Antifašisti su danas povodom Dana pobjede nad fašizmom marširali ulicama Sarajeva kako bi naglasili važnost antifašističke borbe. Iako je vojno uništen, fašizam u nešto drugačijim oblicima prisutan je i danas u bosanskohercegovačkom društvu smatra Dervo Harbinja, predsjednik Udruženja antifašista i boraca narodnooslobodilačkog pokreta (UABNOR). On je za Interview.ba govorio o antifašizmu u bh. društvu, veličanju ideje „Herceg-Bosne“ i proslavi Dana Republike Srpske, kao i načinima očuvanja onoga što je antifašistička borba ostavila u amanet.
ANTIFAŠIZAM BEZ RADNIKA? „Nažalost, stranke koje baštine antifašizam izgubile su radničku klasu. Dozvolile su da se ona uništi. Najveća koncentracija antifašizma je upravo u radnicima u naprednom radničkom pokretu koji je danas uništen. Tako da smo mi danas na političkim marginama. Za nas čuju samo kada im trebaju glasovi“.
INTERVIEW.BA: Da li je fašizam poražen u bh. društvu s obzirom na to da činjenice ukazuju na suprotno?
HARBINJA: Fašizam kao organizacija kroz vojske u SFRJ i njemački fašizam su poraženi, ali nije poražena ideja. Dokaz tome jeste drugi rat, naš odbrambeno-oslobodilački, kada su ponovo obnovljene ideje kroz agresiju na BiH i kroz stvaranja kvislinških jedinica ustaša i četnika na području BiH. Nažalost u mnogo gorem i mnogo težem obliku s mnogo težim posljedicama.
INTERVIEW.BA: Koliko su antifašisti prisutni u našem društvu ili je li ono postalo zatrovano nacionalističkim ideologijama?
HARBINJA: Imamo organizacije na nivou države, entiteta, kantona, ali i općina koje pokušavaju da egzistiraju u ovom teškom vremenu nacionalizma i bujanja desnih snaga. Nažalost, nismo prisutni u političkom smislu u onom obimu koji bi bio dovoljan da smanjimo pritisak nacionalizma i fašizma u BiH. Postoji koalicija nacionalfašista koja ne bira sredstva da ostane na vlasti.
Opet nažalost, stranke koje baštine antifašizam izgubile su radničku klasu. Dozvolile su da se ona uništi. Najveća koncentracija antifašizma je upravo u radnicima u naprednom radničkom pokretu koji je danas uništen. Tako da smo mi danas na političkim marginama. Za nas čuju samo kada im trebaju glasovi.
INTERVIEW.BA: Kako komentarišete činjenicu da se danas obilježava Dan Republike Srpske i veliča „Herceg-Bosne“?
HARBINJA: To ne treba da vas čudi. Donesena je presuda udruženog zločinačkog poduhvata u “Herceg-Bosni” i u Republici Srpskoj, a u RS-u i kvalifikacija genocida. Onda su se te snage udružile i počele su da zajednički djeluju.
Vama, niti bilo kome u ovoj državi ne treba objašnjavati da se udruženi zločinački poduhvat kroz nacionalističke političke partije organizovano vrši pritisak da bi uništio ovu državu i da bi je podijelio.
Pokušavaju ono što nisu mogli Karađovđevskim dogovorom. Zagreb i Beograd podržavaju ove dvije kvislinške tvorevine i ove dvije kvislinške vojske. U Sudu BiH su donijeli strategije da u raznim situacijama izjednače regularnu armiju, Armiju BiH, s dvije kvislinške vojske HVO i Republike Srpske. To je ono što mi moramo da znamo. Pogotovo kada se približavaju izbori, oni isključivo idu na nacionalnu kartu.
INTERVIEW.BA: Prepoznajete li danas u našem društvu neke snage koje bi mogle iznijeti neku novu antifašističku revoluciju? I koju?
HARBINJA: Samo progresivne antifašističke snage i građanske opcije mogu pokrenuti procese u društvu. Ono što vi mene pitate i što su me dosta pitali ima jednostavan odgovor. Narod se nikada u historiji nije sam pokrenuo i napravio bilo kakvu revoluciju, narod mora imati rukovodstvo. Ja trenutno ne vidim u trenutnim političkim opcijama i partijama organizacionu snagu ljudi koji su spremni da se žrtvuju i da pokrenu proces rušenja ove nazadne vlasti, koja je uništila sve do čega je došla. Tako da bez novih snaga i rukovodstva koje će povesti narod u smjeru progresa ne može se očekivati ništa ozbiljnije.
INTERVIEW.BA: Kako njegovati tekovine Narodnooslobodilačkog pokreta, šta je to ostavljeno mladima?
HARBINJA: U BiH je praktično najveći pokret antifašizma na području bivše Jugoslavije, gdje on nije ničim zakrivljen i uprljan. Istinski antifašizam još postoji samo u BiH kao veliki pokret. U Hrvatskoj je zabranjen. Ne možemo nikako gledati samo Drugi svjetski rat kao antifašistički rat, moramo gledati kada je u pitanju BiH antifašiste u kontinuitetu. Ako tako gledamo imamo šanse da te nazadne i opasne snage fašizma ne bujaju i ne preuzmu vlast u onom obliku u kojem bi u potpunosti narušio antifašizam. Znači, antifašizam treba gledati u kontinuitetu i proučavati ga i u Drugom svjetskom ratu, ali i ovom koji nas je zadesio. Ako tako gledamo imamo velike šanse da ga porazimo.
INTERVIEW.BA: Možete li nam izdvojiti neko Vaše sjećanje na Narodnooslobodilački pokret?
HARBINJA: Bio sam četvrta godina Vojno-ekonomske akademije u Beogradu (1973). Bili smo domaćini borcima. Tada ih je bilo 7000, a mi smo trebali obezbijediti sve za takvu jednu manifestaciju, od hrane do smještaja. Koča Popović mi je ostao posebno u sjećanju. Naređeno nam je da moramo bez obzira na sve biti ljubazni prema borcima. Jedan od njih, komandir čete, se napio i ko god je došao gdje se objedovalo on ga je pitao: „A ko si ti? Gdje si bio?“. Ko god je prolazio pored njega odgovarao mu je. Kada je došao Koča Popović sa štapom, ovaj ga je negledajući upitao isto što i sve ostale. Popović se samo nageo i stavio mu ruku na rame i rekao: „Ja sam Koča Popović“. Komandir je skočio i krenuo se izvinjavati. Popović mu je rekao da se ne izvinjava, te da ide spavati, jer su svi ostali bili jako dobro organizovani. Čovjek se izgubio i više ga nikad nisam vidio. Tada sam vidio istinski autoritet komandanta Popovića. To je nešto čega se sjećam i dan danas.
