„Bosna i Hercegovina ima sreće u prvim danima širenja zaraze virusa COVID-19, ali je i zdravstveni sistem na vrijeme počeo s pripremama, no to ne znači da nam ne nedostaje epidemiologa i zaštitne opreme i discipline građana i da se ne moramo naučiti živjeti sa smrću od ove nove zaraze“, kaže Goran Čerkez, jedan od članova Kriznog štaba u BiH, pomoćnim za javno zdravstvo u Ministarstvu zdravstva u Vladi FBiH. Širenje zaraze, smrt navodno zaraženih pojedinaca, nagađanja građana o potrebnom i dovoljnom broju testova, ali i o njihovoj pouzdanosti, nepovjerenje u vlast i zdravstveni sistem u BiH kod građana otvaraju obilje pitanja. Čerkez pak kaže da se na terenu vrijedno i odgovorno radi, da je komunikacija na visokom nivou, da se radi na principu jednakosti, da su počele da stižu i donacije, ali i da BiH sada za zaštitu svojih građana izdvaja najviše novca po glavi stanovnika od svih zemalja u regiji, no da ipak mnogo zavisi od ponašanja samih građana, ali i od stanja na svjetskom tržištu koje se mijenja iz sata u sat. Naglašava da hronični bolesnici (kemoterapije, dijalize i slično) moraju dobiti redovne terapije tamo gdje ih inače dobivaju, da građani koji sumnjaju da su zaraženi ne idu nigdje, nego telefonom pozivaju svoju ambulantu porodične medicine i da građani koji imaju medicinske potrebe koje nisu urgentne treba da sačekaju sigurniji trenutak.
ZAŠTO NALAZ TELEFONSKI, A NE NA PAPIRU: “Ne znam, možda je brže i taj zapis sigurno ostaje u njihovoj medicinskoj dokumentaciji. Kada sam ja bio u izolaciji – dobio sam rješenje da me skidaju iz izolacije, došla je i policija da me provjeri, a nalaz nisam dobio nikada, samo mi je telefonom javljeno da sam negativan”.
INTERVIEW.BA: Možete li prokomentarisati smrt doktora Šefika Pašagića i ispovijest njegove supruge koju je dala nekim medijima?
ČERKEZ: Svjedočanstvo je prilično šokantno, pogotovo za nekoga ko radi u zdravstvu, ali da bih komentarisao morao bih znati mnogo više, ovako bi bilo previše smjelo da govorim bilo šta samo na osnovu medijskih napisa. Postoje institucije kojima je posao da provjere sve što se desilo i uskoro ćemo znati istinu.
INTERVIEW.BA: Stiče se utisak da je stanje u zdravstvu blago rečeno haotično?
ČERKEZ: Ne mislim da je haotično. Počeli smo pripreme davno, postavili jasne procedure i krizni plan koji definiše sve detalje za postupanje u pojedinim slučajevima i niži nivoi trebaju samo to pratiti i provoditi. Imamo sistem kakav imamo i jednostavno – svako se prilagođava na osnovu resursa i kapaciteta koje ima. Federacija postavlja okvir temeljen na preporukama Svjetske zdravstvene organizacije, a niži nivoi ga provode i vidjeli ste da nas je i Svjetska zdravstvena organizacija pohvalila.
INTERVIEW.BA: Može li se desiti da usljed te unutrašnje organizacije FBiH građani u različitim dijelovima entiteta dobiju različit kvalitet medicinske pomoći?
ČERKEZ: Finansiranje zdravstva je na nivou kantona i sukladno finansijskim resursima postoje razlike. Ono što radi FBiH sada i mjere koje smo poduzeli daju rezultate, to je vidljivo iz broja oboljelih i postepenog rasta, ali to ne zavisi samo od zdravstvenog sistema, nego i od samih građana i njihovog ponašanja jer ovo je zarazna bolest, bolest koja je apsolutno nova, za koju ni jedan tim u svijetu nije bio pripremljen. Primjera radi, broj respiratora koje mi imamo je više nego dovoljan za normalne situacije, pa čak i za normalne krize, ali sada… Vidjeli ste u Italiji kakve su potrebe, pokazalo se da su svi potkapacitirani za ovakvu situaciju jer imaju dnevno i do 900 pacijenata. Nijedan zemlja ovo nije očekivala i nije mogla biti pripremljena i osim toga – pitanje je šta sa tom opremom kada ovo prođe jer nam možda nikada više neće trebati. Što se tiče različitosti u kvalitetu usluga zaštite – testiranja su obezbjeđena svugdje na isti način i prema vrlo jasnim principima svako može da bude testiran, a WHO je rekla da je BiH jedan od najboljih primjera provođenja mjera. Ponašamo se u skladu s preporukama u četiri faze: priprema za virus, detekcija, lokalizacija, izolacija i sprječavanje širenja. Potom ide otvaranje klastera, nalaženje kontakta da bi ljude istestirali i izolovali. Generalno možemo reći da je problem nedostatak epidemiologa i to da ljudi rade 24 sata.
INTERVIEW.BA: Kako bi trebao da izgleda put pacijenata koji nisu zaraženi Korona virusom, koji su slomili nogu, imaju srčani udar, onkološki pacijenti…
ČERKEZ: Oni bi trebali imati terapiju koju imaju inače, zdravstvena zaštita treba da ima svoj kontinuitet i ljudi treba da je dobiju i treba da idu u ustanove u koje su i do sada išli, ali je ulaz bolnice pod posebnim režimom. To je sada veliki izazov, ne samo za naše zdravstvo, nego za cijeli svijet jer danas možete biti testirani i negativni, a sutra pozitivni, dva dana prije pojave simptoma vi ste zaraženi i nosite virus, a možete da nemate nikakve simptome, a bolnica je mjesto susreta ljudi izvana i unutra i u takvoj interakciji postoji visok rizik i to jeste bio glavni problem mnogih zemalja. Pa u Italiji je umrlo više od 60 ljekara.
INTERVIEW.BA: Ima teza o tom testiranju da navodno tek nakon tri testiranja imate pravi rezultat?
ČERKEZ: Nije tačno! Ono što je jako bitno jeste da je vrijeme inkubacije od jedan do 14 dana, a simptomi se najčešće pojavljuje između 5og i 7og dana, ali dva dana prije simptoma nosite zarazu i prenosite bolest, prenosite virus, ali postoji jedan broj ljudi koji nemaju nikakve simptome, samo nose bolest i prenose je drugima i to je posebno izraženo kod djece koja u 25 do 30 posto slučajeva nemaju nikakve simptome i prenose bolest i zato je djeci zabranjeno kretanje – da bi spasili treću dob koja je rizična grupa.
INTERVIEW.BA: Nije zgoreg ponoviti – šta su kriteriji za testiranje?
ČERKEZ: Za testiranje je važna definicija slučaja – da ste imali bliski kontakt sa osobom koja je zaražena ili dolazite iz mjesta u kom je bila zaraza kao što je Italija ili imate neke od simptoma, dakle imali ste kontakte ili imate simptome. Naprimjer nakon okupljanja u Konjicu su testirani svi koji su bili u direktnom kontaktu sa čovjekom iz Srbije koji je donio virus, tek nakon toga su drugi kontakti stavljeni u izolaciju i praćeni. Ljudi koji ulaze u bolnicu moraju biti testirani i sve ovo se radi dok postoji žarište i klaster i dok je moguće pratiti. Kasnije, kada dođe do transmisije u zajednicu, testiraćemo zdravstvene radnike, ljude koji imaju simptome, ljude koji su treća dob i imaju simptome i hronične bolesnike. To je prioritet i pravilo. Različite zemlje koriste razne metode, pa testiraju nasumično, po principu slučajnog odabira uzorku, ljude na semaforu, ali to ne mora dati rezultate u pronalaženju zaraženih koji nemaju simptome.
INTERVIEW.BA: A zašto poslije skupa u Konjicu nisu testirani novinari?
ČERKEZ: Jer nisu bili u direktnom kontaktu. Direktni kontakt ne znači biti u istoj sobi nego sjediti za istim stolom, razmak manji od metar i po, rukovati se… Pa pjevali su na isti mikrofon… Novinari su boravili u istoj prostoriji i to je sve drugi krug kontakta i oni bi bili testirani tek da su se pojavili simptomi. Recimo ni moja žena nije testirana.
INTERVIEW.BA: Kako BiH nabavlja testove – postoje informacije da je pouzdano svega 10 posto testova koji se sada nude na tržištu?
ČERKEZ: Ministarstvo zdravstva ne učestvuje u nabavci, mi samo iskažemo potrebe i pravimo procjene i nabavljaju ih donatori, UN-agencije, civilna zaštita, a kako se vrši nabavka – to oni znaju.
INTERVIEW.BA: A kako provjeravamo ili znamo da su pouzdani?
ČERKEZ: Mi ne radimo nabavku, drugi provode proceduru i gledaju. U ovom vremenu su tržišta vrlo nestabilna, pojedine zemlje se sasvim zatvaraju… Imate recimo ponudu respiratora koja traje sat ili fabrike dnevno izbace po deset respiratora, a traži se hiljade. Nevjerovatni su procesi na tržištima i vjerovatno će se pojaviti i ljudi koji će pokušati zaraditi i profitirati jer iz dana u dan ili iz sata u sat se mijenja situacija.
INTERVIEW.BA: Kako onda možemo biti sigurni da imamo pouzdana sredstva?
ČERKEZ: Postoje načini – bankovne garancije i druge određene stvari, ali to su pitanja za one koji provode procedure nabavke. Na osnovu onoga što znam mislim da imamo sreće.
INTERVIEW.BA: Koliko uopšte koštaju testovi i ovih 150.000 koje pominje premijer FBiH da smo kupili ili su bili donacija i ako je donacija – od koga?
ČERKEZ: Ne znam koliko koštaju jer mi ne provodimo nabavke, mislim da nisu skupi, ali morate znati da smo skoro sve do sada kupili sami, donacije su počele dolaziti tek u drugoj sedmici aprila i sve što je došlo u onim prvim danima smo mi kupili kao i tih 150.000 o kojima govori premijer FBiH.
INTERVIEW.BA: Zašto ljudi koji su testirani ne dobiju nalaz na papiru nego budu obaviješteni telefonom?
ČERKEZ: Ne znam, možda je brže i taj zapis sigurno ostaje u njihovoj medicinskoj dokumentaciji. Kada sam ja bio u izolaciji – dobio sam rješenje da me skidaju iz izolacije, došla je i policija da me provjeri, a nalaz nisam dobio nikada, samo mi je telefonom javljeno da sam negativan. Ne praktikuje se ni vani da se testira svako ko je u izolaciji – mi smo u jednom trenutku u samoizolaciji imali više od 25.000 ljudi i zamislite da smo svakog testirali? Osim toga –šta imate od samo testa? Preporuka je svakako da ostanete kući ili ako izlazite da nosite masku, ne rukujete se, držite distancu od 1,5 metar ili dva i pošto znate s kim ste se sretali – ako je nešto sumnjivo ostanete kući, pratite situaciju i ako vidite da imate problem s disanje – idete u bolnicu i tada trebate test, ali sve prije toga bi test mogao biti višak jer šta dobijete od toga što znate da ste pozitivni ako nemate simptome?
INTERVIEW.BA: Gdje se prvo javlja osoba koja sumnja da je zaražena i kako – telefonom ili odlazi fizički?
ČERKEZ: Telefonom u svoju ambulantu porodične medicine i telefonom porodični ljekar prati stanje i daje upute za eventualno postupanje, ukoliko se pojave simptomi ili potreba da se poduzme medicinska intervencija. Ponavljam – sve to telefonom, nema potrebe i nije preporučljivo da iko igdje ide.
INTERVIEW.BA: Neke bolnice su objavile da su same kupovale testove i da su angažovali privatne laboratorije, onda se pojavi informacija da policija zatvara laboratorije – o čemu se radi?
ČERKEZ: Ovo je novi virus i privatne laboratorije, prema Pravilniku Ministarstva zdravstva FBiH, ne mogu obavljati testiranje, takav je Zakon i pravilnik. Javne ustanove mogu angažovati privatne laboratorije, ali javna ustanova mora stati iza tih nalazi i garantovati ih svojim potpisom. Na isti način ne može pojedinac otići u privatnu laboratoriju jer je testiranje na infektivne bolesti javnozdravstvena usluga, obavezno je prijavljivanje i registracija zaraženih, i privatne laboratorije ne smiju pružati tu vrstu uslugu, a Pravilnik jasno propisuje za koje zarazne bolesti.
INTERVIEW.BA: A šta je sa informacijom da laboratorije nisu certificirane za COVID-19 jer ga nije ni bilo u vrijeme certificiranja?
ČERKEZ: To je za javne laboratorije. Mi smo pozvali sve javne ustanove da verifikuju svoje javne laboratorije za Korona virus jer ona ranije nije postojala kao zarazna bolest i to je postupak više formalno-pravne prirode, ali postoji Pravilnik koji kaže da privatne ne mogu testirati zarazne bolesti. Može javna ustanova angažovati privatnu, ali tada pravi ugovor i privatna radi analizu koja je usluga javnog zdravstva i u tom slučaju privatna klinika ne stavlja svoj potpis i pečat, nego to radi javna ustanova.
INTERVIEW.BA: Koliko sada laboratorija radi testiranje i šta je sa laboratorijem na Veterinarskom fakultetu i kako se ili ko odlučuje ko će biti angažovan?
ČERKEZ: Sada u FBiH rade tri laboratorije – Sarajevo, Mostar i Tuzla, radi i laboratorij u Banjaluci i oni za sada mogu da odgovore potrebama i završe analizu u roku od 24 sata. Kada se ukaže ili ukoliko se ukaže potreba – možemo u svakom trenutku angažovati laboratorij Veterinarskog fakulteta u Sarajevu koji je apsolutno opremljeni i certificirani, a ako i to ne bude dovoljno – imamo mogućnost mobiliziranja privatnih klinika.
INTERVIEW.BA: šta je sa opremom koja je navodno stigla iz Beča, navodno za dvije laboratorije?
ČERKEZ: Koliko ja znam, a možda i griješim, Državna regulatorne agencija za radijacijsku i nuklearnu sigurnost je naručila dvije laboratorije i ne znam da li su stigle i da li su to te. To je donacija Međunarodne agencije za radijacijsku i nuklearnu sigurnost i jedna je trebala ići u Banjaluku, a druga u FBiH s tim da prva ide u Banjaluku jer je tamo bilo više slučajeva.
INTERVIEW.BA: Posljednjih dana dolaze različite vrste pomoći – može li se to kontrolisati da bi pomoć bila što svrsishodnija i potrebnija?
ČERKEZ: Te nabavke se odvijaju u skladu sa izraženim potrebama zdravstvenog sektora. Mi smo naše potrebe poslali na sve adrese i na osnovu toga tražili angažman donatora. Kantoni ili zdravstvene ustanove komuniciraju i s drugima koji bi mogli pomoći u okviru svojih mogućnosti, ali mi imamo evidenciju šta ko ima i šta ko nabavlja tako da stalno obnavljamo spiskove potreba, šta je ko dobio… U ovom trenutku kada je tržište zatvoreno i imamo sve ove probleme i izazove – prihvatljivo je takvo ponašanje donatora. Evo došao je avion pomoći koju je organizovala „Violeta“ – mi smo platili avion, oni opremu i to će sada biti distribuirano ustanovama, došla je i pomoć iz Turske i još nekih donatora, a lista potreba je mislim vrlo fer napravljena – sve se dijeli u odnosu na broj stanovnika. Tako dijelimo i testove – svaka klinički centa dobije proporcionalno u odnosu na broj stanovnika koje pokriva, a Sarajevo pokriva Bihać, Travnik, Goražde, Zenicu, Mostar pokriva i Zapadnohercegovački kanton i Tuzla Posavinu.
INTERVIEW.BA: Šta kada se dese incidenti kao u Tuzli kada je veliki broj ljekara u izolaciji?
ČERKEZ: Bolnice rade sa svim raspoloživim kapacitetima i ne smiju pasti ispod potrebnog nivoa ljudi, a ako se to desi – bolnica traži pomoć jer se ne smije desiti da ostane ispod određenog broja kadrova.
INTERVIEW.BA: Negdje ste rekli da postoje Viber-grupe za različite oblasti djelovanja – imate li na osnovu te komunikacije sliku po kantonima kakvo je stanje u pojedinim sredinama?
ČERKEZ: Imamo četiri Viber-grupe: laboratorije, direktori zavoda za javno zdravlje, profesionalci iz javnog zdravlja, epidemiolozi i ljudi sa terena i četvrta grupa je za rad s medijima. Na našoj platformi www.covid-19.ba su javni podaci, imamo i video-konferenciju između svih zavoda za javno zdravlje i kriznih štabova i imao online komunikaciju, pa ćemo vjerovatno sedmično imati operativne sastanke. Kantoni uglavnom čekaju respiratore i čekaju zaštitnu opremu, to je sada prioritet svima, ali je važno da smo usporili razvoj infekcije da bi imali više vremena da se prilagodimo.
INTERVIEW.BA: Da li bolnice dobivaju novac za prijavljene zaražene pacijente?
ČERKEZ: Ministarstvo zdravstva je od Vlade dobilo oko 80 miliona KM za nabavku opreme za bolnice. Bilo je i donacija BH Telecoma i drugih koji su donirali direktno bolnicama, ali Vlada je izdvojila novac za bolnice i morate znati da prema informacijama koje ja imam – mi izdvajamo najviše po glavi stanovnika u jugoistočnoj Evropi za zaštitu stanovnika, ali bolnice ne dobivaju novac na osnovu broja zaraženih pacijenata, one obavljaju svoje poslove i dobile su pomoć u opremi. Zdravstvo ih je pomoglo određenim sredstvima, ali sva pomoć i sve što se radi – radi se po principu jednakosti za sve, bez obzira na kom je ko kantonu i gdje je osigurana osoba. Manja mjesta i manje bolnice, kada ne mogu da savladaju pritisak, slaće pacijente prema kliničkim centrima.
INTERVIEW.BA: Imamo ljude koji su bili u samoizolaciji i nemaju zdravstveno osiguranje – tvrde da im je rečeno da ne mogu dobiti zdravstvenu uslugu jer nemaju osiguranje?
ČERKEZ: To se ne smije događati. Zakon nije suspendovan, ali ovo je vanredno stanje, stanje prirodne nesreće i ovdje igra ulogu urgentno stanje, a ne da li neko ima ili nema zdravstveno osiguranje i niko nema pravo uslugu time uslovljavati jer nije suspendovan nijedan zakon što znači da je zdravstvena zaštita obavezna.
INTERVIEW.BA: Da li je moguće da na ovim brojevima telefona koji su prva adresa za građane postoji nesavladiv pritisak jer se ljudi žale da zovu i po dvadeset puta dok se neko ne javi?
ČERKEZ: Ne znam da li je to pritisak ili neko neće da se javi, ali mi smo insistirali da ima što više brojeva i da se što više ljudi uključi jer nam je u centru pažnje borba protiv Korone i svi smo skoncentrisani na to. Pogledajte druge zemlje – kada počnu ljudi masovno dolaziti u bolnice tada cijeli sistem odgovara na izazov, svi koji budu angažovani, bez obzira na specijalizaciju, kadra nedostaje, ljekara i osoblja, idete tama gdje ste najpotrebniji. Zakon o zdravstvenoj zaštiti nije suspendiran i ono što je važno jeste da su građani pozvani da oni koji imaju „hladne potrebe“, ono što nije urgentno, da ne dolaze i ne stvaraju pritisak. I u ratu smo zvali ljude da ne dolaze zbog perifernih stvari.
INTERVIEW.BA: Kako vi lično odgovarate onima koji tvrde da je ovo teorija zavjere, da se neosnovano širi strah među ljudima….
ČERKEZ: Vjerujem da je virus došao iz prirode, da je ovo prirodni izazov, ne vjerujem u teorije zavjere, ali će vrijeme pokazati da li je bilo nekih ljudskih uticaja, da li je biološki rat ili ne, ali za sada svi pokazatelji govore da je priroda, a što se tiče ozbiljnosti bolesti – mi moramo naučiti živjeti sa prijetnjama smrću od Korona virusa jer bolest je razorna, ljudi umiru, klinička slika se mijenja u roku od dana ili čak dva sata. Osim toga – mi još uvijek ne znamo kakve su posljedice i kakve su dugoročne posljedice za izliječene jer organizam je značajno napadnut.
