Često je prisutno mišljenje da ljudima iz političkog života manjka širine i kreativnosti, te da je politika suhoparan i dosadan posao. Samir Avdić, kustos Zemaljskog muzeja BiH, ljevičar, vijećnik Socijaldemokratske partije u Općini Ilidža i novoizabrani potpredsjednik Kantonalnog odbora SDP-a, suprotno je od toga. Voli rock muziku, izlazi u YU caffe i za sebe kaže da će naredni mandat iskoristiti da pomogne građanima i građankama koliko bude mogao, te da će sve one koji mu se žele obratiti u vezi sa bilo kakvim pitanjima, lično on primati. O socijaldemokratiji i budućnosti ljevice u BiH, o slici i prilici današnjeg SDP-a, izgubljenom povjerenju građana nakon SDP-ove pobjede na izborima 2011. godine, njegovim stvarnim kapacitetima i stvarima koje je unutar stranke potrebno mijenjati, o bespravnoj gradnji na području KS, o razjedinjenosti ljevice, probošnjaštvu s jedne i nemoralu partijskih članova s druge strane, o „Državi za čovjeka“ i čovjeku u toj državi, sa nama je za interview.ba razgovarao ovaj perspektivni mladi političar .
VRIJEME JE DA SE ISKUPIMO I PRIBLIŽIMO PRAVU DA NAS SE NAZIVA LJEVICOM : Meni je nekad nezgodno zavađene bivše drugove nazivati „prostorom ljevice“, jer ne biti nacionalista nije jedini kriterij da se zoveš ljevičarem. Mislim da nije razbijen prostor ljevice već je jedan dio ljudi (davno) pristao da služi interesima vladajuće SDA dok je drugi odlučio da to (više) ne radi. Zaista je potrebno da se na akademskom nivou probudi rasprava šta to danas uopšte znači biti ljevica. Kad pročitam ovaj novi termin „zelena ljevica“ uvrijedi mi se inteligencija, to bi valjda trebali značiti kao neki merhametli desničari, šta li? SDP je mogao i morao uraditi više, posebno u periodu kada je predvodio vlast od 2011. do 2014. godine. Građani su nas na kraju tog perioda kaznili, a ja se nadam da smo shvatili i zbog čega. Opet, prepoznajem u nekom novom valu na kojem razvijamo partiju potencijal da se iskupimo i približimo pravu da nas se zove i smatra ljevicom.
INTERVIEW.BA: Nedavno ste izabrani za potpredsjednika Kantonalnog odbora SDP-a Sarajevo. Koja je prva inicijativa koju ste pokrenuli, šta ćete prvo uraditi?
AVDIĆ: Da, nakon što sam sa velikim brojem glasova izabran u kantonalni odbor na Izborno-izvještajnoj konferenciji KO SDP BiH Sarajevo, na kojoj je pravo biranja imalo preko 450 delegata i delegatkinja, nisam bio iznenađen prijedlogom da budem jedan od potpredsjednika sarajevske organizacije. Iako zbog poslovnih obaveza nisam mogao prisustvovati konstituirajućoj sjednici predsjedništva, informisan sam da je prijedlog usvojen jednoglasno, pa se ovom prilikom zbog povjerenja zahvaljujem svim drugaricama i drugovima. Kada je u pitanju moj budući doprinos, namjeravam da na efektniji način povežem klubove vijećnika koji djeluju u svim sarajevskim opštinama. Smatram da u ovom trenutku ne možemo biti zadovoljni koordinacijom njihovog rada, te da je šteta da manje iskusni vijećnici i vijećnice ne koriste u dovoljnoj mjeri iskustva koja neki od nas vijećnika imamo. Kadrovska politika će također biti jedna od tema koju ću vrlo brzo otvoriti u svojstvu potpredsjednika.
INTERVIEW.BA: Kakav je Vaš odnos sa partijskim kolegama, ko jeste, a ko nije podržao ovakvo Vaše imenovanje, da li ste se nekome naročito zamjerili ili on Vama?
AVDIĆ: Kao što sam u prethodnom odgovoru spomenuo – informisan sam da nije bilo onih koji su se protivili mom imenovanju, ili ih barem nije bilo na zvaničnom sastanku organa predsjedništva i odbora. U SDP-u postoje i ljudi koje samo podnosim, ali je zaista u značajnoj mjeri veći broj onih koje smatram svojim drugovima i drugaricama. Svjestan sam da i mene neko od partijskih kolega samo podnosi, posebno jer vrijedim kao prilično tvrdoglav i kao neko ko nema problem sa ulaženjem u sukobe mišljenja. SDP, baš kao i sve druge stranke, svoje članstvo pronalazi u bosanskohercegovačkom društvu, a ne u nekom izolovanom laboratoriju za proizvodnju najmoralnijih pojedinaca, zbog čega ne možemo očekivati da baš svi članovi budu jednako moralni, već kroz različite kontrolne mehanizme moramo nastojati da zaštitimo organizaciju od nečasnih, u vrijeme zaista poremećenog sistema vrijednosti u društvu.
INTERVIEW.BA: Još kao predsjednik kluba vijećnika SDP-a apelovali ste ma bespravnu gradnju objekata na području općine Ilidža poput onih na zaštićenom arheološkom lokalitetu u Butmiru gdje je, kako tvrdite, nezakonito izgrađen hotel u zaštitnom pojasu nulte zone, sagrađenog parkinga u koritu rijeke Željeznice, zbog čega je protiv načelnika Memića podnesena krivična prijava, sanacije asfalta u Rustempašinoj ulici ili uspostavljanja vodovodne i kanalizacione infrastrukture u ilidžanskom naselju Osjek. Da li je općina Ilidža ugroženija od nekih drugih gradskih općina u Kantonu Sarajevo?
AVDIĆ: Ilidža nije ugroženija od drugih zbog rizika od požara, zemljotresa ili neke druge prirodne nepogode – nju ugrožava interesna grupa koja kod nas bez prestanka vlada decenijama. Konkretne teme koje spominjete jesu neke od onih kojim sam se bavio, ali ne jedine. Mi smo pokrenuli krivičnu prijavu i zbog nepoštivanja regulacionog plana prilikom izgradnje visokih zgrada na Stupu 2. Krivična prijava protiv pravobranioca Opštine Ilidža nam je odbačena kada je u pitanju nelegalna izgradnja parkinga u aluvijalnom području rijeke Željeznice, ali je ona protiv načelnika još uvijek u proceduri. Kada je taj problem u pitanju, licemjerstvo opštinskih vlasti najbolje se pokazuje kroz odbijanje naše inicijative za izgradnju pješačke platforme ispod „magistralnog“ mosta na Ilidži koju su odbili uz obrazloženje da takvu platformu ne možemo izgraditi u aluvijalnom području. Kada je u pitanju nacionalni spomenik Arheološki lokalitet Butmir, nije izgrađen samo hotel već još 12 objekata, s tim da se u ovom trenutku u zaštićenom pojasu gradi i višespratni stambeno-poslovni objekat neke, čini mi se arapske firme, i sve to bez ikakve reakcije nadležnih, a to su u ovom slučaju Ministarstvo prostornog uređenja FBiH i federalna Uprava za inspekcijske poslove.
INTERVIEW.BA: Na koji bi to oni način trebali reagovati?
AVDIĆ: Kada bi oni djelovali, neki bi iz Opštine Ilidža sigurno prestali djelovati. Sanaciju centralne ilidžanske ulice, Rustempašine, inicirao je u zadnjih nekoliko godina zaista veliki broj mojih kolega i kolegica iz vijeća i to je, evo, kantonalni ministar Adnan Šteta konačno i krenuo realizovati. Problem sa kanalizacijom je jedan od gurućih problema na našoj opštini, prvenstveno zbog velikog broja nelegalnih priključaka i odsustva sluha od strane opštinskih vlasti i dosadašnjih uprava Vodovoda i kanalizacije za probleme stanovnika Ilidže. Prošle godine sam u jesen posjetio osječku ulicu Hendekuša, morao sam preskakati potoke fekalija izlivenih iz velikog broja septičkih jama. Od tada sam uradio ono što je u mojoj moći da animiram kantonalne vlasti da krenu u rješavanje tog problema. Nadam se da je došlo vrijeme da se problemi zaista počnu riješavati.
INTERVIEW.BA: Znamo da je kompletan prostor ljevice također razbijen na klanove, međusobno podijeljen i razjedinjen. Šta je SDP danas, da li je mogao ili trebao više toga uraditi za građane?
AVDIĆ: Meni je nekad nezgodno zavađene bivše drugove nazivati „prostorom ljevice“, jer ne biti nacionalista nije jedini kriterij da se zoveš ljevičarem. Mislim da nije razbijen prostor ljevice već je jedan dio ljudi (davno) pristao da služi interesima vladajuće SDA dok je drugi odlučio da to (više) ne radi. Zaista je potrebno da se na akademskom nivou probudi rasprava šta to danas uopšte znači biti ljevica. Kad pročitam ovaj novi termin „zelena ljevica“ uvrijedi mi se inteligencija, to bi valjda trebali značiti kao neki merhametli desničari, šta li? SDP je mogao i morao uraditi više, posebno u periodu kada je predvodio vlast od 2011. do 2014. godine. Građani su nas na kraju tog perioda kaznili, a ja se nadam da smo shvatili i zbog čega. Opet, prepoznajem u nekom novom valu na kojem razvijamo partiju potencijal da se iskupimo i približimo pravu da nas se zove i smatra ljevicom.
INTERVIEW.BA: S obzirom na to da po Statutu Stranke imate pravo birati i rukovodstvo SDP-a, namjeravate li istupiti sa nekim novim prijedlozima, postoje li sada unutar SDP-a neki ljudi za koje smatrate da nisu dostojni obnašanja funkcije za koju su imenovani?
AVDIĆ: Ono što po Statutu mogu jeste birati novo rukovodstvo svoje lokalne, ilidžanske organizacije, u svojstvu člana i delegata. Biranje rukovodstava na drugim nivoima je završeno. U principu, nisam nezadovoljan izabranim, a sam proces nije bio nimalo lak, jer je interes javnosti za unutarpartijske izborne procese bio ogroman, dok su se naši protivnici služili različitim metodama da ga što više kontaminiraju i utiču na njegov epilog. Mislim da smo uspjeli da na vrijeme prepoznamo te aktivnosti i prilično dobro dovedemo proces do njegovog kraja.
INTERVIEW.BA: Prije nekoliko dana u javnosti je procurila vijest da BiH nije platila članstvo u interparlamentarnoj uniji. Narušavaju li ovakve epizode i kredibilitet SDP-a kao stranke prisutne u predstavničkim tijelima i institucijama države i vlasti?
AVDIĆ: O toj temi znam koliko i Vi, iz medija. Mislim da nije problem u uplaćenoj ili neuplaćenoj članarini koliko u neradu državnog parlamenta. Kada već nemamo delegaciju koja bi učestvovla u tom forumu, možda je bilo korisnije da nismo ni uplatili tih šestotinjak eura članarine. Mogli smo ih npr. uplatiti za javnu kuhinju parlamentaraca pa bi u onom njihovom restoranju biftek na sedam dana pojeftinio sa osam na šest KM. Izvinjavam se zbog sarkazma, ali ne znam na koji način čovjek uopšte može reagovati na nerad državnog parlamenta i državne vlade.
INTERVIEW.BA: Imaju li svi ljudi unutar SDP-a podjednake šanse da prosperiraju. Šta nas to predodređuje da kao više ili manje podobni (ne)napredujemo?
AVDIĆ: Mislim da na te šanse ipak najviše sami utičemo. Kada sam se učlanio u SDP, u njegov forum mladih, bio sam prvi u porodici sa crvenom članskom karticom. Ako pogledate rezultate izborno-izvještajnih konferencija po opštinskim, kantonalnim i regionalnim partijskim organizacijama prepoznaćete veliki broj mladih ljudi kojima se prije nekoliko godina nije davala nikakva šansa da prosperiraju. Ja tvrdim da je SDP partija sa najvišom unutarnjom demokratijom u odnosu na sve ostale stranke u BiH.
INTERVIEW.BA: Radite i kao kustos u Zemaljskom muzeju BiH. Da li Vam je SDP kao stranka bila potrebna da dospijete na takvo mjesto, odnosno dobijete takav posao?
AVDIĆ: Nije. Da sam čekao na SDP nisam siguran da bih se zaposlio u muzej. Osim toga, kao pripravnik sam se u Zemaljski muzej zaposlio 2007.god., kada je SDP bio u opoziciji. Moja sreća je bila ta da oni koji mogu zapošljavati sa političkih pozicija ne biraju slabo plaćena radna mjesta poput mjesta muzejskog kustosa – takvi za svoju djecu biraju neka druga zaposlenja. Poznato je da sam zbog nemara države u Zemaljskom muzeju radio bez plate skoro 3,5 godine. Za angažman na ovakvim poslovima zaista u vama mora postojati ljubav prema ovom specifičnom zanimanju i prema instituciji koju čuvate.
INTERVIEW.BA: Da li je danas moguće pronaći posao izvan angažmana u stranci?
AVDIĆ: Naravno da jeste. Poznajem veliki broj ljudi koji su u poslovnom životu uspješniji nego što su to neki političari koje poznajem. Teško je pronaći posao koji od vas zahtijeva rad, odricanje i vještine, ukoliko te prednosti nemate, pa se jedan dio mladih ljudi koji ih u sebi ne prepoznaju, kroz angažman u stranci pokušava zaposliti na radnim mjestima na kojima mogu prikriti svoje nedostatke, ali ja zaista razumijem i te ljude. Ponoviću svoje mišljenje da živimo u veoma kriznom vremenu kada je u pitanju društveni sistem vrijednosti. Nažalost, budući da nepovratno tonemo, posebno zbog odlaska mladih obrazovanih ljudi, dolazi vrijeme kada će nam nedostajati različitih vrsta radnika, pa će nam možda i oni manje vrijedni dobro doći.
INTERVIEW.BA:Otvoreno ste pozvali građane da Vam se lično obrate za svoje probleme, da ćete ih primiti i saslušati. Smatrate li da je na vlasti moguće dugo održati ovakvu riječ, da ćete Vi biti to u stanju?
AVDIĆ: Svakako. Ja to već dugo radim i ne postoji građanin ili građanka koji su mi se obratili, a da nisam iskomunicirao problem, sugestiju, kritiku ili prijedlog, šta god je nuđeno „s druge strane“. Kroz svoj vijećnički posao često sam informacije i prijedloge dobijao i od članova drugih stranaka, nezadovoljnika čak i iz vladajućih stranaka, zatim od nepoznatih ljudi s kojima komuniciram putem društvenih mreža, od poznate raje, od članstva SDP-a. Za iole kvalitetan vijećnički rad, takva vrsta komunikacije je od presudne važnosti. Iskoristiću priliku i pozvati sve koji imaju potrebu da ja budem njihov „glas“ u OV ilidža ili u KO SDP BiH, da me kontaktiraju putem društvenih mreža ili moje mejl adrese koja je dostupna na web stranici Opštine Ilidža, a uskoro će biti i na web stranci KO SDP BiH. Zbog ovakvog pristupa ne mislim da sam neka posebna veličina, jer sam ipak za posao vijećnika plaćen javnim novcem.
