Sinoć sam sanjala Dragana Čovića. Kao putujemo skupa u Drvar. Prije mjesec Fadila Novalića! In bitvin Dodika i Komšića.
Piše: Dženana Alađuz za Interview.ba
Umjesto da sanjam vruće snove sa Idris Elbom, kako plivam, letim čak ili da me neko obasipa draguljima dok jedem čokoladne bonbonice…ja sanjam ove baksuze. Prijatelj mi kaže da je to siguran znak da se veliko nevrijeme sprema. A ja nešto mislim: ili patim od ptsp-a ili u najmanju ruku lošeg ukusa.
Da sam barem kao ovi političari. Njih nimalo ne opterećuje što imaju izrazito loš ukus ili šta je češće, uopšte ga nemaju. Neki dan se Bakir Izetbegović pojavio u javnosti u pristojnom odijelu. Kakvu je senzaciju izazvao! Skoro ko onda kad je njegova žena nalakirala nokte.
Nekako je to i tužno. Za sve ove godine njegovog predsjednikovanja sjetićemo ga se samo po tom jednom sakou. Ja na primjer I da se podvrgnem hipnozi ne bih se mogla sjetiti neke njegove odluke, akcije ili djela za vrijeme njegovog mandata po kojem ću ga pamtiti. Zajebancije sa Zarom, 100.000 radnih mjesta i raskidu veze sa najvećim graditeljem poslije Gazihusrefbega ne pikam…
A ostali? Samo po outfitu možeš prepoznati iz koje stranke dolaze. Što će biti iznimno korisno u naredne 4 godine jer će ih biti teško razlikovati. Svi isto pričaju, svi imaju istu agendu, iza kojeg god akronima se krili…
Na primjer svi istaknuti SDA-ovci starijeg kova, znate oni koji se sjećaju Alije, imaju odreda prevelike sakoe, neodređene miš antracit zelenkaste boje, dizajn kasne 70te, praćene predugim nogavicama koje im se srolaju oko članaka kao prevelike čarape. Sigurna sam da je samo krajnji očaj naveo šefa ovogodišnje kampanje da naruči zelene maramice kao piece de resistance. I uspio je. Ona zelena nijansa i tekstura je bila toliko odvratna da nisi bio u mogućnosti, i da si htio, gledati čitav outfit, već si samo mogao tiho kriknuti i pokriti oči.
Ovi iz SNSD/SDS-a pak redovno imaju premale košulje, bar za vratove na koje ih navlače. I sakoe koje ni uz pomoć čarobnog štapića ne bi mogli zakopčati preko junačkih prsa. Doduše jednom sam vidjela Mektićevu fotografiju na facebooku – farmerice, džemper i navijački šal u okviru od bijelh velana zavjesa. Tačno mi nezgodno bilo.
A hrvatska komponenta? Jasno se vidi zapadni uticaj. Generički, ali uredan. Osim naravno specijalnoplave majice Lijanovića koja zaslužuje da bude proglašena modnim deliktom.
Ponekad mediji objave fotografije I “zaboravljenih” asova. Ona sa Silajdžićem i bijelim molitvenim šalom, ležerno ovješenog oko vrata dok pije čaj po indijskim ashramima, spade u antologijske.
Taj neukus, na žalost, ne zadržavaju samo u modnom portfoliju. On se odražava u njihovim svakodnevnim odlukama. Danas proslavljamo 2 rođendan najskupljeg trotoara s ove strane Mjeseca, koji niti jednim svojim centrimetrom nije doprinjeo boljem životu građanina/ke Sarajeva a ni povremenog turiste. Na planinskim poljima su pustinjska arapska sela. Autdejtiranim režiserima se nude razvojni projekti. Hej ovu godinu će nam za Novu godinu pjevati Hari Mata Hari. Ponavljam Hari Mata Hari!!!
I hajd onda da se ne plašim zaspati. Dovoljno mi je što jedva preživljavam zbilju…
