Enes Avdičević, dobitnik nagrade projekta PRO-Budućnost: Nagradu posvećujem svim ljudima dobre volje

Rođen u Bijeljini 1982. godine, po struci profesor bosanskog jezika i književnosti zaposlen u Osnovnoj školi Teočak Enes Avdičević je danas mnogo više od profesora. Njegovim višegodišnjim angažmanom neformalno obrazovanje vraćeno je na agendu lokalnog razvoja, a niz međuopćinskih i međuentitetskih projekata doprinjelo je konkretnom povezivanju mladih, razvoju suživota i pomirenja. Enes Avdičević je predsjednik IO BZK „Preporod“ Teočak, predsjednik Radne grupe na projektu PRO-Budućnost, osnivač i koordinator teočanske koalicije za borbu protiv mržnje „Društvo bez predrasuda” koja okuplja građane iz tri općine iz FBiH i dvije iz Republike Srpske. Iako primarno djeluje u općini Teočak, njegov doprinos procesima pomirenja proširio se i van granica ovog grada. Avdičevićev doprinos saradnji, pomirenju i rušenju predrasuda prepoznala je i organizacija Catholic Relief Service (CRS) koja mu je u okviru projekta PRO-Budućnost, finansiranog od strane USAID BiH, nedavno dodijela nagradu za partnerstvo, profesionalan i ljudski odnos i istrajnost u radu na pomirenju i izgradnji mira, kao voditelju operativne Radne grupe koja je produžena ruka projekta PRO-Budućnost na terenu i kroz koju se ostvaruje najdirektnija saradnja s lokalnim zajednicama. Šta za njega znači ova nagrada, kome je posvećuje, kako je uopšte počeo da se bavi pomirenjem, zagovaranje i aktivizmom, i koji je njegov motiv, samo su neka od pitanja o kojima smo razgovarali sa Enesom Avdičevićem.

ZAŠTO DJELUJE: Želja da pomognem, prije svega, lokalnoj zajednici, vlastitoj djeci i učenicima sa kojim radim, ali i mladima koji su prepušten na milost i nemilost samima sebi. Nedostatak kulturnog sadržaja u teočanskoj zajednici i ovih pet lokalnih zajednica jeste problem, kako da mladi zamjene upotrebu kladionice i internet sa stvarima koje sutra mogu biti od koristi? Drugi motiv je da novinske stupce promijenimo, da to ne bude samo crna hronika, već da pokažemo pozitivno i pošaljemo sliku kakvu zaslužujemo.

INTERVIEW.BA: Nedavna Nagrada projekta PRO-Budućnost uslijedila je nakon mnogo godina rada, truda i zalaganja. Da li ste je očekivali?

AVDIČEVIĆ: Kako ljudi kažu, šlag dođe na kraju. U pitanju je nagrada za koju se ne možete sami prijaviti niti možete znati ko su kandidati. Tako da mi je to velika satisfakcija, u pravom smislu riječi, za sav dosadašnji angažman. Ova nagrada nije samo mojih ruku djelo, niti moj individualni trud, već je to nagrada za cijelu Općinu koju predstavljam i jedan od primjera da se rad i trud isplate. Možda nekada treba više vremena da dođe na naplatu, ali se isplati. Smatram je uspjehom za malu lokalnu zajednicu i Nagradu posvećujem svim učesnicima koji su radili sa mnom, od ljudi iz Općine, radne grupe, osnovnih i srednjih škola, sportskih kolektiva, nevladinog sektora, svim ljudima dobre volje, u pravom smislu te riječi. To je priznanje koje ima svoju težinu kada ste među troje najboljih, iako i ostali ljudi rade izuzetno kvalitetan posao u svojim lokalnim zajednicama.

INTERVIEW.BA: Učestvovali ste u mnogim aktivnostima projekta PRO-Budućnost od 2013. godine. Postoje li neke aktivnosti koje biste posebno izdvojili?

AVDIČEVIĆ: Od 2013. godine mi smo učestvovali u skoro svim aktivnostima, tako da vjerujem da je  Nagrada došla kao rezultat našeg dugogodišnjeg rada i dobre saradnje između Radne grupe, opštine i čelnih ljudi projekta. Nama lokalnim zajednicama i radnim grupama najinteresantniji su rezultati malih grantova, kao što su aktivnosti vezane za mlade “Zajedno za ljepši grad”, organizacija Međuentitetskog obrazovanog foruma, Međuentitetska likovna kolonija na jezeru Snježnica, Omladinski mirovni kamp, projekat u saradnji sa udruženjem Žena Teočak “Kuhanjem do povjerenja”, a radili smo i međuentitetsku školu ljudskih prava. Jedna aktivnost koja je meni ostala izuzetno urezana u sjećanju, ali i učenicima sa kojima radim i kolegama, također je proisteklo iz projekta PRO-Budućnost. Ja sam 2016. godine, zahvaljujući saradnji sa Inicijativom mladih za ljudska prava i Fondacijom Konrad Adenauer predstavništvo u BiH, doveo izložbu Anne Frank u Teočak. To je bio veliki uspjeh. Ova izložba je prvo otvorena u našem gradu, pa onda u Tuzli. Pozvali smo kao goste predstavnike ministarstva, Pedagoškog zavoda.. i jedna od mojih savjetnica pitala me: „Kako si Enese uspio da dođu prije u Teočak, u ‘provinciju’, a nisu bili u Tuzli?“. Ja kažem: „Duga je to priča, profesorice, ako sada počnem da govorim…“. (smijeh)

INTERVIEW.BA: Dugo godina se bavite društvenim aktivizmom. Danas ste vi inspiracija mnogima – a ko je bio vaša inspiracija?

AVDIČEVIĆ: Ako već govorimo o uzorima, jedan Teočanin koji je davno otišao iz ovog grada, bio mi je “ideja vodilja”. Riječ je o Huseinu Hodžiću, nekadašnjem trebinjskom imamu koji je gotovo cijeli svoj život posvetio  saradnji među ljudima. On je u Trebinju napravio čudo, jer je pomirio Bošnjake, Srbe i sve one koji su bili na prvi pogled nepomireni. I dan-danas to radi, jedini je Bošnjak i efendija koji učestvuje u misijama po Crnoj Gori i pomaže ljudima da ono što im je zakon, kako oni to tvrde, oduzeo, da vrate.

INTERVIEW.BA: Najviše radite sa mladima. Kako mladi vide projekte poput ovog Pro-budućnost, i uopće kako doživljavaju današnjicu? Koji su njihovi problemi?

AVDIČEVIĆ: Svi mladi ljudi imaju identične probleme. Kako i na koji način ukazati na važnost kulture dijaloga, važnost naših različitosti, kako im objasniti da je i ćirilično pismo naše, kako im objasniti da imaju motiv ostati u društvenoj zajednici i biti društveno odgovorni kada se suočavaju sa nizom loših vijesti, koje nažalost mediji, iz ovih ili onih razloga, promovišu? Na tome radimo, pokušavamo im dati priliku da preuzmu odgovornost, da učestvuju, da neformalnom obrazovanju damo važnost koje ima u zapadnim sistemima. Naš sistem u sredinama koje su većinom jednonacionalne ne daje priliku mladima da dođu u kontakt sa drugim nacionalnostima.

INTERVIEW.BA: Pomažete građanima kroz projekte, pokušavate mlade zadržati u Vašoj zajednici, aktivni ste u školi i van škole. Koja je Vaša motivacija sve ove godine?

AVDIČEVIĆ: Želja da pomognem, prije svega, lokalnoj zajednici, vlastitoj djeci i učenicima sa kojim radim, ali i mladima koji su prepušten na milost i nemilost samima sebi. Nedostatak kulturnog sadržaja u teočanskoj zajednici i ovih pet lokalnih zajednica je problem, kako da zamjene upotrebu kladionice i internet sa stvarima koje sutra mogu biti od koristi. Drugi motiv je da novinske stupce promijenimo, da to ne bude samo crna hronika, već da pozitivno pokažemo i pošaljemo sliku kakvu zaslužujemo. Da ne budemo robovi predrasuda da u malim sredinama stanuju ljudi koji ne znaju da se ponašaju, da su nekulturni, da nisu formalno i neformalno obrazovani…

INTERVIEW.BA: Evidentno je da bh. društvu nedostaje aktivizma –  da li je vrijeme da prestanemo biti pasivni?

AVDIČEVIĆ: Naravno da nedostaje. Društveni i humani aktivizam su kategorije koje imaju relativan rok trajanja. Ljudi izgube volju da se bave tim stvarima jer nas svaki dan okružuju i bombarduju nekim bezveznim problemima, ljudi nemaju političku sigurnost a imaju neuredan sistem.. i sve to ih spriječava da budu humani, kreativni… Ali, moramo ići dalje!

Ajda Agić iz Gornjeg Vakufa/Uskoplja, Slađana Lazarević iz Petrova i Enes Avdičević iz Teočaka, prvi su dobitnici nagrade za Radne grupe, koja je ustanovljena prošle godine u okviru projekta PRO-Budućnost a dodjeljena 19.02.2020. godine.

Ovom nagradom želi se odati priznanje članovima Radnih grupa, koje djeluju u 75 PRO-Budućnost opština/općina, za profesionalan i ljudski odnos i istrajnost u radu na pomirenju i izgradnji mira u njihovim lokalnim zajednicama.

Cilj uspostavljanja ove nagrade jeste motivisanje mirovnjaka unutar lokalnih zajednica da nastave sa radom na izgradnji povjerenja, kako unutar same zajednice u kojoj žive, tako i u odnosima sa drugim susjednim zajednicama.

Više o projektu Pro-budućnost na linkuhttps://www.probuducnost.ba/o-pro-buducnosti

Prethodna vijest

Dodik: Mladi socijaldemokrati odgovorno brinu o svojoj državi

Naredna vijest

SZO: Zabrinutost zbog slučajeva koji nisu direktno povezani sa Kinom