Prosta medijska evidencija događanja – u satima u kojima je već pristizao onaj nalog o predizbornoj šutnji kao dokazu koliko poštujemo striktna demokratska pravila – pominje i slijedeće: U Banjaluci bilo četrdesetak hiljada ljudi na mitingu formalno posvećenom “pravdi za Davida”, a zapravo zbog optužbe vrha vlasti i “ubica” među njima. Odlazeći kućama nakon mitinga, mnogi su ushićeno govorili o “oslobađanju od straha i torture…” Slično bi kazali i oni koji nisu dobacili do Banjaluke, a pošli su tamo. Na tom putu “demokratski”, dugim cijevima, zaustavili su ih policajci koje su učesnici mitinga smjestili u pomagače ubicama.
Piše: Zlatko Dizdarević za Interview.ba
Vijesti potom pominju i druga mjesta u BiH gdje su se ljudi okupljali istim i sličnim povodom, upirući prstom u “ubojice” i (ne)pravdu. Svjedoci i mediji malkice se spore o broju prisutnih na tim mitinzima u Sarajevu, Zenici, Goraždu, Tuzli itd. Bez obzira na to, svi se slažu da pravde nema a glavni krivci za to su u “pravosuđu”. Manje je onih što upozoravaju kako “pravosuđe” ne samo da ne može biti drugačije od vlasti, već u nas ono ciljano jeste prevažna poluka vlasti u vlastodržačkim marifetlucima. Demokratskim, po neupitnoj definiciji. Ukratko, temeljem pojedinačnih ljudskih drama i tragedija, dio naroda – masovno u Banjaluci – i uočljivo manje na drugim mjestima, “oslobađa se straha i torture”. Odlično.
Pitanje je, hoće li neuplašeni i oslobođeni pomjeriti ustranu na izborima proizvođače tog straha. Jasno je bilo na mitinzima u petak, kuda oni smjeraju. Iza izjava od kojih neke zaslužuju na prvi pogled i smijeh, stoje namjere potpomagane prijetnjom i silom, sve do dugih cijevi. Naravno i do njihovog “pravosuđa” i bezmalo šprdnjama sa (pred)izbornim pravilima. Uz kalkulacije sa stotinama hiljada onih što su na pomenute mitinge gledali uz ironiju negdje u kafani ili kod kuće uz tv.
Oni što su davno oslobođeni straha, bar prema svemu što su kazivali u petak uoči šutnje – koja nema nikakvog smisla, odavno je nadjačana kriminalnim djelima – nisu nikoga iznenadili. Bakir Izetbegović je literarno uzdigao u nebesa “našu zelenu vibraciju koja će donijeti napredak kakav do sada nije viđen…” Naravno, u pravu je da napredak nije viđen. To što je time “do sada” ponajduže dirigovao njegov SDA, nema veze. Ono zelenilo je dovoljno da omađija pristaše uvjerene u neviđeno. Drugi koji se nije imao čega oslobađati kada je strah u pitanju je Dragan Čović. Lijepo čovjek kazao u istom danu kako “se ne grli sa zločincima” i kako “…građanska država ovdje nema mjesta”. Prva izjava sadrži i eksplicitnu laž, i ozbiljnu negaciju elementarne vrijednosti Evrope čiji je on, sa njegovim ličnim HDZ-om, “najvjerniji promotor”. Naravno lično dočekujući na aerodromu i grleći se javno i pred kamerama sa presuđenim ratnim zločincem. Time ne prihvatajući ni kvalifikaciju ni presudu Suda u Hagu o ratnom zločinu onoga koji je tu presudu i odležao. A izjavom o ne prihvatanju građanske države u BiH ovaj “laureat europejstva” narugao se toj istoj Europi i njenoj temeljnoj odrednici onako kako to nije učinio bezmalo ni jedan iole relevantniji “lider” Unije. Koliko je danas ovdje onih koji se neće uplašiti da ga na tu činjenicu podsjete pred biračkom kutijom. Vidjet ćemo.
I konačno Milorad Dodik, nikada uplašeni politički siledžija, nalogodavac i izlaska dugih cijevi na cestu pred ljude što su krenuli na miting protiv straha i torture, otvarajući u danu bolnicu “Srbija” u Istočnom Sarajevu, rutinski se ponovo raznježio pred likom i djelom zlikovca Radovana Karadžića. Hoće li broj neuplašenih biti dovoljan za odgovor.
Etablirani silnici su pokazali neviđenu bahatost šprdajući se otvoreno sa svim onim što su institucije demokracije, a unutar toga i slobodnih i fer izbora. Do vica. Pade mi na pamet eto onaj aktuelni kad čovjek veli da nije htio izaći na izbore, ali kad vidje da će masovno izaći i mrtvi, bi mu nekako nezgodno da on ne izađe… Gore od pokazane bahatosti u svekolikom kriminalnu je njihovo uvjerenje, potvrđivano svakodnevno, da im niko ništa ne može. Oni što su pomislili da su oslobađeni straha i torture, uvjereni su da znaju šta će i kako će. Kazali su šta misle, i razišli se kućama. Šta će doista dalje ? Vidjet ćemo brzo.
U međuvremenu, prijatelj mi poslao SMS-om nekadašnju mudrost, kaže – Sokratovu o demokraciji. A zna se da je znao o tome puno.Uz ostalo, navodno, evo i ovo: “Kada lopovi i prevaranti konačno demokratski preuzmu vlast, jer kriminalci i zločinci teže moći, nastat će tiranija gora nego u vrijeme bilo koje monarhije i oligarhije…”
Poenta je, koliko vidim, u demokratskom preuzimanju vlasti…I poslije toliko vijekova, sve nekako poznato. Intimna pitalica u danu šutnje jeste. Do koga je problem ? Do demokracije ili do nas. Do Sokrata ili nekog drugog autora onog citata sigurno nije.
Vidjet ćemo brzo.
