Dok traje bura u pravosuđu, dižu se novi krediti za našu praunučad a država polako nestaje naša kolumnistica se našla pred jednom običnom svakodnevnom dilemom… Biti ili ne biti ista, kao i svi.
Piše: Dženana Alađuz za Interview.ba
Odmjerila sam ga vrlo otvoreno, kako to samo vozač što se dosađuje na semaforu može. Vitak do granice mršavosti, odlična kosa, lijep ko lutka, njegovan. I mlad, baš mlad. Nikad njegova ruka nije uzela voltaren mast. Deep relief njegovoj generaciji znači nešto sasvim drugačije. Ono su sve njegovi zubi, sve. Oči su mu kristalno jasne. Pa kako i ne bi? Nije ni stigao imati prošlost.
Najviše me iznervirao način na koji se kreće. Lagano, fluidno.Kao neko ko se sasvim dobro osjeća u svojoj koži. A koža? Sjajna, hidratizirana pukom mladošću. Zategnuta. Vrlo zategnuta. Koliko dugo bi odzvanjao pljesak na takvoj koži? Oči su mu se raširile kao u zeca tren prije nego što pobjegne. Ne može da mi pročita misli, s takvim kristalnim očima to je sigurno, ali jasno vidi da u mojim očima nema standardnog odobravanja kakvo obično prati takve prime primjerke. Nešto mračno, drevno, mu je uzvratilo pogled.
Da podignem ručnu, otvorim vrata i lagano krenem prema njemu? Ili samo otvorim zadnja vrata i čekam? Kakav bi bio naš prvi poljubac? Povisok je. Nikad nisam voljela visoke momke puno je posla oko njih, logistike a i ruke zabole. Ali bože moj ne može sve biti po mom…Kakva je statistička šansa sa onakvim usnama i zubima da se ne zna ljubiti? Da niko nije probao prije mene?
A ostalo? Ah pa već sam rekla, ako je u stanju fluidno hodati po sarajevskim ulicama gdje i rovokopači propadaju pa valjda će biti sposoban i na drugom terenu. Upalila sam sva 4 žmigavca i uhvatila rukom za vrata.
Instinkti su proradili. Prokleta mladost. Ubrzao je svojim dugim nogama i nisam ga više mogla pratiti. Ah šta da se radi? Uzela sam telefon i nazvala najdražeg. “Šta ima za ručak?Ako ti kuhaš, večeras ti se možda i posreći”.
Prekinula sam vezu smješeći se sebi u retrovizoru. Sva ta dvoličnost, a dokaza nigdje. Ni koverte, ni snimka, ni vibera.
