Da se u školskim učionicama i skoro svakoj nastavnoj jedinci u Bosni i Hercegovini mogu provući poruke mira, tolerancije i solidarnosti, kao univerzalne ljudske vrijednosti, vjeruje i dokazuje Šejla Bjelopoljak, profesorica Pedagoškog fakulteta, Univerziteta u Bihaću i predsjednica Udruženja pedagoga Unsko-sanskog kantona.
PIŠE: Adin Šabić
Svoj razvojni put Šejla počinje treninzima i seminarima koji su nakon inicijalnog obrazovanja značili njen put preobrazbe da promišlja o idejama kako da kreira i daje doprinos okruženju koje teži kvaliteti odgoja i obrazovanja. Jedan od takvih seminara je i Društvena pravda koji joj je pomogao da uvidi prostor u kojem sebe vidi kao nekoga ko doprinosi boljem društvu, spremnijem da razumije i prihvaća!
„Iskustveno učenje o identitetu, predrasudama i stereotipima, omogućilo mi je da istinski upoznam mehanizme različitih oblika diskriminacije (-izme) koji se nekada i implicitno promoviraju u okruženju i ujedno mi je pomoglo da svoje mjesto u društvu odredim u svojstvu aktivistkinje“, kaže Šejla.
A kako bi mladima pružila priliku da nešto ovako spoznaju još od najranijih školskih dana, u okviru programa Mirovnog obrazovanja, a uz podršku Ministarstva obrazovanja, nauke, kulture i sporta USK, te USAID-ovog projekta PRO-Budućnost nastavila je rad kroz Udruženje pedagoga USK-a na čijem je čelu. Naime, tijekom septembra s članovima Udruženja obučavala je nastavno osoblje uposleno u srednjim školama USK-a kroz program „Obrazovanje o rješavanju sukoba: preobrazba školske discipline“ u 23 srednje škole.
„Ovo je bila divna priča o tome kako da kvalitetno odgovorimo na izazove koje nastavno osoblje i stručni suradnici susreću kroz primarnu i sekundarnu prevenciju nasilja. Kao koordinatorica procesa obuke imala sam ulogu da osmislim priručnik i realiziram trening trenera za jednoobrazno prenošenje znanja usmjerenog nenasilnoj komunikaciji. Za trenere smo izabrali općinske predstavnike (pedagoge i psihologe), kompetentne da sudionicima/profesorima i stručnim suradnicima omoguće prostor za razvoj vještina koje će doprinijeti preobrazbi školske discipline. Međutim, što se tiče sudionika smatrali smo da je i njima nakon tri dana obuke potrebna produžena ruka podrške i tako je nastao još jedan priručnik – Obrazovanje o rješavanju sukoba“, ističe Šejla.
A u priručniku profesori imaju opisane radionice, smjernice, te linkove koji vode na stručnu literaturu, kao i adrese na koje se mogu obratiti kako bi međusobno održali kontinuitet rada na sebi.
„Imamo misiju govoriti o vrijednostima koje nedostaju i sebe usmjeriti na odgoj i obrazovanje društva koje nije isključivo orijentirano na pojedinca koji trpi posljedice svoga stanja. To znači da je potrebno razumjeti uzroke koji dovode do neprihvatljivih ponašanja i osigurati prostor bez stigmatizacije. Naravno, izazov je senzibilizirati sebe da ne budemo isključivo fokusirani na sukob, jer kada sebe fokusiramo na sukob tada ne ostavljamo prostora da odgajamo za mir, implicitno zagovaramo protuvrijednost. Slično je i s nastavnim sadržajima u kojima isključivo govorimo o ratovima, sukobima, a ne spominjemo divne mirotvorce koji zaista istinski zaslužuju da nam budu uzor i da učimo o njima. U kontekstu navedenog, ako želimo živjeti mir, moramo ga prvo osvijestiti u sebi, živjeti ga, a zatim o njemu i sličnim vrijednostima odgajati i poučavati“ poručuje Šejla.
Profesori su iznimno zahvalni da postoje ovakve aktivnosti, zatim i priručnik kao vodič i inspiracija za teme mira, tolerancije i suživota, koje u nastavi trebaju zauzimati značajno mjesto.
„Naša želja jeste da praksa akcentira odgoj za mir, a da bi se to desilo takve vrijednosti mi sami moramo živjeti. Takve aktivnosti moraju biti prisutne u većoj mjeri“, mišljenja je ona.
Obuka i priručnik, imaju ogroman doprinos u smislu što je nastavnicima omogućeno da se informiraju o tome kako mogu odgovoriti situacijama na koje nailaze u slučaju online nastave, ali i u učionici.
„Profesori su u imali priliku podijeliti s nama s kojim su se to problemima susreli prilikom prelaska na novi način rada. Tada su nam kazali da im se generalno bilo teško navići na rad putem različitih platformi, ali ono što je i njima, i učenicima bilo problematično jeste linearno prenošenje znanja. Tradicionalna nastava s fokusom na frontalni oblik rada je nešto što su sudionici prepoznali da su u praksi uglavnom realizirali samo u novijem e-obliku. Zaključili su da može i žele drugačije.
Takvo nešto s nama, profesori su odlučili promijeniti, a mi smo im ponudili modele, s obzirom na to da je postojala ogromna briga kako doći do svakog djeteta za vrijeme epidemije/pandemije i potaknuti ga da nastavi učiti. Kazali su nam da smo ih obučili za različite vrste nastave kao i oblike nastavnog rada za koje su mislili da ne mogu realizirati s obzirom na barijeru – uređaj ispred sebe“, navodi Šejla.
A kada su u pitanju ovako fine priče one ne trebaju da stanu, već da se šire, i na tome će kako ističe naša sugovornica insistirati u budućnosti.
„Ovo je samo jedan uzorak nastavnika iz srednjih škola koji je prošao obuku. Mi bismo željeli uključiti veći broj nastavnika i stručnih suradnika uposlenih u svim odgojno-obrazovnim ustanovama s fokusom na balans kada je u pitanju ravnopravno učešće zaposlenih svih nivoa obrazovanja“, kaže Šejla.
Upravo u tome i jeste sreća, kako tvrdi ova Krupljanka, kada bez škrtosti prenosite vaše znanje.
„Vidljivo je to ushićenje na licima sudionika i snazi koju dobiju u okruženju istomišljenika da mijenjaju ono što ih okružuje, što im se ne sviđa. Ništa mi više od toga ne treba, sretna sam kada niz takvih promjena krene od nas do trenera, od trenera do profesora, profesora do učenika i jednostavno se širi dalje“, zaključila je.
