Danka Zelić je osnivačica i predsjednica Udruženja građanki Grahovo i dobitnica Mirovne nagrade Mreže za izgradnju mira iz 2015. godine. Ova nevladina i nestranačka organizacija već dugi niz godina radi na političkom i ekonomskom osnaživanju žena kroz različite projekte. Osim toga, Zelić će u okviru koalicije „Pod lupom“ nagledati prijevremene izbore za gradonačelnike gradova i načelnike općina u nedjelju, 17. februara 2019. godine. Dio je i projekta Pravna podrška kandidatkinjama na općim izborima 2018 u okviru Accounta, a za Interview.ba govorila je o izbornim prevarama, problemima s kojima se susreće tijekom izbornih procesa te o korupcijskim rizicima za žene u politici.
JOŠ NIJE DOGORJELO DO NOKTIJU! „Žene kao da su se polako počele buditi, ali imaju taj strah od javnog istupa da progovore o tome. Strah je prisutan jer uvijek njihove kolege manipuliraju u strankama, muškarci su im obećali nešto, možda radna mjesta ili privilegije ili da će zaposliti nekog člana porodice. Još uvijek im nije, kako ja kažem prostim žargonom, dogorjelo do noktiju“.
INTERVIEW.BA: Vi u okviru koalicija „Pod lupom“ obučavate građanske posmatrače izbora i upravo se pripremate da s njima u nedjelju, 17. februara 2019. godine, nadgledate prijevremene izbore za gradonačelnike u određenom broju gradova. Na koje rizike i najčešće izborne prevare ste ih upozorili?
ZELIĆ: Upozorili smo žene na puno toga, prvenstveno da pripaze na korupciju. Znalo se dešavati u manjim lokalnim zajednicama da sami kandidati, odnosno njihovi poltroni, na dan izbora daju financijska sredstva glasačima u okolini, kao i na samim biračkim mjesta i tako potkupljuju građane da glasaju za njih. To je ono što smo vidjeli na samim izborima koji su bili u oktobru prošle godine. Zatim smo ih upozorili na grupno izlaženje, kao i na transparentnost dokumenta, kako bi se moglo prepoznati da li je važeća lična iskaznica koju glasači moraju predočiti kada dolaze da glasaju, jer se dešavalo da je iskaznica istekla. Ukazali smo im i na samu proceduru u početku, kada dođu na biračka mjesta da pregledaju kutije, kako bi vidjeli da tamo slučajno nisu ubačeni već neki dokumenti, te da li su kutije zapečaćene. To je sve ono što ih godinama upozoravamo, a 20 godina smo u ovome i obučavamo ih da pripaze na sva moguća kršenja.
INTERVIEW.BA: Kažete da ste 20 godina u ovome. Da li je primjetan neki napredak u pitanju izbornog procesa i smanjenja korupcije?
ZELIĆ: Napredak se vidi. Sve više mladih angažiramo da budu promatrači. Na današnjoj obuci koju samo organizirali, također ima mladih ljudi koji nikada nisu promatrali izbore i to im je u neku ruku izazov. Mi sami sagledamo i analiziramo poslije svakog promatranja izbora sve probleme na koje smo naišli, nakon čega pravimo i moguća rješenja za uklanjanje tih problema te tako možemo unaprijediti sam način glasanja da bude transparentniji i otvoreniji. Međutim, nekada se desi da ukažemo na neke probleme u CIK-u, ali oni rade sporo, tako da je potrebno da prođe nekoliko ciklusa prije nego oni poprave nešto. U međuvremenu, politički kandidati koji na prevaru dolaze na svoje funkcije, već će se nečeg novog dosjetiti. Jučer sam tako imala jedan razgovor s mladim ljudima i promatračima koji su ukazivali na neke greške tijekom izbora te su ih i prijavili CIK-u, Pod lupom…Međutim, problem je što se ništa ne rješava, sve to traje tako dugo, a odgovora nema. Jedini odgovor koji dobiju jeste „pa znate, to ne može utjecati na izborne rezultate“. Ljudi nisu zadovoljni, u to smo se i sami uvjerili. Mnogo smo toga vidjeli i prijavili, a ništa se nije riješilo, sve je ostalo isto.
INTERVIEW.BA: Čini se onda, koliko god Vi radili, da su neke stvari ipak na bh. vlastima da ih riješe?
ZELIĆ: To je do vlasti i izbornih zakona, svega smo mi toga svjesni. Apeliramo uvijek da je glavni problem u biračkim odborima. Kao prvo, manja zajednica nema kapaciteta, to su ljudi koji ne znaju i koji lutaju u toj cijeloj priči. I jednostavno, kad kažemo da to moraju biti neovisne i profesionalne osobe, uglavnom su to osobe koji rade u lokalnoj upravi, koji su zaposlenici, članovi OIK-a, ljudi koji su zaposleni u tim institucijama, a to moraju biti neovisni građani. Potrebno je raspisati javni poziv, da na drugačiji način ljudi budu zaposleni te da se na drugačiji način biraju članovi biračkih odbora, a ne stranački. Važno je da to budu izvanstranačke osobe, bilo bi to kudikamo bolje, i transparentnije, ali to nikako da se uvaže, a da ne pričam o našim zahtjevima o postavljanju kamera na biračka mjesta i elektronskog glasovanja. To i neke siromašnije zemlje i nerazvijenije mogu ispoštovati, ali mi ne.
INTERVIEW.BA: Spomenuli ste učešće mladih ljudi u izbornom procesu. Koliko su mladi ljudi zainteresirani uopće za korupciju i izborne procese, gledajući iz vaše perspektive?
ZELIĆ: Generalno, mi u Kantonu 10 imamo izborne procese u dvije općine u nedjelju u Bosanskom Grahovu i Drvaru. Mladi jesu zainteresirani. Nama su se prijavili mlađi promatrači koji će biti po biračkim mjestima. Mi ćemo promatrati i lokalnu izbornu komisiju. Mladi jesu zainteresirani jer vide kamo ovo vodi, jer se ponavlja model za modelom, jedne te iste kampanje, a u tim kampanjama nema mladih, nema spomena šta njih očekuje u budućnosti, nema perspektive u njihovim govorima, ne možemo reći da imaju neke planove i strategije djelovanja. U našu nevladinu organizaciju dolaze mladi ljudi i uvijek kažu ‘što ne misle na nas političari’. Glavni pozivi u političkim kampanjama su podjela humanitarne pomoći, povećanje penzije, rješavanje pitanje doktora, a mi u stvarnosti vidimo da se ništa ne rješava. Mladi ljudi se pitaju dokle ovo ide i do kada nas mogu lagati.
INTERVIEW.BA: Također, Vi ste dio projekta Pravna podrška kandidatkinjama na opštim izborima 2018 u okviru Accounta. Riječ je o pružanju podrške političarkama koje se suoče sa korupcijom u svojoj stranci ili tokom izbornog procesa. Kakvi su Vaši nalazi za ove opšte izbore – s kojim problemima su se kandidatkinje susretale tokom i poslije izbora?
ZELIĆ: Jako puno problema. U otvorenom razgovoru s kandidatkinjama prije i nakon izbora primijetili smo da ne znaju svoja prava unutar političkih partija, Izbornog zakona, i generalno, zakona u BiH. Apsolutno nisu bile upoznate s tim. Mi smo im sve te zakone i prava kroz prezentacije približili. Polako počinju da pričaju, ali još uvijek je prisutan taj strah da odgovaraju svojoj političkoj partiji iz koje dolaze. Nakon izbora, shvate da su trebale postupati drugačije ili da su trebale raditi privatnu kampanju. Žene kao da su se polako počele buditi, ali imaju taj strah od javnog istupa da progovore o tome. Strah je prisutan jer uvijek njihove kolege manipuliraju u strankama, muškarci su im obećali nešto, možda radna mjesta ili privilegije ili da će zaposliti nekog člana porodice. Još uvijek im nije, kako ja kažem prostim žargonom, dogorjelo do noktiju.
INTERVIEW.BA: Koga možemo kriviti jer žene u izbornom procesu ne poznaju svoja prava?
ZELIĆ: Samo njih. Svako od nas se mora educirati ukoliko će se baviti nekim poslom i mora znati u šta ulazi, zatim osnovne postulate bavljenja tim poslom i biti upoznat i s Izbornim zakonom, šta vas slijedi i šta ne. Dalje, da se zalažete za vaša prava unutar svojih političkih partija. Neovisne kandidatkinje su neovisne jer su možda vidjele šta se dešava unutar nekih političkih partija i kako je teško ženama doći do vrha i do nosioca liste ili barem da budu pri vrhu liste. Vjerojatno su zato zaključile da je bolje da budu neovisne, ali su sigurno vidjele jako puno dokumenata, političkih stranaka i programa te uvidjele da se ne pronalaze u njima. Zbog toga mislim da je neophodno raditi s političkim strankama, osvještavati njih, dokumente, statute. Žene u političkim strankama koje žele da savladaju i dođu do nekog rezultata za sebe, moraju biti više uključene u sva tijela političkih stranaka. Žene ne mogu biti tamo da kucaju, javljaju se na telefon ili ne daj Bože, kuhaju kafu. Moraju same znati da njihovo znanje i vještine su jednake s muškarcima kao i njihove mogućnosti, samo se malo trebaju potruditi.
INTERVIEW.BA: Imate zanimljiv slogan/hashtag „skinilaznolicepolitike“. Kakvo to lice prema ženama pokazuju političke stranke? Šta ste primijetili tokom, a šta poslije izborne kampanje?
ZELIĆ: Pratili smo političke skupove i medije i išli smo u neka manja mjesta i gradove u cijeloj BiH. Definitivno se moglo primijetiti da su žene slabi govornici, loši govornici ili nauče napamet tekst koji im da vođa partije. Dešavalo se i da su sedme ili osme na spisku za govor, nakon muškaraca, kada su slušaoci već zasićeni raznim obećanjima i govorima. Tu su zastupljeni i šovinistički govori od njihovih kolega na pozornici. Već sam ranije pisala i pričala o tome da, kada u nekim mjestima žena izađe na govornicu i dođe do mikrofona, kolega istrči da joj pomogne i kaže joj „ma ne trebate vi ništa govoriti, vaša slika govori više od 1000 riječi“. I zato svaka žena kandidatkinja koja se izbori da bude nositeljica liste je, kao što je sada na izborima u nedjelju, definitivno heroina za mene. Ja sam sve to vidjela i prošla kroz sve to, šta sve žene moraju proći i čemu se moraju oduprijeti, da bi došle do toga da budu nositeljice liste ili kandidatkinje za načelnicu.
INTERVIEW.BA: Kada govorimo o političkim kandidatkinjama, da li postoje neke razlike, drugačije prilike, za one u ruralnim i urbanim područjima?
ZELIĆ: Žena je mnogo manje zastupljena kao javna govornica i u medijima u manjim mjestima. Mi smo pratili Bihać, Mostar i Banja Luku, što su za mene veći gradovi. U Livnu je jako malo žena. Radili smo analizu i samo oko tri posto žena gostuje na radio stanicama, a da ne pričamo o televiziji. Političke kandidatkinje pokušavaju i putem društvenih mreža napraviti sebi kampanju, ali dovoljno je da se jave dva čovjeka koja će reći nešto negativno i one odustaju i gase profile. Žene u većim centrima, poput Sarajeva, Tuzle i Banja Luke, imaju puno veće mogućnosti, prisutno je više medija i tu živi više građana, ali opet mislim da se te šanse ne koriste dovoljno. Kada jedna žena kandidatkinja promatra ženu koja je kandidatkinja na višoj razini i dolazi iz veće sredine, pomisli „pa kad ona ne može uspjeti, kako ću ja?“. Mi bismo jedna drugoj trebale biti podrška, a to nismo, i to je veliki problem.
INTERVIEW.BA: Smiju li žene prijaviti korupciju?
ZELIĆ: Gledajući zemlje okruženja, recimo Hrvatsku, Sloveniju i Srbiju primijetila sam da je puno više žena zastupljeno u tim prijavljivanjima. Po medijima koje pratim, malo je muškaraca koji to urade. Oni idu na sigurno, gledaju kako su zakoni i da li su usvojeni o zaštiti zviždača. A žena kada prijavljuje, ide srcem, prijavi, ne trpi nepravdu i korupciju, a s njom šta bude. Znamo da mnoge žene obole i imaju mnogo problema u životu, dok muškarci idu glavom, ne srcem i za sebe sigurno već osiguraju nešto. Naš projekat je koncipiran da pomognemo ženi, da je zaštitimo i da joj pružimo pravnu pomoć. Stvarno shvaćam, kada analiziram sve podatke koje smo dobili do sada, da smo se ovoliko okrenuli muškarcima da progovore o nezadovoljstvu unutar svojih stranaka, mislim da bi ih bilo puno više.
INTERVIEW.BA: Gdje vidite najveće korupcijske rizike za žene u politici – na šta biste ih upozorili da obrate pažnju za ove nedjeljne izbore i za naredne lokalne?
ZELIĆ: Svaka žena koja misli biti kandidatkinja samostalno ili u političkoj partiji, već sada se mora pripremati. Mora učiti, sagledati svoj stanje realno i vidjeti ima li kapacitet da se uopće upusti u to. Ako ne, onda vidjeti koja je najbliža žena blizu nje da joj pruži podršku. Druga stvar, pozivam građane da podrže ih. Nemamo tako često mogućnost birati ko će nas predstavljati i boriti se za naša prava, ali ovaj put zbilja, tamo gdje imamo ženu, hajmo glasati za ženu. Nećemo govoriti o kvalitetu, ali hajmo o kvantitetu, bitan je broj. Nama je brojka jako bitna jer znamo da je po zakonu potrebno 40 posto ženskog spola. Hajdemo se izboriti da ima 50 posto žena i muškaraca na političkim izborima jednako pa vidjeti realno. Pozivam građane da vide koje su nas političke stranke do sada vodile, da vidimo gdje smo. Imamo šanse da glasamo za neke druge ljude koje do sada nismo vidjeli na političkoj sceni, pa hajde da njima pružimo šansu.
