Josip Muselimović, odvjetnik i književnik, predsjednik Matice hrvatske Mostar, dobitnik je Zlatne povelje za životno djelo Odvjetničke komore Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Vojvodine, Srbije, Crne gore i Makedonije te dobitnik najvećeg hrvatskog državnog priznanja Redom Danice hrvatske s likom Marka Marulića. Za interview.ba govori o presudi Radovanu Karadžiću, pravosuđu u BiH i autentičnim Hrvatima.
GENOCID JE DOKAZAN: “Nije uopće bitno je li taj genocid bio u svim općinama. Bitno je da je dokazan u Srebrenici i to je sasvim dovoljno. Ostaće zapisano da je vojni i politički vrh RS presuđen za najteže ratne zločine. To bi nekim budućim generacijama trebalo biti dovoljno za promjene”.
INTERVIEW.BA: Radovan Karadžić presuđen je za genocid u Srebrenici i osuđen je na doživotni zatvor. Presuđen je za zločine protiv čovječnosti i zločine protiv zakona i običaja ratovanja. Da li je presuda očekivana?
MUSELIMOVIĆ: Ništa se manje nije očekivalo. Ako su za ova kaznena djela osuđena četiri generala Vojske Republike Srpske onda je posve očekivano da i njihov zapovjednik bude osuđen. Jednako tako i general Mladić se nema čemu nadati ako je njegov šef, odnosno predsjednik Vlade RS-a osuđen na kaznu za ista takva kaznena djela. Po mom osobnom sudu, presuda je potpuno pravična i pravedna. Ona ne može sanirati živote tolikih ljudi ali drugog načina nema. Smrtne kazne kod nas nema i ne postoji. Za vrijeme Ninberskog procesa je postojala, pa je od one silne nacističke ekipe njih deset ili dvanaest pogubljeno. Dakle, Karadžiću je izrečena maksimalna kazna. Pravedno i pravično. Genocid nije dokazan u drugim općinama, ali ne zaboravimo da jesu ratni zločini, što su također teške pravne kvalifikacije.
INTERVIEW.BA: Ipak Srbija se ne spominje u presudi. Čini se da je Tužilaštvo odustalo od dokazivanja međunarodnog sukoba. Hrvatska je sada jedini agresor na BiH?
MUSELIMOVIĆ: Radi se o apsolutnoj povijesnoj nepravdi, ali da bi čovjek to sve skupa komentirao trebao bi malo više činjenica imati iz tog spisa. Prema mojim saznanjima ova drugostepena presuda je napisana na 3000 stranica. Zašto je Tužilaštvo odustalo od dokazivanja međunarodnog sukoba, treba odgovoriti Serge Brammertz.
INTERVIEW.BA: Koliko je ova presuda važna za odnose u BiH? Može li se odraziti na RS?
MUSELIMOVIĆ: Apsolutno će utjecati i mora utjecati. Sada je cjelokupnoj svjetskoj javnosti dokazan genocid. Nije uopće bitno je li taj genocid bio u svim općinama. Bitno je da je dokazan u Srebrenici i to je sasvim dovoljno. Ostaće zapisano da je vojni i politički vrh RS presuđen za najteže ratne zločine. To bi nekim budućim generacijama trebalo biti dovoljno za promjene.
INTERVIEW.BA: Pratite šta se dešava sa bh. pravosuđem. Bili ste u prilici braniti visoke hrvatske zvaničnike. Vrlo često znali optužiti i Tužilaštvo i Sud BiH da su pristrasni?
MUSELIMOVIĆ: Ja sam u bezbroj navrata reagirao i to potpuno otvoreno i rekao da reforma pravosudnog sustava nije dala očekivane rezultate. Mi smo reformu pravosudnog sustava povjerili ljudima bez legitimiteta. Nekim strancima potpuno nekvalificiranim da odlučuju. Mi smo imali vrlo stabilan pravosudni poredak i moguće jedan od najozbiljnijih procesnih zakona ne samo kod nas nego u cijeloj Evropi. Nažalost dogodilo se to što se dogodilo i tu treba jedna hitna i odlučna intervencija počev od visokog sudskog i tužilačkog vijeća pa dalje i niže. Zbog svega navedenog, da, mnoge stvari su politički obojene.
INTERVIEW.BA: U javnosti se digla prašina oko izručenja Marka Radića Hrvatskoj koja kao pravnu kvalifikaciju ne priznaje udruženi zločinački poduhvat. Zbog toga se Marko Radić našao na slobodi. Koliko je to prije svega moralno?
MUSELIMOVIĆ: Ja ću vam odgovoriti kao pravnik. Postoje zakonski propisi. Republika Hrvatska je prihvatila izvršiti, odnosno priznati presudu Suda BiH. Smanjenje kazne Marku Radiću je usaglašeno sa postojećim zakonima u RH. Dakle, ništa nije nezakonito samo je iskorištena prilika da jedan predmet bude prenijet u drugu državu. I ja sam imao takve slučajeve u praksi. Da je u jednom predmetu Sud BiH bitno smanjio kaznu Županijskog suda u Splitu. Jer naš zakon nije tako precizan. On kaže da će preuzeti presudu inozemnog suda, dakle Hrvatske, Srbije ili bilo koje druge države i izreći svoju sankciju. Ako zakon kaže izreći svoju sankciju onda dakle sud može izreći svoju sankciju. Prema našim zakonima. Obzirom da je to bilo učestalo, Vrhovni sud FBiH zauzeo je stajalište da naše pravosuđe nema pravo intervencije u odnosnu na kaznenu sankciju. Prema tome on može samo preuzeti presudu i provesti onu sankciju koju je izrekao taj sud iz inozemstva. Ovi slučajevi poput Make Radić i drugi rezultat su neusklađenosti propisa na prostoru bivše Jugoslavije i to neko iskorištava.
INTERVIEW.BA: Dio ste intelektualne hrvatske zajednice u BiH, kao intelektualca da li vam smeta, da se Hrvati na određeni način djele u BiH? Primjer Martine Sopte i Štefice Galić koje konstantno trpe napade. Da li je loše da se negira pravo na različito mišljenje?
MUSELIMOVIĆ: To ni za koga nije dobro i nijedna podjela nije dobra. Ja sam vodio Mostarsko proljeće 16 godina. I sada ga vodim kao umjetnički ravnatelj, odnosno kao voditelj projekta. Sve što radimo, radimo u zajednici i nikada ništa nismo ogranizirali a da nismo pozvali SPKD Prosvjeta i nikada nismo propustili uputiti poziv Preporodu. Slično je i sa pojedincima. Podjele nisu dobre…Ko god misli drugačije, ko god misli da ovo nije naša zajednička država griješi. Sukobiće se sa poviješću. Trpe ljudi i na drugim stranama, nije samo Štefica Galić i Mlinarevićka. To je obod slobodi. Na žalost.
INTERVIEW.BA: Kako se mjeri danas hrvatstvo u BiH?
MUSELIMOVIĆ: Za mene to je onaj koji živi u ovoj zemlji i koji je poštuje i voli. Ja mogu otići sutra gdje hoću, a nikada nisam htio otići. Imamo sam ponudu 1991. godine da budem prvi Predsjednik Predsjedništva BiH. Ne znate vi to. To je istina. Nakon mjesec dana kada sam vidio šta je na jednoj šta na drugoj strani rekao sam, hvala lijepo. To nije priča za mene. Trebaju se stvari očistiti.
INTERVIEW.BA: Šta mislite o političkoj situaciji danas u BiH?
MUSELIMOVIĆ: Kaos. Nered. Ja sam čovjek koji je posljednji posjetio Predraga Matvejevića pred njegovu smrt. S njim sam razgovarao. Bio je na umoru, ali je bio svježih misli. Još nikome nisam rekao ono što mi je on rekao, to je proročanstvo. Doći će vrijeme i za to. Pazite, Branko Mikulić je iskoristio priliku i otišao, bio je u Zagrebu, otišao kod Miroslava Krleže. Pita Krleža Branka, “kakva je situacija u našoj armiji. Branko mu odgovora da nema baš puno informacija o tome, to je malo zatvorena struktura. Moj dojam je da to Brozu malo klizi s površine. I znate šta kaže. Ne bih želio biti svjedok onom što će se nakon Broza dogoditi. Biće gore nego što je ikada bilo”. Tako je i bilo. Ja se bojim novih vremena, iskreno da vam kažem.
