O tome šta ovaj virus radi čovjeku, da li je toliko opasan, ali i o praktičnim stvarima koje treba poštovati kako bismo što manje širili virus, govorio je načelnik Klinike za plućne bolesti pri UKC RS, prim. dr Mladen Duronjić.
BUKA.BA: Doktore, u kojoj smo fazi kad je riječ o borbi protiv korona virusa?
DURONJIĆ: Svaka epidemija ima svoj tok, tako i ova. Kod većine epidemija, presudna je 3. i 4. sedmica, mada to ne mora da se odnosi i na ovu epidemiju. Mi smo, u odnosu na nulti slučaj, u četvrtoj sedmici i smatram da još nismo dosegli vrhunac.
BUKA.BA: Zbog čega je ovaj virus toliko opasan i zbog čega je toliko alarmirao sve stručnjake i javnost u svijetu?
DURONJIĆ: Osobine ovog virusa, koje su odmah zapažene, jesu nepredvidivost i brzo širenje, čemu doprinosi i sposobnost relativno dugog trajanja u spoljnoj sredini. Još uvijek nije jasno kako će se virus ubuduće ponašati. Da li će uopšte ponoviti sličnu epidemiju ili kao SARS po tipu oluje koja protutnji i mine za 6 mjeseci ili će, kao virus influence, izazivati GRIP svake sezone. Koliko često će mutirati? Od toga bi, u dobroj mjeri, zavisio i koncept eventualne buduće vakcine. Zabrinutosti doprinosi i činjenica da vakcina, kao ni sigurna kauzalna terapija, ne postoji.
BUKA.BA: Francuzi su nedavno objavili rad o tome da hemomicin, odnosno sumamed, u kombinaciji sa antimalarikom hlorokinom daje određene rezultate, Česi su upravo objavili da su pacijente tretirali Remdesivirom i da je dalo određene rezultate također. Jesu li to dobre vijesti? Ili treba biti pažljiv?
DURONJIĆ: Dobrim dijelom ste odgovorili na ovo pitanje. U nedostatku zlatnog terapijskog standarda, pojavljuju se terapijske sheme koje daju određene rezultate. Najčešće pominjane su kombinacija antimalarika kao što je hidrohlorokvin sa hemo (azitro) micinom, ili umifenovir, kao i srodni remdesivir. Sa antimalaricima je potrebna opreznost, zbog njihovih neželjenih pojava, koje nisu tako rijetke. Pri tome je konačna odluka na ljekaru kliničaru, koji treba da procijeni neophodnost i korist uključenja terapije i moguće štetno djelovanje iste.
BUKA.BA: Da li vas kao pulmologa brine ponašanje ovog virusa? Kakva je razlika u odnosu na druge korona viruse koji postoje?
DURONJIĆ: Sam podatak da je iz porodice korona nameće oprez, zbog iskustava iz prethodnih epidemija. Naime, virus CORONA-1 je izazvao bolest SARS 2002. sa prosjekom smrtnosti 9,6%. Epidemija MERS 2012. na Bliskom Istoku je imala za posljedicu smrtnost do 35%.
BUKA.BA: Možete li opisati simptome koji bi trebalo da upale alarm, na šta se treba obratiti pažnja?
DURONJIĆ: Kroz najveći dio populacije virus prođe neosjetno. Čak 60 % zaraženih neće imati nikakve tegobe i oni imaju posebnu epidemiološku važnost, jer predstavljaju zdrave prenosioce virusa. Jedan dio zaraženih će imati blagu simptomatologiju koja će podsjećati na prehladu. Teške forme ove bolesti imaće oko 15%, a vrlo teške oko 5%. Naravno, podaci variraju od regiona do regiona. Prvi simptomi počinju najčešće od četvrtog do šestog dana, od momenta infekcije. Mada je moguće i 14 dana, a u rijetkim slučajevima i 28 dana. Manifestna bolest COVID-19 najčešće traje 2 do 3 sedmice.
Prvi simptomi su najčešće bol u grlu, glavobolja, malaksalost prvih dva do tri dana, uz povišenu temperaturu, nakon čega slijedi suvi kašalj. Kada je riječ o temperaturi, nakon početne povišene temperature do 38 C, svaki sljedeći dan se može povećavati za po 1 stepen, do 39, pa i 40 C. Što može da traje i čitavu sedmicu. Kada govorimo o kašlju, najčešće se javi drugog ili trećeg dana kao suhi i dosadni. Potom dobija na intenzitetu da onemogućava duži razgovor i otežava disanje. Ponekad je praćen i sukrvičavim ispljuvkom. Kulminaciju dostiže 5 do 7 dana, a postepeno jenjava do 14. dana bolesti, a u blagoj formi može da potraje i do kraja treće nedjelje. Osjećaj nedostatka vazduha, nemogućnost krajnjeg udaha, odnosno kratki dah se javi 5-7 dana bolesti i može da traje 7 do 10 dana. Nakon toga se taj osjećaj popravi.
Potrebno je napomenuti i izuzetke, kod malog broja oboljelih, tegobe mogu proći bez izraženog kašlja. Nekima se bolest najavi digestivnim smetnjama na dan ili dva prije navedenih tegoba, kao proliv, mučnina, čak i povraćanje. Ne tako rijetka pojava je i privremeni gubitak osjećaja mirisa i ukusa. Navedene tegobe su često individualne, a njihova dominantnost i trajanje variraju. Sve navedeno predstavalja povoljan tok bolesti po pacijenta, kada oporavak uslijedi tokom treće sedmice bolesti. Kod najmanjeg broja oboljelih, ali sa veoma teškom kliničkom slikom, tegobe se iz dana u dan intenziviraju, što može da dovede pacijenta u stanje kada je neophodna mehanička ventilaciona podrška.
BUKA.BA: Jeste li vi sa Vaše stručne strane uspjeli nešto naučiti iz ponašanja ovog virusa?
DURONJIĆ: Da, mada ovo nije prvi susret mene kao pulmologa sa virusnim zapaljenjima pluća.Virusna zapaljenja pluća se javljaju svake sezone, u hladnijem dijelu godine i za pulmologe predstavljaju čak i određenu rutinu. Sjetimo se 2009. godine i epidemije ,,svinjskog gripa”, koja je rezultirala sličnim formama zapaljenja pluća.
BUKA.BA: Postoji li prevencija, možemo li se u potpunosti zaštititi? Je li izolacija najbolji način?
DURONJIĆ: S obzirom da idealna zaštita ne postoji, prevencija kontakta, pogotovo za ugrožene kategorije, jeste najbolji način.
BUKA.BA: Kakve su vaše preporuke po pitanju nošenja rukavica, zaštitnih maski i slično…?
DURONJIĆ: Virus se najčešće prenosi vazduhom i zbog toga je maska neophodna u bliskom kontaktu, pogotovo u zatvorenom prostoru. Pri čemu najviše štitimo druge od sebe. Efikasnost zaštite se povećava i socijalnom distancom. Maske sa filterima ( FFP 2M i FFP 3M) imaju visoki stepen zaštite. Npr. FFP 3 omogućava zaštitu do 98%. U izdahnutom vazduhu zaraženog, virus može da ,,lebdi” kraće vrijeme, a potom završi na površini, gdje živi nekoliko časova. Na hromiranim metalnim površinama može da preživi 10-12 časova, pa i cijeli dan. Zbog toga su nam potrebne rukavice kao zaštita. Platnene maske je potrebno sterilisati pranjem i peglanjem, mijenjati tokom dana, a rukavice mijenjati. Ruke držati dalje od lica i sluznica, a prati što češće i ne kraće od 20 sekundi. Neophodna je higijena cijelog tijela i životnog prostora. Posebnu pažnju obratiti na obuću.
BUKA.BA: Za kraj, koji je po Vama najoptimističniji scenario, do kada će ovo trajati?
DURONJIĆ: Hvala vam na ovom pitanju. Do sada je nekoliko stvari išlo u prilog virusu. Recimo, idealna vanjska temperatura za njegovo razmnožavanje 3-11C. Sa porastom vanjske temperature, smanjiće se mogućnost prenosa, smanjenim brojem kapljica koje mu služe kao nosač. Dakle, toplo vrijeme radi u korist čovjeka. Zatim, za očekivati je da svakom sljedećom replikacijom virus gubi na kontaginoznosti, te da bi to mogao da bude jedan od važnih faktora suzbijanja epidemije. Druge važne faktore, čovjek je već preduzeo.
