundarnog koridora vazduha kod Željezničke stanice. Pored svih naših ukazivanja da se radi suprotno važećem urbanističkom planu, na žalost Federalno ministarstvo je izdalo tu okolinsku dozvolu, rekla je Zijada Krvavac, pomoćnica ministra za zaštitu okoliša.
U samom Kantonu Sarajevo, problemom zagađenja zraka bavi se samo jedna osoba pri pomenutom ministarstvu, a na kojem mjestu liste prioriteta će se naći ovo pitanje nakon spajanja Ministarstva prostornog uređenja sa Ministarstvom komunalne privrede i infrastrukture, tek ćemo vidjeti. Ohrabrujuće zvuči najava da bi se uskoro mogao osnovati Centar za upravljanje kvalitetom zraka.
Nova kantonalna Vlada još uvijek nije imenovana, a novi načelnici sarajevskih gradskih općina su tek pruzeli dužnosti. Ali, bez obzira na smjene i promjene, mnogo toga može biti urađeno na općinskom nivou, primjenjujući postojeće propise – od zaustavljanja legalizacije objekata i sprječavanja nastajanja novih ilegalnih objekata, sufinansiranja gasifikacije gdje je to moguće, utopljavanja objekata…
Srđan Mandić, načelnik Općine Centar i bivši kantonalni ministar komunalne privrede i infrastrukture, za Interview.ba kaže da će dosta lokalnih aktivnosti na smanjenju zagađenja biti vezano za koordinaciju sa višim nivoima vlasti, prije svega Vladom KS.
– Općina će u tim aktivnostima igrati proaktivnu ulogu. Gasifikacija naselja poput Koševskog brda, sufinansiranje utopljavanja zgrada, sufinansiranje nabavke individualnih mjerača potrošnje, očuvanje postojećih i oslobađanje novih parkovskih površina, sadnja drveća, olakšan pristup izletištima, zatvaranje dijela Vilsovog šetališta za saobraćaj (dio teritorije u Opštini Centar), zatvaranje Radićeve ulice i pretvaranje u zelenu površinu, zeleni pojas od druge gimnazije do Betanije…, kaže Mandić o svojim planovima.
Načelnik Novog Sarajeva, dr. Hasan Tanović, također ističe važnost Vilsonovog šetališta, nazivajući ga „plućima Općine“.
– Jedan od prioriteta je da u saradnji sa susjednom lokalnom zajednicom Općinom Centar i novom Vladom KS se zajednički radi na zatvaranju Vilsonovog šetališta za saobraćaj kako bi sačuvali tzv.„pluća Općine“, smanjili zagađenje zraka i imali jednu zdravu oazu za odmor i rekreaciju, kaže Tanović za Interview.ba i naglašava da je neophodno izraditi konkretan i predložiti provodiv plan mjera kojima će se otkloniti najveći izvori zagađenja vazduha u sarajevskoj kotlini.
– Općina Novo Sarajevo nastavit će i sa realizacijom konkretnih saobraćajnih projekata sa ciljem smanjenja gužvi u saobraćaju, čime će se u svakom slučaju smanjiti zagađenje okoliša ispušnim gasovima, a nastavit će se i ulaganje u energetsku efikasnost javnih i individualnih objekata na području Općine, kaže Tanović.
Enis Omerčić iz Federalnog hidrometorološkog zavoda smatra da općine mogu učiniti mnogo toga na smanjenju zagašenja zraka u Sarajevu.
– Ne možeš otvoriti niti jedan jedini biznis bez dozvole općine, bez obzira da li imate emisije u zrak ili ne. Tu općina može da pooštrava uslove za mala ložišta, argumentujući to pooštravanje uslova upravo visokim stopama zagađenja zraka. Tu govorimo o restoranima, buregdžinicama, ćevabdžinicama, pekarama… Niko od njih pojedinačno ne može biti toliko veliki izvor zagađenja da zagadi cijeli grad, ali kada uzmemo u obzir koliko je takvih malih ložišta, oni postaju ozbiljan faktor, kaže Omerčić.
Također smatra da općine mogu i trebaju raditi dosta na zahtjevima kod izvođenja građevinskih radova, radova na obnovi cesta i slično jer svaka građevinska aktivnost rezultuje oslobađanjem velikih količina prašine, odnosno PM čestica u zrak.
– Mi imamo praksu da radovi koji se izvode na cestama traju mjesecima i poslije toga još mjesecima ostaju neasfaltirani dijelovi iz kojih se emituje prašina. Na takvim stvarima općina može insistirati, pogotovo što na snazi imamo Zakon o komunalnoj čistoći u KS koji ima 17 prekršajnih odredbi za aktivnosti koje se vrše ili ne vrše. Praksa je takva da se niti jedna od tih tačaka ne poštuje – od bacanja čika do spaljivanja otpada u dvorištu, pa i tačku koja kaže da 24 sata nakon završetka radova prostor se mora vratiti u prvobitno i funkcionalno stanje. A kod nas komunalna preduzeća krše te odredbe, kaže Omerčić.
Vjeruje da općine mogu pomoći nabavkom vozila za mokri postupak i nabavkom samih rastvora kojima bi se smanjila emisija PM čestica iz saobraćaja, te da mogu ojačati svoje inspekcijske službe koje će demotivisati ljude da rade ono što utiče na kvalitet zraka.
Sve ove predložene i planirane aktivnosti nisu nikakva novina u Sarajevu. Gotovo sve ove mjere uvedene su još 1972. godine kada je donesena Odluka o zaštiti zraka u Gradu Sarajevu. I tada je propisano koji ugalj će se koristiti, da se ne može koristiti taj i taj ugalj, tog i tog kalibra. Bilo je zabranjeno prodavati ugljenu prašinu. Ti standardi iz 1972. su bili mnogo slobodniji nego ovi danas, a aktivnosti na smanjenju zagađenja su provodili svi – od mjesnih zajednica do Instituta za procesnu tehniku, energetiku i tehniku sredine Mašinskog fakulteta u Sarajevu.
Tada su, na primjer, mjesne zajednice su organizovale mnoge seminare, predavanja, obilaske domaćinstava i radnih organizacija, angažovale povremeno posebne instruktore za obučavanje ložača u kotlovnicama centralnog grijanja u kojima se ugalj ložio ručno. Ova mjera je, prema riječima bivšeg kantonalnog ministra prostornog uređenja, građenja i zaštite okoliša Faruka Kapidžića bila predviđena planom koji je sačinjen za vrijeme Vlade na čijem čelu je bio Edin Forto.
– Rađena je jedna studija o čistom zraku ili tako nešto, koja je donesena u januaru ili februaru i tada sam shvatio da od ovoga nema ništa, jer je jedan od eksperata koji su sa prethodnim sazivom Vlade radio na toj studiji decidno rekao da nije problem ćumur, jer ćumur ne zagađuje, nego peći. U tom planu koji su oni napravili, a koji sam ja trebao da provodim je bila obuka ljudi po domaćinstvima kako da lože ćumur! Od starijeg čovjeka ja više gluposti u životu nisam čuo! Ja takve stvari neću da radim! To nek radi ova nova-stara Vlada i bilo ko drugi, rekao je Kapidžić.
Bivši kantonalni ministar Kapidžić je u razgovoru za Interview.ba rekao da je postojeća Odluka o zaštiti kvaliteta zraka u KS puka formalnost kojom kompletan aparat pokušava da opravda svoje postojanje dok god se ne zabrani posjedovanje bilo kakvog uglja i da ugalj treba tretirati kao švercovanu robu.
Ipak, mjere koje su se počele provoditi 1972. godine, pa uključujući i obučavanje ljudi kako da lože, su 70-ih imale efekta. Prema zvaničnim podacima, usljed svih aktivnosti koje su tada provođene, emisija ugljenmonoksida je u periodu 1970 – 1980. godine opala za oko tri puta, dok je u periodu 1970- 2010. porasla za skoro 20%. Emisija čvrstih čestica je opala 1980. u odnosu na 1970. godinu, ali je u 2010. godini taj iznos povećan skoro tri puta.
