Muharem Mušica Hindić: Imam toliko kazni što protestvujem da mogu igrati remija s njima

Prošlo je pet godina od februarskih protesta i socijalnih nemira u Bosni i Hercegovini. U Mostaru su u samo jednom danu zapaljene zgrade Vlade HNK, zgrada Gradske uprave, prostorije gradskih odbora SDA i HDZ stranaka kao i Skupština kantona. Neformalni lider mostarskih protesta i čovjek koji je i prije februarskih protesta prosvjedovao na centralom trgu u Mostaru, Španskom trgu, je Muharem Hindić zvani Mušica. Na istom mjestu bio je i 2013. godine kada su u Sarajevu organizovani tzv. JMBG protesti. Sam, sa transparentima podignutim visoko u zrak i danas upozorava na nepravdu, kriminal i korupciju. Muharem Mušica Hindić nije čovjek koji voli medijsku pozornost ali je za naš portal odlučio da ispriča svoju priču.

SPREMAN NA SVE! “Ja sam čovjek spreman na sve. Kada nemaš šta da jedeš, onda jesi. A koliko je takvih u BiH? S druge strane, dobili smo enormno bogate ljude, preko noći. Odakle im?

INTERVIEW.BA: Gospodine Hindić vi ste aktivista, otvoreno govorite o nepravdi, pozivate građane da reaguju. Poslušali su vas prije pet godina, danas ste usamljeni na trgu. Što se promijenilo?

HINDIĆ: Mostar je mjesto gdje su ljudi uljuljkani. Teško ih je pokrenuti. S jedne strane to je shvatljivo, ovaj grad baštini tešku prošlost i dalje je podijeljen i ljudi se boje novih sukoba ili bilo čega što bi moglo sukobe isprovocirati. Neka se ne puca. S druge strane, pišem svaki dan, upozoravam ljude na kriminal. I ljudi podržavaju, na društvenim mrežama. Ali ne žele na ulicu. Mislim da mnogi od njih ne shvataju šta je građansko djelovanje, što su demonstracije. Prvi moj protest bio je sa Zdravkom Grebom na studentskim demonstracijama u Sarajevu 1968.godine. U Njemačkoj sam bio zatvoren radi demonstracija, protestvovao sam također njemačkim studentima. Uvijek sam promatrao svijet drugačije, borio se za poduzetnike kada je trebalo otvoriti prvi “privatluk” ovdje, bunio se i za taksiste, prosvjetare, radnike. Zapravo sam čovjek koji želi normalan život za svakog čovjeka. Ljudi su mi vjerovali i tražili su moju podršku. Prije pet godina postojala je nada da se stvari mogu promijeniti, sada se ti ljudi nadaju da će uspjeti pobjeći iz ovog grada i ove države. To se promijenilo.

INTERVIEW.BA: Vi se ipak niste promijenili u svojim stavovima, bez obzira na kazne koje i danas plaćate zbog transparenata koje postavljate na javnom trgu?

HINDIĆ: Kazni sam dobio toliko, da kažem u šali da remija mogu igrati njima, preko 50 za februarske proteste. Posljednja koja je aktuelna i zbog koje mi prijete zatvorom, da sam navodno policiju nazvao fašistima. Postoje snimci da je masa galamila, ja nisam, ja sam dodao megafon. Pokušavao sam spriječiti paljenje objekata, ali mladost je bilo teško spriječiti u tom ludilu kada je krenulo. Sve te frustracije i nezadovoljstvo je provalilo. Ali to nisam bio ja. Ne vjerujem u nasilje, ali vjerujem u građane. A fašizma u Mostaru ima, pa i onog zvaničnog. Ulice su nam nazvane po ustaškim ideolozima, i to stoji tako posljednjih 25 godina.

INTERVIEW.BA: Ima i onih koji danas kažu da ste plaćenik, da dižete tenzije, ima i onih koji kažu da Vam je mjesto na psihijatriji. Kako se borite s tim?

HINDIĆ: Navikao sam da me zovu plaćenikom, lopovom, neki me psuju, kamenuju, dovikuju ”budalo, hajvanu.” Nekad trčim za autom kad mi “povuku flek”, pa pobjegnu. Inače šutim i radim ono što smatram svojom obavezom. Pitaju se ljudi zbog čega istrajavam. Ja kažem zbog vas. Ali nisam razočaran ljudima, razumijem ih. Rekao sam da je ovo ovdje, posebno mjesto. Strah je najveći problem. Više mi Hrvata dođe da mi se požale, da kažu da me podržavaju ali da se boje za svoja radna mjesta, nego Bošnjaci. Ovdje čim spomeneš građanski bunt, aktivizam, odmah dobiješ negativnu reakciju. Ljudi se plaše. Moraju biti dio tora, inače ih nema nigdje.

INTERVIEW.BA: Ipak Mostar je bio uz Davida Dragičevića. Protest podrške održan je i u Mostaru i okupio je značajan broj građana?

HINDIĆ: Tu i tamo provali to nezadovoljstvo. Drago mi da je to bilo za Davida u Mostaru. Nije svejedno uzeti transparent i stati. Ako hoćeš promjenu, treba ti masa. Ali i dvije stotine građana za Mostar nije loše. Važna je poruka.

INTERVIEW.BA: Jeste li glasali na izborima?

HINDIĆ: Nisam. Iskreno, došao sam na svoje glasačko mjesto i predomislio se. Neki pametni ljudi mladi dolazili su do mene, razgovarali smo. Nadao sam se da će biti nezavisni, upali su u stranke. Stranka vuče ono što stranci odgovara. I tu su se pogubili. I zato sam odustao. Ne vjerujem strankama i zato nisam glasao.

INTERVIEW.BA: Do kada ćete protesvovati? Čini se da vas ni kazne nisu zaustavile?

HINDIĆ: Kad nešto radiš, uradi do kraja. Kraj u ovom slučaju je promjena. Promjena loših zakona, ljudi, politike. Tu sam da podržim promjenu na bolje, da držim mjesto za buduće demonstrante, generacije koje će biti snažnije i koje se neće plašiti. Da pokažem da nas ima još i da se ne bojimo. A vjerujte kada dođe vrijeme, neću biti sam. Jer neće svi otići, a sve je teže gledati vlastitu bijedu i enormno bogate ljude, sve to u jednoj ulici, u sve manjem gradu kakav je danas Mostar.

Prethodna vijest

ISTINOM U GLAVU Dragan Bursać: Kolje Draža Boška Buhu

Naredna vijest

POVRATAK OTPISANE Dženana Alađuz: Ne znači Ne, uvijek i na svakom nivou