Šta znam, ako se iko razumije u srpske civilne žrtve, to je Naser Orić sigurno. Ne kaže to moja malenkost, gluho bilo, nego Sud BiH, bestraga im glava.
Piše: Dragan Bursać
Ovih dana samo ko nije htio, nije vidio fotografiju sa koje nam se zajednički smiješe komandant odbrane Srebrenice, Naser Orić i prvi čovjek srBske časti za BiH, Igor Bilbija.
Najbolji primjer pomirenja u istoriji
Bilo je tu šoka i nevjerice, slabašnog pokušaja guranja prstiju u oči, ali džaba. Jesu, boga mi, Orić i Blibija. Jesu paradigme bošnjačkog i srBskog nacionalizma zajedno. Zabranjeni, slatki brak…
No, postavite to ovako. Više će fotografija Nasera i Igora uraditi za pomirenje zavađenih naroda od stotinu, ma šta stotinu, od hiljadu impotentnih okruglih NVO stolova, na kojima se mire uglavnom već pomireni. Ovako, u kost brate mili. U srž! Kad mogu da se izmire Naser i Igor, može svako. Ono jeste, nisu oni nikad ni bili posvađani, rade iste ili slične poslove iz oblasti prometovanja i distribucije ljudi, materijalnih sredstava i ostalog, ali opet… Nije mala stvar vidjeti ova dva domoljuba na jednom frejmu.
Za uokviriti i strancima pokazivati. Lijepo me čudi, kako se neka NVO udruga nije dosjetila pa saopštila kako je do istorijskog susreta došlo u njenoj režiji. Silne bi novce od donatora dobila. Doduše, ne bi dobila onoliko koliko dobijaju Naser i Igor od svojih poslova, ali svejedno.
Pa je ovdje nabacano nekoliko prijedloga, kako učvrstiti saradnju, kako produbiti to prijateljstvo, kako osnažiti istetovirane bošnjačke i srBske desnice.
Od Slobe do Zlatnog Ljiljana
Za početak, ne bi bilo loše da se dogodine prilikom paradiranja srBske časti na neustavni Dan republike u Banjaluci, istima pridruži i Naser Orić. Može paradirati na već tradicionalnom lupetanju ispred Boske, a može lupetati i u Skupštini RS-a, gdje svoje stolice odavno imaju Bilbija i društvo mu. Šta znam, ako se iko razumije u srpske civilne žrtve, to je Naser Orić sigurno. Ne kaže to moja malenkost, gluho bilo, nego Sud BiH, bestraga im glava. Može Naser velim podučiti srBske časnike kako borbama na otvorenom, tako i kursom teoretske nastave. Recimo da se predavanje zove –Od Slobinog tjelohranitelja do uspješnog bošnjačkog heroja i Zlatnog ljiljana. Ili kako sam slušao gazimestanski govor iz prvog reda. Ili kako sam hapsio Vuka Draškovića. Ili kako sam bio srpski specijalac na Kosovu…Ihaaj, ima toga na vazdan.
Kako se kaže, Potočari ili Potočani?
A za dobro gostoprimstvo, Naser bi se mogao odužiti Bilbiji i kamaradima, tako što će ih odvesti na komemoraciju u Potočare. Sjetiće se mnogi kako su prošlog ljeta pripadnici srBske časti pokušali doći u Srebrenicu, ali zbog nepoznavanja pismena, završiše u nekakvim Potočanima. Naser bi im stoga mogao prvo pojasniti razliku između ćirilice i latinice, pa onda bogme i toponimije, jer Potočari i Potočani nisu isto, a nisu ni blizu.
Odmah potom, mogao bi im Orić pokazati i okolinu Srebrenice, doduše iz helikopterske perspektive se bolje vidi i poznaje, ali i sa zemlje nije loše. A kad su već tu, red je da se poklone svi zajedno sjenima mrtvih ubijenih u genocidu. Neki nisu odavno, a neki nisu nikako.
Ne bi bilo loše ama baš nikako da Bilbija objasni urbi et orbi, ko su to «njegovi Bošnjaci», kako ih je prošle godine nazvao prvi čovjek srBske časti za BiH. Jesu li to ovi sa fotografije? Na njoj su inače osim Orića, bajkeri Armin i Nermin Ćulum, te Elvis Hodžić, svi od ranije poznati organima gonjenja. Neki su penziju zaradili radeći u kolektivu Ramiza Delalića-Ćele, a neki su trgovali narkoticima i družili se sa ruskim «Noćnim vukovima», putinovom ulično-motroraškom paravojskom. Tako kažu barem ovi iz murije.
I nemojte biti maliciozni. Jer ako se ovi rehabilitovani prestupnici mogu lijepo družiti, ako ne gledaju na vjeru i naciju, ako im je poslovni interes ispred religijskih dogmi, pa šta tebe sprječava narode ludi da se ne izmiriš????
Od Gazimestana do današnjih dana
A tako, nemaš primanja iznad 2000 eura mjesečno, pa se moraš baviti tuđim prknom, a ne kao gopsoda sa fotografije, šampanjac, motori, teretane, visokakcizna roba, brzi konji i silikonske žene. Pa ono jeste, narode glupi, kad se baviši klimoglavljenjem i mučanjem, kad zaokružuješ Baketa, Milu i Čovketa, dok se prava raja relaksirano fotografiše i bavi humanitarnim radom.
Nema sumnje, svaki srBski nacionalista poštuje bošnjačkog i obratno. Braća po krvi, steroidu i ostalim materijama. Braća po interesu. Braća po svemu. Od Gazimestana do današnjih dana.
Šta, šta kažete, nisu svi isti? Normalno da nisu. Neko pliva iznad granice od 2000 eura mjesečno, a neko se klati ispod 200 eurića. Neko se fotografiše, a neko se ne smije u ogledalo pogledati. Neko se bavi poslom i visokakciznom robom, a neko stalno biva robom dok škilji i mantra nad sobom da li je fotografija možda fotomontaža.
Za to vrijeme Naser vodi srBsku čast, a srBska čast voli Nasera!
