Ni pornografija nije što je nekad bila. Tehnološki inovativna, etički i sadržajno do jaja konzervativna, ponovo je na raskrsnici.
Piše: Ozren Kebo za Interview.ba
Pornografija je jedna od osnovnih potreba savremenog čovjeka i jedno od temeljnih ljudskih prava u svakom modernom društvu. Postoje nesumnjive profilaktičke dobiti pornografije. Pojačava lokalnu cirkulaciju, intenzivira motivaciju, a motiviran čovjek onda lakše apsorbira i željezo i svakodnevni život, što znači da će vam svaki dobar terapeut prepisati tri puta po dva sata xhamstera, makar vikendom.
Ako se slažemo oko ovih neoborivih aksioma, onda ćemo se vjerovatno lako složiti i oko jedanaeste teze o Roccu Siffrediju: najveći dušmanin današnje pornografije nisu ni lažni moral, ni desnica ( ne mislimo na ruku, nego na one arhaične snage koje zavode red po svijetu) nego – savremena pornografija. Tj. porno industrija. Rečena vam je industrija, da prostite, jedan od najtvrđih bastiona muškog šovinizma i kao takva do kraja zaostala u vremenu i prostoru. S vještačkim grudima i napumpanim guzovima, s lošim perikama i napadno nadograđenim noktima, s nasnimljenim uzdasima koji su sinhronizirani kao članovi Predsjedništva BiH kad krenu u Beograd, s militantno izbrijanim ženskim međunožjima, sa sterilnim kadrovima koji fataju udove umjesto tijela, naša draga porno industrija vam je – upotrijebimo jedan zaista adekvatan izraz – u totalnom kurcu.
Sad govorimo o dva lica savremene pornografje. Ova unosna djelatnost zaslužna je za ogroman postotak inovacija i unapređenja na internetu. Ali tehnološki inovativna, u etičkom i sadržajnom smislu ostaje do kraja konzervasta, nepopravljivo zaglavljena u šovinističke stereotipe, puna latentnog nasilja i konceptualnog ponižavanja žena, bezidejna i nespremna da uči od amaterske pornografije, koja iz dana u dan osvaja srca i duše ljubitelja umjetnosti širom svijeta.
Pornošopovi nikada nisu bili ni glamurozna ni vesela mjesta. Ali erotski muzeji jesu. Ko ni dan danas ne shvata razliku između pornografije i erotike, vrlo lako će povući demarkacionu liniju ako posluša savjet vašeg izvještača, inače doktora nauka glede ove problematike. Neka prvo ode u bilo koji erotski muzej diljem svijeta i oduševi se „šaljivom mekoćom ženske golotinje“, veselom hvalisavošću plemenskih penisa, razuzdanim radostima narodnih običaja, pa neka onda ode u pornošop, tu depresivnu kombinaciju darkerskog pokreta i parlamentarnog života u BiH. Gdje god da ih nađete, pornošopovi su uvijek zatamnjena, neprozračena mjesta na kojima caruju atmosfere zavjere i nedozvoljenih užitaka.
Poštovani prijatelji, uvaženi štovatelji pornografije, nažalost, moramo vam nešto priznati: naslov ovog teksta čista je prevara, smišljena radi namicanja lajkova. Moramo i mi od nečega živjeti. Nema šanse da na londonskom Sohou, nekadašnjem veselom stjecištu bluda, nađete četiri porno dućana u nizu, što je bio slučaj, recimo, dvijehiljadite godine, kada je ovaj uvaženi inspektor posljednji put imao čast obići inkrimirano područje. Sve je to pozatvarano, što zbog lošeg poslovanja, što zbog ilegalnog rada. Ostao je, na braniku slobode, samo jedan. Uz njega, nekako se trude da prežive i dva tri salona za masažu. U njima je oduvijek prevara glavni metod rada. Čim nesretni konzument kroči unutra, tutnu mu u ruke kolu. A tek kad bude izlazio saznat će od nabildanog trokrilnog ormara da jedna kola košta 250 funti. Zato se pametan svijet masira doma, takozvani home healing, ako shvatate humanističke nijanse ove poruke.
I šta smo našli u onom jedinom ostatku zaklane industrije? Jad i čemer, tri prodavača i dva slučajna prolaznika. Radnja je organizirana kružno, tako da kada iz nje izađete, napravili ste punih 360 stepeni. A bolje biste se osjećali da niste. Na samom početku radoznalog posmatrača šakom u lice dočeka tehnološko i civilizacijsko razočarenje prvog reda – ponuda polovnih pornografskih časopisa. Polovnih, jer se novi uglavnom više ne štampaju. Oni su kao forma istraživačkog novinarstva izumrli čak i prije dnevnih novina, pošto se kompletan planetarni blud u međuvremenu preselio na internet. Nakon tog pulta s novinama slijedi još jedan tehnološki arhaizam nulte kategorje – ogromna korpa s cd-ovima. Pa ko danas ima potrebu, osim ako nije kolekcionar ili istraživač, kupiti cd kraj onakvog besplatnog divljanja na milionima portala?
U gornjem dijelu prodavnice, u jednom zabačenom kutku, smješten je raj za fetišiste – odjel, nazovimo ga tako, kožne galanterije. Bičevi, kape, maske, uniforme, donji veš, specijalna pomagala. Koža je jedan od najrasprostranjenijih fetiša svih vremena i svih prostora, pa nije čudo da u ovakvom granapu zaslužuje poseban prostor. Ono što ne da je čudno nego odbojno, olfaktivni je aspekt spomenutog odjela. To više nije ona stara dobra koža proizvedena negdje u Evropi, nego kineska verzija iste, koja dismr na kilometar. Teško je dočarati vam taj smrad, ali evo probat ćemo ovako. Znate kako šćavi njihov kožni odjel? Kao kad na koridoru WC vozite između Sarajeva i Zenice, pa tamo kod Visokog prođete kraj one Preventove tvornice. Spašavaj se ko može…
I tako, mic po mic, korak po korak, odjel po odjel, dođosmo i do finalnog separea ovog posljednjeg Mohikanca jedne djelatnosti, do odjela s vibratorima i dildoima. I tu vam imamo nekoliko intrigantnih zapažanja. Najvažnije je ovo: kako jedna ugledna industrija, koja prehranjuje milione obitelji diljem planete, više tone u krizu, tako su im vibratori i dildo pripravci sve veći. Klasična zamka krizne ekonomije, kad se kvalitet pokušava nadomjestiti kvantitetom. I tu dolazimo do pravog fenomenološkog obrata: zahvaljujući kriznim elementima, pornografija ipak nekako uspijeva sve stvari na dunjaluku posložiti baš onako kako treba. I tamo gdje im je mjesto. Tako, dok nije došlo do ovog signifikantnog povećanja vibratora u obimu, težini i veličini, većina muškaraca s ponosom je mislila i okolo trubila da u gaćama njeguje respektabilnog Klepetana. Ali sada je svima jasno da su tek obični zemljoradnici čiji je dominantni proizvod više onako iz oblasti bonsai kulture. Zaslužena kazna za polovicu čovječanstva koja je do sada fizičke gabarite koristila za uspostavu ekonomske, finansijske, političke i kulturološke dominacije.
Porno djelatnost propada zbog još jednog procesa – trgovačke demokratizacije, popularnije nazvanom globalizacija. Otkako kamagru možemo kupiti na najbližoj trafici, a vibratore i orgazmičke prstenove u svakom dm-u, više nema potreba da vadimo skupe vize i iz Sarajeva potegnemo lipo vamo do Sohoa.
I tako vam je to, ni porno industrija više nije ono što je bila. Baš nas zanima kako su s ovom problematikom stali u načitanom New Yorku, razigranom Berlinu ili apotropejskom Bangkoku. Ako ima koja firma da bi platila to intrigantno i nadasve unosno istraživanje, toplo se preporučamo…
(SLJEDEĆEG PONEDJELJKA: Parkovi Londona)
