Marina Đapić: Mostar me inspirirao kao „grad slučaj“

Sigurni smo da ste prolaskom ili šetnjom gradom na Neretvi vidjeli impozantne i prekrasne murale i grafite naslikane na mnogim fasadama zgrada i napuštenim prostorima. Svi su nastali kroz Street Art Festival (SAF) za kojeg tvrde da je inicijativa urbane i ulične umjetnosti. Ideja za SAF je nastala 2012. godine u nastojanju da se na jednom mjestu ujedine kreativni i mladi stvaraoci te da im se omogući vrijeme i mjesto da djeluju u javnom prostoru grada. Prema riječima osnivačice festivala Marine Đapić, kroz godine je stvorena prepoznatljiva multikulturalna platforma ulične umjetnosti koja je, zahvaljujući svojoj energiji, povezala više stotina autora iz BiH, regije ali i cijelog svijeta.

RADIMO NA RAZVOJU ULIČNE UMJETNOSTI: “Omogućavamo prostor za afirmaciju umjetnika iz BiH a također nas podržavaju i Street Art umjetnici iz cijeloga svijeta koji su Mostar prepoznali kao plodno tlo za razvoj ulične umjetnosti. Mostar pored bogate kulturne baštine sada ima veliku umjetničku galeriju pod otvorenim nebom koja plijeni pažnju turista iz cijelog svijeta”. 

INTERVIEW.BA: Ko je Marina Đapić?

MARINA: Rođena sam u Livnu 1986. godine, dio djetinjstva sam provela u Kupresu, a tokom ratnog perioda u Splitu. Prva dva razreda srednje škole završila sam u Osijeku nakon čega sam preselila u Mostar i završila Srednju Medicinsku školu. Po završetku upisujem na Sveučilištu u Mostaru diplomski studij Novinarstva, a zatim master iz Odnosa s javnošću. I evo već 13 godina živim u gradu na Neretvi koji je postao dio mene i kojeg jako volim.

INTERVIEW.BA: Otkud Marine u aktivizmu?

MARINA: Tokom prvih godina studiranja nisam bila aktivna u društvenoj zajednici, međutim to se počinje mijenjati kada sam počela dolaziti u OKC Abrašević (omladinski kulturni centar) gdje sam kroz praksu počela učiti novinarski zanat. Pokrenula sam svoju emisiju na AbrašMedia Radiju i tu se također susrećem s Dj opremom i počinjem se baviti Dj-ingom. Pokrećem humanitarne događaje, sudjelujem na brojnim seminarima i postajem aktivna članica Abraševića. Tadašnja direktorica Kristina Ćorić primijetila je da imam energiju i entuzijazam za aktivno djelovanje u zajednici i predložila me kao predstavnicu Abraševića u Vijeću mladih Grada Mostara, gdje pokrećem svoje prve ozbiljnije projekte u kulturi za dobrobit mladih i društvene zajednice. Djelovanje u Vijeću mladih me izgradilo kao osobu i to pamtim kao jedno od ljepših iskustava u svojoj mladosti.

INTERVIEW.BA: Kako si došla na ideju da uljepšaš Mostarske fasade i otkud ideja za Street Art Festival?

MARINA: Sve je počelo 2012. godine kada sam se počela interesirati i istraživati uličnu umjetnost, primjećivati odlične zidne površine, ruševine i napuštene prostore i zamišljati murale na njima. Kada sam pogledala Banksy-ev film „Exit through gift shop“ to mi je dalo vjetar u leđa da pokrenem nešto u gradu vezano za Street Art. Ideja je bila pokrenuti festival i motivirati lokalne umjetnike da rade intervencije u javnom prostoru. Ideju sam podijelila s Ljubicom Bajom, profesoricom na UWC Mostar (United World College) koja je okupila učenike i krenuli smo raditi na realizaciji prvog festivala koji je bio zaista poseban i jedan veliki izazov za nas. Jedan od učenika na UWC i dio tima festivala tada je bio Peter Lorenz iz Austrije od kojeg sam jako puno naučila i koji me motivirao da nastavim razvijati ideju festivala i narednih godina. Poslije se pridružilo još nekih zanimljivih aktivistica kao i učenika i iz godine u godinu festival sve više raste i postaje sve bolji.

INTERVIEW.BA: Street Arts Festival u Mostaru je postao jedan od prepoznatih festivala ulične umjetnosti u regiji. Možemo slobodno reći i dodatni razlog posjete turista gradu na Neretvi?

MARINA: Priča je krenula iz ljubavi prema umjetnosti, gradu i zajedničkom stvaranju i u početku nismo očekivali da ćemo utemeljiti jednu od kvalitetnijih platformi ulične umjetnosti u regiji. Omogućavamo prostor za afirmaciju umjetnika iz BiH a također nas podržavaju i Street Art umjetnici iz cijeloga svijeta koji su Mostar prepoznali kao plodno tlo za razvoj ulične umjetnosti. Mostar pored bogate kulturne baštine sada ima veliku umjetničku galeriju pod otvorenim nebom koja plijeni pažnju turista iz cijelog svijeta. Često nam se javljaju s riječima oduševljenja, šalju nam svoje fotografije, blogove o muralima iz Mostara. S nekima od njih se susretnem i ispričam im kako je sve krenulo i steknem nova prijateljstva.
Street Art u Mostaru širi ljubav i na mnogo načina povezuje ljude iz cijeloga svijeta.

INTERVIEW.BA: Je li bilo problema u organizaciji festivala?

MARINA: Kao i svake godine problem je naći dovoljno sredstva za održavanje festivala, neke druge poteškoće koje se znaju desiti su ipak sastavni dio procesa rada u javnom prostoru. Nekada se zna desiti da netko negoduje što se radi mural na nekoj od lokacija ili vidi „vraga“ u naslikanoj slici. Međutim, taj stres brzo prođe i uspijemo naći kompromis. Uskoro slijedi 8. po redu Street Arts Festival koji će se održati početkom septembra 2019. godine i već se neki građani javljaju da prijave površine svojih kuća i zgrada za oslikavanje. Zaista imamo dosta podrške u lokalnoj zajednici od građana i partnera festivala.

INTERVIEW.BA: Marina koliko ti je kao ženi sa idejama, stavovima i željom bilo teško biti ozbiljno shvaćena u našoj sredini?

MARINA: Naravno da je bilo prepreka i poteškoća, ali se tada nisam toliko obazirala na negativnosti nego sam se vodila entuzijazmom, pokretačkom energijom i velikom željom da realiziram zamišljeno. Nisam bila tip osobe koja će sjediti i čekati da joj stvari dođu same, a pogotovo nisam mogla izdržati da se neka ideja „rodi“, a da od nje ništa ne bude na kraju. Predano sam i marljivo radila te se nisam obazirala na to što će netko reći, naravno uvijek sam prihvaćala konstruktivne kritike. Nažalost u Mostaru kao i mnogim drugim gradovima u BiH postoji sindrom da ljudi puno kritiziraju, a malo rade, ali toga će uvijek biti i na to ne treba trošiti energiju u procesu rada ili stvaranja.

INTERVIEW.BA: Šta misliš o položaju žena u BiH i inače ženama u politici? Vidiš li sebe u politici?

MARINA: Sebe vidim samo u kulturnoj politici. Smatram da smo svi, uključujući i žene i muškarce, trenutno u lošem položaju u BiH. Međutim, može se često primijetiti da nam je kultura takva da se ženu prije vidi za šporetom nego na nekoj funkciji. Tu su i brojne predrasude da li će žena dobro i kvalitetno obavljati dužnosti. Pojavile su se neke liderice koje malo mijenjaju sliku učmale političke stvarnosti u BiH. Želim im puno uspjeha, znam da nije lako.

INTERVIEW.BA: Može li se u BiH živjeti od kulture?

MARINA: Može ali veoma skromno. Nije jednostavno ali primjećujem da se umjetnicima i kulturnim radnicima koji uporno rade i stvaraju, otvaraju mogućnosti koje donose kvalitetne suradnje i brojne angažmane. Kod nas je progres spor i moramo se više truditi i raditi ali nije nemoguće živjeti od svog stvaralaštva. Nekada je teško ali prednost je u tom da svi ti ljudi rade nešto što zaista vole i to je ta neka nematerijalna dobit koja čini život smislenim i ljepšim.

INTERVIEW.BA: Nedavno si sudjelovala u “Budi inspiracija” projektu gdje si zajedno sa djecom iz regije učinili transformaciju javnog prostora u Mostaru. O čemu je riječ?

MARINA: Ja i moja kolegica umjetnica Maja Rubinić smo srednjoškolcima iz BiH, Hrvatske i Srbije okupljenim oko projekta „Budi Inspiracija“ približili što je to zapravo Street Art te razgovarali s njima kako oni vidje umjetničko djelovanje u javnom prostoru. Bilo je zaista inspirativno i zanimljivo. Produkt druženja je bila Paintback akcija – zajedno smo oslikavali zidova koje su stanari prijavili sa željom da nove boje uljepšaju ulaz u njihovu zgradu. Na mjestu gdje su se nalazili nacistički znakovi i uvredljive poruke pune mržnje i ksenofobije, danas stoje poruke pune ljubavi i pozitivne energije. Što bi rekli, mladi su uzvratili udarac a stanari su bili oduševljeni.

Ovaj intervju je urađen u okviru projekta “Bosna i Hercegovina: Animiranje mladih za pomirenje – Budi inspiracija”koji se  sprovodi uz podršku USAID BiH a implementira ga Nacionalni demokratski institute BiH (NDI BiH) uz podršku YIHR BiH I Fondacije INFOHOUSE. Sadržaj teksta je isključiva odgovornost redakcije.

Prethodna vijest

IZ ĆORSOKAKA Zlatko Dizdarević: Trampova jadna trampa

Naredna vijest

ISTINOM U GLAVU Dragan Bursać: Karadžićevim bulevarom do Mladićevog stadiona