– Dženana, da li ja dobro vidim? Jel’ ovo ono što mislim da jeste? – pita me moj mladi kolega vrlo utanjenim glasom dok gleda u objekat mog interesa zalijepljen na banderi u neposrednoj blizini gradske uprave.
Piše: Dženana Alađuz za Interview.ba
Naravno da mu se glas utanjio. Stoji u rano jutro pored direktorice, dobrih 20 godina starije od sebe, i gleda u crtež. Crvenim flomasterom uredno nacrtana vagina sa potpisom Pussy on fire. Ne znam kako me nije tužio za mobbing – možda ga je stid jer bi onda svi znali da radi za ženu koja bleji u crveni crtež nečega što je standardni dio anatomije.
Nisam znala kako da mu objasnim šta meni u tom trenutku znači taj crtež. Nad glavom mi je ogromni oblak problema prepreka menadžmenta noževa u leđima brige o parama sekiracije zbog izbora đe ja to živim zašto mali kašlje već dva mjeseca…a nekome, divnom nekome, je glavni problem/interes/zanimacija/inspiracija p u s s y o n f i r e.
Hej! U zemlji gdje su na banderama samo kradljivci budućnosti, neko, divni neko, divi se vagini, razmišlja o njoj, vidi je kao Great ball of fire…
U meni nema poezije. U meni ima sad samo razvlačenje plate od – do, đe ima kupit 3 gaća po cijeni 2 i što ova djeca mogu pojest majku im nikad im nakuhat…
Stoga u čast ovog nekog, divnog nekog, evo par crtica iz povijesti kako su neki drugi umjetnici opisivali pussy i ostalo on fire;))
Derviš, smrt i Grand parada
U pravim rukama, sve je on fire… To je znao i onaj stari jarac Selimović i njegov Derviš. Iskreno, zapanjuje me što sam među rijetkima koja ih je prokužila. Na primjer moja rođena redakcija. Veliko razočarenje. Kad sam ih pitala misle li i oni kao i ja da je “Derviš i smrt” jedna suptilna ali erotska književnost, dobila sam jednoglasno “Ne!” Kao da nikad nisu čitali knjigu. Kako ovaj Nurudin gori u svakom retku. Čovjek je ko hepo kockica. Ne može proći mahalom tokom Đurđevdanske noći, a da se ne mora hladnom vodom dozvati. A tek šta je u stanju vidjeti u dvjema ženskim šakama to ja ni na Grand paradi ne mogu. Evo nek sam kaže:
“Prvo sam zapazio njene ruke” čitala sam derviša Nurudina, pa malo preskočila do zanimljivog dijela:
“Mirovale su u krilu, sastavljene, obgrljene, kao da se dave u tihoj čežnji, ili čuvaju jedna drugu da ne odlutaju, da ne učine štogod nerazumno, nepomične u neprestanom talasanju što se jedva vidjelo, slično nemirnom drhatu, lakom grču od preobilja snage. Onda su se bez žurbe razdvajale, kao da su se dogovorile, i samo trenutak lebdjele, tražeći se, pa nježno padale, poput zaljubljenih ptica, na atlasno koljeno, opet zagrljene, nerazdvojne, srećne u svom sastavljenom ćutanju. Dugo je tako trajalo, i jedna se pomaknula, prstima što su se sporo i strasno grčili počinjala da gladi atlas ispod sebe, i kožu ispod atlasa, a druga je ležala na njoj, priljubljena, utisana…”
Sporo i strasno grčile? Gladi kožu ispod atlasa? Helo? E pa ako ovo nije očito ne znam šta jeste. Bar za narod koji se davi u kadaifu. Znate kako kadaif izgleda, je l de?
A tek naši stari, što su bili nabrijani, a sve pod krinkom tradicije i lijepe bosanske pjesme…Niti jedna žena u sevdalinki koja je krenula prema izvoru nije se vratila zakopčanog jeleka ili zavezanih dimija.
Mujo kuje konja po mjesecu? Evo kako ide tekst ako ste zaboravili:
Mujo kuje konja po mjesecu
Mujo kuje, a majka ga kune
Moj sine, živ ti bio majci
ne kuju se konji po mjesecu
vec po danu i žarkome suncu
Mila majko, ne kuni me mlada
znaš kad meni na um padne draga
Jel samo meni jasno o kojem “konju” se radi – I šta tačno Mujo misli pod “kuje”? A naravno naša tipična mati se upravo u tom trenutku budi i nema pametnija posla nego da ga ispituje šta to radi sam u noći u bašći (to je onaj elemenat istinitosti koju svaka velika priča ima). I fino joj Mujo kaže
Mila majko, ne kuni me mlada
znaš kad meni na um padne draga!
I rest my case…
Meni se čini, a možda je to zbog mojih godina, da smo prije dolaska demokratije bili puno ležerniji i otvoreniji u pitanjima erosa. Sjetite se ex yu filmova Tesna koža, Štefica Cvek u raljama života, Kako je propao rockenroll, Mi nismo anđeli 1…Ne mora se erotika pojeftinjavati ili preozbiljno shvatati, divno je i smijati se zajedno. A sad? Ili snimamo filmove o ratu ili nam je vrh Lud,zbunjen, normalan. Sevdalinke sa daškom erotike zamjenili su Buba i onaj drugi. Derviši više ne trče mahalama, sad se ide Sredinom…Prije smo ljepili rok zvijezde po zidovima soba a sad predsjednike stranaka…
Možda je to zbog mojih godina. Molim mlađe generacije ili one mlade u srcu da me podhitno demantuju…
