“Svjetski dan izbjeglica”, 20. juni, posvećen je podizanju svijesti o uvjetima i problemima sa kojima se susreću izbjeglice u svom životu. Zadatak Visokog komesarijata UN-a za izbjeglice je da im pomogne i ukaže na izazove sa kojima se suočavaju prisilno raseljene osobe.
– Prošlo je 20 godina od kada su Ujedinjeni narodi odredili 20. juni kao dan kada ćemo se podsjetiti na činjenicu da su milioni ljudi i porodica prisiljeni napustiti svoje domove zbog rata, nasilja ili progona, ali i dan kada odajemo počast njihovoj snazi, otpornosti i hrabrosti. Prije dvije decenije, činilo se da se broj izbjeglica i interno raseljenih osoba smanjuje. Danas je situacija obratna. Sa krajem 2019. godine, skoro 80 miliona ljudi je bilo raseljeno iz svojih domova, kaže u intervjuu za Fenu predstavnica UNHCR-a u Bosni i Hercegovini Lucie Gagne.
Naglašava kako se broj sukoba širom svijeta samo povećava. UNHCR procjenjuje da je jedna od 100 osoba na svijetu napustila svoj dom.
– Drugim riječima, kad bi svi raseljeni ljudi na svijetu živjeli u jednoj zemlji, ta zemlja bi bila dvadeseta po broju stanovništva na našoj planeti! Ove godine obilježavamo “Svjetski dan izbjeglica” u pozadini dramatičnih socijalnih promjena. Ne samo da je rekordan broj ljudi napustio svoje domove kako bi pronašli sigurnost, već se i cijeli svijet hvata u koštac sa užasnim posljedicama globalne pandemije COVID-19. S obzirom na ovu tmurnu pozadinu, mislim da ćemo se svi složiti da treba učiniti mnogo više kako bi se pronašli domovi i budućnost za ljude raseljene uslijed rata, sukoba i progona. Moto ovogodišnjeg “Svjetskog dana izbjeglica” je “Svako može napraviti razliku. Svaka aktivnost se računa.” A svi oni koji na ovaj ili onaj način doprinose pomoći izbjeglicama, interno raseljenim osobama i tražiteljima azila – vlade, civilno društvo, mediji, ali i “obični” ljudi – sigurno su napravili i još uvijek prave razliku, dodaje Gagne.
Odgovarajući na pitanje o izazovima s kojima se suočavaju izbjeglice kao ranjiva kategorija ljudi u pozadini pandemije koronavirusa Gagne kaže da je pandemija COVID-19 učinila da se cijeli svijet osjeća ranjivim i mnoge stvari koje su definisale naš svakodnevni život promijenile su se preko noći.
– Kriza je pokazala koliko je čovječanstvo povezano i koliko zavisimo jedni od drugih. Shvatili smo da naša snaga leži u zajedničkom radu i da svaka osoba ima određenu ulogu. Shvatili smo i da niko nije siguran ako svi nisu sigurni. U posljednjih šest mjeseci naš se svijet strahovito promijenio. Prijetnja COVID-19, koja, nažalost, i dalje dominira našim svakodnevnim životom, nije samo zdravstveni izazov, nego je i nezapamćen, masovni humanitarni izazov, posebno za najugroženije, uključujući izbjeglice i interno raseljene. Danas, više nego ikad, tim ljudima je potrebna naša posebna pažnja.Socijalni i ekonomski troškovi stanja COVID-a za raseljene su ozbiljni i dugoročno mogu nadmašiti zdravstvene troškove. Mnogi čija radna mjesta nisu bila sigurna čak ni u normalnim okolnostima, izgubili su sredstva za život, a drugima to tek predstoji. Humanitarna i razvojna pomoć bit će važnije nego ikada nakon ove krize. Zato se svi moramo pripremiti i dugoročno planirati. [Na globalnom nivou, UNHCR i njegovi partneri više puta su apelovali na donatore, vlade i druge aktere da obrate pažnju na rastuće potrebe i izazove sa kojima su suočeni raseljeni i izbjeglice – kazala je predstavnica UNHCR-a u BiH.
Istaknula je kako su tražitelji azila i izbjeglice posebno osjetljivi na rasističke i ksenofobične stavove i djela, te da UNHCR i njegovi partneri aktivno su uključeni u borbu protiv tog problema na svim nivoima.
Prisilno raseljeni su također, kako je dodala, pogođeni pandemijom COVID-19, i protivno mnogim negativnim porukama i predviđanjima, pokazali su da zapravo mogu igrati aktivnu, pozitivnu ulogu u pomaganju lokalnim zajednicama u sprječavanju širenje virusa.
Kao i drugdje u Evropi, UNHCR, dodaje ona, poduzima mjere kojima pomaže u reagovanju na vanredno stanje javnog zdravlja nastalog zbog pandemije COVID-19, te u sprečavanju daljeg širenja u Bosni i Hercegovini.
– UN-ov tim za BiH sarađuje sa vlastima na svim nivoima, pokušavajući osigurati da izbjeglice i tražitelji azila budu uključeni u nacionalne zdravstvene planove za borbu protiv pandemije, te da budu dobro informisani o tome kako spriječiti širenje COVID-19, da imaju pristup sapunu i čistoj vodi i da nastave primati pomoć koja im je potrebna. Pojava COVID-19 na zapadnom Balkanu stvorila je niz jedinstvenih izazova za migrante, tražitelje azila i izbjeglice u regiji. Zahvaljujući velikodušnim sredstvima iz projekta koji finansira Evropska unija “Instrument koji doprinosi stabilnosti i miru”, UNHCR i IOM nastojat će ublažiti neke od ovih problema kroz 15-mjesečni regionalni, osam miliona vrijedan zajednički projekt pod nazivom, “Prepoznavanje i rješavanje izazova povezanih sa COVID-19 unutar migrantskih i izbjegličkih odgovora na Zapadnom Balkanu”. Cilj projekta je zaštititi migrante, tražitelje azila, izbjeglice i druge ranjive osobe, na način da se osigura postojanje odgovarajućih sistema i usluga, koji su ojačani i mogu se brzo prilagoditi mjerama koje se moraju provesti kao odgovor na epidemiju COVID-19 – kaže Gagne.
Ona ističe da tokom posljednja tri mjeseca mjere koje su uvedene kako bi se spriječilo širenje COVID-19 uticale su na tražitelje azila i migrante jednako kao i na građane BiH.
– Oni su također pokazali isti nivo odgovornosti i solidarnosti kao i bilo ko drugi. Djeca su imala nastavu putem interneta, pristup higijeni i sigurnosti je za pohvalu, a poseban izazov su predstavljali strah od virusa i posljedice nedostatka slobode kretanja. Nažalost, kad se promijenila epidemiološka situacija u zemlji i kad su ukinuta ograničenja, to se nije odnosilo na njih. Nešto za šta se UNHCR i druge agencije UN-a glasno zalažu je hitna promjena tog stanja. Važan je podatak da do sada nije identifikovan nijedan slučaj COVID-19 među izbjegličkom i migrantskom populacijom u BiH, naglašava Gagne.
Izbjeglice i tražitelji azila također su dio mješovitih kretanja, situacija koja ulazi u svoju treću godinu u Bosni i Hercegovini.
– Mješovita kretanja izbjeglica i migranata, fenomen koji predstavlja izazov za ovu regiju i Bosnu i Hercegovinu, već nekoliko godina je fluidna i složena pojava. Ljudi su u pokretu iz različitih razloga. Među njima su neki morali napustiti svoje domove zbog rata i progona, dok neki nisu, ali su i dalje ranjivi i treba im posebna pažnja. Svi oni imaju potrebu i pravo na osnovnu humanitarnu pomoć koju pružaju vlasti.UNHCR i partneri UN-a, međunarodne nevladine organizacije i civilno društvo, pomagali su vlastima BiH na svim nivoima da pruže pomoć ljudima u pokretu, uz istovremeno jačanje kapaciteta u zemlji. Blizu 60.000 izbjeglica i migranata stiglo je u BiH od 2018. godine. Mnogi od njih su ovdje našli utočište, medicinsku i humanitarnu pomoć, i mogli su uživati osnovna prava i usluge u zemlji. Međutim, može se i treba se učiniti još više. Za UNHCR, kao UN-ovu agenciju za izbjeglice, od vitalnog je značaja da sistem azila u BiH funkcioniše, tako da svi oni koji ovdje žele da zatraže azil mogu to slobodno učiniti i u potpunosti se integrisati u bh. društvo ako im bude odobren status međunarodne zaštite u BiH. Pravilan, transparentan i ubrzan postupak azila, koji se temelji na meritumu, treba da bude od pomoći prilikom odlučivanja o tome ko ima pravo na azil, a ko ne. Što se postupak prije završi, to je bolje i za podnositelja zahtjeva i za bh. zajednicu. Istovremeno bi trebalo omogućiti vlastima da poduzmu odgovarajuće mjere za one kojima ne treba međunarodna zaštita, poput promovisanja dobrovoljnog povratka ili traženja ponovnog prihvata – naglašava Gagne.
Na pitanje koji su ključni izazovi sa kojima se suočavaju vlasti u BiH i na koji način UNHCR pomaže, ona odgovara da UNHCR, posebno uz podršku EU-a i drugih donatora kao što su SAD, pomaže vlastima BiH u upravljanju Azilantskim centrom u Delijašu i Centrom za prihvat izbjeglica u Salakovcu, kao i jačanju kapaciteta sistema azila u zemlji.
– Naše osoblje angažovano je u privremenim prihvatnim centrima sa glavnim zadatkom da identifikuju i pomognu onima kojima je potrebna međunarodna zaštita i koji žele da zatraže azil u Bosni i Hercegovini. UNHCR u partnerstvu sa drugim zainteresovanim stranama kao što su Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice, Ministarstvo sigurnosti, sestrinske agencije UN-a: IOM, UNICEF, UNFPA, i druge međunarodne organizacije poput Danskog vijeća za izbjeglice, Save the Children, itd, pomažu u pronalaženju rješenja za ranjive kategorije kao što su djeca bez pratnje. Iako trenutne potrebe za sigurnim i dostojanstvenim utočištem premašuju kapacitete u nekim područjima zemlje, u ovom trenutku glavna briga je nedostatak sigurnog i odgovarajućeg skloništa za djecu bez pratnje ili djecu odvojenu od primarnih staratelja. Jako je važno da se ta djeca sačuvaju od rizika neregularnih kretanja i opasnosti poput krijumčarenja i trgovine ljudima, uz osiguranje drugih oblika pomoći koje očajnički trebaju. Naravno, treba da imaju i pristup svim aspektima sistema azila u BiH. Od vitalnog je značaja da se posebno ranjive grupe među izbeglicama, migrantima i tražiteljima azila – djeca bez pratnje i djeca odvojena od primarnih staratelja, trudnice, samohrani roditelji, osobe sa invaliditetom, starije osobe, djevojčice i dječaci, osobe sa značajnim medicinskim potrebama, bolesni i porodice sa djecom – brzo identifikuju i upute nadležnim tijelima kako bi mogli dobiti pomoć i usluge koje im očajnički trebaju. Također je presudno da im bude omogućen pristup relevantnim procedurama u skladu sa međunarodnim standardima i nacionalnim propisima, dodaje ona.
U kontekstu aktivnosti usmjerenih na zatvaranje poglavlja o raseljenju u okviru Aneksa VII Dejtonskog mirovnog sporazuma, UNHCR je bio i ostao, kaže, važan i ponosan partner neočekivano uspješnom Regionalnom stambenom programu (RSP).
– Zahvaljujući RSP-u, do sada je više od 1.400 porodica u BiH (uključujući 219 porodica u 2020. godini) dobilo novi krov nad glavom. Kroz RSP, ove porodice su uspjele da pronađu siguran smještaj i dobiju “drugu šansu” da nastave svoj život u humanim uvjetima. Stoga, zaista možemo reći da ovaj program dobro napreduje prema svom cilju pružanja održivih rješenja najugroženijim raseljenim osobama. Regionalni stambeni program ulazi u završnu fazu. Da bi u konačnici bio uspješan, ključno je podržati neophodne standarde za odabir zaslužnih korisnika, ali i osigurati da ponuđena rješenja budu zaista sveobuhvatna, te da omogućuju ljudima da obnove život u dostojanstvenim i održivim uvjetima. UNHCR zajedno sa OSCE-om i drugim partnerima je i dalje spreman pomoći u ovim važnim zadacima, ističe Gagne.
Bosna i Hercegovina je potpisnica Konvencije o izbjeglicama iz 1951. godine. Govoreći o tome kako su u BiH principi iz ove Konvencije ugrađeni u domaće zakonodavstvo i kako se primjenjuju u praksi predstavnica UNHCR-a kaže da je zakonodavstvo BiH o azilu usklađeno sa evropskim i međunarodnim standardima. UNHCR ima dobre radne odnose sa relevantnim vlastima, posebno Sektorom za azil, Ministarstvom sigurnosti i Službom za poslove sa strancima, kao i sa Ministarstvom za ljudska prava i izbjeglice koje ima zadatak da se brine o onima kojima je odobrena međunarodna zaštita u zemlji.
– Uz sve veći priliv migranata u Bosni i Hercegovini, sistem azila u zemlji za pružanje adekvatnog odgovora doveden je u pitanje zbog nedostatka resursa. UNHCR pomaže vlastima, ali potrebno je još više kako bi se ojačali kapaciteti Sektora za azil Ministarstva sigurnosti BiH da vrši ispravnu procjenu svakog zahtjeva za azil, te proširio domet Sektora kroz približavanje sistema ljudima u stanju potrebe. Trenutno u BiH 425 tražitelja azila čeka na rješenje njihovog zahtjeva za azil, od čega su 2/3 porodice sa djecom, 22 su djeca bez pratnje i 11 su samohrane žene. Važno je napomenuti činjenicu da ima još nekoliko stotina njih koji su zatražili da im se zahtjev za azil registruje, ali zbog kombinacije nedostatka resursa, preventivnih mjera uslijed COVID-19, geografskih poteškoća i političke volje, to nisu uspjeli učiniti i trenutno su u pravnom limbu, koji produbljuje njihovu ranjivost i izloženost rizicima. Većina njih je u Unsko-sanskom kantonu. Mi zajedno sa Sektorom za azil radimo na iznalaženju rješenja za njihovu situaciju. Osim toga, prijeko su potrebni programi potpomognute integracije koji uzimaju u obzir individualne potrebe izbjeglica ili osoba pod supsidijarnom zaštitom – zaključuje u razgovoru za Fenu predstavnica UNHCR-a u BiH Lucie Gagne.
(FENA, Interview.ba)
