Kompetencije žena u politici u Bosni i Hercegovini konstantno se umanjuju, a fokus se prebacuje na njihov fizički izgled. Mnogi muškarci u skupštinskim i parlamentarnim klupama vide samo plavuše, dekolte i mrežaste štramplice, ali ne i ravnopravne kolegice. Zastupnica u Skupštini Zeničko-dobojskog kantona Sanja Renić jedna je od žena koja je bila žrtva seksizma. Kako kaže dobacivanja, izrugivanja, kao i ismijavanja su dio realnosti s kojim se žene u Bosni i Hercegovini konstantno susreću, a svrha svega toga jeste da se umanje njihove sposobnosti. Za Interview.ba govorila je koje su to najteže uvrede koje je doživjela baveći se politikim, njenom mehanizmu odbrane, podršci stranke, reakcijama njene porodice, kao i cjelokupno borbi protiv seksizma.
MOTIV ZA BAVLJENJE POLITIKOM: „Kad bih odustala od politike, odustala bih od želje da moja unuka živi u jednoj ljepšoj i boljoj BiH i da ima veća prava, nego što njena baka ima u ovom trenutku.
INTERVIEW.BA: Radili ste dvije godine u Vijeću Grada Zenica, a trenutno ste u Skupštini Zeničko-dobojskog kantona kao zastupnica Naše stranke. Iz vašeg iskustva koliko je seksizam prije svega prisutan u ZE-DO?
RENIĆ: Evidentno je kolika je razlika kada žene djeluju, odnosno kada žena iznosi svoje mišljenje s kojim se većina ne slaže. Tada se dešavaju vrlo ružne stvari, a ono što je sigurno jeste da muškarci jedan prema drugom nikad ne bi postupali na takav način. Na nižim nivoima vlasti to je više izraženo, nego na višim, mada imali smo priliku vidjeti i u Federalnom parlamentu nastupe nekih zastupnika koji su prema svojim kolegicama u najmanju ruku bili bezobrazni.
INTERVIEW.BA: Plavuše, mini suknje, dekolte – u većini situacija žene se posmatraju kroz ovu prizmu. Jeste li vi bili žrtva seksizma na pozicijama koje ste obavljali i evo koju sad obavljate?
RENIĆ: Jesam. Znate, vrlo je ružno kada na sjednici izlazite za govornicu a kada kolege komentarišu vaš izgled ili kad prave sarkastične primjedbe, a to sam doživljavala i to je ono što se radi ženama u Bosni i Hercegovini. Podruguvaju se, izruguju, odnosno koriste sve metode da vas jednostavno zbune komentarima o vašem fizičkom izgledu i da vam umanje koncentraciju za ono što ćete vi da izlažete ili da se protivite nečemu. Ove metode se vrlo često koriste.
INTERVIEW.BA: Žene se omalovažavaju na osnovu fizičkog izgleda, ali i intelekta. Šta je to što vas je najviše povrijedilo tokom vašeg političkog angažmana?
RENIĆ: Mene ne vrijeđa kad komentarišu te neke fizičke karakteristike: plava, debela, mršava i tako dalje, ali me jako vrijeđa kada mi kažu da sam nesposobna ili da sam glupa. Kad sam bila predsjedavajuća Gradskog vijeća Zenica i kada su me smijenili, jedan od kolega rekao je da sam nesposobna i da ne znam da radim svoj posao, to mi je bilo strašno teško palo, a u stvari znamo da je pozadina bila promjena većine u Gradskom vijeću Zenica, koje je samo po sebi bilo drugačije nego posljednjih 20 godina, jer se prvi put dogodilo da je gradonačelnik nezavisni kandidat.
INTERVIEW.BA: Koji je vaš mehanizam odbrane?
RENIĆ: Moj mehanizam odbrane je ignorisanje. Trebate da se pomirite s tim da živite u takvoj sredini, da pokušate da ne čitate komentare na društvenim mrežama i da to ne primate k srcu. Mojim mlađim kolegicama je to vrlo teško i zbog toga kažem da se žene vrlo brzo uplaše i odustanu od političkog angažmana… Zaista treba puno snage.
INTERVIEW.BA: Iako je proces dokazivanja seksualnog uznemiravanja u BiH iznimno težak, jeste li kada pokušali prijaviti nekog od vaših kolega?
RENIĆ: To je vrlo teško. Prvo neće vam kolega koji sjedi pored muškarca koji vas je vrijeđao reći da je on to dobacio. Prijavljivala sam Etičkoj komisiji u ZE-DO vrijeđanje mog intelekta za govornicom. Što se tiče dobacivanja, to nisam prijavljivala, jer nisam htjela da im dam do znanja da su me na taj način uznemirili i onemogućili u mom radu.
INTERVIEW.BA: Zastupnica ste Naše stranke, koliko Vam je stranka vjetar u leđa i koliko vas štiti?
RENIĆ: Podrška stranke mnogo znači. To je jedini izvor pozitivne energije koji dobijate. Naravno da se osjećate zaštićeni. Jednostavno vidite da postoje ljudi koji se s vama slažu i s kojima zajedno možete raditi. Sama ideja i sam Statut Naše stranke u kojem je zastupljena ravnopravnost spolova 50-50 govori kakav je stav mojih kolega prema tome.
INTERVIEW.BA: Kako je reagovala vaša porodica na sve ono što trpite skoro svakodnevno bavljenjem politikom?
RENIĆ: Velika mi je sreća što je moj suprug uz mene od prvog dana i što mi daje ogromnu podršku. Moja djeca su najviše bila razočarana tim stvarima koje su mi se dešavale i meni je žao što su oni rekli da im se zgadila politika, jer su vidjeli šta ja preživljavam. Govorili su mi, i dan-danas mi govore da odustanem od politike, te da se bavim nekim puno ljepšim poslom, međutim, ne možete se vi ničim baviti u ovoj zemlji bez politike, jer kod nas sistem ne valja ni u jednom segmentu, od slobode, obrazovanja, ravnopravnosti spolova, odnosa prema ženama… djeci… sve je to politika i ja kad bih odustala od toga, odustala bih od želje da moja unuka živi u jednoj ljepšoj i boljoj BiH i da ima veća prava, nego što njena baka ima u ovom trenutku.
INTERVIEW.BA: „Muškarac ima jaku ruku“, čest je argument za izbor muškaraca na vodećim funkcijama. Šta to muškarac može, što ne može žena i obrnuto?
RENIĆ: Mislim da u politici ne postoji nešto što muškarac može uraditi, a da žena ne može. Nakon izbora, kada smo u ZE-DO imali pregovore i kada smo formirali vlast bez nacionalnih stranaka, tada su bile samo dvije žene, dok su ostalo bili sve muškarci. Ono što sam ja tada rekla jeste da bi bilo bolje da je obrnuta situacija, jer mi žene kada se dogovorimo, svaka bi otišla za svojim poslom da radi. Požurila bi kući, djeci, mužu, u frizerski salon i ne bi joj palo na pamet da sjedne u kafanu s određenim brojem žena i da počnu da rovare i da sve sruše što su sat vremena prije toga dogovorile. Mislim da su žene puno stabilnije i puno odgovornije, te bi sigurno provele ono što dogovore. Imali smo priliku da vidimo kako to izgleda kada se muškarci dogovaraju.
INTERVIEW.BA: Šta je ženama činiti da se izbore za svoje mjesto, bez straha od toga šta će im dobaciti kolega?
RENIĆ: Vrlo je važno da žene ne daju na sebe, baš kao i to da budu solidarne. Zbog neslaganja u političkim ciljevima i pripadanja različitim strankama, nećete dobiti podršku žena kada prijavite vrijeđanje. Mislim da sve moje mlađe kolegice, koje doživljavaju uvrede, moraju da budu uporne. Stvari se popravljaju na političkoj sceni upravo iz razloga što je nevladin sektor uložio velike napore. Mislim da bi trebalo biti obavezno svakoj političkoj partiji koja učestvuje u vlasti da svoje zastupnike šalje na edukacije. Moje kolege koje su prošle takve edukacije sa mnom krenule su sa jednim stavom, a završili sa drugim i to prenose na svoj rad sigurno.
