Ograničenje kretanja zbog širenja koronavirusa i preporuka da se što više vremena provodi u toplini doma predstavlja izazov za pripadnike svih generacija. No, pred posebnim izazovom su se našli roditelji koji djeci moraju da objasne zbog čega ne mogu ići u školu i igrati se s drugarima, tačnije zbog čega su morali promijeniti apsolutno sve životne navike.
Na koji način su, kada je riječ o ovom pitanju, pristupili djeci iz „Doma za djecu bez roditeljskog staranja“ Sarajevo za Kidsnifo.ba otkriva direktor Tarik Smailbegović. On ne krije da je korona virus u ovu ustanovu donio brojne izazove.
Tarik: Mnogo je izazova. Prvi je taj da smo morali da prihvatimo novonastalu situaciju i to da život postaje drugačiji, te da se moramo drugačije organizovati. Najveći izazov je bio organizacija poslovanja, smjena i prevoza uposlenika, te to da uvedemo sve zaštitne mjere u smislu ulaska u dom, posjeta i nabavke opreme koju treba da imaju uposlenici i djeca. Izazovno je bilo i organizovati život 96 djece, online nastavu i slobodne aktivnosti, te im ograničiti kretanje. U suštini je bilo izazovno, kao i svim građanima, prilagoditi se novonastaloj situaciji. Morali smo da budemo dosta odgovorniji jer imamo mnogo ljudi koji prolaze kroz dom, počevši od uposlenika, preko djece, pa sve do dobavljača. Sve to smo morali dovesti u red. No, počeli smo da reagujemo i prije proglašenja pandemije, odnosno prije pojave prvih slučajeva.
Kidsinfo.ba: U Domu na čijem ste čelu ima 96 štićenika različitih uzrasta. Na koji način su uposlenici doma djeci, koja su navikla da izađu bar u dvorište i igraju se, objasnili da im je kretanje ograničeno?
Tarik: Svima nam je bilo teško prihvatiti ovu situaciju, ali djeci je bilo interesantnije jer su u domu dobili više sadržaja i to da je dom dobio više porodičnog ambijenta za kojim oni čeznu. To znači da nisu išli u školu i vani, ali smo počeli da sve radimo zajedno, te smo postali više usmjereni jedni na druge. To je njima bilo uzbudljivo i zabavno i još tako uvijek funkcioniše. Iznenađen sam koliko su odgovorni i koliko imaju razumijevanja za stvari koje se dešavaju. Možda i više nego odrasli. Često se desi da oni nas upozoravaju na dezinfekciju, maske i rukavice, te na to kako da se pazimo. Puno čitaju na internetu i uvijek nam prenose neke nove podatke. Djeca su i inače radoznala i ovu situaciju su lako prihvatila i nekako ovaj život žive na svoj način.
Kidsinfo.ba: Brojna djeca pohađaju online nastavu. Na koji način je ona organizovana i koliko je uposlenicima doma izazovno da sve to kontrolišu?
Tarik: Imali smo problem s opremom, ali su nam u susret izašle škole i komšije koje su nam se javile i donirale opremu kako bi sva djeca imala tablete i mobitele. Što se tiče odgajatelja, vjerujte da online nastava zahtijeva posebnu vještinu i divim im se jer je toliko djece i zahtjeva, a nastava traje prilično dugo, tačnije u dvije smjene. Sva djeca imaju nešto da pitaju i da se konsultuju, da isprintaju, a potrebna im je i pomoć. Neki malo i markiraju. Sve to je dosta izazovno i stvarno sve čestitke uposlenicima koji „žongliraju“ i uspjevaju da sve drže pod kontrolom.
Kidsinfo.ba: Kojim aktivnostima uposlenici nastoje zabaviti djecu u periodu kada nisu okupirana online nastavom?
Tarik: Najvažnije nam je bilo da djeca zadrže kontinuitet. Naime, psiholozi su nam sugerisali da održimo dnevnu dinamiku u smislu ustajanja, obroka i nekih rutinskih aktivnosti, te da ne gubimo tu vrstu kontrole jer bi nedostatak dinamike negativno utjecao na djecu. Što se tiče aktivnosti, svi odgajatelji imaju puno radnog iskustva i prolazili su kroz razičite situacije, tako da su se brzo prilagodili i adekvatno odreagovali na novonastale uslove rada. Tu je didaktički i zabavni materijal, te brojne aktivnosti u kojima je svako dijete pronašlo nešto za sebe. Nastojimo da djecu uključimo u dogovor oko aktivnosti i oni predlažu šta im je ineteresantno, te zajedno pravimo dnevni raspored. Trudimo se da ograničimo upotrebu digitalnih uređaja i slobodno vrijeme ispunjavaju društvenim igrama, razgovorom i slično. Imamo rutinu čitanja knjiga i gledanja fimova. Puno je i nekih besplatnih online servisa u vidu pozorišta, koncerata, biblioteka, izložbi i slično. Djeca sama pronalaze i javljaju nam šta im je interesantno, a trudimo se i da kvalitetno iskoristimo naše dvorište. Ono je u potpunosti ograđeno i izolovano i djeca izađu u manjim grupama. Tačnije, njih dvoje ili troje prošeta ili se igra u zavisnosti od vremena.
Kidsinfo.ba: Šta je s punoljetnim licima koji su, također, štićenici Doma?
Tarik: Nekoliko naših štićenika koji su studenti je bilo u domu Nedžarići, a nakon zatvaranja domova smo ih smjestili u našu Kuću za mlade na Blagovcu. U početku su malo negodovali i nisu prihvatili situaciju da se studenstki dom zatvara i da neće imati njegove usluge, ali su se brzo organizovali i mislim da im je interesantno da sami kuhaju i organizuju vrijeme i budu više samostalni. Imaju dosta aktivnosti kojima su posvećeni, a izrada maski je jedna od njih. Mi im nudimo svu potrebnu logističku i psihosocijalnu podršku. Naši odgajatelji su s njima u toku dana, te zajedno planiraju vrijeme, usmjeravaju ih i odgovaraju na sva pitanja. Svakodnevno smo u kontaktu s njima i na raspolaganju za sve što im treba.
Kidsinfo.ba: Poznato je da se dom na čijem ste čelu definiše kao mjesto u kojem svako ima preko 90 braće i sestara. Je li izolacija dodatno zbližila djecu iz doma?
Tarik: Ambijent u domu je postao više kućni. Svi smo zatvoreni u domu i usmjereni jedni na druge. Ja kao direktor ću uvijek na hodniku sresti nekoga s kim se mogu posavjetovati oko stvari koje mi trebaju, a isto tako i oni sa mnom. Zatim, uposlenici su dosta bliži s djecom, djeca između sebe i tako redom. Ova situacija je učinila da se svi još više zbližimo. Naprimjer, kada posmatram porodice vidim da izolacija najteže pada adolescentima kojima nedostaju druženje i prijatelji. Poznato je da u toj razvojnoj fazi nekako najviše imaju otpor prema roditeljima, a više su usmjereni prema vršnjacima. Mi u domu nemamo taj problem jer su naši tinejdžeri u prirodnom okruženju i imaju pregršt vršnjaka s kojima mogu da razgovaraju, da se druže i da podijele interesovanja. Zahvaljujući internetu su u kontaktu sa svojim prijateljima, tako da mislim da mi na lakši način prevazilazimo adolescentske krize koje imaju mladi koji su izolovani samo s roditeljima.
Kidsinfo.ba: Zbog čega ste, a u kontekstu situacije u kojoj se svi nalazimo, najviše ponosni na djecu i uposlenike?
Tarik: Najviše sam ponosan na uposlenike. U periodu kada se govori o restrikcijama i smanjenju plata je vrlo teško naći motiv za rad. Pri tom su u istom košu s ljudima koji, možda, rade od kuće, dok su uposlenici doma 24 sata dostupni i rade s mladima. Vrlo je teško čuti poruke po kojima se, ustvari, ne priznaje rad ljudi koji rade u socijalnoj zaštiti s dosta teškom populacijiom. S druge strane sam ponosan i na naše prijatelje i donatore, te na sve ljude koji nas zovu da pitaju treba li nam nešto i kako živimo. Zahvaljujem im na tome. Na djecu sam ponosan zato što su se brzo prilagodili i, prije nego mi odrasli, shvatili šta se dešava. Mi stariji od mladih možemo da naučimo mnogo više nego oni od nas jer su oni, po mom mišljenju, puno spremniji da se prilagode.
(Kidsinfo.ba)
