Gori jedno od najvažnijih civilizacijskih, kulturnih dobara čovječanstva. U nas na portalima utrka ološa koji likuje nad ovom nesrećom. To vam je za kosovske manastire, to vam je za porušene džamije, to vam je za zlo Zapada, laju kerovi. Zaista, zaista, ko nas je kleo nije dangubio!
Piše: Dragan Bursać za Interview.ba
I dok je u katastrofalnom požaru izgarao Notre Dame, to kulturno i civilizacijsko dobro čovječanstva, na Balkanu se otvorila Pandorina a kutija zla. Vidjeli ste to sigurno i pročitali, cijelu noć je sa vatrom Pariza gorjela vatra naše mržnje.
Sve vatre naše mržnje
Tako im i treba, kad su palili manastire na Kosovu. Ili, gorjele su i naše džamije, pa šta?! Ili, a šta je sa Vijećnicom u Sarajevu (sic!)?
Utrka je to bila nacionalista i ksenofoba, kojima pogled doseže do njihove guzice i prvog susjednog brda. A što je to tako? Zašto svjetina nema osnovnu, fundamentalnu empatijsku moć, nad nečim tako očevidnim?
Antropolog Bronisalv Malinovski, govorio je o»stadu i brdu». Govorio je o jednoj vrsti «stočarskog menatliteta» koji se na ovdašnji jezike može najjednostavnije prevesti sa «u se na se i poda se». Još slikovtiije, moj kosmos zbivanja, moj horiznot događaja, moje SVE, završava na obroncima kakve zveke, i čitav veliki svijet preko toga je «opasno mjesto» u koje se ne zalazi i u koje se bez prijeke potrebe ne ide.
A kud ćeš većeg svijeta od Pariza?!
Pa je tako i našem homobalkanikusu, kao kakvom varavarinu, tekla slina od zadovoljstva dok je uz pomoć savremenih gedžeta i mreža promatrao pakleni suton crkve i kulture stare preko 800 godina. I ne, nema tog zadovoljstva koje se može porediti sa uživanjem u nesreći «onih otamo», onih u Velikom svijetu, kojima eto jednako gorjela crkva, kao što je i nama uznicima štala, piljara ili kokošinjac.
Dabome, dostatno bi ovo bilo objašnjenje za kakve obične provincije. Poslije ove deskripcije, komotno bi se mogla staviti tačka. Da živite u Ruandi, onoj koja je bila u sranju, a sad šalje satelite u svemir. E, ali niste u toj Ruandi naprednoj, nego na Balkanu nazadnom.
Kosovo, kazna Božija i ostale ludosti
Pa onda čitavu noć gledate i ne vjerujete očinjem vidu. Tamo u Srbiji, ona budala Dragan J. Vučićević, Vučićev medijski Kerber na svom smeću od portala «Informeru» stavio da je kako je Francuze stigla Božija kazna jer: “prije šest meseci izvesili su zastavu lažne države Kosovo u katedrali Notre Dame, sada je uništava vatrena stihija”.
Naravski na ovoliku količinu ludila i ksenofobije morao je da reaguje Aleksandar Vučić lično, pa je «Informer», pogađate, napravio još jedno ludilo od naslova u kojem stoji da su se sa Notre Dama čula zvona 1389. kada je srpska vojska «porazila Turke». Ili kako primijeti jedan čovjek na tviteru, izgleda im je onaj koji je zvonio bio isti čojek koji je pravio protivpožarni sitem. Zparavno, najpravije od svega, «Informer» je svoje ludilo zamijenio drugim ludilom iz jednog jedinog straha koje uredništvo ovog smeća ima, a to je strah od tužbe Frnacuske Republike, koja bi jednom za svagda govno poslala u kanalizaciju.
Piroman Rajko i lisica Dodik
No, dabome, dragi moji, da to nije sve. Jedan o Gebelsa Dodikovog SNSD-a, nekadašnji genrealni skretar ove pratije, tviteraš i budala slobodnih shvatanja, Rajko Vasić, otvitao je (kako ovo umilno zvuči) ”Neka izgori, ko god je bombardovalo Srbe, nevine i bespomoćne, Srpske i Srbije”.
Zastanete, pa opet pročitate, pa ponovite bazičnu operaciju i zagrozite se po N-ti put. Da li je moguće da je jedna ovakva persona uticala i da utiče na nekakv politički život u RS-u? Ili u prevodu, dobro je narod ikakav kakve su mu vođe. Ili u drugom čitanju prevoda, majko mila da li je ovaj normalan??? Naravski da nije i naravski da je za institucije zatvroenog tipa, no da je sva muka u tome. Muka je što je loodi Rajkan zapravo role model, jedna vrsta zaštitnog znaka svih onih nedojebanih krezavaca, koji se javaljaju Rajkanu sa željom da Notre Dame, što prije, brže i jače izgori.
No može li budalastije od ove budalaštine. Naravno da može! Uvijek može.
I tu je isukana teška artiljeria u vidu Milorada Dodika sveprisutnog, koji u pismu Makronu. francuskom Predsjedniku kaže i ovo:
«To remek-djelo gotičke umjetnosti jedan je od najvažnijih simbola evropske kulture i predstavlja prvorazrednu vrijednost, ne samo za francuski narod već i sve nas kojima je stalo do hrišćanskog nasljeđa koje je temelj našeg identiteta”.
Ako može stati više sublimiranih podjeb- poruka u vidu hrišćanskog imperijalizma, militantnosti i desnog totalitarizma kod nekog drugog, neka se javi. Jer, vidite, Dodik je iskoristio i uvu prilku da se sprda sa Bošnjcima, da ih kao muslimane izuzme iz evropskog naslijeđa, što jednako nemoguće, ali je u ovoj rečenici očevidno. Budimo do kraja objektivni, jebe se Dodiku za Notre Dam, podjednako kao što se za istu građevinu jebe i njegovom vojniku Rajku Vasiću.
Samo je Vasiću Bog i kosmička sila oduzela bilo kakvu emanaciju realnosti, dok se Dodik poput zlog praseta nekažnjeno poigrava sa ksenofobijom u tobože pismu podrške frnacuskom narodu.
Požari od Vijećnice do Pariza
I na koncu, da se osvrnemo na sve one kojima je paljenje i rušenje džamija bilo izlika za naslađivanje nad pariškom vatrom. Oni su podjednak šljam, ništa više i ništa manje od ovih gornjih sa apendiksom da u svojim komenatrima pumpaju patroniziranje. Tipa, nema meni neko nešto da priča, ja sam branio Vijećnicu u Sarajevu dok je gorjela i sl. Valjda je to dobar razlog i pravdanje za spaljivanje Notre Dama (sic!).
Ne gori katedrala u Parizu zbog požara, nego da pokaže trag zvijeri diljem svijeta koje se naslađuju tuđom nesrećom. A svjedočili smo koliko ima zla ljudskog u zadnjih desetak sati pa je baš teško vjerovati u neku čovječnost (kako ova riječ samo naopako zvuči danas).
I ispraviće se tornjevi Notre Dama i ponovo će Kvazimodo dobiti svoj vidikovac i svijet onaj veliki koji nas spasava i čupa iz naših govana ide dalje. Samo mi i naša kaljuža ostajemo tu gdje jesmo. Vječni pljuvači, ponavljači, luzeri i apsloutni početnici, koji se diče faktom kako se tamo negdje u tom velikom svijetu isto tako neko naslađuje paljevinama Notre Dama.
Jer ti i takvi su naša mjera civiliazcije.
