Glasačke kutije za odabir političkih predstavnika/ica, poslije 12 dugih godina, mogle bi biti ponovo postavljene na biralištima u Mostaru 20. decembra ove godine, nakon što su lideri Stranke demokratske akcije (SDA) i Hrvatske demokratske zajednica (HDZ) potpisali „politički dogovor“ 18. juna o održavanju izbora u ovom gradu. Mostar je tokom svoje novije historije svjedočio brojnim izmjenama izbornog sistema, a samo četiri puta je gdje su od 1995. godine do danas svega četiri puta održani izbori.
Dejtonskim mirovnim sporazumum iz 1995. godine obustavljen je rat u Bosni i Hercegovini i uspostavljen mir. Prvi lokalni izbori u državi održani su 1997. godine na koje je u Mostaru izašlo 60081 građanin/ka. Dominantne partije po broju glasova bile su HDZ BiH i Koalicija za cjelovitu i demokratsku BiH (SDA BiH, SBiH, LIBERALI BiH, GDS). Među brojnim prijavljenim strankama za ove izbore bila je i Stranka žena Bosne i Hercegovine. Mostar je tada bi organiziran kroz šest multietničkih općina – izbornih jedinica (tri većinske hrvatske i tri većinske bošnjačke, te centralna gradska zona čiji su stanovnici mogli birati, ali nisu mogli biti birani), a funkcionirao je na osnovu Prijelaznog statuta Grada kojeg je 1996. godine donio Nijemac Hans Koscnick. Iste godine uvedene su funkcije gradonačelniki i dogradonačelnik, a obavljali su ih Ivan Prskalo i Safet Oručević sve do 2000. godine.
Lokalni izbori 2000. godine održani su prema istom principu kao i izbori 1997. godine. U Mostaru je ukupno 77940 građana/ki glasalo, a opet najveći broj glasova dobili su HDZ BiH i Koalicija za cjelovitu i demokratsku BiH (SDA BiH, SBiH, LIBERALI BiH, GDS). Na mjesto gradonačelnika izabran je Neven Tomić, a dogradonačelnika Hamdija Jahić, koji su obnašali ove funkcije do 2004. godine.
U februaru 2004. godine tadašnji visoki predstavnik u BiH Britanac Paddy Ashdown nametnuo je novi Statut Gradu Mostar. U tadašnjem pismu građanima/kama napisao je: „Novi sustav je pažljivo osmišljen tako da osigura da nijedan narod ne može dominirati nad drugima“. Njegovim Statutom ukinuta je podjela na općine, koje su postale gradska područja, ali su i dalje davali jednak broj vijećnika u Gradsko vijeće, uprkos tome što područja sa hrvatskom većinom imaju veći broj birača.
Lokalne izbore 2004. godine u Mostaru obilježilo je pluralitet političkih partija i brojnih nezavisnih kandidata. Glasalo je 51529 građana. A partije s najvećim brojem glasova bile su HDZ BiH i SDA. Poziciju gradonačelnika dobio je Ljubo Bešlić, a dogradonačelnika Hamdija Jahić.
Posljednji izbori u Mostaru održani su 2008. godine. Iako je apsolutni pobjednik ovih izbora bio SDA sa 12 dobijenih vijećnika, a najveće iznenađenje Narodna stranka Radom za boljitak sa 7 vijećnika, HDZ je ipak sa svojih 7 vijećnika izdejstvovao da gradonačelnik ovog grada bude Bešlić, koji je ujedno bio prvi gradonačelnik nakon ukidanja šest gradskih općina i proglašenja Statuta Mostara. Podacima o izlaznosti na izborima 2008. godine nije bilo moguće pristupiti putem stranice Centralne izborne komisije (CIK) BiH.
{youtube}I6Hc8lie3oo{/youtube}
Nezadovoljne nametnutim Statutom Ashdowna, hrvatske stranke su 2009. godine uputile apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine, ukazujući na kršenja prava Hrvata uz argumentaciju da bošnjački glas vrijedi kao nekoliko hrvatskih.
Ustavni sud BiH je 2010. godine ukinuo odredbe mostarskog statuta gdje su se definirala izborna područja. Ocijenjeno je da ona diskriminiraju birače jer se isti broj vijećnika u Gradsko vijeće Mostara birao s područja šest bivših općina/izbornih jedinica, iako one imaju vrlo različit broj birača, kao i da građani/ke iz središnje gradske zone nisu mogli birati predstavnike za Gradsko vijeće. A potom je Ustavni sud BiH naložio Parlamentarnoj skupštini BiH izmjenu državnog Izbornog zakona, a Gradskom vijeću Mostara usklađivanje Statuta Grada s Ustavom BiH. Međutim, nijedna od izmjena nije načinjena.
READ ENGLISH VERSION: The Mostar Dossier / Chronology of Mostar Elections since 1997 until Today
Od 2012. godine ne funkcionira Gradsko vijeće, kojem je tada istekao mandat. Gradom upravlja gradonačelnik Bešlić, a gradski budžet supotpisuje načelnik za finansije, osoba iz reda bošnjačkog naroda.
SDA i HDZ su godinama tragali za rješenjem, ali stavovi lidera su se razilazili i rezultirali na štetu građana/ki, koji/e nisu mogli/e ostvariti svoje demokratsko i ljudsko pravo da biraju vlast koja će ih predstavljati. U nekoliko tekstova koje je Interview.ba radio u okviru projekta „Građani zahtijevaju odgovore“ Fondacije Heinrich Boell, građani/ke Mostara su ukazali/e na korupciju, netransparentnost budžeta, zaostajanje grada u infrastrukturalnim projektima, na projekte koji su započeti i nisu urađeni kako treba ili nisu dovršeni…a najviše ih je zgražavala činjenica da svemu tome svjedoče, a nemaju priliku da mijenjaju stanje.
Na cjelokupnu situaciju prva je odreagovala Mostarka Irma Baralija, koja je 2018. godine tužila Bosnu i Hercegovinu Evropskom sudu za ljudska prava zbog neodržavanja izbora u Mostaru. Da bi krajem 2019. godine Vijeće Evropskog suda za ljudska prava jednoglasno zaključilo da je BiH prekršila Europsku konvenciju o ljudskim pravima jer nije provela obvezujuću odluku Ustavnog suda BiH iz 2010. da mora prilagoditi ustavu diskriminirajuće odredbe Izbornog zakona BiH koje se odnose na Mostar. Tako je Baralija dobila tužbu protiv Bosne i Hercegovine.
Manje od godinu dana trebalo je da se lideri SDA i HDZ usaglase i pronađu rješenje za Mostar. Politički sporazum o izmjenama i dopunama Izbornog zakona BiH potpisan je 18. juna. Tada su potpisnici potvrdili da će izbori u Mostaru sigurno biti održani ove godine. Sporazumom se nalaže da se napravi novi Statut Mostara prema kojem će se izabrati Gradsko vijeće. Potvrđeno je da će buduće Gradsko vijeće Mostara imati 35 vijećnika, koji se biraju s dva glasačka listića. Jedan koji važi za cijelo područje grada Mostara, tzv. gradsku listu, gdje će birati 13 gradskih vijećnika po jedinstvenom izbornom sistemu proporcionalne reprezentacije, a drugi za izbor 22 vijećnika, koji će biti birani u šest izbornih područja, koja će u ovome kontekstu biti izborne jedinice grada Mostara.
Mnogi stručnjaci su ovaj dogovor nazvali „prljavim“ zbog svih reformi izbornog sistema koje se trebaju provesti, a što uključuje provođenje brojnih sudski presuda u roku od šest mjeseci. Mišljenja su kako je to nerealan rok, ali ne isključuju da se takvo nešto može postići uz političku volju.
S obzirom na činjenicu da su izmjene Izbornog zakona oko Mostara stupile na snagu 18. jula 2020. godine, izbori se u Mostaru neće moći uklopiti u 15. novembar kada bi trebali biti održani izbori u drugim bh. gradovima, već će bi trebali biti održani 20. decembara. Centralna izborna komisija (CIK) BiH prema Izbornom zakonu BiH ne može raspisati izbore prije nego što prođe 150 dana od stupanja određenog zakona na snagu. Može u iznimnim situacijama uz ovlašenje Parlamentarne skupštine BiH, za što je prema riječima prof.dr. Suada Arnautovića upućena zamolnica u slučaju Mostara.
I dok se u javnom prostoru diskutuje o izborima, Parlamentarna skupština BiH još nije usvojila državni budžet, a sve se više priča kako bi se COVID-19 mogao reflektirati i na izbore, u smislu da se ne održe. No, u narednom period preostaje da vidimo koliko će lideri SDA i HDZ ostati dosljedni papira kojeg su potpisali, a državni parlamentarci demokratije i svojih obaveza prema građanima/kama, pa im shodno tome omogućiti osnovno ljudsko i demokratsko pravo da biraju i budu birani.
(Adin Šabić, Interview.ba)
