Pa saznajemo, prati me Bursać, da su četnici bili hrabra antifašistička vojska, koja se borila protiv svih okupatora. Ono jest malo potiho ispred svojih bunara i jeste bilo je tu i piva sa kolegama ustašama, ali svejedno, to je antifašistička vojska i dosta više.
Piše: Dragan Bursać za Interview.ba
-I tvrđe smo mi orahe od vas, gospodine Bursać, polomili, ništa se ne sekirajte!
-Druže, preferiram da me zazivate sa druže, ne gospodine.
-Ništa ti nemoj preferirati izdajnička gnjido, nego papir u ruke, pročitaj pitanje, to ti je kontrolni iz istorije koji će uskoro imati učenici devetog razreda osnovnih škola u našoj voljenoj Republici Srpskoj. Da te vidimo junače Bursaćino koliko poznaješ našu silnu junačku istoriju.
Počinjem se znojiti. Srce mi ubrzano lupa i bubnjanje se prenosi u uši.
Klanje i pivo
Pa da krenemo.
1. Uporedi po sličnostima i razlikama ciljeve i način borbe četničkog i partizanskog pokreta? Dakle riječ je o oficijelnom pitanju smještenom u nastavnom programu za deveti razred u pododjeljak «opšti i posebni ciljevi programa». Je l’ ti to jasno, Bursać?
Odgovor: Sličnost između četnika i partizana bila je u tome što se u oba slučaja radi o naoružanim organizovanim formacijama. I tu svaka sličnost prestaje. Partizani su bili narodnooslobodilački pokret koji je svoju snagu crpio u ideji antifašizma. Sa druge strane upravo su četnici bili najvjernije sluge fašističkih italijanskih okupacionih snaga. Toliko su se sinbiozirali sa italijanima da su imali sporazume o zajedničkom djelovanju i nenapadanju pogotovo u Dalmaciji i Lici.
Partizani su svoj pokret gradili na direktnoj i otvorenoj borbi protiv okupatora Nijemaca, Italijana, kao i protiv domaćih izdajnika poput ustaša i narečenih četnika. Četnici su sa druge strane bili sjedeća nacionalistička banda, koja je svoje djelovanje zasnivala na mržnji i uništavanju nesrpskog stanovništva. Klanje nevinih Bošnjaka i Hrvata kao i Srba za koje se znalo da su u partizanima ili barem bliski partizanima, bio je njihov prepoznatljivi krvavi potpis. U pauzama klanja, nisu se libili popiti pokoje pivo sa «kolegama» ustašama, domobranima, Italijanima ili Nijemcima, o čemu svjedoči čitav jedan editorijal ratnih fotografija. Recimo u hotelu Bosna u Banjaluci, zajedno su lokali baš ti četnici, koji su…
Fini antifašistički građanski četnici
-DOSTA BURSAĆ, izdajniče! Kako te nije sramota? Evo, evo da si se samo potrudio da si malo pročitao, ma šta pročitao, prelistao udžbenik istorije, znao bi da je «četnički pokret po karakteru bio antifašistički, nacionalni građanski», evo lijepo ti piše, tri puta podvučeno, jebem te nepismenog. Dakle, PRVO se izučava bitniji, četnički pokret, a tek onda ova komunistička govna, partizani. Pa saznajemo, prati me Bursać, da su četnici bili hrabra antifašistička vojska, koja se borila protiv svih fašista. Ono jest mao potiho ispred svojih bunara i jeste bilo je tu i piva sa kolegama ustašama, ali svejedno, to je antifašistička vojska i dosta više. A pored toga, to je bio i građanski fin svijet, iz dobrih kuća, a ne kao fukara partizanska. Sve go proleter i seljak bezemljaš. Objektivno, svaka je srBska majka četnika za zeta željela, a ne usmrđenog partizana. Je l’ ti to jasno komunjarski potomče???
-Nije mi jasno, druže-gospodine nastavniče! To je revizionističko smeće, to je zlo jedno. To je zatrpavanje djece lažima i prekrajanje i njihove sudbine. Nije mi jasno!
Nacionalno osvještavanje djece po školama
-E biće ti jasno, kad tvoji potomci i potomci tvojih potomaka od nas zadojeni uz Božju pomoć postanu pravi mali nacionalno osviješteni Srbi! Sve će ti biti jasno Bursać!
-Kakvi mali nacionalno osviješteni Srbi, jeste li vi normalni. Cilj nauke je predstaviti djeci istinu, obrazovati ih, a ne nacionalno osvještavati. Nije vam ovo zlatiborski kamp! Ili možda…?
-ĆUTI I SLUŠAJ! U opštim i posebnim ciljevima nastavnog predmeta istorija za deveti razred u Republici Srpskoj pod tačkom šest stoji, citiram Bursaću stoko komunistička:
«Njegovanje i učvršćivanje nacionalnog identiteta i patriotizma.»
-Jeste li vi normalni ljudi??? Pa šta će djeca koja nisu Srbi, a nekim čudom (još uvijek) žive u Republici Srpskoj? Šta će od bruke i sramote normalni nastavnici, koji moraju pogledati u oči djevojčici Almi ili dječaku Jošku, koji pohađaju nastavu sa srpskom dječicom? Kako mislite riješiti tu sramotu na svu ovu sramotu?
-To nije ni vaša ni naša briga, gospodine Bursać. Eno im njihove Federacije pederacije i teheranskog Sarajeva, pa neka tamo uče o svojim herojima iz handžar divizije. Imaju i oni svoju historiju, a bogme i ovi u Livnu i Zapadnom Mostaru svoju povijest. Neka se tamo dive blaženom Stepincu do mile volje. Je li to jasno Bursać?
– Ne, ništa mi nije jasno. Pa po vama je istorija kao kljukuša- svako selo ima svoju i svačija je jedina, prava i istinita?
Šta bi vi, da vam djeca uče iz jednog udžbenika, jesmo se mi zato borili?
Dabome Bursać, naivna stoko. Konačno jedan pametan zaključak. Pa šta bi ti htio, da djeca uče iz jednog udžbenika u cijeloj mrskoj BiH? Da svi pohađaju nastavu na nekom zajedničkom jeziku, da se djeca druže razmjenjuju iskustva i znanja? Jesmo li mi zato ratovali i ginuli, na sve tri strane, nekrstu jedan???
Ti bi, bruko komunistička uveo Titove staze revolucije, kakav si monstrum?
-Ne bi nam loše bilo od toga, ako već pitate. Čisto da se vazduh i knjige pročiste od heroja Draže i njegove straže.
O herojima i paščadima
-Sjedi, jedinica k’o kuća! A, kad smo kod heroja, bolje da te ne pitam o istoriji i sužanjstvu, naših istinskih heroja odbrambeno-otadžbinskog rata, Ratka Mladića i Radovana Karadžića. Vidim, Bursać nisi svario četničko herojstvo, kako bi se tek nosio sa ovim najnovijim herojima? Još bi rekao da su zločinci, monstrumi, da su kukavice i jajare koje su se krile, a obrukale svoj narod i pokušale u genocidu zatrijeti drugi narod? To bi ti rekao???
– U bobu, tako nastavniče druže-gospodine. U bobu! Eto vidite kako i vi znate i hoćete kada se malo potrudite. Zar je to toliko teško djeci predočiti? Da se radi o kukaviciama, zločincima i izdajnicima?
-Marš Bursaće, pašče plaćeničko! Marš sa časa istorije! Marš iz razreda! Marš iz škole! A maršnućemo mi tebe i iz naše Republike Srpske. Nećeš ti nama kvariti djecu. Pa mi od presvetog Dobrice Ćosića, ma šta od Dobrice, od Milana Nedića naovamo radimo na projektu srBskog školarca. Pa za nas piše Nenad Kecmanović, premudra glava. Tu je čitav tim koji je radio na kreiranju ove briljantnosti, što se udžbenikom zove.
Jebeš hemiju i biologiju pored ovakve istorije
Mi ćemo uz vjeronauku ostaviti samo istoriju koliko je dobro napisana. Ostale predmete ima da izbacimo. Koji će nam klinac fizika, hemija, biologija. Da djeca preuče. Da dobiju desetke kasnije na fakultetima, pa se žale predsjedniku Dodiku kako nemaju posla. Samo kvalitetna istorija sa herojima četnicima, obezbjeđuje bazu ljudi koji će se učlaniti u partiju, eto i predsjednik Dodik je o tome pričao. Pratite malo situaciju, gospodine Bursać. Izgubljeni ste skroz!
Probudio sam se u goloj vodi. Samo što to nije san. To je realnost za svakog dječaka i djevojčicu koji su krenuli u deveti razred u Republici Srpskoj. To je realnost za svakog čestitog nastavnika, koji će morati da predaje po smećarsko-revizionističkom planu i programu iz profašističkog udžbenika. To je dubinsko transgeneracijsko djelovanje na nova pokoljenja, koja će biti trajno obogaljena. To je onaj futur treći koji će od djece stvarati poslušno mediokritetsko roblje, sve nacionalno osviješteno ili neoliberalno roblje ispred slovenačkog konzulata, koje čeka radnu vizu. Na djeci je samo da izaberu kojoj vrsti robova pripadaju. To je ta noćna mora koja se živi iz dana u dan, širom otvorenih očiju.
Ovaj i slični zločini nad djecom, put su u nestanak cijelog jednog naroda, u ovom slučaju srpskog. Ovo je način na koji se, za šaku produžene vlasti, uništava čitava jedna mladost. Dabome, tuđa mladost, jer su djeca kreatora ovog sistema koji je iznjedrio smeće od udžbenika, obrazovana u nekim drugim sistemima na nekim drugim geografskim širinama.
A ti bijedniče, hrani dijete da uči o četničkim herojstvima i da postane bijednik, kao i ti!
