“Rakete kojima je Iran gađao američke ciljeve u Iraku imale su konvencionalne bojeve glave sa eksplozivom velike razorne moći, ali veoma ograničene preciznosti”, izjavio je vojni komentator Nedžad Ahatović.
U sinoćnjem raketnom napadu na američke vojne ciljeve u Iraku kao odmazda zbog atentata na generala Sulejmanija Iran je gađao američke vojne baze u Iraku.
Kako kaže Ahatović, prema izvorima bliskim američkim vojnim krugovima u Iraku, do sada je ispaljeno 35 raketa, od čega najmanje 13 na zračnu bazu Al Assad. Prema dosadašnjim informacijama, nije bilo poginulih američkih vojnika.
On dalje navodi da je nekoliko raketa za cilj imalo aerodrom Erbil kod Bagdada, no dvije rakete pale su pet kilometara prije cilja, najvjerovatnije zbog zatajenja sistema vođenja. Najmanje tri rakete su presretnute u zraku sistemom Patriot, a još nekoliko njih je palo u blizini američkih vojnih objekata ali nisu eksplodirale.
Iako za sada nema pouzdanih informacija, kaže Ahatović, najvjerovatnije se radi o raketama Sahbab 1 dometa 300 km ili Qiam 1 dometa 800 km baziranim na sovjetskim projektilima SCUD B/C, odnosno kineske verzije Hwasong 5 i 6 koje se u Iranu proizvode od kraja 1990-ih, a koje su kupljene od Libije, Sirije i Sjeverne Koreje. Ključni dijelovi i vojna tehnologija za samostalnu proizvodnju raketa su kupljeni od Rusije i Sjeverne Koreje.
– Oba tipa raketa imaju bojeve glave težine između 750 i 1.000 kilograma. To su konvencionalne bojeve glave sa eksplozivom velike razorne moći, ali veoma ograničene preciznosti koja po nišanskoj tački varira između 450 i 600 metara. To znači da se sa tim oružjem mogu gađati samo veliki stacionarni ciljevi poput vojnih baza koje su i bile predmetom iranskog napada – rekao je Ahatović.
Ukratko, smatra on, Iran efektivno nema ekonomske podloge ni dostatnih vojnih kapaciteta za dugotrajan i efikasan otpor američkoj vojnoj sili u tom simetričnom spektru ratovanja.
– No, u asimetričnom ratovanju, odnosno nakon slamanja organiziranog vojnog otpora, Iran za SAD može biti daleko komplikovaniji slučaj od samog Iraka gdje efektivno ne postoji jaka državna vlast i kontrola. To bi sigurno dovelo do dalje eskalacije širenja radikalnih terorističkih i gerilskih grupa po regionu i šire, tako da bi bilo teško zadržati kontrolu i spriječiti preljevanje krize na druga strateški važna područja – zaključio je vojni komentator Nedžad Ahatović.
(Fena, Interview.ba)
