Frontmen “Kultur Shocka” Srđan Jevđević, poznat i kao Gino Banana, za Interview.ba: Moje je Sarajevo, moja je Banja Luka, moj je i Mostar, jebemu…

Sredinom 80tih Srđan je osnovao bend „Gino Banana“ čija je legendarna pjesma „Mače moje čupavo“ iz 1986. godine postala veliki hit, svirala se i svirao je Gino po kultnim sarajevskim klubovima. Za vrijeme rata, u Sarajevu, režira mjuzikl „Kosa“. Na poziv velikog Chrisa Novoselića iz kultne grupe „Nirvana“ Srđan odlazi u Ameriku 1996. godine, gdje svira sa Novoselićem, a zatim i formira punk band „Kultur Shock“. Danas je to grupa sa članovima iz Slovenije, Bugarske i Amerike. U sklopu D.R.E.A.M turneje održali su tri koncerta, u Srebrenici u srijedu, Mostaru u četvrtak i sinoć u Sarajevu.

Srđanu je 57 godina i neće skoro sa scene. Čovjek je živa energija a sinergija sa ekipom iz benda kada su na bini je nešto što se mora doživjeti. Pored muzike piše i operu, bavi se režijom i psihologijom. Za naš portal govori o novom albumu, Americi, Dubiozi i Edi Majki, o Trumpu i Bernie Sandersu, socijalizmu i o Papi Franji Francisku. 

Razgovarao: Đenan Jelin

„U vremenu kada su svi naši snovi potopljeni plimom naše opake prošlosti koja se ponavlja, bend se vraća na pozornice širom Evrope kako bi širio muziku koja odzvanja sa ljudima koji su živjeli kroz ugnjetavanje i rat i sa generacijom koja je naslijedila zadatak razbijanja ideoloških granica i žele živjeti uspješan i sretan život u miru.“ 

INTERVIEW.BA: Srđane, svirali ste u Mostaru nakon četiri godine. Iza vas je deset albuma, ovo je jedanaesti i ujedno promocija novog albuma Dream? 

SJ: Da, mi postojimo 23 godine a ovo nam je jedanaesti album. Imamo tri živa i osam studijskih albuma. Ovaj zadnji je nastao vrlo spontano. Meni su rekli da mlađa generacija nema više toliko pažnje da sluša albume pa da moram raditi singlove. Ja ne mogu tako, ja sam konceptualni kreator svega što pravim, mora biti neka priča iza tog, inače nema smisla nikakvog. U principu, Kultur Shock se nije trebao desiti, ovo sve je trebalo da bude šala jednog albuma prije 23 godine koji se desio. Eto, mi smo potrajali do sada, radimo ovo od nemila do nedraga. 

Ovo traje duže nego sva tri moja braka zajedno a imam sina od 21 godinu.Kada se sve to skupa spoji, te dramatične okolnosti koje su nas sve okupile zajedno, sa svih strana svijeta, upornost koju mi imamo da budemo ono što jesmo, da budemo alternativni bend od početka do kraja, bez obzira koliko smo imali prilika i da potpišemo ugovore i da idemo da sviramo po televizijama, i festivalima… Opet se na kraju vratimo u male, slatke, smrdljive krugove, da gledamo ljude u oči ukazujući na zlo čovječanstva, buđeći mentalnu svijest naroda. To je sve jedan san, sve to što smo mi je nevjerovatan san koji sanjamo već 23 godine i koji nam polazi za rukom. Da radimo istim intezitetom kojim smo radili. Tako da sam im ja dohako, uradio sam pet singlova koji se zovu; Drama, Resilience – upornost, Evil – zlo, Awake – probudi se/budnost, i Mental. D.R.E.A.M.

INTERVIEW.BA: Tebi je 57 godina, otkud više energije za sviranjem?

SJ: Ne sviramo više stotinu koncerata godišnje kao što smo birvaktile svirali, ali ne zbog toga što smo stari, a jesmo stari ja imam 57 godina a nisam najstariji u bendu, nego zato što ova vrsta muzike ne trpi srednjost, moraš biti najbolji u onom što radiš. Ako mi odsviramo koncert i neko nam ne dođe i ne kaže gledao sam vas pet puta ovo vam je najbolji koncert do sada, mi nismo ništa uradili. To je ta vrsta muzike. Koliko ćemo još, šta ćemo – nemam pojma, vjerovatno ćemo doživjeti 25tu godišnjicu benda. Ovo traje duže nego sva tri moja braka zajedno a imam sina od 21 godinu. Ovo nam je najduža relacija u životu, ovdje su ljudi koje najviše volim i u određenim momentima najviše mrzim na svijetu, moja grupa. 

INTERVIEW.BA: Prije nekih deset godina bili su Wall street protesti u USA i u tom periodu si napravio pjesmu Build the wall. Kakva je danas situacija, možes li napraviti usporedbu, kakva je atmosfera pod Trumpom u Americi?

SJ: To se nama stalno dešava, napišemo pjesmu i onda se nešto desi iz pjesme, nevjerovatno. Ja mislim da Amerika konačno sada vidi, u ovom momentu, šta znači biti na ivici građanskog rata i šta znači biti na ivici zemlje trećeg svijeta. Zemlja trećeg svijeta ne mora da znači da si siromašna zemlja. Rusija je zemlja trećeg svijeta a nije siromašna zemlja. Zbog toga jer ne smiješ da se izraziš, mislim smiješ ali progutati će te mrak. Kultur Shock ne bi bio moguć u Rusiji. 

Fašizam je bolest i treba se liječiti kao i svaka druga bolest i prelazna je kao svako negativno ponašanjePrema tome, šta se dešava, dešava se fašizam. A fašizam je bolest i treba se liječiti kao i svaka druga bolest i prelazna je kao svako negativno ponašanje. Svako negativno ponašanje u modernoj psihologiji se objašnjava kao prelazna bolest i mnogo ga je lakše prenijeti na čovjeka koji je pored tebe nego pozitivno ponašanje. Tako da ovo nije ništa novo, fašizam je uvijek bio tu i uvijek se oslanjao na ubogi narod koji nema šta da jede. A postavljajući pred njega krivca onoga ko ne izgleda kao on i nije iste vjere kao on, tako se mobilizuje narod, tako se mobilizuje fizička sila i kompletan taj monopol fizičke sile koji kako Hegel reče jeste država.

INTERVIEW.BA: Trump te natjerao na razmišljanje?

SJ: Gledam Trumpa i kontam možda sam i ja bio u krivu ovo vrijeme. Uvijek sam govorio da je organizovana religija najveće zlo čovječanstva. I kontao sam da je nacionalizam nekako posljedica organizovane religije. Međutim Papa Francisko me totalno demantova u tome svemu. I sada zamisli ovo, u istoriji dolazi jedan čovjek koji je dobar čovjek, i odmah krenuo pomagati siromašnim ljudima. I gledaj sada, one najzagriženije katoličke zemlje, nevole ga ba, nevole ga. Jedinog dobrog čovjeka koji je došao kao Papa, ne vole ga jer pomaže siromašnim. Ja mislim da bi konzervativni lideri u Americi bili u stanju da ubjede svoje vjernike, ako bi se Isus pojavio i rekao da su konzervativci u krivu, oni bi uspjeli da kažu, „ma kakav Isus nebitan lik“. To je moje otkrivljenje. Trump me natjerao na razmišljanje da oni više vjeruju budali, luđaku. Nevjerovatno da osoba tog tipa moža da ubjedi ljude da je banana jabuka da je jabuka šljiva. 

INTERVIEW.BA: Spominjao si Bernie Sandersa?

SJ: Radi Berni Sandersa socijalizam u USA najzad nije prljava riječ. Najzad se može reći socijalizam a da će ljudi reći – a to je pravac u politici a ne jebeni komunizam. Ljudi razmišljaju, počne se razmišljati o Švedskoj i Danskoj. Ima tu još aluzija na SSSR i te gluposti u prostituciji imena socijalizam. Mislim da je njegov, Bernijev, ego veći od moga a moj je ogroman. Lik je super, jeste da je stariji i to je mana, a i malo je primadona. Objavio je da će se kandidovati za iduće predsjedničke izbore. Onako realno, nema on mnogo veće šanse da dobije Trumpa nego Trump njega. 

INTERVIEW.BA: Sada iz te američke atmosfere i sa te prekookeanske distanse, kada se dođe u BiH postoji li neki šok? 

SJ: Ma nema ba šoka ja sam stalno u Bosni. Kad dođem u BiH ne mogu da kažem da me ne čudi da dosad, do dana današnjeg, poslije svih ovih godina, da se nije pojavila jedna centralna partija ili stranka, pa ne mora biti lijeva nije važno, jedna sekularna građanska partija, samo jedna. Lijevičari su ideološki pametniji ljudi, ujediniti će bilo koga ko je građanski, ko je sekularan. Jedna sekularna građanska partija, koja bi se protegla i na Federaciju i na RS. Može da bude i neka joj bude cilj da bude sekularna. Da u njoj nema veze ko si šta si i tako dalje. I da ta partija postoji i ovdje i tamo i dole. Na sve tri strane. To me čudi, ili neće ili nema šanse. 

INTERVIEW.BA: Jesmo li manjina?

SJ: Jesmo li mi baš tolika manjina. Edo Majka i ja često pričamo o tome. On kaže da smo veća manjina nego što mislimo. Za mene vjera i nacija ne predstavljaju ništa u političkom smislu, to nije politički pojam već subjektivni indetitet koji je relativan. Neko ga i nema, ja ga nemam. Ja nemam ni vjere ni nacije. Ja nemam naciju, jer u ona doba sam bio Jugosloven, sad birat naciju, ja sam taj i taj, pa poslije svega doći u Ameriku.. Hajmo poći od toga da udružimo te ljude koji nemaju vjere i nacije! Svakako ovdje nema politike, ne moramo biti ni lijevi ni desni, to je politička varijanta. Ovdje u BiH toga nema, ustvari mi nikad u životu nismo imali politiku, mi smo imali vjeru i naciju. 

INTERVIEW.BA: Na čemu radiš u zadnje vrijeme, imaš li neke solo projekte? 

SJ: Imam jedan ekološki projekat Time of the water. Pišem operu „Light“ još uvijek, ustvari riječ je o Prometeju i Zeusu i njihovoj vječitoj borbi oko dobrobiti čovječanstva gdje jedan i drugi šalju svoje agente na zemlju, kroz život Nikole Tesle kao jednog od Prometejovih agenata. Od opere smo uradili prvu četvertinu. To će biti jako dugačak projekat. Radim i u pozorištu, sa ljudima sa specijalnim potrebama, svake godine. Radim pozorište za zatvore svake godine. Pišem, bavim se psihologijom. 

INTERVIEW.BA: Jednom si izjavio da komercijalna muzika nije nikad bila bolja a alternativna nikad gora. Šta kažeš za Dubiozu, jesu li još uvijek na dobrom tragu?

SJ: Dubioza uvijek ista i dobra, angažovana muzika, međutim izgleda da je alternativcima kao dosadila jer nije novo. Znaš šta je, gube svoj bend kojeg svi vole i sad im krivo. Nemojte biti takvi bola. Pustite ljude da rade svoj posao. Ja sam sebični starac, oni nisu. Ja volim da sviram u malim klubovima i hoću da budem mali bend od početka do kraja, što bi rekao Rambo ja sam sebe svjesno sabotiram. 

Uspjeh je štetan za umjetnost po mom mišljenju i u mom slučaju. Ali me veoma raduje uspjeh Dubioze kolektivUspjeh je štetan za umjetnost po mom mišljenju i u mom slučaju. Mi se vraćamo uvijek u male klubove. Sa druge strane uspjeh je fenomenalna stvar, zar nije lijepo što su oni uspjeli. Uvijek smo se bunili na Thompsona i cajke i ostale gluposti. Sad kad neko do naših uspije sad nam nisu dragi zato što su uspjeli, nemojmo tako. Veoma me raduje uspjeh Dubioze kolektiv. To su moja djeca, sjećam se kad sam išao od promotera do menadžera da ih uzmu – svi mi govorili oni su iz Bosne jebo to. U tom je fol, to neko konstantno profiliranje i baš mi je drago gdje su. 

INTERVIEW.BA: Spominjao si i Edu Majku i saradnju sa njim?

SJ: Edin zadnji album, realno to je jedan od najboljih albuma koji sam čuo. Jednostavno on svira sa bendom i to nije taj neki rap koji klinci danas slušaju i to me je totalno razočaralo. Dobro je neko rekao, Edu slušaju ljudi koji ne vole rep, a tebe slušaju ljudi koji ne vole metal. Dobar mu je zadnji album, jedan od najboljih do sada. Koliko god sam oduševljen tim što je naš mainstream prihvatio Dubiozu toliko me razočaralo to da su mogli malo na kvalitetu obratiti pažnju. A Edo je kvaliteta. 

INTERVIEW.BA: Ti sebe gledaš kao socijalnog komentatora svakodnevnice?

SJ: Muzika je moj izraz, najduže se njome bavim i radim od svega što radim. U tome sam još uvijek najbolji. Volio bih da budem dobar i u pisanju, mislim da mi je pisanje broj dva u mom kvalitetu, režiranje broj tri, tu je i psihologija…sve ja to volim međutim muzika je ono što radim od devete godine. Razlog zašto jeste izraz i komentiranje onoga što vidim da se dešava meni, nama, totalno sebična varijanta, kao što sam rekao ja sam sebični starac koji radi ono što mu se dopada i sviđa, a ja mislim da je umjetnost jedina kategorija ljudskog dejstvovanja gdje je sebičnost dopuštena. Jer ako radiš ono što se tebi sviđa, mislim da će se i drugima svidjeti mnogo prije nego ako pokušavaš da se svidiš drugima a sviraš ono što ne voliš. 

INTERVIEW.BA:  Sviraš u Mostaru, znaš da kažu da je Mostar jedan od zadnjih podijeljenih gradova u Evropi. Imamo djecu sa obe obale koja nikad nisu bila na onoj drugoj obali. 

SJ: To je bolno i grozno.  Ma treba nam jedna partija koja nije nacionalna, neka bude i pokret za početak… To je grozno. Neki dan ulazimo u BiH i dole na granici u Doljanima, moja žena, ja i sin, nije biološki, ali je kao moj, i ne zna naš jezik. Prepametano dijete. I ulazimo u BiH na granici, i on mi govori – e sad smo znači u BiH. Kažem jesmo. I hrvatske zastave svuda uz put piče kroz Hercegovinu, pita on pa ista je znači zastava BiH i Hrvatske. Kažem nije, i da ne mogu sada o tome govoriti, da ću mu objasniti poslije. I onda se vozimo kroz Bosnu vidimo BiH zastavu. I krenuli smo za Beograd na muziku, prolazimo kroz RS kaže on – e sad smo znači u Srbiji ovo je srpska zastava je li tako. Nismo, kako – eto tako, komplikovano.. To je bolno, taman će od BIH ostati fildžan država, kažu muslimanska. I gdje ću ja? Gdje ću ja moralno i mentalno u duši svojoj? Ja sam ovdje gdje sam. Ok, ako treba biću u muslimanskoj Bosni, znam više o Islamu, odrastao sam na Vratniku, znam više o muslimanskom miljeu u BiH vjerovatno više od ljudi koji su došli sa strane u gradove. Ali bole me sve te napetosti, to je moje bola. Moj je i Mostar jebemu mater, moja je i Banja Luka…

(Đenan Jelin, Interview.ba)

Prethodna vijest

IZ ĆORSOKAKA Zlatko Dizdarević: Ime igre – strah

Naredna vijest

ISTINOM U GLAVU Dragan Bursać: 128 hiljada djece za odstrel u BiH