Visoki predstavnik u BiH Valentin Inzko, šefica Misije OSCE-a u BiH Kathleen Kavalec, zamjenik šefa Delegacije EU u BiH Khaldoun Sinno, zamjenica američkog ambasadora u BiH Ellen Germain i zamjenik britanskog ambasadora u BiH Ruth Wiseman uputili su pismo lideru Hrvatske demokratske zajednice (HDZ) BiH Draganu Čoviću u kojem se zahvaljuju na njegovoj pozitivnoj ulozi koju je odigrao prethodnih mjeseci u postizanju „političkog dogovora“. Međutim, jasno poručuju da tu sav posao nije završen i da je sada na svima da se maksimalno potrude da se izbori 2020. godine održe u čitavoj državi, uključujući i Grad Mostar. Sociolog i politički analitičar Slavo Kukić govorio je za Interview.ba zašto je pet predstavnika međunarodne zajednice urgiralo na Čovića, koliko je perspektivan „politički dogovor“ postignut na relaciji HDZ-SDA, ko se boji da ne izgubi kontrolu nad Mostarom…
ODRŽANA LEKCIJA HDZ-u: „Ako se pismo Čoviću pažljivo iščita, nema dvojbi da su međunarodni predstavnici lideru HDZ-a održali pravu lekciju, kako u vezi s njegovim pokušajem prikazivanja CIK-a kao parainstitucije, tako i s eventualnom mogućnošću da se s pokušajima blokade CIK-a nastavi neodobravanjem novca koji je za izbore u državnom budžetu odobren“.
INTERVIEW.BA: Šta govori činjenica da pet međunarodnih predstavnika urgira na Čovića da se izbori održe?
KUKIĆ: Vjerujem da je razlog tome svijest međunarodnih predstavnika da bi jedna od opcija, s kojom kalkulira Čović, mogla biti i blokada izbora u Mostaru. Ja, međutim, ne mislim da bi se zbog toga trebali posebno brinuti. Jer, i sam Čović zna da je to nemoguća misija. Istina, izbori pred katolički Božić njemu i nisu najoptimalnije rješenje, jer se kod svojih domova u to vrijeme nađe veliki postotak birača koji godinu, a zbog politike Čovića i HDZ-a, provode na različitim svjetskim adresama – posebice u Njemačkoj, Austriji, Švicarskoj, drugim evropskim zemljama. I njihov dolazak je, objektivno, prijetnja da postotak glasova HDZ-a u ukupnoj masi glasova bude značajno manja nego u slučaju da nisu tu. Stoga Čović pokušava politizacijom Božića izazvati novu homogenizaciju kojom bi zaboravljeno bilo sve ostalo što su on i njegovi činili, a zbog čega su građani hrvatske nacionalnosti u poziciji u kojoj jesu. Da se razumijemo, nije to uopće pozicija drugačija od pozicije građana drugih nacionalnosti. Svi su oni, zbog politike njihovih plemenskih poglavica u istom sosu i kod svih njih je sve manje onih koji noć dočekuju ovdje, u svojoj domovini, a sve više onih koji do informacija o domovini dolaze posredstvom masovnih medija.
INTERVIEW.BA: U pismu predstavnici međunarodne zajednice objašnjavaju kako je odluka CIK-a o održavanju posebnih izbora u Mostaru sukladna Izbornom zakonu BiH. Čović se ranije žalio na ovu odluku, šta želi postići, koji je krajnji cilj?
KUKIĆ: Ako se pismo Čoviću pažljivo iščita, nema dvojbi da su međunarodni predstavnici lideru HDZ-a održali pravu lekciju, kako u vezi s njegovim pokušajem prikazivanja CIK-a kao parainstitucije, tako i s eventualnom mogućnošću da se s pokušajima blokade CIK-a nastavi neodobravanjem novca koji je za izbore u državnom budžetu odobren. Još konkretnije, suprotno svim njegovim ponavljanjima u pismu međunarodnih predstavnika se ne ostavlja ni trunka nejasnoća, kako u vezi s optužbama da je CIK nelegalan, tako ni u vezi s optužbama da je termin izbora u Mostaru CIK odredio na svoju ruku kako bi onemogućio pripremu katolika za taj katolički blagdan. Naprotiv, u svome pismu su, kao malo kada do sada, stali na stranu CIK-a i, bojim se, izazvali nove more lideru HDZ-a. I vjerujem da će Čović o tom pismu i njegovim porukama krajnje ozbiljno razmisliti prije no što se na nove blokade sistema eventualno odluči.
INTERVIEW.BA: Međunarodna zajednica je složna, oni žele da se sve učini kako bi se izbori održali. Je li ovaj „politički dogovor“ perspekitvan? Koliko je realno za očekivati da se ne pojave stari demoni kod poltičkih lidera od kojih održavanje izbora ovisi?
KUKIĆ: Ne vjerujem, barem što se predstojećih izbora tiče, da od demona te vrste treba strahovati. Ono, međutim, što jeste realnost, jeste činjenica da će predstojeći izbori biti iskorišteni za novo političko talasanje koje, u konačnici, je novi uteg o vratu BiH i njezinoj političkoj stabilnosti. I, ako bi međunarodni predstavnici trebali o čemu razmišljati, to bi, po mojem sudu, bio odgovor na pitanje kako destimulirati etnonacionaliste na sve otvorenije korištenje ratne retorike. A dođu li do tog pitanja siguran sam da će najozbiljnije razmisliti i o ponovnom korištenju bonskih ovlasti koje bi etnonacionaliste, trojicu plemenskih poglavica posebice, obeshrabrile u retorici kojom se negira BiH, kojom se njezino postojanje uvjetuje rješenjima na kojima oni inzistiraju i slično.
INTERVIEW.BA: Kome odgovara postignuti „politički dogovor“, samo nacionalnim strankama ili građanskim opcijama također?
KUKIĆ: Svi postignuti “politički dogovori”, barem oni čiji su akteri etnopoglavice, odgovaraju samo njima i njihovim političkim filozofijama. S druge strane, oni su “nož u leđa” građanima ove zemlje u prilog čemu svjedoče i statistike – da ih je tu sve manje, a u svijetu sve više, da odlaze posebice mladi ljudi, u najsnažnijoj fertilnoj dobi, oni s fakultetskim diplomama posebice i slično. Što se, pak, građanskih opcija tiče, one su, bojim se, dovoljan teret i same sebi. I utoliko im nikakvo značenje nemaju ni politički ni ini dogovori. U prilog tome, uostalom, govori stanje u građanskom političkom spektru danas – unutar onog njegova dijela koji se sam neopravdano identificira dijelom političke ljevice posebice. Jer, dio te ljevice, apostrofiram DF i Socijaldemokrate BiH posebice, svojim paktiranjem s jednim dijelom etnonacionalističke političke scene – onim koji jedan parcijalni interes uporno pokušava prikazati kao općebosanskohercegovački, i vezivanje za njega proglašava probosanskim i patriotskim – izravno razbija i građansku i lijevu političku scenu.
INTERVIEW.BA: Znamo da je na posljednjim lokalnim izborima u Mostaru 2008. godine SDA ostvarila najbolji uspjeh sa 12 vijećnika, HDZ sa 7 vijećnika, lošiji nego što se očekivalo. Da li postoje strahovi od gubitka kontrole nad Mostarom ovih dviju partija?
KUKIĆ: Ja mislim da je strah od gubitka kontrole nad Mostarom podjednako snažan i kod HDZ i kod SDA. I isključivo u tome, a ne u odlučnosti da se zaštite interesi svoga naroda, je razlog zašto Mostarci 12 godina nisu bili u situaciji iskoristiti jedno od temeljnih građanskih i ljudskih prava, da biraju i budu birani. Ja se, međutim, nadam da je to jasno i građanima Mostar a i da 20. prosinca neće dopustiti da ih njihovi “nacionalni usrećitelji”, zastrašivanjem od onih drugih, još jednu prevedu žedne preko vode. Dogodi li se to, neka mi Mostarci oproste na izravnosti, onda ništa drugo do ono što proživljavaju zadnjih 12 godina ni nisu zaslužili.
