Slavo Kukić: Dodik i Čović imaju za cilj zajednički atak na BiH

Dan Republike Srpske obilježen je u ovom entitetu 9. januara, a među ostalim svečanu ceremoniju uvećalo je i prisustvo bivšeg člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine Dragana Čovića. No, njegovo prisustvo samo po sebi i nije toliko sporno, jer je i prije nego što je Ustavni sud BiH proglasio obilježavanje 9. januara neustavnim, prisustvovao veličanju ovog dana. Više je sporna činjenica dokle će ići skoro ujedinjene ideje na relaciji Dodik-Čović i kakav će one rezultat imati po funkcioniranje Bosne i Hercegovine. Da se građani toga plaše pokazali su to i ovogodišnji izbori, gdje nije izglasano povjerenje čelnom HDZ-ovcu, koji je do sada držao pod kontrolom i funkciju člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine. Za Interview.ba Slavo Kukić govorio je o „bratskom“ odnosu Čovića i Dodika, potencijalnim opasnostima, njihovim zamislima, pogledu građana na HDZ BiH i SNSD, smjeni ambasadora Del Vechija, kao i o tome ko drži konce u BiH, a ko su drvene lutke, koje samo igraju po već zadanim pravilima.

OPASNOSTI KOMBINACIJE DODIK-ČOVIĆ: „Opasnost je, objektivno, da se BiH demografski isprazni i da izgubi kritičnu ljudsku masu za bilo kakav razvoj koji može biti motiv za život u njoj. Uostalom, od zadnji popisa stanovništva zemlju je napustilo više od 200.000 ljudi, mahom mladih i obrazovanih, koji obiteljski napuštaju BiH i završavaju na različitim svjetskim meridijanima s kartom u jednom smjeru – bez ambicije da se u zemlju rođenja više ikada i vrate“.

INTERVIEW.BA: Burne reakcije iz Bosne i Hercegovine, ali i regiona, povodom Čovićevog prisustva obilježavanju dana RS u Banjaluci. Kako vi komentarišete ovaj potez nekadašnjeg člana Predsjedništva BiH iz reda hrvatskog naroda?

KUKIĆ: Čovićevo sudjelovanje u obilježavanju 9. siječnja mene nije iznenadilo. Naprotiv, ono je samo posvjedočilo ono što već godinama tvrdim, da lider HDZ s Dodikom čini dvojac kojemo je cilj zajednički atak na BiH kao državu i društvo. Doduše, Dodik to radi u najotvorenijoj formi, tako da javno govori o tome kako je BiH nemoguća, kako je ona proizvod centara svjetske moći i kako će se, kada te potpore iz svijeta nestane, vrlo brzo ugasiti itd.
 Čović je, međutim, suptilniji, prodaje priču o predanosti evropskim vrijednostima, o BiH kao članici NATO-a i EU, a u stvarnosti čini sve kako bi onemogućio i jedno i drugo. To je, uostalom, pokazala i nedavna posjeta Del Prede i nastup pred TV kamerama potpredsjednika HDZ-a iz koje je jasno kako kočnica NATO putu nije samo u Dodiku i SNSD-u nego i u politici HDZ-a u državnomu parlamentu.

INTERVIEW.BA: U posljednje vrijeme sve su izraženiji bliski odnosi Dodika i Čovića. Šta je osnova njihovog prijateljstva?

KUKIĆ: Mnogi su skloni tezi kako je njihov krajnji zajednički cilj disolucija BiH. Osobno, međutim, u to i nisam previše uvjeren. Jer, disolucija BiH im, u konačnici, ne može donijeti miran san. Ali, miran san im može osigurati održavanje status quo-a. I stoga vjerujem da je status quo, dakle BiH kao nefunkcionalna zemlja njihov zajednički cilj. Samo takva, nefunkcionalna, opterećena pričom o nacionalnoj ugroženosti i nacionalnim talasanjem, produžava vijek njihova političkog trajanja, ali i štiti ih od progona za ono što su prethodnih petnaestak-dvadeset godina činili, a za što se u uvjetima pravne države svugdje u svijetu završava na istom mjestu – u zatvoru.

INTERVIEW.BA: Koja je realna opasnost na toj liniji, a šta je krajnja besmislica?

KUKIĆ: Opasnost je, objektivno, da se BiH demografski isprazni i da izgubi kritičnu ljudsku masu za bilo kakav razvoj koji može biti motiv za život u njoj. Uostalom, od zadnji popisa stanovništva zemlju je napustilo više od 200.000 ljudi, mahom mladih i obrazovanih, koji obiteljski napuštaju BiH i završavaju na različitim svjetskim meridijanima s kartom u jednom smjeru – bez ambicije da se u zemlju rođenja više ikada i vrate. Siguran sam da će liberalizacijom ulaska u Njemačku taj trend biti i nastavljen u godinama koje dolaze – i da se nad BiH realno nadvila prijetnja da skončava, ne kao hrvatska, bošnjačka, srpska, nego kao demografski spržena, kao zemlja staraca.

INTERVIEW.BA: Dodik želi pokazati da BiH nije funkcionalna, dok Čović želi pokazati da Federacija BiH nije moguća, a istovremeno obojica primaju plate iz Bosne i Hercegovine. Šta nam to govori o njima kao političkim predstavnicima?

KUKIĆ: Briga za vlastite narode, koju se svaki dan može čuti i od jednog i od drugog, je, zapravo, najobičnija dimna zavjesa, paravan iza kojega se krije ono što je glavni motiv njihovog političkog djelovanja – strah za vlastitu budućnost. Poprilično sam, naime, siguran da bi i jedan i drugi, koliko sutra, prihvatili političko umirovljenje ako bi im se jamčila pravna sigurnost i zaštita onoga što su prethodnih petnaestak godina, pričom o obrani dostojanstva vlastitih naroda, utržili. Budući da tih jamstava nema, i jedan i drugi su spremni i na metode koje je pred Novu godinu u Banjoj Luci Dodik dosta zorno demonstrirao – pendrečenje, zatvaranje, ako treba i ubijanje tog istog naroda.

INTERVIEW.BA: Kakav je realan odnos Hrvata u BiH prema HDZ-u BiH? Da li su oni tako dominantni kako se predstavljaju ili je to samo igra za TV ekrane, a kakav je istinski odnos Srba prema SNSD-u?

KUKIĆ: Istina je da BiH ima neobrazovan narod. Istina je da je to bogomdana pretpostavka za manipulacije s mitomanskim podtekstom – za priče o kolektivnoj ugroženosti, za teze kako su karte još uvijek na stolu i kako nije otklonjena mogućnost da Srbi i Hrvati ipak završe u svojim nacionalnim državama, Srbiji i Hrvatskoj itd. Teško mi je, međutim, prihvatiti tezu kako potpora tom tipu ideologija ima intenzitet o kojem se, temeljem rezultata izbora, nerijetko zbori. Puno skloniji sam uvjerenju da je takav intenzitet privid, zapravo posljedica će manipulativnih tehnika, krađa koje stvaraju dojam o drugačijem raspoloženju od onog koje je stvarno. Ljudi su mi, recimo, pričali kako su po Hercegovini, svugdje gdje je izborni proces bio pod kontrolom HDZ, poništavani glasovi za Željka Komšića. Čovjek mi se, primjerice, požali kako je na jednom biračkom mjestu za Komšića glasovao i on i čitava mu, ne baš mala obitelj, a da po objavljenim rezultatima tamo Komšić nije dobio niti glasa. Takvih je situacija koliko vam Bogu drago. I da živimo u zemlji u kojoj je CIK nezavisno tijelom, tijelo koje i samo nije produžena ruka političkih etnomoćnika, čitava priča bi se razvijala puno drugačije od načina kako je ovdje okončana.

INTERVIEW.BA: Malo govorimo o tome ko pravi scenarij zvani BiH. Kome račune polaže Čović, kome Dodik, a kome Izetbegović?

KUKIĆ: Nisam siguran da su mozgovi tih scenarija tamo gdje Vaše pitanje sugerira – u Beogradu, Zagrebu, Moskvi, Ankari. Istina, svima njima, svakom iz njegovih razloga, odgovara talasanje u BiH – i to im treba reći u najotvorenijoj formi. No, baš tu činjenicu koriste naši domaći politički hohštapleri kako bi onemogućili BiH kao normalnu državu i društvo. Stalno smo, recimo, na priči o Čoviću i Dodiku – i rušilačkom pohodu partija kojima su na čelu. Ako je tako logično bi bilo da ih u svojim političkim kalkulacijama isključuju svi ostali. Nažalost, nije tako. Naprotiv, produžavanju vijeka njihova političkog trajanja doprinose i svi drugi koji imaju istu, političku potku zasnovanu na vrsti krvnih zrnaca. Pogledajte, uostalom, što nakon oktobarskih izbora radi SDA. U Zenici, primjerice, glasuje za HDZ kandidate za članove skupštinskog kolegija (iako od 9 Hrvata, zastupnika u Skupštini kantona, samo tri su iz HDZ-a), u federalnom parlamentu podržava HDZ ne druge političke partije, na državnoj razini je s HDZ i SNSD već oblikovala strukturu državne vlasti itd. Ni njoj, hoću reći, ne odgovara BiH kao normalno društvo i država – i njoj, baš kao i HDZ-u i SNSD-u, odgovara dominacija plemenske logike i BiH kao država etničkih torova. Ista je to družina i ista vrsta karcinoma koja se natovarila na leđa ovoj zemlji.

 

INTERVIEW.BA: Ambasador Hrvatske u BiH Ivan del Vechio, koji je bio na obilježavanju dana Republike Srpske je smijenjen. Kako komentarišete ovaj potez Hrvatske i šta mislite hoće li biti sankcija za neke bh. Političare? 

KUKIĆ: Možda je Hrvatska definitivno odlučila promijeniti odnos prema BiH i poštovati je i kao susjeda i kao suverenu zemlju. Iako, teško da se može osloboditi odgovornosti za štošta što se u zadnjim godinama događalo. Mislim, prije svega, na to da je ohrabrivala Čovića na njegovom pohodu u destruiranju BiH, mislim da zvaničnu državnu politiku koja je takvom pohodu bila vjetar u leđa, mislim posebice na Deklaraciju o položaju Hrvata koja je izravan oblik miješanja u poslove druge zemlje, mislim na aplaudiranja na javnoj sceni Čoviću poput dodjele počasnoga doktorata na zagrebačkom sveučilištu i slično. Ako opoziv Del Vechia znači promjenu kursa, hajd’ da nazdravimo tome. Nažalost, mislim da je za nazdravljanje još uvijek rano.

 

Prethodna vijest

IZ ĆORSOKAKA Zlatko Dizdarević: Iza brda

Naredna vijest

Tais: Umjesto uglja, svim građanima omogućiti grijanje na plin