O Srđane P., htjela sam pisati o seksu ovog petka. Ono pošteno, kako očekuješ od jedne jezikare koja te redovno pita “I, kako Vi Srbi prašite?” Već sam pola teksta sastavila u glavi kad…umiješala se politika, naravno.
Piše: Dženana Alađuz za Interview.ba
Jedno obično endžioovsko poslijepodne, sav svijet odmara, a mi educiramo. Što bi rekao jedan vrlo progresivni načelnik općine ispiramo ženama mozak. Elem skup divnih, pametnih, ambicioznih žena, a ja u elementu, pričam red ovoga red onoga, jer sam nanjušila da su one prepristojne da ustanu i odu, kao što obično urade članovi moje porodice, sve redom nezahvalnici koji se sigurno neće naći u mom testamentu.
I letim ja tako na krilima sopstvene veličanstvenosti kad kaže jedna od sapatnica “Oprostite Dženana, kad nama već pričate o imidžu mogli biste i vi poraditi na svom.”
Muk i nevjerica! “O čemu pričate” pitam pristojno a u glavi već slažem moguće odgovore:
“Ne, nisam to bila ja te večeri u wc-u, već moja sestra bliznakinja s kojom ne pričam već godinama!”
Ispostavilo se da je riječ o nečem mnogo gorem nego što je prevara ili grupni seks sa Medonjom u Čevljanovićima – ona je od ozbiljnih izvora više puta čula da sam ja SDP.
Džaba se ja klela da nikad nisam bila članica niti jedne stranke, pa tako ni ove predmetne, niti da ću biti dok mi je ova glava na ramenima…U očima joj vidim da mi ne vjeruje.
I onda počnem sebe preispitivati – a zašto ja nisam članica ove ili neke druge stranke? Pa ja toliko godina tupim o podršci ženama u politici da je jedino pošteno da se i ja uhvatim u kolo, a ne da pričam sa strane. Kako to obično biva izvučem papir i krenem udarati plus i minus.
Minus i plus, ko Amer i Rus, u mom svijetu ti si korov, a ja hibiskus
Minus je što bih imala šefa. Muškarca. Srednjih godina, bijelac, srednje građe visine do 184 cm, broj cipela 44, završen Fakultet sa malo iskustva u privrednom sektoru prije nego što je zasjeo na poziciju, dvoje djece i žena, imovina na svekru ili ženi. Komunikativan, sklon rizicima, brojni sudski procesi iza njega, svi redom montirani.
Plus je što bih stalno imala seks. Tačnije primala bih ga i kad sam raspoložena i kad nisam, ali bilo bi vrlo redovno. Jer sam pod a) u društvu pravih muškarčina, Sinova nacije b)jer bi me svojim glupostima, kriminalom i lošim ukusom jebali svaki dan. U mozak naravno, nisam baš njihov standardni tip, na meni sigurno nijedan ne sanja da umre i ostavi ženi 14 miliona keka.
Minus je što me niko ne bi slušao, pa čak ni kurtuazno. Čak i oni najprogresivniji muški članovi Partije s kojima dijelim mnoge svjetonazore, od tog istog SDP-a pa do SDA, u trenucima kad se odlučuje o pravim pozicijama, o stvarnoj moći…razgovaraju jedan s drugim, a ne sa drugom. Ko mi ne vjeruje nek pročita možda jedan od najhrabrijih političkih intervjua ove godine a da nije anoniman policijski izvor – intervju sa Majom Gasal Vražalica.
Plus je što bih možda dobila stalan posao. Političke partije su danas najbolji poslodavci. Ne bi bilo više muke od projekta do projekta, mjeseci kad nemaš platu i mjeseci kad imaš odličnu platu, što praktički znači da si čitavu godinu u nekom strahu …Ne bih se brinula “a šta ako naša ideja nema prođu, ako se ne dopadne niti jednom donatoru, ako se budem vratila na tržište sa svojom diplomom komparativistice za koju sam samo jednom od 1998. vidjela oglašenu poziciju!!!”
Nemojte me pogrešno shvatiti. Želim da me jasno shvatite.
Iako smo se znale mnogo puta razići u mišljenjima, pa čak sam znala i pisati protiv nekih njihovih inicijativa, nekad se javno ograditi od postova…kad sve sagledam, čast bi mi bila biti drugarica na primjer jednoj Besimi Borić koja s povezom na jednom oku bolje vidi stvarnost nego mnogi s oba, širom otvorena. Kad Nada Tešanović uđe u prostoriju, ja ustanem. Iz poštovanja. Amra Babić? Pitajte SDA ako meni ne vjerujete. Ljilja Zovko? Ismeta Dervoz? Maja Gasal Vražalica? Nasiha Pozder? I mnoge, mnoge druge žene u različitim strankama.
Ne, nisu sve žene zato što su žene nekim čudom prirode ili Božanskim ukazom abolirane od korupcije, kriminala ili obične pohlepe. (Samo ću reći direktorica klinike i svemira).
Ali sve dok ne dobiju priliku da pokažu svoju prirodu ja nemam prilike da kompariram. Od 90tih originali i njihovi falsifikati nikako da odbiju, na deset prstiju mogu nabrojati one koji su umrli ili se povukli s položaja, ko mi ne vjeruje nek potraži gdje je i šta radi Haris Silajdžić koji je za ne povjerovati agilan kao 18godišnjak.
Naši lideri naših stranaka, jer one jesu naše sve dok 50% stanovništva glasa za njih, svaku večer nas sačekuju u parku, pred haustorom. Ti lijepo pozdraviš pitaš za zdravlje a oni otvare kišni mantil, pokažu svoj ponosi odgovore “njanjanjanja ne možeš mi ništa….”
Lijepo je rekao pjesnik “Sve prave ljubavi su tužne…”