O tiranima, globalnoj politici, muzici, lošim društvenim tokovima i o Sarajevu za Interview.ba govorio je Darko Rundek koji će za dva dana, 10. februara, održati koncert u sarajevskom Domu mladih. Kao u pjesmi „Ima ih“, Rundek svaki dan traži novi smisao, traži više i traži bolje, pa tako govori o novom bendu ali i o „Cargo Triu“.
IMA IH!? „Mislim da su problemi koji su pred nama više globalni, nego lokalni, tako da moram priznati da nešto pretjerano ne pratim političku situaciju u regionu, ni u Hrvatskoj, ni u Bosni, ni u Srbiji, zbog toga što je nekako postala dosadna. Svi manje-više iste teme vrte i svi, nekako imam osjećaj, vrte oko ovih spektakularnih međunacionalnih tema koje ljude pale. One zapravo imaju potpuno drugi motiv…“
INTERVIEW:BA: S turnejom „ApoCalypso Now“ donosite mnogo noviteta. Nerijetko iskočite iz standardnih formi. To je, nekako, moć umjetnika da se igra i propituje različite forme, stilove, ali uvijek uspijevate da na publiku prenesete taj momenat improvizacije, koji tokom koncerta postaje savršeni performans.
RUNDEK: Ovo je prvi koncert koji sam radio u saradnji sa ljudima koji zaista znaju sa scenom, nekako je kao cjelina osvješteniji i multimedijalno dorađeniji. Ovo vam dođe kao neka predstava kroz koju publika prođe s puno malih čuda, to je zabavno i raznoliko. Taj isti šou je fino funkcionirao i u Beogradu, Zagrebu, Osijeku, ja se nadam da će funkcionirati i u Sarajevu.
INTERVIEW:BA: Kako je uopšte iz već uštimanog Cargo tria došlo do proširenja, novih pjesama i turneje koja spaja muziku, teatar i video aranžman. Uživate li u ovim izazovima?
RUNDEK: Ne bi me imalo što vući dalje da nema tih izazova. Takvu vrstu nastupa nismo do sada radili pa je bio izazov da vidimo kako ćemo funkcionirati. A i meni je nekako lijepo, jer sam zadnjih godina u triu (Rundek Cargo Trio) bio sve vrijeme sa gitarom, imao puno zadataka koji su bili vezani samo uz muziku, a ne scenski nastup. Ovaj put s bendom sam se oslobodio gitare u većem dijelu koncerta, tako da imam više prostora da se rasplešem i da izvodim neke stvari koje volim raditi, a nisam imao priliku zadnjih godina izvoditi.
INTERVIEW.BA: Pokušavam da se ne vratimo mnogo u prošlost. No, neizostavno je ako želimo ispitati Rundeka za pet, ili pak dvije-tri godine. Koliko su ti pristupi i tranzicije u prošlosti, od Haustora, preko Apokalipsa, do posljednjeg albuma Mostovi, uopšte mogli biti predvidivi?
RUNDEK: Nisu predvidivi jer se događaju nekako u real timeu, tako da, od kad me nešto novo privuče i izazove, do trenutka da to dođe do publike prođe neko vrijeme priprema i rada na tom novom. Ali evo, sada imam taj novi bend koji me zaista inspirira i ovu godinu ću posvetiti da s tim bendom napravim novi album.
{youtube}KYOEMK2F0Jg{/youtube}
INTERVIEW.BA: Uvijek je bilo tu mjesta za, kako ih zovu „društveno angažirane pjesme“. Koliko pratite domaću i regionalnu politiku? Smeta li vam atmosfera u zemljama regiona ili se više kao kod pjesme „Ima ih“ bavite globalnim pometnjama i tokovima?
RUNDEK: Mislim da su problemi koji su pred nama više globalni, nego lokalni, tako da moram priznati da nešto pretjerano ne pratim političku situaciju u regionu, ni u Hrvatskoj, ni u Bosni, ni u Srbiji, zbog toga što je nekako postala dosadna. Svi manje-više iste teme vrte i svi, nekako imam osjećaj, vrte oko ovih spektakularnih međunacionalnih tema koje ljude pale. One zapravo imaju potpuno drugi motiv, a u vlasti globalnih trendova dobijaju tu neku lokalnu šminku. Tako da se u zadnje vrijeme više bavim tim i razmišljam, kad god imam priliku i pozivam na opasnost koja nam prijeti kao vrsti i životu na planeti, a ne toliko tim lokalnim čarkama.
INTERVIEW.BA: Vi svoj pogled na svijet prilagođavate ideji potpune individualne životne i umjetničke slobode.
RUNDEK: Svako svoju slobodu traži i uvijek je nađe samo na trenutke. Ostalo vrijeme provodimo u okolnostima, u kojima ipak moramo odigrati neku svoju ulogu.
INTERVIEW.BA: Kako danas izgleda živjeti ideju „Pođimo na selo“, koliko je ona luksuz u današnjem društvu?
RUNDEK: Muzika je i dalje moja glavna okupacija, ali kad god imam vremena pokušavam iskusiti jedan način života koji bi trebao postati glavni u budućnosti, ako bismo željeli živjeti dostojanstveno i slobodno. To da se vratimo zemlji, vodi, zraku, hrani, nekom konkretnom životu sa prirorodom, a manje životu koji je mehaničan i koji je vezan uz industriju i rast. Da tražimo nešto što je prirodnije, što je manje a opet punije smisla.
RUNDEK o Sarajevu i sarajevskoj publici danas
Sarajevska publika se, mislim, promijenila i nije, kao i u svim ostalim stvarima. Mislim da je rat ostavio traga na Sarajevo, ali mislim da su duh i pronicljivost Sarajeva i sarajevske publike nešto što je za mene uvijek izazov.
