Istinomjer. ba je jedina bh. online platforma i medij koji se sistematski bavi praćenjem rada domaćih vlasti i političara odnosno ispunjavanjem njihovih predizbornih obećanja, istinitosti izjava i dosljednosti prema onome što govore u javnosti. Kao što su razočavarajući njihovi rezultati rada, tako je razočaravajuća i njihova principijelnost u javnim nastupima. Istraživački tim Istinomjera završio je svoju godišnju analizu za 2017.godinu gdje vam predstavlja lidere u svim navedenim kategorijama. Istina je, kaže Dalio Sijah, predstavnik tima, da lidera zapravo i nema.
LIDERI (NE)ISPUNJENIH OBEĆANJA “Među izjavama koje smo mi analizirali u toku godine u kategoriji (ne)ispunjenih obećanja, prvo mjesto dijele Dragan Čović i Elmedin Konaković. Obojica su imali po šest neispunjenih obećanja, pri čemu je kantonalni premijer zabilježio i dva ispunjena, a član Predsjedništva samo jedno. Konakovićeva neispunjena obećanja prilično su raznolika i obuhvataju teme od infrastrukturnih projekata, do uvođenja reda u administraciji i javnim preduzećima. Čović se, pak, držao svojih standardnih tema – usvajanje Izbornog zakona, ustavna reforma, EU i NATO integracije”.
INTERVIEW.BA: Interesantno je da se malo ko kod nas, mediji pogotovo, sistematski ne bave ispunjavanjem obećanja političara. Vjeruju u njih, glasaju, ali poslije ne prate šta je ispunjeno. Zbog čega je tako?
SIJAH: Pojedini mediji sporadično prate ispunjavanja svakodnevnih obećanja političara, no niko se ne bavi obećanjima na način na koji to radi Istinomjer. Prije svega mislim da je razlog za to obimnost posla i neatraktivnost takvih sadržaja za medije koji se bave svakodnevnim temama, koje često imaju dnevno politički sadržaj. Sistemsko bavljenje ovom tematikom je zaista obimno.
Samo u ovom mandatu stranke koje su formirale Vlade FBiH i RS, kao i Vijeće ministara dale su blizu 1000 obećanja koja pratimo.
Sa druge strane građani, su prebukirani dnevno političkim, ili bolje reći politikantskim sadržajima tako da ne mogu na najbolji način razaznati obećanja u moru vijesti sa kojima se svakodnevno suočavaju, a kamoli pratiti šta se dešava sa njima. Mi smo iz tih razloga na Istinomjeru i otvorili kontakt sa građanima koji nam mogu preporučiti sadržaje koje mi fact-checkiramo i na taj način mislimo da radimo na podizanju njihove svijesti i svojevrsnoj edukaciji u prepoznavanju “provjerljivih sadržaja”. Od kada smo to uradili često dobivamo mailove sa sadržajima koji su provjerljivi i dosta tekstova na Istinomjeru je proizašlo iz toga u posljednje vrijeme.
INTERVIEW.BA: Vi ste napravili posebnu online bazu podataka u kojoj građani mogu pratiti ispunjavanje obećanja i obaveza svih nivoa vlasti. Šta nam govori vaša statistika, ko je lider u ispunjavanju svojih obaveza, a ko ne?
SIJAH: Dosadašnja praksa je pokazala da ne postoje lideri u ispunjavanju obećanja, pošto u dosadašnja tri mandata koja smo pratili procenat ispunjenih obećanja bilo koje stranke ili nivoa vlasti, nikada nije prešao 10%. Posljednji progress report koji smo objavili za Vladu RS nakon tri godine mandata pokazuje da će, u najboljem slučaju, taj procenat dostići 20%. No, to ni u jednom dosadašnjem monitoringu u tri mandata nije bio slučaj, što vjerovatno neće biti ni u ovom mandatu, do čijeg kraja je ostalo još 10 mjeseci. Tako da u tom smislu veoma je teško govoriti o liderima u ispunjavanju obećanja.
INTERVIEW.BA: Imate nekoliko kategorija – obećanja, dosljednost i istinost. Idemo redom za 2017.godinu. Ko je ispunio najviše obećanja, a ko je na dnu liste?
SIJAH: Među izjavama koje smo mi analizirali u toku godine u kategoriji (ne)ispunjenih obećanja, prvo mjesto dijele Dragan Čović i Elmedin Konaković. Obojica su imali po šest neispunjenih obećanja, pri čemu je kantonalni premijer zabilježio i dva ispunjena, a član Predsjedništva samo jedno. Konakovićeva neispunjena obećanja prilično su raznolika i obuhvataju teme od infrastrukturnih projekata, do uvođenja reda u administraciji i javnim preduzećima. Čović se, pak, držao svojih standardnih tema – usvajanje Izbornog zakona, ustavna reforma, EU i NATO integracije.
Za njima slijede Fadil Novalić (4 neispunjena obećanja), Fuad Kasumović i Denis Zvizdić sa po 3, te Željka Cvijanović sa dva neispunjena obećanja – od kojih se za jedno može reći da je zaista “vrijedno”. Cvijanović je, naime, u par navrata uvjeravala javnost da će njena vlada poduzeti mjere za reorganizaciju prezaduženih i uništenih robnih rezervi RS, koje su na kraju ugašene bez ikakvog pokušaja da se tako nešto sprovede u djelo. Ocjenu ispunjeno za obećanja koja su davali u svojim izjavama a koje su se odnosile na 2017. godinu dobili su između ostalih Adil Osmanović, Mirko Šarović i Elmedin Konaković po dva puta dok se mnogo aktera u ovoj kategoriji našlo sa samo jednim ispunjenim obećanjem tako da ih ne bih posebno izdvajali.
INTERVIEW.BA: Ko je bio najdosljedniji, a ko najmanje dosljedan?
SIJAH: U tom pogledu najviše se “istakao” Dragan Čović, čijih je devet izjava ocijenjeno kao nedosljedno, dok je Milorad Dodik i ovdje u samom vrhu, sa šest nedosljednih izjava. Čović je, kao i ranije, “krivudao” po pitanju toga da li se zalaže ili ne zalaže za formiranje trećeg entiteta, a kontradiktorne stavove je nastavio iznositi i o pitanju presude u slučaju “Sejdić i Finci”, koju već godinama pokušava prikazati kao kompatibilnu sa svojim planovima o “rješavanju hrvatskog pitanja”. Milorad Dodik, ali i Željka Cvijanović, nastavili su sa iznošenjem oprečnih stavova o kreditu MMF-a, koji su se kretali od negiranja da je Republici Srpskoj uopšte potrebna ovakva “finansijska injekcija”, do žestokih optužbi na račun državnog vrha za zastoj u ispunjavanju uslova postavljenih u kreditnom aranžmanu.
INTERVIEW.BA: Što se tiče istinosti, ko je davao najmanje a ko najviše istinitih izjava?
SIJAH: Pri ocjenjivanju istinitosti izjava javnih zvaničnika, najviše ocjena je dobio Milorad Dodik, koji se u medijima nalazi gotovo svakodnevno i standardno je “najgovorljiviji” domaći političar. Pored toga što daje najviše izjava, Dodik je najmanje vodio računa o činjeničnoj utemeljenosti onoga što govori.
Od 16 izjava Milorada Dodika koje smo ocijenili u ovoj kategoriji, samo dvije su bile istinite, a čak 14 neistinito. Milorada Dodika u ovoj kategoriji prati partijska koleginica i premijerka RS, Željka Cvijanović, sa šest neistinitih i tek jednom izjavom koja je ocijenjena kao istinita.
Treće mjesto dijele premijer Kantona Sarajevo Elmedin Konaković, premijer Federacije BiH Fadil Novalić i predsjedavajući Vijeća ministara Denis Zvizdić, sa po četiri neistinite izjave. Za njima slijede članovi Predsjedništva BiH, Bakir Izetbegović i Dragan Čović, sa tri i dvije neistinite izjave.
INTERVIEW.BA: O kojoj temi političari najčešće ne govore istinu?
SIJAH: Jedna od tema o kojoj je Dodik više puta iznosio evidentne neistine jeste djelovanje OHR-a, naročito pitanje korištenja bonskih ovlasti, ali i netačno predstavljanje sadržaja njegovih odluka. Dodik je, tako, nekoliko puta iznosio tvrdnje o zabrani raspolaganja državnom imovinom, predstavljajući je kao potvrdu teze da samo entiteti mogu raspolagati istom, o čemu u “OHR-ovim zakonima” nema ni govora. Dodik je više puta iznosio i neistine o stopi rasta BDP-a u Republici Srpskoj u odnosu na mandate prethodnih vlada, ali i o svom odnosu sa SAD, počevši od čuvenog “zvaničnog poziva” na inauguraciju Donalda Trumpa, pa do davanja neutemeljenih “garancija” da će sankcije protiv njega biti povučene.
Zvizdićeve neistine mahom su se odnosile na preuveličavanje postignuća aktuelnog Vijeća ministara, te izmišljanje izgovora za neispunjavanje obaveza vezanih za EU integracije Bosne i Hercegovine – tema o kojoj se često oglašavala i Željka Cvijanović, čiji su izgovori takođe bili netačni, iako su iznošeni sa suprotnih pozicija. Izetbegović je bio jedan od posljednjih političkih aktera čija je izjava ocijenjena kao neistinita, nakon što je njegova supruga, Sebija Izetbegović, nedvosmisleno potvrdila da joj službeni automobil Predsjedništva BiH nije bio ustupljen ni iz kakvih “sigurnosnih razloga”, kako je to u aprilu tvrdio Izetbegović.
INTERVIEW.BA: Šta radite sa ovim izvještajima? Šaljete institucijama, političarima? Dobijate li reakcije političara?
SIJAH: Izvještaje o monitoring objavljujemo na godišnjim press konferencijama, a reakcije na ove izvještaje u pravilu izostaju, s obzirom da se ni sami političari ne mogu pretjerano pohvaliti svojim uspjesima. Neke reakcije smo dobili na tekstove koje svakodnevno objavljujemo, ali ni taj broj nije veliki.
NOVI PROJEKAT – RASKRINKAVANJE DEZINFORMACIJA
Tim istraživača/ica i novinara/ki, koji stoji iza prvog i jedinog bh. fact-checking portala “Istinomjer”, pokrenuo je novu platformu posvećenu provjeri tačnosti medijskih informacija. Razotkrivanje lažnih vijesti i drugih medijskih manipulacija, ažurirane liste medija koji objavljuju dezinformacije i analize medijske scene u BiH i regionu, od sada se mogu pratiti na web stranici raskrinkavanje.ba
INTERVIEW.BA: Dajte nam top 5 medija koji objavljuju dezinformacije?
SIJAH: Portal raskrinkavanje.ba počeo je sa radom prije nepunih mjesec dana. Iako već imamo dvadesetak portala na “crvenoj listi”, još je prerano za izdvajanje “najgorih” jer se lista još uvijek formira i malo je medija koji su zastupljeni sa većim brojem analiziranih članaka. Među onima koji su uspjeli doći na listu više puta ima najviše anonimnih ili poluanonimnih online medija, mahom onih za koje ne znate ni ko ih uređuje, niti u čijem su vlasništvu. Takvi su recimo saznajemo.net, globalniportal.news, omiljeniportal.com, ciknews.com i slični. Ali, na listi su se do sada našli i prilično mainstream mediji, kakvi su Hayat, Faktor i Avaz, pa čak i javni servisi, kakvi su Srna i RTRS. Prateći trag lažnih vijesti, često otkrijemo da su je naši mediji prenijeli iz neke od susjednih država, tako da smo na listi imali čak i Tanjug, a redovno su tu i tabloidi iz regije, kakvi su Kurir, Informer i dnevno.hr.
INTERVIEW.BA: Kako ih otkrivate?
SIJAH: Kriterije za praćenje medija postavili smo u metodologiji, što znači da pratimo one medije koji imaju značajnu čitanost na teritoriji BiH, te da posjeduju neke od sljedećih karakteristika: nemaju jasno naznačen impressum i redakciju; objavljuju sadržaje bez navođenja imena autora/ke ili jasne naznake da se radi o prenesenom sadržaju; tvrdnje u člancima ne provjeravaju ili ne potkrepljuju izvorima, ili na drugi način demonstriraju diskutabilnu profesionalnu etiku i standarde. To su bili početni kriteriji za izbor medija, a onog trenutka kada neki od njih dobiju neku od negativnih ocjena, nastavljamo ih pratiti kontinuirano.
Međutim, veliku ulogu u otkrivanju lažnih vijesti imaju sami čitatelji/ke “Raskrinkavanja”. Od prvog dana dobijamo ogroman broj prijava takvih sadržaja putem samog sajta i naše Facebook stranice. Tragom tih prijava otkrili smo čitave mreže portala koji objavljuju isključivo lažne i neprovjerene vijesti, od kojih za mnoge prethodno nismo ni znali da postoje. Nekad je zaista šokantno otkriti koliki broj ljudi prati takve portale. Često se radi o portalima koji na svojim Facebook stranicama imaju stotine hiljada “pratitelja”, kojima svakodnevno serviraju potpune izmišljotine i dezinformacije.
