Alen Muratović: Od pojma „urnebesno“ diže mi se kosa na glavi

Alen Muratović je sarajevski glumac, vanredni profesor glume na Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu (ASU), umjetnički direktor Otvorene scene Obala, reditelj komedije “Narodni poslanik” čija će se premijera održati 4. jula u Bosanskom kulturnom centru u Sarajevu, ali i jedan od članova najbrojnije grupe u BiH “Dvadesetorica.” Muratović smatra nevjerovatnom činjenicu da tekst Branislava Nušića “Narodni poslanik”,koji je nastao prije više od stotinu godinu, nije izgubio na autentičnosti i aktuelnosti s obzirom da i dan danas živimo, kaže, zarobljeni u kandžama malograđanštine i primitivizma.

VREĆA PARA: Pojedincu je potrebno da ima vreću para. Samim tim ima i kontakte. Kontakte koji preko telefona i u kafanama na ručkovima kroje politiku ove države. Pojedincu je, takođe, potrebno da je bez morala. Jer sa postojanjem i trunke morala ne bi se mogao naći u ovoj situaciji u kojoj su danas političari koji vladaju. Vladati i ne vidjeti u čemu vladaš je besramno u najmanju ruku.

INTERVIEW.BA: Da li je ovo Vaš prvi ozbiljniji rediteljiski angažman, i zašto baš Nušićev “Narodni poslanik?”

MURATOVIĆ: Da. Ovo je moj prvi rediteljski aranžman. Koliko će ozbiljno da bude to će publika najbolje ocijeniti. Trudio sam se da predstava bude čista, jednostavna i istinita. Nisam ja bio taj koji je odabrao tekst. Zvali su me producenti koji su od samog starta željeli upravo ovaj komad. Ermin Sijamija i njegova producentska kuća „Oxygen production“ planiraju da upravo sa ovim komadom i nezavisnom produkcijom krenu u avanturu koja će se i poslije ove predstave nastaviti. “Narodni poslanik” je vjerovatno početak djelovanja vaninstitucionalnog načina postavljanja profesionalnih teatarskih predstava.

Kada vam neko kaže Branislav Nušić – “Narodni poslanik” to je znak za aktuelnost. Nevjerovatno je da je tekst nastao prije više od stotinu godinu i da nije izgubio na autentičnosti i aktuelnosti s obzirom da i dan danas živimo zarobljeni u kandžama  malograđanštine i primitivizma.

INTERVIEW.BA: Rekli ste da je fokus predstave u tome da ljudi vide ko nas vodi i za koga narod glasa na izborima, šta mislite šta je sa nama kad decenijama biramo iste ljude?

MURATOVIĆ: Vrlo je jednostavan odgovor na to pitanje. Imamo čitave generacije mladih ljudi koji ne izlaze na izbore. Ne tiče ih se. Njima je to dosadno i ne žele jedan dan u dvije godine posvetiti tako bitnoj stvari. Bitnije je postaviti fotografiju na Instagram nego otići na biralište i pokušati nešto promijeniti. Druga stvar, jednako bitna, zašto je godinama isto to da su stranke koje godinama vladaju izrodile glasačko tijelo koje ih održava i hrani? Svi oni su involvirani za svoje firme-stranke i njima je ovo idealna situacija. Ostatak je, nažalost, manjina. To je manjina koja ovu zemlju želi vidjeti kao građansko uređeno društvo.

INTERVIEW.BA: S druge strane, šta je potrebno pojedincu u BiH da se domogne vlasti?

MURATOVIĆ: Pojedincu je potrebno da ima vreću para. Samim tim ima i kontakte. Kontakte koji preko telefona i u kafanama na ručkovima kroje politiku ove države. Pojedincu je, takođe, potrebno da je bez morala. Jer sa postojanjem i trunke morala ne bi se mogao naći u ovoj situaciji u kojoj su danas političari koji vladaju. Vladati i ne vidjeti u čemu vladaš je besramno u najmanju ruku. Stid je jedna od najčistijih ljudskih emocija. Zaključak je jednostavan. Prljavi su.

INTERVIEW.BA: Dok se političke stranke svako dvije, odnosno četiri godine, raduju izborima, građani su manje/više umorni, šta je kod Vas prevagnulo da se bavite ovim aktuelnim tekstom?

MURATOVIĆ: Mnogo je razloga koji su prevagnuli. Kao što sam rekao aktuelnost samog teksta je inicijalna kapsula. Tim ljudi sa kojima sam radio, također, i još jedna veoma bitna stvar je potreba da im se javno „izrugam.“ Neće oni to ni shvatiti, ali nadam se da ima ko hoće.

INTERVIEW.BA: Da li je narodni poslanik u BiH kupio diplomu, zaposlio svoju bližu rodbinu i prijatelje? Da li kupuje glasove glasača? Gdje izlazi, kakvu muziku sluša, da li čita?

MURATOVIĆ: Narodni poslanik u našem slučaju je granabdžija Paja. Pomislio je da bi upravo on mogao postati poslanik. Ima jedan granap zašto ne bi imao još jedan? Ili zašto ne bi mogao imati i tržni centar? Ili zašto se ne bi malo nakačio na državni budžet koji sa sobom donosi mnoge beneficije? Regresi, dnevnice, zdravstveno, socijalno… Tužno je da upravo takav profil čovjeka uopšte pomisli da se može baviti tako odgovornim poslom kao što je politika. Čovjek koji ne zna ni kako se laptop otvara, a kamoli  da pročita pristignutu mail poštu. Čovjek kojemu su osnovna ljudska prava na zadnjem mjestu. Zapravo, on ni nema svijesti o tome. I da sve ne nabrajam, ostalo možete vidjeti kada dođete na predstavu.

INTERVIEW.BA: S druge strane, komedija je zahtjevna forma, treba publiku nasmijati, a nekako se ostavlja dojam da ovaj komad ne nosi onaj predznak “urnebesni” koji privlači velike mase, da li griješimo?

MURATOVIĆ: Od pojma „urnebesno“ diže mi se kosa na glavi. Taj pojam su utemeljeli tezgaroši, neradnici i marketinški diletanti. Prolazi kod nas, nažalost, kao što sve prolazi. Mi smo se bavili komedijom. Bez predznaka urnebesno. Neka bude urnebesno na biralištima, u smislu da skinemo ljude o kojima ovdje pričam. Naša komedija je čista, radosna i zaigrana. Bez primitivizma i vulgarizma i jeftinog podmetanja viceva publici. Čak bi volio da ode u tragikomediju i trudio sam se da na kraju takav dojam ostavimo kod publike.

INTERVIEW.BA: Kroz grupu “Dvadesetorica” čiji ste član, jednako se bavite bh. svakodnevnicom kroz parodiju, gdje su “Dvadesetorica” danas, da li pripremate neku svirku uskoro? Možda neki predizborni koncert?

MURATOVIĆ: Da. “Dvadesetorica” na sličan način progovaraju o jednakim problemima. Kroz stihove, muziku i ples sličnu stvar radimo. To je naša terapija da lakše podnesemo sve užase. Mi smo sami sebi dovoljni, ali je lijepo što smo dobili i dosta publike pa smo mogli horski pjevati i biti glasniji u satiri koju priređujemo. Trenutno smo u fazi mirovanja što ne znači da bi se mogli koliko sutra probuditi. Vidiš, nismo razmišljali o predizbornim koncertima, ali ne bi bilo loše uzeti im novac i donirati u humanitarne svrhe, jer oni se nikada sami neće sjetiti.

 

 

Prethodna vijest

Jasna Jozelić: Religija se u BiH politizira i to kroz obrazovni sistem

Naredna vijest

Maja Gasal-Vražalica još kratko zastupnica DF u PSBIH: Ne znam objasniti zašto se sve ovako završilo