Učenici Druge gimnazije Sarajevo: Paintback akcijom u Zenici “zadali” smo prvi udarac mržnji

Učenici Druge gimnazije iz Sarajeva Marko Velimirović, Damir Bajraktarević i Amina Terzić su zajedničkim snagama s grupom učenika srednjih škola iz Zenice, Maglaja, Travnika i Tuzle, te s istinskom željom da doprinesu stvaranju bolje budućnosti u Bosni i Hercegovini, tokom maja prefarbali sve neprihvatljive grafite i poruke mržnje na zidu jedne javne zgrade u Zenici i napravili svojevrsni umjetnički mural. Velimirović, Bajraktarević i Terzić su za Interview.ba govorili o tome koliko im je transformacija javne površine (PaintBack), koju u okviru USAID projekta “Animiranje mladih za pomirenje – Budi inspiracija“ implementira Nacionalni Demokratski Institut u saradnji sa Organizacijom mladih za ljudska prava BiH (YIHR BiH) i Fondacijom INFOHOUSE, pomogla da se zbliže s mladim ljudima iz različitih dijelova BiH, kako su se osjećali kad su vidjeli finalni proizvod, te zbog čega bi svi mladi u ovoj državi trebali biti dio ovakve akcije i tako prkositi govoru mržnje.

PAINTBACK JE NAŠA POBJEDA: “Bili smo zapanjeni promjenom koja se desila, pogotovo kada smo nakon farbanja uporedili oslikani zid sa slikom prije Paintback-a. Smatram da ne možemo u cjelosti pobijediti mržnju, ali da smo ovom akcijom napravili korak naprijed, i da ćemo, ukoliko ovako nastavimo, ukloniti većinu ovih simbola mržnje.”

INTERVIEW.BA: Obraćate li pažnju na grafite koji šire mržnju i da li imaju utjecaj na vas?

VELIMIROVIĆ: Grafiti su danas pojava svakodnevnice i kao dio kulture nove generacije, naravno da ćemo obraćati pažnju na njih. Ipak, taj vid izražavanja se može zloupotrijebiti i kao takav ima veliki utjecaj. Govor mržnje se ističe više nego pozitivna poruka. Iako možda ne može direktno utjecati na individualca, može stvoriti pogrešnu sliku široj masi. Mladi u toj situaciji su najviše izloženi, jer više prate tu kulturu grafita prema tome njihovo mišljenje se može zasnivati na njoj.

TERZIĆ: Prije učešća u Paintback akciji nisam obraćala pažnju na zgrade pored kojih prolazim i šta na njima piše, dok sada primjećujem sve više i više negativnih poruka i želim to promijeniti. Na mene kao pojedinca ovakvi grafiti utječu, ali na zajednicu utječu mnogo više.

BAJRAKTAREVIĆ: U Sarajevu ima mnogobrojnih grafita, a oni postoje jer mladi uporno traže nove načine da se izraze, te tako pokazuju svoju kreativnost. Kao jedna mlada osoba, ne samo da obraćam pažnju na grafite, nego se čak i zanimam za njih. U raznim dijelovima Sarajeva primjećujem i razne umjetnike koji se potpisuju. Naravno, pričam o pravim graffiti artistima koji „šaraju“ na pravi način, a ne koji samo crtaju navijačke poruke i potpisuju sebe ili vulgarne stvari.

INTERVIEW.BA: Zidove ispisane porukama mržnje ste ofarbali i napravili predivan mural u Zenici. Kako ste se osjećali kada se to desilo? Da li ste to vidjeli kao vašu pobjedu nam mržnjom?

VELIMIROVIĆ: Meni nije prvi put da farbam i crtam grafite, ali jeste prvi put da zajedno planiram i skupa radim s više ljudi. Na neki način to je naša pobjeda. U tom trenutku se nismo obazirali na to šta je neko pisao po zidu, već smo htjeli da to promijenimo i da vidimo kako će izgledati rezultat, a na kraju je sve ispalo odlično.

TERZIĆ: Bili smo zapanjeni promjenom koja se desila, pogotovo kada smo nakon farbanja uporedili oslikani zid sa slikom prije Paintback-a. Smatram da ne možemo u cijelosti pobijediti mržnju, ali smatram da smo ovom akcijom napravili korak naprijed, i da ćemo, ukoliko ovako nastavimo, ukloniti većinu ovih simbola mržnje.

BAJRAKTAREVIĆ: Osjećao sam se predivno. Tim što smo uradili pokazali smo da nema mjesta za mržnju i postavili smo primjer, koji će nadam se utjecati na druge ljude, te ih potaknuti da i oni to urade na zidovima ispisanim porukama mržnje u njihovoj okolini. Upravo zato smatram da smo pobijedili mržnju ili barem zadali prvi udarac.

INTERVIEW.BA: Da li ste tada shvatili koliku moć imaju boje kad se ujedine s jakom inicijativom?

VELIMIROVIĆ: Naravno. Nisam se prije toliko obazirao na to da promijenim neku lošu sliku, pogotovo ako je to grafit govora mržnje na zidu. Mi smo navikli na to u našoj sredini. To je naš problem. Bitno je potaknuti mlade i pokazati im da se to može uraditi vrlo lako, jer sve što tu koristimo je naša kreativnost i želja za promjenom. Ovaj događaj je samim tim potaknuo mnogo nas da se uključimo u društveni aktivizam. Dao nam je priliku da iskoristimo boje na način s kojim većina mladih danas nije upoznata.

TERZIĆ: Za sve je svakako potrebna jaka inicijativa. Trebalo je nešto da nas sve ujedini, jer samo smo zajedničkim snagama mogli ostvariti ovako veliki projekat.

BAJRAKTAREVIĆ: Tada sam upravo shvatio da nisu samo boje jake kada se ujedine, nego kada se ujedine dobra organizacija, pozitivni ljudi, i samim time boje, rezultat može biti veoma utjecajan na društvo.

INTERVIEW.BA: Da li ste već pronašli mjesto u Sarajevu koji biste željeli ofarbati?

VELIMIROVIĆ: Sarajevo je veliki grad i teško je izabrati jedno mjesto na kojem bi se to uradilo. Bez obzira na to, nekoliko mojih prijatelja i ja smo planirali započeti niz takvih akcija na parkingu kod Olimpijske Dvorane ˝Zetra˝.

TERZIĆ: Nemam neku određenu lokaciju na umu, ali sam sada definitivno više svjesna svog okruženja i sigurno ću vidjeti neki grafit koji je potrebno prekriti.

BAJRAKTAREVIĆ:  Šetajući po Jezeru, Breci i Grbavici sa svojim prijateljima našao sam mnogobrojne zidove koje bih u sklopu ovog projekta volio obojiti.

INTERVIEW.BA: Da li vam je Paintback pomogao da se zbližite s mladima iz drugih dijelova Bosne i Herecegovine, i da li ste već stekli nova prijateljstva?

VELIMIROVIĆ: Bio je to veoma zanimljiv pristup zbližavanja s mladima iz drugih dijelova države. Dosta nas se nije znalo, ali smo imali isti cilj, pa su tako i razgovori započinjali o planovima farbanja. Odmah nakon što smo počeli raditi, sve je teklo veoma brzo i pristojno. Pričali smo s ljudima iz čak četiri različita grada Bosne i Hercegovine i imali priliku da dobijemo uvid u njihovo mišljenje o projektu. Ostavili smo jedni drugima kontakte da ako u budućnosti budu u blizini, uradimo opet nešto slično.

TERZIĆ: Paintback nam je pomogao da se zbližimo s mladima iz ostalih dijelova države, i još smo u kontaktu s većinom.

BAJRAKTAREVIĆ: Stvorena su nova prijateljstva i poznanstva koje ću vrjednovati čitav svoj život.

INTERVIEW.BA: Zbog čega bi svi mladi u ovoj državi trebali biti dio ovakve akcije i na taj način prkositi govoru mržnje?

VELIMIROVIĆ: U Bosni i Hercegovini su još prisutne rane i ožiljci prošlosti. Ta mržnja nas neće nigdje odvesti osim u iste greške koje su se desile. Mi mladi, trebamo da budemo nova snaga koja će napraviti korak od toga i krenuti naprijed. Nemamo mnogo mogućnosti da budemo uključeni u odluke koje utječu na ovu državu ili da budemo pozitivni primjere drugima, ali ovo je jedan od tih načina. Mi dirigujemo svoju budućnost pa zašto je ne bismo napravili boljom od prošlosti?

TERZIĆ: Svako bi trebao biti dio ovakve priče jer samo udruženim snagama možemo napraviti promjenu u društvu i smanjiti govor mržnje. Osim toga, ovakav projekat je odlična prilika za druženje i stvaranje novih poznanstava što uveliko doprinosi rušenju predrasuda i stvaranju tolerancije u zajednici.

BAJRAKTAREVIĆ: Svi mladi bi trebali biti dio ovakve akcije zato što se jednom zajedničkom pozitivnom idejom pobjeđuje mržnja koja konstanto sputava sve zemlje Balkana. Kroz ovakve akcije se shvati koliko je mržnja daleka prošlost, te postoji samo kao fiktivna zamisao. Jedino tada, svi možemo uživati u skladu i harmoniji, i mi mladi u tom slučaju možemo imati svijetlu budućnost u našoj zemlji.

Ovaj tekst je urađen u okviru projekta “Bosna i Hercegovina: Animiranje mladih za pomirenje – Budi inspiracija”koji se  sprovodi uz podršku USAID BiH, a implementira ga Nacionalni demokratski institut BiH (NDI BiH) uz podršku YIHR BiH i Fondacije INFOHOUSE. Sadržaj teksta je isključiva odgovornost redakcije.

Prethodna vijest

Predrag Kojović: Bh. pravosuđe je velika korporacija za trgovinu utjecajem

Naredna vijest

Zlatiborka Popov-Momčinović: Moj sin nije razumeo o čemu se radi, samo sam mu rekla „moramo izaći, nisi bio dobar“