Jasmin Džemiđić: Prinuđen sam kolicima voziti ulicom, nekad se zapitam da li ću se kući vratiti živ

Stići od jednog do drugog dijela Sarajeva može biti gotovo nemoguća misija ukoliko ste osoba s invaliditetom. Neprilagođenost javnih prostora, ustanova, institucija, vozila gradskog prijevoza uveliko otežava svakodnevnicu ovoj populaciji u glavnom gradu BiH. Jasmin Džemiđić, prvi „sit down“ komičar u našoj zemlji, koji se proslavio svojim dosjetljivim šalama o mnogim problemima u bh. društvu, već godinama skreće pažnju javnosti na ovaj problem. Za Interview.ba govori o tome šta je učinjeno i šta bi trebalo učiniti kako bi se život našim sugrađanima s invaliditetom olakšao.

TROTOARI NEPRILAGOĐENI ZA OSOBE SA INVALIDITETOM: “Kultura u saobraćaju je na niskom nivou. Generalno, ja često zbog rupa na trotoaru, parkiranih automobila i drugih prepreka moram voziti ulicom zbog čega se ponekad zapitam da li ću se kući živ vratiti. To je veliki problem. Posebno kada zima dođe”.

 

INTERVIEW.BA: Polako nam dolazi proljeće. Kako je bilo provesti zimu u Sarajevu uz snijeg i objekte koji su dobrim dijelom neprilagođeni osobama s invaliditetom?

DŽEMIĐIĆ: Vrlo jednostavno. U kući sam zimi i bez prijeke potrebe ne izlazim nigdje iz kuće. Posebno kada je snijeg vani. I kada nema snijega nije se lako kretati osobama s invaliditetom u Sarajevu zbog neprilagođenosti prilaza zgradama, ulica i svega ostalog. Kada izlazim, uglavnom zamolim da neko dođe po mene autom. Iako sam ja neko ko voli izaći vani, preko zime sam gotovo u situaciji da ne prelazim kući prag.

INTERVIEW.BA: U jednom periodu bili ste centralna figura reportaža, koje su privukle pažnju javnosti, o ograničenosti kretanja osoba s invaliditetom u Sarajevu i BiH. Da li smo kao društvo napravili neki napredak, jesu li se stvari poboljšale nakon skretanja pažnje na ovaj problem?

DŽEMIĐIĆ: Mislim da je taj proces dugotrajan. Ja sam doživio te neke male pobjede nakon što mediji predstavili javnosti problem našeg kretanja. Tako mi se dešavalo da me ljudi sreću na ulici i govore mi kako nisu znali koliko je važno ne ostavljati parkiran automobil na trotoaru. Dakle, neki ljudi su postali svjesni koliko je to važno i to su za mene te male pobjede i satisfakcija. Kada je riječ o prilagođavanju institucija i ustanova, koje nemaju uređen prilaz za osobe s invaliditetom, to je drugi proces koji ne može bez komplikacija i tromosti. U suštini to se može vrlo lako i jednostavno riješiti. Ono što jeste značajno i što se desilo, od perioda kada je problem kretanja osoba s invaliditetom bio u medijskom fokusu, jeste da se Pozorište mladih u Sarajevu potpuno prilagodilo osobama s invaliditetom. To je najbolji dokaz da se može jedna javna ustanova uz malo napora prilagoditi ne samo ljudima u kolicima, nego i slijepim i slabovidnim osobama. Nas u Kantonu Sarajevo ima puno i prilagođavanje objekata bi trebalo biti prioritet. Posebno se to odnosi na osnovne i srednje škole, te na fakultete, jer bez obrazovanja osoba bez invaliditeta danas ne može imati nikakvo mjesto i ulogu u društvu. Neko ko se ne želi školovati i ko nema invaliditet može otići i raditi kao građevinski radnik, dok mi nemamo tu vrstu izbora. Ukoliko se ne možemo obrazovati to vuče čitav niz posljedica. Kako ćemo onda raditi i zasnovati porodicu? Pomaka u ovim stvarima ima, ali su oni vrlo spori. Neke stvari ja neću ni doživjeti, ali vrijedi se boriti za nove generacije osoba s invaliditetom koje će neminovno doći na ovaj svijet. Također, nesreće se stalno dešavaju nakon kojih ljudi postaju osobe s invaliditetom. Vrijedi se boriti za sve njih.

INTERVIEW.BA: Šta pomislite kada na trotoaru ispred sebe vidite parkiran automobil zbog kojeg se morate svojim kolicima spustiti na ulicu kojom prolaze automobili?

DŽEMIĐIĆ: Ja gledam širu sliku tog problema. Nije to samo problem osoba s invaliditetom koje su u kolicima već i majki sa dječijim kolicima koje također, kao i ja, moraju sići na cestu i rizikovati da ih auto udari. Uostalom, imate i ljudi koji nemaju dovoljno snage da se kolicima spuste na cestu i zaobiđu parkirani automobil. Ja sam gotovo i navikao da silazim s trotoara i zaobilazim prepreke, a znate kako kod nas ljudi voze. Kultura u saobraćaju je na niskom nivou. Generalno, ja često zbog rupa na trotoaru, parkiranih automobila i drugih prepreka moram voziti ulicom zbog čega se ponekad zapitam da li ću se kući živ vratiti. To je veliki problem. Posebno kada zima dođe.

INTERVIEW.BA: U Udruženju za zaštitu prava Taxi 8 već osmu godinu čekaju odobrenje za taksi-prevoz osoba s invaliditetom koji je Sarajevu prijeko potreban. Poznajete li još neke usluge koje bi u glavnom gradu BiH osobama s invaliditetom olakšale život i kretanje?

DŽEMIĐIĆ: Prema informacijama koje ja imam osobama s invaliditetom bi trebalo najmanje deset takvih vozila, a mi imamo samo dva. Zbog toga što oblast prijevoza osoba s invaliditetom nije zakonski uređena korištenje tih vozila nije legalno. Dobro je da je ova Vlada Kantona Sarajevo pokrenula to pitanje. Svoj dio posla su uradili proslijedivši taj zadatak dalje na federalni nivo vlasti Ministarstvu prometa i komunikacija gdje se mora izmijeniti postojeći zakon kako bi se dozvolilo da vozila, koja imaju troja vrata, budu taksi. Do sada je to bio slučaj samo s vozilom koja imaju četvera vrata. Stoga, čekamo izmjenu tog zakona kako bi udruženje dobilo licencu. Postoje i druge usluge koje bi olakšale osobama s invaliditetom život u Sarajevu. Znate i sami kada morate ići u neku instituciju po neki dokument da su uvijek tu redovi. Iako se meni nije nikada dešavalo da čekam dugo, jer bi me ljudi pustili, bilo bi dobro da možemo dobiti mailom neke potvrde ili dokumente. Mislim da smo dovoljno tehnološki napredovali da je tako nešto moguće. Na primjer, da osoba pošalje zahtjev za neki dokument ustanovi ili instituciji koja će joj to poslati mailom da ne moramo izlaziti maksuz zbog toga. Takva usluga bi značajno olakšala svakodnevnicu osobe s invaliditetom. Također, ja često moram ići do prodavnice da kupim namirnice koje ponekad ne mogu ponijeti. Ne znam da li u Sarajevu imamo uslugu dostave namirnica na kućnu adresu. To ne bi olakšalo život samo nama, već i starijim osobama koje se ne mogu puno kretati.

INTERVIEW.BA: Da li koristite gradski prijevoz, koliko je autobusa i tramvaja u Sarajevu prilagođeno za osobe s invaliditetom?

DŽEMIĐIĆ: Nažalost, ne možemo koristiti tramvaje i trolejbuse. Moram reći da su mnoga Centrotransova vozila prilagođena za osobe s invaliditetom, jer imaju rampe. Naravno, to nije dovoljno. Na tome se zaista mora raditi, jer za nas mogućnost korištenja gradskog prevoza predstavlja slobodu da ne moramo razmišljati da li možemo doći do neke lokacije.

INTERVIEW.BA: Kako napreduje karijera jedinog „sit down“ komičara u BiH?

 

DŽEMIĐIĆ: Sada trenutno, s obzirom na to da sam nedavno izašao iz bolnice zbog operacije, imam malu pauzu. Imam neke ponude iz Slovenije pa ću vjerovatno nekada u maju ponovo nastaviti nastupati.

Prethodna vijest

IZ ĆORSOKAKA Zlatko Dizdarević: Džaba im šanse

Naredna vijest

ISTINOM U GLAVU Dragan Bursać: Govor Nedžada Avdića!