Damir Marjanović: Proteklo je dovoljno vremena da vidimo da ovaj virus igra po principu “velikih brojeva”

Damir Marjanović, profesor genetike i bioinžinjeringa, bio je dio tima koji je u junu izolovao “domaći” soj virusa SARS-CoV-2. Nauka je od početka pandemije o ovom virusu saznala mnogo, zapravo se nikada nije desilo da jedan fenomen bude tako detaljno analiziran i ispitan u tako kratkome vremenu. Osim o onome što je o virusu i bolesti otkrila nauka, Marjanović za naš portal govori o izazovima s kojim ćemo biti suočeni u predstojećem periodu sezonskih virusa, opasnostima koje mogu uzrokovati javna okupljanja tokom predizborne kampanje, vakcinama i o tome šta će se dogoditi kada počne vakcinacija, te o tome kako ćemo se vraćati u realnost kada pandemija polako počne “jenjavati”.

ŠTA ĆE SE DOGODITI KADA POČNE VAKCINACIJA: Mislim da se vrijeme do početka zvanične upotrebe jedne od vakcina mjeri u mjesecima. No, hajde da budemo sa dvije noge na zemlji, i naglasimo da pandemija neće nestati sa prvim vakcinisanjima niti da će prve vakcine biti potpuno savršene i učinkovite.

INTERIEW.BA: Posljednje informacije ukazuju na novi porast oboljelih od COVID-19 u Evropi, ali i u BiH. To bi trebao biti najavljivani drugi talas. Kakav je period pred nama, i da li iskustva sa početka pandemije mogu spriječiti da se ponove najcrnji događaji (poput onoga što se događalo u Bergamu ili, bliže nama, u Novom Pazaru)?

MARJANOVIĆ: Dešava se nešto što je i bilo očekivano. Naime, prihvatili smo opciju da je potrebno „živjeti sa virusom“. Upoznali smo ga i sada znamo kako možemo spriječiti njegovo pretjerano brzo i agresivno širenje. S druge strane optimizirali smo testove koji su iz dana u dan sve bolji i precizniji, bližimo se momentu pojave prvih vakcina, terapije se sve više optimiziraju, a postali smo svjesni da sa par jednostavnih pravila ponašanja možemo značajno smanjiti mogućnost da se zarazimo. Budemo li se držali tih jednostavnih pravila, uz povremeno periodično pooštravanje/popuštanje mjera, te budemo li do maksimuma pripremili naše zdravstvene kapacitete ova jesenjo-zimska sezona ne bi trebala biti dramatična. Dakle, sve je u našim rukama.

INTERIEW.BA: Koliko bi se situacija mogla zakomplikovati sezonskim virusima koji nas svakako neće zaobići?

MARJANOVIĆ: Pa stručnjaci i zvanične institucije upozoravaju na to već mjesecima, a ako upozoravaju logično je i da se spremaju. Sistemska vakcinacija protiv gripe, jačanje zdravstvenih kapaciteta i podizanje svijesti šire javnosti o tome koliko je bitno poštivati osnovne mjere mogle bi dovesti ne samo do toga da se širenje SARS-CoV-2 virusa drži u nekim razumnim granicama, nego i do toga da ove godine imamo možda i manje slučajeva oboljelih od gripe. Naime, maska, pojačana higijena i fizička distanca smanjuju mogućnost širenja i jednog i drugog virusa. Da sam na mjestu onih koji odlučuju, već odavno bih pokrenuo najširu moguću javnu kampanju u smislu informiranja i educiranja građana o tome. Više bih se fokusirao na takve stvari nego na svakodnevno prebrojavanje pozitivnih slučajeva, hospitaliziranih i umrlih.

Mene kao glasača itekako će zanimati tko će se u ovoj priči odgovorno ponašati prema građanima i prema svom najbližem okruženju.

INTERIEW.BA: Ima li BiH spreman sistem da ublaži negativne efekte drugog talasa? Da li bi bilo opravdano ponovo uvoditi najradikalnije mjere poput zabrana svih javnih okupljanja i uvođenja policijskog sata?

MARJANOVIĆ: Prije svega, ovo nije drugi talas. Osobno mislim da ta priča o talasima više nema nekoga smisla. Vi u BiH već mjesecima imate nemali broj pozitivnih testova u jednome danu, tako da ono što nam slijedi je vrlo vjerovatno određeno povećanje tog broja uvjetovano socijalnim navikama i prirodom ljudskih aktivnosti u ovom periodu godine. Više je boravka u zatvorenom, više je okupljanja (poslovnih, obrazovnih, kulturnih, porodičnih….) u zatvorenom prostoru, što daje više šanse i prostora virusu da se širi. Ako poštujemo osnovne mjere, koje i nisu tako dramatične, koje su jako jednostavne nećemo, kao društvo, morati razmišljati o radikalnim potezima. No, ako ne budemo kao društvo ili kao pojedinci dovoljno odgovorni na ovom “blažem“ režimu, onda je logično očekivati da će mjere morati biti radikalnije. Ovo je igra mačke i miša sa virusom, i jako je bitno da mi stalno budemo u poziciji mačke i da kontroliramo tempo. Da budemo spremni za sve opcije, a da svojim pristupom dovedemo do toga da na kraju prođemo najbolje što možemo.

INTERIEW.BA: Ljudi su već navikli na život u pandemiji, može li to biti razlog da se opasnost shvati manje ozbiljno nego što bi trebalo?

MARJANOVIĆ: Gledajte, ljudi se „zasite“ ponekada i lijepih stvari, a kamoli od stalnog polupsihotičnog stanja u kojem živimo zadnjih 10-ak mjeseci. Stoga, danas je prisutan jedan jak momenat polarizacije. S jedne strane oni koji u potpunosti negiraju postojanje bilo kakve opasnosti i oni koji tu opasnost predimenzioniraju. I jedni i drugi su u krivu! Sada, 10 mjeseci poslije dosta toga znamo i vrijeme je da racio prevlada senzacionalizam, neinformiranost, paniku pa, ako dozvolite, i ograničenost koja nastaje ignorisanjem činjenica. Duboko smo svjesni da planeta nije stala, da život mora ići dalje, te da je potrebno sve uočene slabosti društva maksialno korigirati. Jako je bitno pod hitno zaustaviti politizaciju i zloupotrebljavanje trenutnoga stanja zarad osobnih interesa ili interesa pojedinih privilegovanih grupa. Dakle, nema opuštanja, ali ne smije biti ni panike. Panta rei, sve teče i sve se mijenja…. Pojava ovoga virusa će definitivno značajno promijeniti ovo naše društvo, a na svima nama je teret toga da li će ta promjena biti nagore ili nabolje!

INTERIEW.BA: U BiH se trebaju održati lokalni izbori, mogu li skupovi organizovani u predizbornim kampanjama postati žarišta iz kojih se širi pandemija, odnosno, da li su političari svjesni situacije?

MARJANOVIĆ: Većina njih jeste svjesna, ali imam osjećaj da žele da je maksimalno i iskoriste. No, to bi im se moglo razbiti o glavu. Pametan čovjek se uči na tuđim greškama, budala na svojim! Imali smo priliku da vidimo „covid predizborne“ lekcije u Srbiji (posebno u Novom Pazaru), ali i u Hrvatskoj. Na nama je da razbijemo stereotip o glupom Bosancu te da iz tih lekcija izvučemo najbolje. Stoga, mene kao glasača itekako će zanimati tko će se u ovoj priči odgovorno ponašati prema građanima i prema svom najbližem okruženju. To će mu biti i jedna vrsta testa, jer ako bude na taj način odgovoran u kampanji, onda mogu pretpostaviti da će biti odgovoran i na poziciji za koju se kandiduje.

INTERIEW.BA: Znaju li načnici danas nešto više o virusu SARS-CoV-2 u odnosu na početak pandemije?

MARJANOVIĆ: Kako da ne! Znamo jako mnogo! Nikada se nije desilo da jedan fenomen bude tako detaljno analiziran i ispitan u tako kratkome vremenu, i da u tom istom vremenu ga tako dobro upoznamo. No, tu postoji i jedan mali problem. Naime, u ovo „reality“ vrijeme, u vrijeme čitanja naslova i stalnoga iščekivanja da se sve riješi u „par dana“, ljudi moraju da shvate da nauka, da bi ponudila najbolja riješenja, jednostavno treba vremena i veliki broj analiza da ispita svoje polazne hipoteze. Pa kada radite jedan obični magistarski rad ili doktorat vama u biti trebaju godine analiza, ako želite da Vaši rezultati budu znanstveno tačni i prihvatljivi. Dakle, ja znam da mediji i javnost trebaju informacije svakoga dana, ali ljudi, budite svjesni da nauka bježi od ad hoc rješenja, ili, da pojasnim, u nauci sve što je brzo nerijetko, tačnije jako često, na kraju bude i definitivno kuso. U manje od godinu dana imati genetičku sekvencu virusa, uspostaviti sistem praćenja genetičkih promjena, analizirati i u potpunosti razjasniti model njegovoga funkcioniranja, imati na stotine kandidata za vakcinu u poodmaklim stadijima istraživanja – pa to je fenomenalna znanstvena stvar. Još kada bi populistički političari i senzacionalistički mediji popustili pritisak izazvan nerealnim očekivanjima, nauka bi davala i bolje rezultate!

INTERIEW.BA: Da, počela su klinička testiranja vakcina, da li bi neka uskoro mogla ući u opću upotrebu?

MARJANOVIĆ: Imate više kandidata, i različitih modela vakcina. Prema dostupnim podatcima početkom oktobra je bilo skoro 200 kandidat vakcina u različitim fazama istraživanja. Njih 40-ak su veću u kliničkim fazama, a pojedine poput one „adenovirusne vakcine“ koju razvijaju zajedo Oksfordski univerzitet i AstraZeneca kompanija su već u trećoj fazi kliničkih ispitivanja. Koliko mi je poznato i tzv „ruska adenovirusna vakcina“ i „kineska“ vakcina koja je zasnovana na „umrtvljenom originalnom“ virusu dale su obećavajuće rezultate. Ima tu još kandidata koji se testiraju (od kojih su neke i tzv. RNK vakcine), a trenutno stanje njihovoga razvoja možete periodično pratiti na svima dostupnim linkovima Svjetske zdravstvene organizacije ili na meni jednom jako zanimljivom blogu na našem jeziku, koji se zove Quantum of science, a uređuje ga mlada kolegica Jelena Kalinić. Mislim da se vrijeme do početka zvanične upotrebe jedne od ovih vakcina mjeri u mjesecima. No, hajde da budemo sa dvije noge na zemlji, i naglasimo da pandemija neće nestati sa prvim vakcinisanjima niti da će prve vakcine biti potpuno savršene i učinkovite. No, definitivno bi ovo novo oruđe trebalo doprinijeti još uspješnijoj borbi protiv pandemije i siguran sam da će pojava vakcina biti jedan bitan psihološki, ali i ekonomski momenat koji će nas prodrmati (u pozitivnom smislu) iz svojevrsne apatije u kojoj smo zapeli proteklih mjeseci.

Mnogi vodeći svjetski eksperti sugeriraju da virus neće tek tako nestati i da će biti prisutan u našem okruženju još dugo, ali da ćemo ga moći kontrolisati kao i sve ostale danas poznate viruse i mikroorganizme koji su prije izazivali ogromne probleme.

INTERIEW.BA: Od početka pandemije, mnogo se spekuliralo oko podataka vezanih za smrtnost uzrokovanu COVID-om. Da li je prošlo dovoljno vremena da možemo govoriti o pouzdanim podacima?

MARJANOVIĆ: Nije proteklo dovoljno vremena da bi donosili definitivne zaključke, no proteklo je dovoljno vremena da shvatimo da neka od najcrnjih predviđanja sa samoga početka cijele priče srećom nisu tačna. S druge strane, proteklo je dovoljno vremena da vidimo da ovaj virus igra po principu „velikih brojeva“. Naime, njegova najopasnija karakteristika je da se izuzetno lako prenosi, mnogo lakše nego njegovi najbliži srodnici koji uzrokuju SARS i MERS. To ga ujedno čini opasnijim. Iako je procenat smrtnosti značajno manji u odnosu na navedene viruse, zdrava logika vam govori da 3,2 ili čak 1% kada govorimo o stotinama miliona potencijalno zaraženih, je mnogo opasnije od 35% smrtnosti MERS-CoV virusa na 3.000 inficiranih iz 2012. No, slažem se sa mnogima koji sugeriraju da bi se trebala promijeniti strategija informiranja šire javnosti i da bi se trebali objavljivati brojevi vezani za neki duži vremenski period (sedmično ili dvosedmično), jer ova svakodnevna priča ne može dati objektivno stanje o stopi smrtnosti, posebno ne onima kojima praćenje tih brojeva nije profesija. Mislim da će nam sigurno trebati još dosta vremena pa da objektivno, znanstveno, bez emocija, pritisaka sagledamo stvarnu stopu smrtnosti ovoga virusa. Nadam se i vjerujem da će ona, ako ne dođe do nekih dramatičnih promjena u samoj strukturi i načinu „djelovanja“ virusa, biti znatno manja od prvih projekcija. No, i to ovisi o nama i o činjenici koliko ćemo biti efikasni u borbi protiv njegovog najjačeg aduta, a to je veliki kapacitet lakog širenja.

INTERIEW.BA: Kada je riječ o tretmanu oboljelih, koliki je napredak na tom polju ostvaren? Recimo, Agencija za hranu i lijekove (FDA) je u SAD-u odobrila korištenje krvne plazme oporavljenih od COVID-19 za liječenje zaraženih.

MARJANOVIĆ: Ovo pitanje definitivno trebate postaviti ekspertima iz ove oblasti. Siguran sam da će vam medicinski eksperti, recimo iz sarajevskog izolatorija, moći posvjedočiti o efikasnosti ili neefikasnosti pojedinih metoda, kao i o tome koliko puta su u proteklim mjesecima mijenjali pristupe u liječenju ovoga donedavno potpuno nepoznatog fenomena. Vjerujem da će vam potvrditi da veliki broj pacijenata reaguje na potpuno različite načine, i da su se nerijetko susretali sa nečim što nisu mogli pronaći kao ranije opisano u literaturi. To i jeste karakteristika vezana za liječenje nepoznatih oboljenja. Kao i u svakoj znanosti, za optimizaciju i valorizaciju neke metode liječenja trebaju mjeseci i godine istraživanja, tako da ćemo objektivnu sliku o svim spominjanim lijekovima i terapijama (od kojih su neke bile više medijski eksponirane nego znanstveno zasnovane) spoznati tek mnogo kasnije.  

INTERIEW.BA: Na kraju, kakva su naučna predviđanja, kada bi pandemija mogla biti okončana?

MARJANOVIĆ: Pitanje od milion dolara na koje vam niko, u ovome momentu, ne može dati precizan odgovor. Mnogi vodeći svjetski eksperti sugeriraju da virus neće tek tako nestati i da će biti prisutan u našem okruženju još dugo, ali da ćemo ga moći kontrolisati kao i sve ostale danas poznate viruse i mikroorganizme koji su prije izazivali ogromne probleme. Pandemija neće nestati sa vakcinom ili sa otkrićem nekoga novoga lijeka, ali pandemija, kao globalna pojava, nadam se polako će „jenjavati“ u narednoj godini, i siguran sam da ćemo se svi mi, uz blago pojačane mjere opreza, u tom periodu polako vraćati u realnost svijeta koji nas okružuje i nastaviti dalje. Jer mora se živjeti dalje i sa ovim (i svakim ostalim) virusom, ali i sa svim izazovima koji nas okružuju.

Prethodna vijest

Dosje: Respiratori sa okusom malina i jadi novog tendera

Naredna vijest

Dosje: Vlada KS između ličnih i stranačkih interesa ili ko je razmišljao o budućnosti Aljoše Čampare